On je živ!
Marija i Isus
Nema zapisa.
Blog - siječanj 2012
utorak, siječanj 31, 2012

Komu Naš Gospodin hoće da iskaže milost, te trpi, ima mnogo zato sredstava.

Sv. Terezija Avilska

zamakdushe @ 09:32 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare


"Bog dopušta zlo samo zato da bi postigao neko veće dobro." (sv. Toma Akvinski)
Zlo je u svijetu mračna i bolna tajna. Sam je Raspeti pitao svoga Oca: "Bože moj, zašto si me ostavio?" (Mt 27,26) Tu je mnogo nepojmljivoga. Ipak, jedno sigurno znamo: Bog je stopostotno dobar. On nikada ne može biti izvor bilo kakva zla. Bog je stvorio svijet dobrim, ali on još nije savršen. Žestokim lomovima i bolnim procesima ostvaruje se konačno savršenstvo. U tomu se smislu može bolje razumijeti ono što Crkva naziva fizičkim zlom, tj. urođena ograničenja ili prirodne katastrofe. Moralno zlo naprotiv dolazi zlouporabom slobode u svijetu. "Pakao na zemlji" – djeca vojnici, samoubilački napadi, koncentracioni logori – ponajviše su ljudsko djelo. Zadnje pitanje stoga nije: "Kako mogu vjerovati u dobroga Boga kada ima toliko zla", nego glasi: "Kako bi mogao čovjek sa srcem i razumom podnijeti život u ovome svijetu kada ne bi bilo Boga?" Smrt i uskrsnuće Kristovo pokazuju nam: zlo nije imalo prvu riječ, a neće imati ni zadnju. Čak i iz najgorega zla Bog može učiniti da proiziđe apsolutno dobro. Vjerujemo da će Bog na Posljednjem sudu učiniti kraj svakom zlu na zemlji. U životu budućega svijeta zlo neće imati mjesta i bit će kraj svakoj patnji.

Smatram uistinu: sve patnje sadašnjeg vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati. Rim 8,18

Nijedna patnja nije besmislena. Uvijek je utemeljena u Božjoj mudrosti. TOMA AKVINSKI

Bog šapće u našim radostima, govori u našoj savjesti. Ali u našim bolima glasno nas zove. One su njegov megafon da probudi gluhi svijet. CLIVE STAPLES LEWIS (1898.-1963., engleski pisac, autor Kronika iz Narnije)


"Bog dopušta zlo samo zato da bi postigao neko veće dobro." (sv. Toma Akvinski)
Zlo je u svijetu mračna i bolna tajna. Sam je Raspeti pitao svoga Oca: "Bože moj, zašto si me ostavio?" (Mt 27,26) Tu je mnogo nepojmljivoga. Ipak, jedno sigurno znamo: Bog je stopostotno dobar. On nikada ne može biti izvor bilo kakva zla. Bog je stvorio svijet dobrim, ali on još nije savršen. Žestokim lomovima i bolnim procesima ostvaruje se konačno savršenstvo. U tomu se smislu može bolje razumijeti ono što Crkva naziva fizičkim zlom, tj. urođena ograničenja ili prirodne katastrofe. Moralno zlo naprotiv dolazi zlouporabom slobode u svijetu. "Pakao na zemlji" – djeca vojnici, samoubilački napadi, koncentracioni logori – ponajviše su ljudsko djelo. Zadnje pitanje stoga nije: "Kako mogu vjerovati u dobroga Boga kada ima toliko zla", nego glasi: "Kako bi mogao čovjek sa srcem i razumom podnijeti život u ovome svijetu kada ne bi bilo Boga?" Smrt i uskrsnuće Kristovo pokazuju nam: zlo nije imalo prvu riječ, a neće imati ni zadnju. Čak i iz najgorega zla Bog može učiniti da proiziđe apsolutno dobro. Vjerujemo da će Bog na Posljednjem sudu učiniti kraj svakom zlu na zemlji. U životu budućega svijeta zlo neće imati mjesta i bit će kraj svakoj patnji.
zamakdushe @ 09:14 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 30, 2012
"Ljubi Boga, služi Bogu – u tome je sve." — Sv. Klara Asiška (1193. – 1235.)

zamakdushe @ 09:30 |Komentiraj | Komentari: 0


U samostanu sv. Josipa, naša Gospa od gore Karmela zaogrnula je svojim bijelim plaštem nekoliko redovnica i njihovu starješicu. Tu je Terezija živjela u miru punom djelatnosti. Mislila je da ima dovoljno vremena da polako poučava. Nije htjela "vući za sobom" te duše, nego ih velikom blagošću i za njihovo najveće dobro nježno privlačiti.
Kada moli svoje kćeri neka puste da im Bog "obuzme nutrinu", govori to zato jer je "jedna jedina osoba koja zaista gori od ljubavi prema Bogu korisnija od mnoštva mlakih duša." Njen cilj je svrsihodnost: "Svijet je u plamenu. Ponovno hoće osuditi Krista, dižu protiv Njega tisuću lažnih svjedočanstava. O, Otkupitelju moj! Što će biti s kršćanima? Zar će uvijek biti tako da oni koji Ti najviše duguju, nanose najviše bola? Zar se oni, koje si izabrao za svoje prijatelje, kojima si blizu, kojima se daješ u sakramentima, još nisu umorili od muka koje si podnio za njih?"
Svaka karmelićanka mora zauzeti mjesto onih koji ne ljube ili slabo ljube, onih koji ne mole ili loše mole; mora se cijela dati za spasenje svijeta i spas duša, za Crkvu, za njene svećenike.
Evo, sestre moje, govori Terezija, zašto ste pozvane; evo zašto ste se okupile, to su vaši poslovi; to moraju biti vaše želje, to mora biti predmet vaših suza i vaših zaklinjanja.
Nekoliko žena zavjetovalo se da će "najvećom mogućom savršenošću slijediti evanđeoske savjete." Prvi od tih savjeta glasi: "Molite bez prestanka". To znači neprestano raditi, neprestano graditi. Ali djelo vrijedi onoliko koliko vrijedi njegov tvorac.
Dakle, majka Terezija od Isusa vodi svoje kćeri onim putem savršenosti, kojemu ju je naučilo njeno iskustvo. Ona im praktičkim jezikom govori u određenom cilju: o otkrivanju Božjega kraljevstva, o njegovom osvajanju i njegovom dolasku među ljude. Ne zato da se one proslave, nego kao prethodnica vojujuće Crkve, u korist zalutalog svijeta koji trpi.
Za valjano obavljanje mukotrpnog posla na koji su se dale – da dobro učvrste zupčanike osnovnih kreposti – neophodni su klauzura, šutnja i sabranost, kao što je zemlji stvrdnutoj od zime potrebno strpljivo klijanje da bi izniklo sjeme što je u njoj zatvoreno.
To su tri kreposti:
"Prva je da ljubite jedna drugu; druga oslobođenost od svih stvorenih stvari; a najglavnija je premda je zadnju spominjem, prava poniznost koja obuhvaća sve ostale kreposti."
Majka još dodaje:
"One koje pomišljaju da se bez nje (poniznosti) mogu dati valjanoj kontemplaciji, teško se varaju. Uzvišene misli veoma mnogo pridonose izvršavanju uzvišenih djela."

zamakdushe @ 09:07 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, siječanj 29, 2012

"Najprije sam moraš vježbati sve što želiš naučiti druge." — Sv. Bernardin Sienski (1380. – 1444.)

zamakdushe @ 11:29 |Komentiraj | Komentari: 0


Koja je potreba bila da Sin Božji za nas trpi? Velika. Može se navesti velika i dvojaka potreba: prva kao ustuk protiv grijeha, druga kao uzor djelovanja.
Kao ustuk: jer protiv svih zala u koja upadamo zbog grijeha, nalazimo ustuk u Kristovoj muci. Ali nije manja korist s obzirom na uzor, jer je Kristova muka dostatna da posvema osmisli naš život. Tko god hoće da živi savršeno ne treba ništa drugo da učini nego da prezre što je Krist prezreo na križu i poželi što je Krist želio. Nijedan uzor kreposti nije daleko od križa.
Ako tražiš uzor ljubavi: Nitko nema veće ljubavi od ove da položi svoj život za prijatelje svoje. To je Krist na križu. I zato, ako je za nas dao svoj život, ne smije nam biti teško podnijeti svakojako zlo za njega.
Ako tražiš strpljenje, nema uzvišenijega od onog na križu, dvoje naime čini da strpljenje bude veliko: ili kad se strpljivo podnose velike stvari, ili kad se podnosi ono što bi se moglo izbjeći a ne izbjegava se. A Krist je na križu podnio i velike stvari, i strpljivo, jer mučen nije prijetio, vodili su ga na žrtvu kao ovcu, a on ne otvori usta svojih. Veliko je dakle strpljenje Kristovo na križu: sa strpljenjem trčimo na utakmici koja nam je određena, upirući pogled u začetnika i dovršitelja vjere, u Isusa, koji namjesto određene mu radosti podnese križ, ne mareći za sramotu.
Ako tražiš uzor poniznosti, pogledaj Raspetoga: Bog je htio biti suđen pod Poncijem Pilatom i umrijeti.
Ako tražiš uzor poslušnosti, pođi za njim, koji je bio Ocu poslušan do smrti: Jer, kao što su neposlušnošću jednoga, to jest Adama, mnogi postali grešnici, tako će i poslušnošću jednoga mnogi postati pravednici.
Ako tražiš uzor preziranja zemaljskih stvari, pođi za njim, koji je kralj kraljeva i gospodar gospodara, u kome je sakriveno sve blago mudrosti i znanja, a na križu je svučen, izrugan, popljuvan, izudaran, trnjem okrunjen i napokon žučju i octom napojen.
Neka te dakle ne zaokupljaju haljine i bogatstvo, jer podijeliše među se haljine moje; ne časti, jer je on doživio poruge i udarce; ne dostojanstva, jer spletoše trnovu krunu i postaviše mi na glavu; ne naslade, jer u mojoj me žeđi octom napojiše.

sv. Toma Akvinski


zamakdushe @ 10:49 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, siječanj 28, 2012
"Vrata Nebesa vrlo su niska – samo ponizni mogu ući kroz njih." — Sv. Elizabeta Seton (1774. – 1821.)

zamakdushe @ 14:23 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare


Dovršenje stvaranja po Božjoj providnosti ne događa se iznad naših glava. Bog nas poziva da surađujemo na privođenju stvorenja konačnoj svrsi.
Čovjek se može oprijeti Božjoj volji. Bolje čini kada postane sredstvo Božje ljubavi. Majka se Terezija trudila sav svoj život ovako misliti: "Ja sam samo mala olovka u ruci našega Gospodina. Na njemu je da olovku zareže ili naoštri. Na njemu je da piše ili crta, što i gdje hoće. Ako je napisano ili nacrtano dobro, ne hvalimo olovku ili upotrebljeni materijal, nego onoga koji se njime poslužio." Ako Bog s nama i preko nas djeluje, ne smijemo nikada svoje vlastite misli, naume i djela zamijeniti s Božjim djelovanjem. Bogu ne treba naša pomoć, kao da bi mu bez toga nešto nedostajalo.

Što nije u mojemu naumu, to stavljam u naum Božji. I što mi se to češće događa, to imam sve življe uvjerenje da – gledajući s Božje strane – nema nikakva slučaja. SV. EDITH STEIN (1891.-1942., Židovka, obraćenica na kršćanstvo, filozofkinja i karmelićanka, žrtva koncentracionoga logora)



I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Post 1,31

zamakdushe @ 14:17 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, siječanj 24, 2012


zamakdushe @ 13:56 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, siječanj 23, 2012

"Čim nas napadne požuda odmah recimo: Gospodine, pomozi mi, ne dopusti mi da Te uvrijedim." — Sv. Jeronim (342. – 420.)

zamakdushe @ 11:49 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare



Slušajući blaženstva, nekako se dvojako osjećamo. Oduševljeno i tjeskobno. Upravo kao što i jesmo u sebi dvojaki, raspeti između Božjeg svijeta i svijeta tvrde zemaljske logike. Živimo na vagi, a o tom kakva nam je vjera ovisi što će prevagnuti.


Primijetimo, kad je mnoštvo oko Isusa nagrnulo, on izlazi ispred njih i penje se na goru. Ta uspetost, govori o visini duha iz kojeg im je progovarao. Mnoštvo ne treba riječ mnoštva. Mnoštvo je mnoštvu dosadno. Ima određeni fond misli, fraza, doseže uvijek iste svima poznate horizonte. Veliki ljudi su oni koji se znaju uspeti, vidjeti ono što i mnoštvo čezne vidjeti – i o tom mu pričati. Valja znati biti čovjek iskoraka. Živjeti na gori, biti goranin. Uvijek korak ispred, nov i zanimljiv. No, da bi smo među mnoštvom bili na gori, valja nam u molitvi biti u dolini, do nogu Isusovih natapati dušu njegovom riječju. Doljanin ujutro, goranin cio dan – to je život kršćaninov.


Isus naučava, svi ga slušaju, svi razumiju. Naučimo od njega naučavati. Tajna je u tom što im ne govori ono što oni ne znaju. Tek samo, on im otkriva njihovo vlastito znanje. Govori im ono što ne znaju da znaju. Budi im svijest o onom što u sebi nose. Njegove misli rađaju njihove misli, babica su mudrosti njihovih srdaca. Na njegove usne vlastita srca im progovaraju. Kroz njegov glas glasaju se njihove dubine. Govori kao da sve o meni zna. Govori baš kao da samo meni govori.
Isus je realan - ugoda nema alternative. Priča im o onom što svakog pokreće: želja za srećom. Blaženstvo nije nešto o čem svatko nešto ne bi znao; nije apstraktni govor o nebu nego o zemlji, ali kojoj daje uporište u nebu. Zemaljska čežnja za blaženstvom, dosljednog tragaoca uvijek Bogu dovodi. Blaženstvo je usklađenost, smirenost, svečanost. Traže ga mistici jednako kao i pijanci na klupi u parku. Traže ga na Karibima i Havajima, jednako kao u samostanima. I uvijek nam se čini da je nekom drugom blaženije nego nama. Blaženi bi smo bili kad bi nam bilo blago kako drugi misle da nam je blago.


Blaženi bi smo bili kad bi smo dosegli blaženi cilj. A on nam izmiče jer se prozaični objekti odijevaju haljinama blaženstva. Želimo njega, a u rukama nam od njega samo haljine ostaju.
I onda se nađemo pred izborom: u nedogled produžavati frustrirajuće propinjanje, ili se odreći želja za blaženstvom odabirući nirvanu. No, između ta dva horizontalna rješenja imamo vertikalu – Isusov put, njegov govor na gori.
Sva blaženstva se svode na prvo: blaženi siromasi duhom. To su neopterećeni, lagani, jednostavni, nenavezani. Kad je Aleksandar Makedonski rekao Diogenu da poželi što mu god drago, ispunit će mu – ovaj je ga zamolio tek da mu se makne sa sunca.
Blago tebi, ako nakon Isusovih riječi na gori kažeš: blago meni.

zamakdushe @ 10:54 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, siječanj 21, 2012

Čista duhovna ljubav veoma je drugačija od sjetilne. Do nje dolaze duše koje je Bog doveo do «jasne spoznaje onoga što je svijet […] i da postoji drugi svijet, i razlike koja postoji između jednog i drugog i da je jedan vječni a drugi stvar snova, i što znači ljubiti Stvoritelja ili stvorenja (i to viđeno iskustvom, što je druga priča nego kad se samo misli i vjeruje), i vidjeti i iskusiti što se dobiva s jednim i što se gubi s drugim, i što je Stvoritelj a što je stvorenje, i mnoge druge stvari koje Gospodin poučava onoga tko mu to dopusti, kroz molitvu, ili koga Njegovo Veličanstvo ljubi». (Put 6,3)

sv.Terezija od Isusa


zamakdushe @ 19:54 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare



Tiho, sasvim tiho, tajnovit Božji glas progovara: »Ne tražim da ti ja budem važan, nego tvoje vrijeme za mene. Ja te ne prisiljavam da vjeruješ u mene, ali želim da me potražiš i susretneš se sa mnom. Ne moraš znati da ja postojim, ali bih volio da osjećaš moju blizinu…«

I kaže mi u velikoj tišini: »Dopusti mi da te u miru motrim i nježno se divim crtama tvojega lica i tvojim očima, i da ti kažem tko sam ja… Ja ne tražim od tebe da se klanjaš načelima koja ti izmišljaš. Nisam ja taj koji te tjera da se pod svaku cijenu držiš reda koji ti stvaraš. Drži se za mene koji nisam od tebe stvoren… Ne boj se, što god su tvoj um ili tvoje ruke napravile, to nisam ja. Ja sam tebe stvorio, ne moraš ti stvarati mene… Nauči što znači ostaviti sve, okusi što je to prepustiti se meni.«

I kaže mi glas koji s čežnjom tražim: »Ne znači meni tvoja silna zauzetost i tjeskobna briga više nego tvoj opušten i smiren zagrljaj. Milija mi je tvoja blagost, negoli tvoje neprestano naprezanje i poduzimanje… Ja sam stvoritelj i spasitelj ovoga svijeta, a ne ti.«

I govori mi: »Meni nije važna samo tvoja pamet, nego svaki djelić tebe. Ne samo tvoje riječi i tvoj rad, nego ti… Meni nije toliko važno razmišljaš li ti i ponašaš li se ovako ili onako, nego mnogo, mnogo više, voliš li ti mene ili ne.«

Puštam da ove riječi zazvuče u čitavom mojem biću i smireno osluškujem kako odzvanjaju u mom tijelu, u mojim osjećajima, u mom razumu i htijenju, u mojoj prošlosti i neotkrivenoj budućnosti koja tek dolazi.

I kaže mi: »Od tebe ne tražim da učiniš da svi ljude jednako misle, ni da promijeniš cijeli svijet… Što se mene tiče preda mnom se ne moraš ni dokazivati ni opravdavati. Ja ne tražim od tebe onu uzvišenu svetost i veličinu koja pripada meni, ni da činiš savršene stvari, niti da sebe uništiš i svoj život gušiš… Ja te volim i prihvaćam. Ne mrzim te, ne prezirem ni ne odbacujem. Ja nisam taj koji te progoni i koji je protiv tebe… Ako hoćeš razgovarati sa mnom, ne moraš stalno samo izgovarati riječi, nego nauči slušati.«

Tihe riječi teku: »Ne želim ja biti apsolutni gospodar tvojega života koji te stalno potlačuje i kruto tjera svoje, nego ja sam taj koji tebi dajem da doživljavaš i shvaćaš, da hoćeš i činiš, i osobno upravljaš svojim životom. Ne oduzimam tvoju slobodu, upravo ja ti je dajem… Ja nisam nasilnik koji bezimenom silom vlada nad tobom, nego ja te volim, drago mi je da si tu i sretan sam kad sam s tobom. Neću ni diktirati, ni kontrolirati. Ja ne želim biti tvoj vrag, nego ja sam tvoj Bog.«

Kaže mi nenametljivo, ali odlučno i jasno: »Ja nisam tvoj progonitelj i protivnik. Ne nastojim te svladati, nego ja tebe stvaram. Omogućujem, podupirem i bodrim tvoj život… Nisam nepoznata svemoć iz tvojih dječjih maštanja niti čarolija iz priča, nego ja sam Pravi i Živi… Ja nisam tvoja slika – nisam iskra u tvojoj pameti niti sjena iz tvojih sjećanja, ni lik koji crtaš i svojim bojama ukrasuješ – nego si ti moja slika… Ja nisam samo skup tvojeg štovanja i tvojih strahova, nego ja jesam. Nisam ja neki dio tvog svijeta pobožnosti, nego ja tebi poklanjam svoj svijet da u njemu živiš… Nisam tuđ ni stran, ja sam tu od početka. Gledam te i veselim se svakom tvom pogledu. Drago mi je kad me prepoznaš. Drago mi ja kad uočiš da sam tu.«

U skrovitosti govori i ja u dnu duše čujem: »Što ja želim od tebe to je: voli me! Nježno, vedro, odlučno – svim srcem! Za sebe tražim samo ovo: daj mi da živim s tobom.«

zamakdushe @ 19:52 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, siječanj 20, 2012

"Požuda kojoj udovoljimo postaje navika, a navika kojoj se ne opiremo postaje nužnost." — Sv. Augustin (354. – 430.)

zamakdushe @ 13:22 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare


zamakdushe @ 13:17 |Komentiraj | Komentari: 0



Prva Božja zapovijed: JA SAM GOSPODIN BOG TVOJ, NEMAJ DRUGIH BOGOVA UZ MENE!
Ono što tebe, čovječe, večeras želim pitati – de to onako iskreno u svome srcu reci – gdje je, na kome mjestu, Bog u tvome životu? I što je zapravo Bog za tebe? I koju zapravo sliku o Bogu nosiš? I što se sve danas ne proglašava Bogom? Pitam te: Gdje je Bog u tvome životu danas? Na kojem je mjestu Bog u tvome životu? Koliko ti on uopće znači? Volio bih da razmišljate od svojih početaka. Od trenutka kada ste rođeni. Tko te je htio? Tko te je pitao da li želiš živjeti? Jednostavno smo pozvani na život. Tko je pitao u kakvoj obitelji se želiš rodit, kako trebaš izgledati, koje bolesti trebaš imati sada? Tko te je pitao o tvom životu - odakle si došao i kamo ideš? Drugo, danas je ljudima Bog postala politika, novac, moć, karijera, biznis, materija, slava, kojekakve titule, prestiži, natjecanja... Danas su ljudi robovi kojekakvih bogova i onog što nazivaju bogom. Danas ljudi imaju svoja božanstva i svoje surogate Boga. Pa ne treba vam tu puno govoriti. Ja želim samo da osluškuješ svoju nutrinu – gdje je istinski Bog, osoba Isusa Krista u tvome životu?

Druga Božja zapovijed: NE IZUSTI IMENA GOSPODINA BOGA SVOGA UZALUD! 
Znate, dragi moji Rabljani i vi koji ste došli izvana. Naš hrvatski narod je psovački narod! Od stoljeća sedmog tu Hrvati žive…Da… Hrvati, katolici. Ali, taj hrvatski narod psuje, proklinje, nema toga što se na hrvatskom jeziku ne opsuje. Proklinjemo utrobu majke Božje, sve sakramente i svece sa neba spuštamo… Vidite – na njemačkom ili engleskom jeziku ne možemo psovati kao što se može na hrvatskom. To su čitavi slogovi, to su čitave rečenice psovki i proklinjanja... Uza sve to što smo mi katolici, i jesmo, i nas papa jako voli, ali mi psujemo, mi proklinjemo... 
I, na temelju čega da ja započinjem ovu duhovnu obnovu? O čemu da vam govorim ako npr. 30% ove župe psuje i proklinje... Kako će ova župa duhovno naprijed? Kako će uopće do svijesti ljudi doći nekakva duhovna stvarnost, postojanje Boga, misteriji naše vjere, sakramenti... ako on psuje? Iz više razloga sam se uvjerio da treba naglašavat ono za što smo se mi možda uvjeravali, svećenici, da ne treba. Treba se vratit na same početke. Dragi moji kršćani, jedan veliki posto vas psuje! I to tako bestidno i gnusno da je sramota to, ogromna sramota. Naš hrvatski narod psuje. 
Ali mi ćemo doći na nedjeljnu Misu... Hoćemo! Hoćemo! Mi ćemo doći na Božić u crkvu i na Uskrs. Hoćemo! Obavit ćemo mi to svoje. Hoćemo! I nakon toga da li se išta u vašem životu mijenja? Ili u tvom životu mijenja? Ma ne moraš mi doći! Ne moraš! Tko vam je rekao da se u crkvu mora ići? Tko vam je rekao tu glupost? Ne morate dolazit u crkvu! Ne moraš! Boga se ne mora ljubiti! Jel' bi ti htio da budeš ljubljen zato jer te netko mora ljubiti? Tko to želi biti ljubljen zato jer se mora?! Ili iz navike, kako neki idu – idu iz navike… Bi li želio biti ljubljen iz navike? To je grozno! Tako mi ljubimo Boga. Idemo u crkvu iz navike. Ili –idu drugi pa idem i ja. Ali još sam uvijek, vidite, tek na drugoj zapovijedi Božjoj. Pa te pitam što si sve opsovao do sada u svom životu ili od tvoje zadnje ispovijedi? Što si sve opsovao? 
Ako mogu dobro blagoslovom i molitvom slat na nekog čovjeka, o kako mogu tek prokletstva i psovke. Ali zapovijed mi druga kaže Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud! Nemoj ga ni izustit! Nije rečeno ne proklinji ga, ne psuj, nego ni izustit ga nemoj, ako to nije u vjeri i strahopoštovanju pred Bogom!

Treća Božja zapovijed: SPOMENI SE DA SVETKUJEŠ DAN GOSPODNJI!
Oooooo… Koliko puta su svećenici govorili: „…dođite na nedjeljnu Misu…“?! Evo ja ću vam sad reći prvi puta – ne morate doći! Ako mislite da dolazite da punite crkveni budžet ne morate doći! Ne dolazite radi svećenika! Ma ne moraš! Ne moraš! Ne moraš uopće primirisat cijeli život u ovu crkvu više! Ne moraš, ako dolaziš radi koje kakvih razloga a ne radi Boga i svog srca i svoje potrebe. Ne moraš… Ne moraš… I ako ne shvatiš da je taj jedan jedini dan u tjednu dan za tebe čovječe…ma za tvoju obitelj…ma za tebe u ovoj ludnici u kojoj živiš da jedan jedini dan u tjednu budeš sa svojima doma! Kuće i novce nadoknadit ćeš, ali propušteno vrijeme i ljubav prema ženi ili žena prema mužu i vlastitoj djeci nećeš nadoknadit' nikada! Ma ne trebate dolazit' radi nas! Kako ne shvaćaš da je to dan za tebe da staneš malo, da odahneš malo, da odmoriš malo? No, roditelju dragi, pitam te – kad si zadnji put imao dijete u svom krilu? Kad si se onako zafrkavao s djecom, valjao po podu, igrao se s njima? Kad ste zadnji put ručali za stolom normalno k'o ljudi? A da ne govorim da se nedjeljom i radi. Ma radi, ma zidaj, ma ubij se… Krepaj čovječe od posla! Ne moraš dolazit u crkvu radi mene. Ponovit' ću ti to sto puta! Ni radi nikoga ako ne dolaziš radi sebe i svoje potrebe da budeš s Bogom. Ne moraš! Zar vi nemate potrebu biti sa svojima? Ma danas ljudi žive tako raščovječeno da se čovjek smrzne kada uđe u neke obitelji. Žive ljudi zajedno, ne poznaju se. Trpe, pakao je u obiteljima! Jel mi tražimo da dolazite? Ne! Ako ti ne osjetiš potrebu da bez Boga ne možeš i da nema ti sreće i blagoslova u obitelji ako ne budeš s Bogom i ako svoju djecu ne odgajaš u vjeri onda šta… Gdje da ja počnem ako te osnovne stvari ne živimo? Gdje? Ajde vi na Rabu još dolazite preko zime, nekako, pod navodnike, ali onda dođe turizam… Onda ti je sve važnije od Boga. Imat' ćete blagoslova. Da, imat ćete. I novaca i svu materijalnu sigurnost. Imat ćete. Danas su ljudi jako ludi, blesavi, skrenuli su s uma. Skrenuli su definitivno. Ponavljam ti – kada si istinski sa svojom obitelji zadnji put bio najprije kod Boga, a onda za svojim stolom!? Kad' si se od ovog tu oltara preselio za oltar svoje obitelji? Kad' si to učinio zadnji put? Kad ste, k'o ljudi, razgovarali za stolom, pitali: 'Sine moj što ti je bilo kroz tjedan; ima li šta novo kod tebe?' Kad si se uopće zapitao da li tvoj sin ima uopće kakvih briga, teškoća, problema? Da li je sve u redu ili svi onako glumatate – našminkate obraze i sve je OK? Nemate li potrebu za tim – za istinskim ljudskim razgovorima; otvorenim prijateljskim razgovorima u obitelji?! To je dan Gospodnji za vas?! To je jedan jedini dan u tjednu kada možeš biti do kraja posvećen svojoj obitelji! Ako ti obitelj ne bude to što bi trebala bit onda šta će ti silni poslovi i kuće i biznis kojim se baviš? Da time zatomiš hladnoću svog srca i bezdan koji misliš da ćeš time ispuniti?

Četvrto: POŠTUJ OCA I MAJKU DA DUGO ŽIVIŠ I DOBRO TI BUDE NA ZEMLJI!
Lijepa zapovijed. Znate, razmišljao sam malo kako mi to danas živimo. Misteriji rođenja i umiranja danas se uopće ne događaju pred očima naše djece. Prije smo gledali kako majke rađaju obitelji i naši stari umirali su u toj istoj obitelji. Danas naša djeca nemaju taj kontakt misterija rođenja i smrti. Nemaju. Danas se rađa po bolnicama, umire po bolnicama, staračkim domovima. Ne znači da bi ja sad volio ajde žene sve rađajte doma, vratimo se u srednji vijek, ne. Ja ovo govorim iz drugog razloga. Iz kojeg razloga? Ako tvoj sin ili kćerka, ako tvoja djeca ne vide kako tvoji roditelji, tvoji mati i otac stare, ako ne vide njihove prve sijede kose i naborana lica i ruke, ako ne vide kako ti postupaš s ljubavlju prema njima pa makar bili senilni jer to su tvoja mati i otac, dragi roditelju ne očekuj, ne očekuj da će sutra tvoje dijete prema tebi biti isto. Očekuj gore! Gore očekuj! I pitam se ja 'ko danas sluša starce? Tko ima srca i vremena slušat njihove jedne te iste priče i gledat njihove oči i slušat njihove uspomene, tko danas istinski, onako u obiteljima, ima vremena za starije? Ma da ti ostave još jednu kuću, imanje i grla ovaca i ne znam što, a šta će ti to? A šta će ti to? Pa te pitam malo čovječe kakav si prema svojim roditeljima, prema svojoj materi i svom ocu? Ako ne poštuješ svoje roditelje, ti, ne poštuješ osnovno ljudsko počelo života, misterij onih koji su ti dali život i besmrtnu dušu! Ti osnovne stvari ne poštuješ! Šta imam govorit' o kršćanstvu, kršćanstvo, ako nemamo ljudsku bazu – kršćanstvo je nadogradnja, uzalud mi ga spominjati. Ali mislite da su naši kršćani u tome pravi? Nisu. Ali oni se i pričešćuju, da, i dolaze na mise, da, i meni je od takvih kršćana muka, je, muka mi je. To su deset zapovijedi Božjih – 'ajde preispitaj svoje srce čovječe, preispitaj se malo.




Peto: NE UBIJ!
Ne ubij. Ja sam mislio isto da su to stvari prošlih vremena, al' sam se osvjedočio da nisu, nisu. Ovo naše stoljeće pozna dva svjetska rata, a na pragu smo novog milenija, znate ljudi. Pred nama je novi milenij. Nikada, ni u koje vrijeme nije bio čovjek najugroženija vrsta na ovoj planeti doli ovo današnje vrijeme sada. Uza sve deklaracije i prava o čovjeku danas je čovjek najugroženija vrsta. Psi i mačke imaju grobnice danas, ljudi umiru na cesti danas, danas. Ratovi, to je bilo prije… ne trebamo se okretat daleko, ne trebamo. Ono što je čovjek kadar bez Boga učiniti ne bi ni životinja; zvjerstva koja danas čovjek čini nad čovjekom ne čini ni životinja, danas, u najciviliziranije vrijeme, u vrijeme interneta, u vrijeme kompjutora, danas, danas. Al pustimo to, mi nismo nikoga ubili, jel' tako, nismo. Više od par milijuna samo u Europi godišnje se abortira. To je tekovina današnje civilizacije. I ti čovječe, ti muškarče koji si abortirao, ne samo ti ženo, ti čovječe koji si abortirao ili ubio svoje dijete, što si ti učinio? Ubio si jedno. Ti si zapriječio da djeca tog djeteta dođu na ovaj svijet. I djeca djece tog djeteta. I djeca djece djece tog djeteta. I ako si ubio jedno nisi ubio jedno. Ti si Božjem planu rekao STOP! Kojim pravom? I ako si dva ili tri ili pet koliko tisuća si samo ti spriječio doći na ovu zemlju. S kojim pravom pitam se?! Ali reći će vam moderni liječnici danas, ne znam tko, da to nije ubojstvo. Ne, vi ne ubijate, vi planirate svoje obitelji tako što ubijate. A kako se samo pasivno ubijalo – mržnjom. Ovakvim manjim sredinama, pa vi ste toga svjedoci. Tako nekoga mrzimo da zabetoniramo svu budućnost tog čovjeka. Znate ono se kaže u narodu – zlo oko, ili kako znaju ljudi reći ne pada jabuka dalje od stabla. A njegov otac ili djed je jednom u životu nešto zabrljao, nema cijeloj jednoj generaciji tih ljudi nema spasa jer ih svi u mjestu mrze, svi okreću lica od njih. Nemate li takvih primjera i u Rabu? Ubijate, ali vi ćete doći na nedjeljnu misu, biti prvi ovdje u redu za pričest. I nema bit gore od smrznute kršćanske mržnje. Nema mi gore! Više može takvo zlo kršćana nego otvoreno zlo pogana učiniti! Više zla – mi, mi. I osim krsnog lista, kojeg mnogi imaju doma, što još imaju od kršćanstva, pitam se? Ubijamo se na svakom polju, danas, danas. Zgazili bi vas da mogu. Samo da je njima dobro. Ne ubij! Ne ubij čovječe! 

Šesto: NE SAGRIJEŠI BLUDNO!
Najbolje da ovo preskočim. Tako mi se nekad' k'o svećeniku na ispovijedi čini. Najbolje da to nikoga ne pitam. Niti dvije godine sam svećenik i u to sam se uvjerio. Taj grijeh danas ne postoji. Svi smo mi očito čedni i nevini. Jer kako se ti svećeniče usuđuješ pitat' me nešto o tom?! To je moja intima! To je moje pravo, oprosti. Što me pitaš nešto na tom polju. Masturbacija je grijeh. Prosipanje tvog sjemena u prazno je grijeh. Spolni odnos prije brak, dragi moji mladi, je grijeh. Kontracepcija u braku, dragi moji kršćani koji ste crkveno vjenčani ,je grijeh. I ja vam to s ovog mjesta ponavljam. Da, to je grijeh. To je grijeh. Danas, danas najsvetije, a to je rađalaštvo, materinstvo i očinstvo, naša spolnost danas, spolnost, je tako zgažena, tako popljuvana da kad ja samo spomenem riječ spolnost u vašim glavama prostruji kojekakva pornografija i prljavština, samo ne ono što Bog želi da mislite o tome. Kamo god se danas okrenemo ta stvar je srozana na nulu. Nema ni jednog filma iz Hollywooda bez golotinje, ni jednog. Nema ni jedne novine gdje nećete naći neku na duplerici, ni jedne novine. Danas se naša djeca odgajaju u pornografiji, u golotinji, u bestidu, danas. Pa ja pitam i tebe , roditelje, da li se tvoje dijete po tom pitanju otvara tebi, da li tebe kao mater i oca pita nešto na tom polju ili će odgovore naći na cesti ili u časopisu? Razgovarate li sa svojom djecom o tome ili je za vas to još uvijek tabu? Zato jer i vi na te stvari prljavo razmišljate. Ne sagriješi bludno! Ne sagriješi bludno! Čistoća vaših misli, čistoća vašeg srca imat će nužno odjeka i na čistoću vaših djela. Pitam se koliki su brakovi nastali iz požude i kolika su djeca rođena isključivo iz požude i koliko je Boga bilo u svemu tome, ja se pitam?! I onda se čudimo što je svaki drugi brak ugrožen a svaki treći rastavljen. Ja se uopće na čudim. Dobro da još postojimo ovako, dobro da se danas sve još nekako i drži.

Sedmo: NE UKRADI!
Oooo… Nećemo na one gore, ne. Glupo mi je da ja sada vama govorim kako se u našoj državi jako krade, niti je to na meni. A možda i je. Možda bi se s ovih mjesta trebalo više otvarat ljudima oči. Mene nešto drugo ovdje zabrinjava. Sam vrag kao da je zaposjeo naš um do te mjere da ako živim i radim pošteno sam budala. Do te mjere. Kradi! Onaj tko želi radit' sa svojih deset prstiju i živjeti pošteno je lud u današnje vrijeme. Onaj tko krade on je uspješan! Tako je to danas. Upravo tako. Ma bolje da mi ova ruka usahne, da mi ju netko odsječe nego da ona nešto ukrade! Kada bi to posadio kroz ova tri dana što ćemo razgovarat' ovdje i molit Bogu, samo to da posadiš u svoje srce ja bih bio zadovoljan! Ma kako ćemo naprijed? Kako? Novac koji si dobio na tuđoj sirotinji i grbači je proklet novac! Ma nema tu blagoslova! Ma nema ti mirno spavati čovječe. Onaj tko se obogatio na tuđemu ne mu blagoslova, nema! I zašto je to danas teško razumjet? Zašto je danas teško biti pošten čovjek? Danas je teško biti normalan, pošten čovjek, koji radi. U Njemačkoj odi prevari nekog poslovnog partnera izgubio si sve partnere. Ovdje ako ne varaš onda si luđak, ovdje trebaš bit' lukav, prevarant, furbo da kraja da bi mog'o opstat u ovoj ludoj državi! Kradi čovječe! Tako ćemo naprijed i to je blagoslov! Kradi! Kradi! Kad i gdje god možeš kradi! Radiš li u dućanu kradi nešto, u firmi čavle ako možeš kradi! To vam govorim jer su pedeset godina i još će nam to u glavi odzvanjat narednih pedeset godina i uopće nije bitno tko će nam doći na vlast, kada sam već do toga doš'o. uopće to nije bitno. Bitno je ljudi kakvog srce će biti na vlasti. To je bitno. Čovjek, ljudi čine državu, ljudi čine poduzeća, ljudi čine obitelji. Nisu to neki svemirci, vi ste to, vi ste to! 

Osmo: NE RECI LAŽNOG SVJEDOČANSTVA!
Znate, nekada je našim, onako, bakicama a i nama odraslim, nekada nam je onako nekako dosadno, pa 'ajmo salgat' nešto protiv nekoga, pa to čuje onaj pa do onog trećeg to dođe ogromna laž i sad neka ti ljudi žive. Ma još ako si slag'o pa si napravio budalu od mene, 'ajde još donekle, al' kad tako slažeš da doslovce uništavaš život i sreću i blagoslov i ne znam što kod određenih ljudi, jao si ga tebi, ja si ga tebi ako tako lažeš. Pričaju mi roditelji da nekad' ostave namjerno novce u kući na otvorenom da vide hoće li ih njihova djeca ukrasti. Onda kradu. Zašto im treba novac? Znači da se drogiraju ili je to ili onda ih ispituju da vide da li će lagat ili ne. Do kakvih smo metoda sve došli!? Lažemo na svakom koraku. Lažemo i mažemo i glumatamo. Znate što se događa – događa se to da mati i otac za svoje dijete koje je narkoman dozna najzadnje. Znaju i tetke i stričevi i prijatelji u kuću dolaze i smiju se i sve je ok, ali neće reć' vaše dijete se drogira. Znate zašto ne? Jer ako bi rek'o istinu roditeljima u oči onda bi oni digli nos. Onda bi ugrozili moj ugled i moj obraz i zato bolje mi je čuvat' moj ugled pa makar dijete i propada. Ma neka, neka umre od droge, ne zanima me, važan je meni moj obraz. A koga se to tiče… Ne, ne… Pred njima ćemo lijepo glumatati, stavit ćete najljepšu masku jer vam je stalo do vas, do vaše kože. I mislite da je to iskreno? Ali, ne čudite se – kako i prema drugima, tako drugi prema vama, ne čudite se. Živimo u vremenu laži, glume, prijevare, lopovluka, krađa. Na pragu smo novog milenija. I mi u crkvi isto. Kao da smo neke stvari zaboravili… Kao da smo nešto zaboravili.

Deveto: NE POŽELI TUĐEG ŽENIDBENOG DRUGA!
Danas je moderno imati ljubavnika, ljubavnicu… Imam doma ženu. Ona mi pere, pegla, kuha, a tako i ona. Ako mogu ja može i ona. Imate dogovorno. Brakovi ulaze u to – dogovorno. To je danas 'in'. Kad imaš tako nešto onda si 'in'. I ti djevojko ako nemaš iskustva na tom polju prije braka ti si staromodna. Jesi, staromodna. Non-stop vam kljucaju jedno te isto u glavu, non-stop. Ako želite bit' normalni pošteni ljudi s Bogom i vjerovat i molitva da bude u kući, vi ste ludi, s vama nešto nije u redu. Al' ako ste ovako kao i svijet onda je sve u ok. Bit ćete jako napredni i moderni.

Deseto: NE POŽELI NIKAKVE TUĐE STVARI! 
Zbog čega Bog ponovno spominje stvari? U sedmoj je rek'o: Ne ukradi. U desetoj nam Bog ponovno ponavlja: Ne poželi nikakve tuđe stvari! Zbog čega se deveta i deseta zapovijed odnosi na ono 'ne poželi'? zbog čega Bog naglašava da imamo čiste misli ove dvije zapovijedi? Zbog samo jednog razloga. Zato jer nam uvijek padne na pamet. Uvijek najprije padne na pamet, jel' tako?! A onda o tome mislimo pa se prljamo, pa dođe do našeg srca, a kad dođe u srce onda poželiš, a kad poželiš onda ti je da to i učiniš. Uvijek počne tako što ti padne na pamet. Kada biste kroz ovo došašće, ovo još malo vremena što je došašća, radili na čistoći svojih misli i svog srca… Ooo… Bio bi to najveći post. Jednak onom da ste na kruhu i vodi svaki dan, najveći post koji možete učiniti - držati svoje misli i svoja srca čista!



A što da vam još drugo govorim – to su deset zapovijedi Božjih. Na Starom zavjetu smo još. A gdje je tu izljev Duha svetoga, gdje su tu zapovijedi ljubavi? Kad je Isus Krist došao nadopunio je Stari zavjet. Misterij njegova utjelovljenja, sakramenti, Euharistija, ono kad ste Duhom zapaljeni pa svjedočite za Boga, kad je vaš život Božji život, kad su vaša djela Božja djela, kad ste toliko vjerom i ljubavlju ispunjeni i mirni živite s Bogom. Pogledajte gdje smo danas. Gdje su danas većina naših vjernika? Na kojoj smo mi duhovnoj razini? Na kojoj? I naše mise smo često pretvorili u maskenbal i parade – orgulje sviraju, pred vama se događaju divne stvari. Dolazite kao u kazalište – dolazite i odlazite prazni. Nismo mi svećenici jedini krivci. Ne, ne. Nešto se kod vas treba prelomiti. Ili očito još niste dobro glavom onako udarili u pod. Još vas dobro nije život pritisnuo, onako pravo, pa da zavapite Bogu i da ga zatražite. Ako nećete milom dat će Bog silom. Zar ne vidite da živimo u jednim veoma neobičnim vremenima, ne? Nije vama to tako? Ne doživljavate to vi tako zar ne vidite ako se ne vratite onim starim istinskim vrednotama koje su oduvijek bile prave – dobroti, čistoći, povjerenju u braku, molitvi, crkvi, sakramentima da će nas odnijet vrag!? Vi to tako ne doživljavate? Reći ćete – on tamo, on neka počne se mijenjati, on je kriv! Ne, počni od sebe! Od sebe počni! Evo vam prilike za to – počni od sebe i dođi na ispovijed. Taj posao ne mogu učiniti ja za tebe, nego ćeš morat sam od svoje zadnje iskrene ispovijedi, lijepo bih molio. Jer ljudi se uopće ne znaju ispovijedat' – dođu pa govore što nisu sagriješili ili mi dođu pa mi kažu reć' da nisu grješni… Još da ih i pohvalim!? Šta si doš'o onda? Odi kući. Tebi ne treba ispovijed! Kao, ako nemam grijeha onda sam svet. Ma nemoj! Najveći sveci su bili i otkrivali najveće prljavštine u sebi – što si bliže Bogu to imaš više grijeha! Kako, pitaš se? Pa tako. Ako uzmeš stakalce pa ga primakneš svjetlu vijeće vidjet ćeš da je malo prljavo, primakni ga električnoj žarulji pa ćeš vidjeti koliko je prljavo, primakni ga suncu čovječe! Što ti je duša bliže Bogu to ćeš više blata na staklu svoje duše vidjet! Oni koji tvrde da nemaju grijeha ti su daleko od Boga. Oni uzvišeno misle o sebi. Itekako imamo blata – ja prvi, a onda svi redom, svi. I pitam se - a sjećaš li se koliko i kada si se istinski i iskreno zadnji put ispovjedio? Uvijek znamo odbiti, uvećat ili prešutjet ili po klišeju sad je Božić pa udri na ispovijed ili je Uskrs pa 'ajmo, idu svi idem i ja. I onda govorimo gluposti. Nisu to ispovjedi. Nekad mi bude mučno u ispovjedaonici kad slušam takve ispovjedi. Mučno. Čega se sramiš? Mene? Ja ću, da, zapamtit od tisuće vaših bedastoća, ja ću baš tebe zapamtit… Ma ne dolaziš ti radi mene. I sasvim je svejedno kod koga se svećenika ispovijedate. To je radi tvoga srca, radi tvoga spasenja. Bog je tu. Bogu dolaziš a ne meni. Da li ti uopće vjeruješ u to? Danas je sakrament ispovijedi u strašnoj krizi. U strašnoj krizi. Na zapadu gotovo da ga i nema. Ti onako lijepo doma pred križem ili u crkvu sam i gotovo. Zlo, zlo se danas uvuklo i uvlači se na mala vrata i u našu crkvu. Zato vam lijepo govorim i molim vas u ime Božje, u ime Isusa Krista – ne propuštaj ovo priliku. Ne propuštaj! Ispovijed nije duhovni razgovor i ta vam moram reć'. Neki mi dođu pa onda od Adama i Eve, Markove konake… Ispovijed nije duhovni razgovor! Ispovijed je – dođeš i kažeš svoje grijehe: to, to, to, to i to objektivno i jasno, bez uveličavanja i umanjivanja svoje grijehe. Svećenik te tada nešto pita, ne radi njega, jer njega zanima, radi tvoga dobra daje određeni savjet. Pokaješ se, odrješenje i ideš doma. To je sakrament ispovjedi.


zamakdushe @ 11:00 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 19, 2012
"Kad god pobožno izmolimo Očenaš naši su laki grijesi oprošteni." — Sv. Augustin (354. – 430.)

zamakdushe @ 10:50 |Komentiraj | Komentari: 0



Sveti Ivan apostol kaže da je Isus došao “da razori djela đavolska” (1 Iv 3,8). Isus je na križu pobijedio Sotonu i uništio njegovo kraljevstvo. Opredjeljujući se za Isusa i njegovo kraljevstvo, postajem nedohvativ za Sotonu, on mi ne može ništa. Kad mu samo spomenem ime Isusovo i doista povjerujem u Isusovu prisutnost i snagu, đavao mora odstupiti od mene. Kad prihvatim križ na kojem je đavao pobijeđen, đavao mi tada ne može ništa. Svi koji oko vrata nose posvećeni križić na lančiću, dobro je da na to često misle, da s vjerom i ljubavlju poljube taj križić obnavljajući se pritom u vjeri kako je sotonska sila pobijeđena upravo na križu, na kojemu je Isus, iz ljubavi prema nama, dao svoj život. Sveti Pavao apostol u poslanici Efežanima govori o duhovnom naoružanju kršćanina. Znamo da rat dobiva onaj koji ima jače i savršenije naoružanje, te bolju ratnu taktiku. I đavao ima svoje naoružanje i svoju taktiku. To su: laž, pobuna, oholost, kršenje Božjih zapovijedi. Nasuprot toj đavolskoj ratnoj opremi, sveti Pavao poručuje kršćanima: “Obucite se u bojnu opremu Božju da se mognete suprotstaviti đavolskim napadima!” (Ef 6,11).

Evo što sveti Pavao predlaže i na što nas poziva. Najprije kaže: “Stojte čvrsto” (Gal 5,11). Đavlu se treba odmah čvrsto suprotstaviti. Dok počnemo s njime pregovarati i pomalo mu popuštati, već smo stradali, jer je on mnogo inteligentniji i lukaviji od nas. S njime nema kompromisa. Nadalje sveti Pavao preporučuje: “Opašite svoje bokove istinom.” (Ef 6,14) Đavao govori laž, on se boji istine, jer ga ona poražava. Zato budi hrabar i uvijek govori istinu i đavao te ne će moći zavesti.

Dalje Pavao preporučuje: “Obucite oklop – pravednost.” (Ef 6,14) Budite pravedni, nemojte sebično tražiti samo svoje interese, podijeli pravednu plaćum svojemu radniku, podaj svakomu pravedno ono što mu pripada i uvijek ćeš biti u milosti Božjoj, đavao ti tada ne može ništa. “Obujte noge spremnošću za radosnu vijest – mir” (Ef 6,15), sljedeći je savjet svetog Pavla. To znači da ne ideš samo za svojom koristi, nego stavi na prvo mjesto Boga i njegovu radosnu vijest, navješćuj ljudima mir Božji, pa ćeš i ti imati mir u svojoj duši. Traži najprije Boga i njegovo kraljevstvo, a onda će ti Bog dati snagu kojom ćeš nadvladati đavla i njegove sluge. Pavao se izražava vojničkim jezikom pa nam nadalje savjetuje sljedeće: “U svemu uzmite veliki štit – vjeru; njime ćete moći ugasiti sve goruće strijele Zloga! Prihvatite kacigu – ono čim se spasava – i mač Duha, to jest riječ Božju, sa svakovrsnom prošnjom i molitvom. Molite u jedinstvu s Duhom u svakoj prigodi, i k tomu bdijte sa svom ustrajnošću i svakovrsnom molitvom…” (Ef 6,10-20). Evo, braćo i sestre pravoga ratnog savjeta u borbi protiv demonske sile. Vjerovati u Isusa i u njegovu moć u nama kad se dostojno pričestimo te kad istinski vjerujemo i ljubimo, a zatim čitanjem Svetog pisma, bdjenjem i molitvom, mi se jačamo u borbi protiv zla i protiv Zloga koji vlada ovim svijetom.

Sotona je moćan i želi uništiti čovjeka, ali zadnju riječ ima Bog koji ljubi čovjeka i koji ga želi spasiti. Opredijelimo se svim srcem za Krista i stanimo pod njegovu zastavu, uđimo u njegov tabor, obucimo se u njegovu bojnu opremu, jer tada se ne ćemo morati mi bojati đavla, nego će se on bojati nas.

zamakdushe @ 09:54 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, siječanj 18, 2012



Magistralni evanđeoski tekstovi: Govor na gori (Mt 5,1-12); Kušnja u pustinji (Mt 4,1-11); molitva Očenaša (Mt 6,9-15); Marijin "Veliča!" (Lk 1,46-55); "Sedam riječi na križu"; Slanje apostola (Mt 10,1-42); Bogati mladić (Lk 18,18-27); Kraljevska svadbena gozba (Mt 22,1-14); Prispodoba o bogatašu i siromašnom Lazaru (Lk 16,19-31); Priča o ludom bogatašu (Lk 12,16-21); Posljednji sud (Mt 25,31-46)...

Isus Krist: "Ne možete služiti Bogu i bogatstvu!" (Mt 6,24); "Siromasima se propovijeda Evanđelje!"(Lk 7,22).

Sv. Ignacije, nadahnut Duhom Božjim tumači Evanđelje:

Zao duh želi zarobiti ljude u svoje mreže i okove. To postiže tako da ih najprije napastuje na pohlepu za bogatstvom. Iz toga ih vodi dalje da teže za taštom ljudskom časti. A onda do oholosti, izvora svih grijeha (DV, 142).

Isus Krist svoje šalje da budu svima na pomoć. Da bi to postigli moraju se odlučiti za najviši stupanj duhovnog siromaštva (slobode), a po Volji Božjoj i do stvarnog siromaštva. Drugi stupanj je želja da podnesu pogrde i prezir. Iz toga dolaze do prave poniznosti (DV, 146).

Siromaštvo je sloboda od navezanosti na: materijalna dobra, na tjelesna dobra, na ljudske kvalitete, na duhovne darove Božje. Životno opredjeljenje za prave vrednote, pravo zvanje, korisne poslove, plodni apostolat, najviše, ovisi o duhu siromaštva. Ovo razmišljanje je srž Kristove nauke, bljesak svjetla koji osvjetljava naše biće, svijet oko nas, događaje koji nas prate.

Ono nam kaže da je cijelo čovječanstvo i svako ljudsko srce podijeljeno u dva tabora, dva grada, dvije ljubavi. Da u svima nama postoji stalna napast: da sve što imamo zadržimo za sebe; da se prilijepimo uz dobra koja posjedujemo; da se na njima zaustavimo, da se s njima identificiramo; da se dadnemo njima zarobiti, da ih apsolutiziramo; i tako zadovoljni prolaznim dobrima više ne tražimo vječna dobra. Tako zatvoreni u prolazna dobra postajemo nemoćni da se otvorimo, nesposobni za ljubav, za rast u Bogu.

Ovu napast prepoznajemo: kad naglašavamo pravo na svoje djelo, na svoju krepost, na osobne i skupne kvalitete; na uspjeh; u želji da uvijek pobjeđujemo; u sklonosti da zaokružimo svoje shvaćanje i dalje ga ne proširujemo...

Duhovno siromaštvo koje je cilj ovog razmatranja cilj je cijele evanđeoske poruke, temelj svake zdrave duhovnosti, zreli stadij duhovnog života, izvor savršenosti. Ono razvlašćuje čovjeka od njega samoga i omogućuje mu da se u ljubavi preda Bogu i bližnjemu. U njemu su sadržani svi zakoni i svi proroci.

Isus Krist je svoje sposobnosti, bogatstvo i moć predao u službu Ocu. Zato nije bio u svom središtu. On je samo "Sluga Jahvin". Krist želi stvoriti zajednicu siromaha, zajednicu slobodnih ljudi od svake navezanosti. Samo slobodni možemo otvoriti srce prema svima. Umjesto usmjerenosti na bogatstvo, u ljubavi smo otvoreni jedni prema drugima.

Kako ovu Božansku mudrost ne možemo ni shvatiti, ni poželjeti svojim naravnim moćima, potrebno je ponizno, intenzivno, angažirano, ustrajno moliti. Ignacije predlaže "trostruki kolokvij": veliku milost nutarnje slobode najprije molimo od Marije Majke Isusove, onda s Marijom od Isusa, onda s njima od Oca nebeskoga - izvora svakog života i svetosti.

zamakdushe @ 20:16 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
"Svaka je pobožnost koja vodi lijenosti lažna. Moramo voljeti rad." — Sv. Zita (†1278.)

zamakdushe @ 13:58 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare


zamakdushe @ 13:57 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, siječanj 17, 2012

Svaki od nas nosi u sebi temelje jedne druge katedrale koju treba graditi: to je hram Duha Svetoga u našim dušama. Mi moramo najprije u nama izgraditi tu katedralu, a onda pomoći graditi katedrale u dušama naših bližnjih.

Bl. Ivan Merz


zamakdushe @ 11:56 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 16, 2012

"Nikada ne govori o svojemu bližnjemu ono što ne bi rekao u njegovoj prisutnosti." — Sv. Marija Magdalena de Pazzi (1566. – 1595.)

zamakdushe @ 15:51 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 15, 2012



''Gospodin nas je zapisao na svoje dlanove vlastitom krvlju. Zbog toga ne smijemo dopustiti da nas išta uznemiri, budući da on sve uređuje i određuje istim rukama koje su bile pribijene na križ kao dokaz ljubavi prema nama.'' Sv. Alfonz Liguori

zamakdushe @ 09:44 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare



"U noći punoj tame,
ljubavnom čežnjom cijela zapaljena,
- o sretne sudbe za me! -
izađoh neviđena,
- kad kuća moja bi upokojena"

Sigurna usred tame,
stubama tajnim i preodjevena,
- o sretne sudbe za me! -
u tami i skrivena,
kad kuća moja bi upokojena.

U noći spasa moga,
tajno, da nitko me ne gledaše,
a ni ja bilo koga,
bez svjetla i vođe ikakvoga,
osim onoga što mi u srcu gorješe.

Ta svjetlost vodila me
sigurnije neg sunčev sjaj blistavi,
tamo gdje čekao me
moj dobri znanac pravi,
u kraju gdje se nitko ne pojavi.

Vodiču moj jedini,
o noći, draža neg zora rumena,
o noći, što sjedini
ljubljenu i Ljubljenoga njena,
nju što u Ljubljenoga bi preobražena.

Sred mojih grudi cvjetnih,
koje sam samo za njeg čuvat znala,
on usni sanak sretni,
ja sam ga milovala,
a cedrova lepeza hlad nam slala.

S kruništa lahor pirne,
i pošto njemu kose mrsit stane,
dodirom ruke mirne
u vrat me blago rani
i osjetila sva mi obeznani.

Klonulost svu me svlada,
na Dragog svog naslonila sam glavu,
sve presta, i ja tada
ostavih bol i stravu
međ lijerima u tvrdom zaboravu.

sv. Ivan od Križa


zamakdushe @ 09:39 |Komentiraj | Komentari: 0


Da, ali na otajstven način; Bog sve privodi na put, koji samo on zna, što vodi ususret ostvarenju. Ni u jednomu trenutku ono što je on stvorio ne ispada iz njegovih ruku.

Bog je djelatan kako u velikim događajima povijesti, tako i u sitnim zbivanjima našeg osobnog života, i to na način da naša sloboda ne bude ugrožena i da ne postajemo lutke u vršenju njegovih vječnih nauma. U Bogu "živimo, mičemo se i jesmo" (Dj 17,28). Bog je u svemu s čime se u mijenama svojega života susrećemo, pa i u bolnim događajima i naizgled besmislenim slučajnostima. Bog želi pravo pisati i po krivim crtama našega života. Što na oduzima i što nam daruje, u čemu nas jača i u čemu nas iskušava – sve su to odredbe i znakovi njegove volje.

Pouzdati se u Božju providnost jest čvrsta, živa vjera da na Bog može i hoće pomoći. Da na može pomoći, jasno je jer je svemoguć. Da nam hoće pomoći, sigurno je jer nam je to obećao na toliko mjesta u Svetomu pismu i jer je vjeran svim svojim obećanjima. MAJKA TEREZIJA

I vlasi na glavi su vam sve izbrojene. Mt 10,30

zamakdushe @ 09:22 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, siječanj 13, 2012


U svibnju 2004. godine, mlada hrvatska glumica Edita Majić neočekivano je najavila da se povlači s kazališnih dasaka i odlazi u najstroži karmelićanski samostan Svetoga Josipa u španjolskom gradiću Avili.

Otkad je otišla nije prestajalo zanimanje javnosti za razloge i povode takve odluke mlade glumice koja je za svoj redovnički život izabrala najstrožiji red u Katoličkoj crkvi. To su bosonoge karmelićanke, koje svoj život provode u molitvi, kontemplaciji i potpunom odricanju, živeći čak i usred zime bez obuće, u vrlo skromnim uvjetima prvog reformiranog samostana što ga je početkom 17. stoljeća osnovala i u njemu živjela najpoznatija mističarka toga vremena Sveta Terezija Avilska (djevica i crkvena naučiteljica). Nekadašnja prvakinja Zagrebačkog dramskog kazališta “Gavella” danas živi, moli i radi u Španjolskom karmelićanskom samostanu u Avili.  39-godišnja Edita Majić  21. listopada prošle godine zavjetovala se na vječni život u samostanu i postala Kristovom zaručnicom kao sestra Edita Marija Od Križa (redovničko ime). I za­uvijek je ostavila svjetovni život iza sebe.

Kad je Edita Majić napustila Hrvatsku i ušla u samostan u Avili, gradić stotinjak kilometara zapadno od Madrida, mnogi nisu vjerovali da će ondje zaista i ostati. Ne stoga jer bi jednu od najtalentiranijih glumica njene generacije smatrali hirovitom, nego zato što su avilske karmelićanke (red koji je 1562. osnovala Sveta Tereza Avilska) najstroži red u katoličkoj crkvi.  Sestre u samostanu, naime, žive vrlo skromno: u siromaštvu, radu, postu i molitvi. Svaka ima svoju sobicu, takozvanu ćeliju s ležajem od slamarice. Iako u samostanu nema grijanja, čak ni zimi, pokrivaju se tek prekrivačem od čohe i na nogama nikada ne nose čarape zbog čega ih zovu “bosonoge karmelićanke”. Nemaju električno kuhalo ni toplu vodu, a većinu godine poste. Ostatak žive od “Božje providnosti”, odnosno jedu samo ono što dobiju na milodar od nesebičnih ljudi ili što same uzgoje. Telefon je jedan od rijetkih “luksuza” u samostanu.

Inače, sve vrijeme provode u tihoj molitvi, a s ostalim svijetom kontaktiraju preko otvora u zidu s dvostrukim rešetkama, jer je svaki fizički kontakt zabranjen. Samostan ima divan vrt u kojem sestre smiju provoditi određeno vrijeme. Avila je poznata kao grad u kojemu pada mnogo snijega i dugo se zadržava. Nalazi se na više od tisuću metara nadmorske visine pa za njega kažu da je najbliži Bogu. Ulaskom u samostan Edita je morala odrezati svoju dugu kosu po kojoj je kao glumica bila prepoznatljiva, a od osobnih stvari zadržala je samo fotografije obitelji. Zbog svega toga su se njezini brojni kolege i nekadašnji prijatelji nadali da će joj samostan u Avili biti samo privremeni dom. I da je pitanje dana kad će se vratiti u rodni Split. U to su vjerovali sve do nedavno, dok nisu doznali da je 21. listopada 2008. položila takozvane “vječne zavjete siromaštva, čistoće i poslušnosti”.

Vječne zavjete Edita je položila u samostanskoj Crkvi sv. Josipa u kojoj je točno prije četiri godine položila prvi, privremeni zavjet. I tada je uz nju bila njezina najuža obitelj: mama Jadranka i mlađa braća Đani i Teo s današnjom suprugom Goranom te prijateljice, Dubrovkinja Jasna Jukić i Zagrepčanka Mirna Bertol, jedine od starog Editina društva koje je posjete barem jedanput godišnje i redovito joj pišu. Ovaj je put, pak, u Avilu stiglo i pedesetak hodočasnika iz Hrvatske zajedno s don Jozom Mužićem, svećenikom u splitskoj Crkvi sv. Filipa Nerija, u koju gospođa Jadranka, Editina majka, odlazi zadnjih godina. Svečana koncelebrirana Sv. Misa slavljena je u prijepodnevnim satima, a crkva je bila prepuna. Misu je predvodio tamošnji mjesni biskup uz koncelebraciju dvadesetak svećenika. Edita se nalazila u prostoriji iz koje se na oltar gleda kroz dvostruke rešetke. Bila je u svečanoj odori: preko smeđeg habita imala je bijeli ogrtač (plašt), a na glavi bijeli vijenac i crni veo kakav nose sestre.

Edita je zavjete položila na isti datum kao i prve karmelićanke te njezina priorica, časna majka Julija. Trenutačno je u samostanu 16 sestara. Među njima je i jedna djevojka iz Splita koja je došla poslije Edite. Sve su uvijek nasmijane i radosne. Inače, sestre međusobno smiju razgovarati samo dva sata dnevno – poslije ručka i večere, a najveći dio svog vremena mole se za spas duša, što im je osnovna briga i zadaća. Od ulaska u samostan Edita se, naime, ponovno vratila svojoj prvotnoj ljubavi – slikanju, koje je godinu dana studirala prije nego što je upisala glumačku akademiju. Njezini radovi prodaju se u samostanskom muzeju ili ih sestre daruju dobrim ljudima kao znak pažnje. Edita se i kao Isusova zaručnica smije baviti svojim hobijima – slikanjem, pjevanjem i skladanjem na klaviru ili gitari – ali ne toliko kao do sada, jer sve sestre imaju  samostanske obveze. Editino prvo službeno zaduženje je vođenje domaćinstva u samostanu, kao što je priprava hrane i njezina raspodjela. A Edita je istinski sretna, jer njezin sadašnji život svjedoči da je Bog doista živ. Editino se lice u protekle četiri godine nije nimalo promijenilo. Izgleda isto onako mlado kao i kad je odlazila. Evo što drugima izjavljuje kada je sada upitaju zašto je ušla u tako strogo zatvoreni samostan:

«Za sve je zaslužan Bog. Ja sam samo obična grešnica kojoj se on smilovao. Nikakva žrtva s moje strane nije dovoljna da mu vratim ljubav koju mi daje i koju osjećam. Njemu zahvaljujem za sve što imam”.

I prije je Edita bila skromna, nije voljela kad bi  se drugima lijepo pričala o njoj, premda je imala sve: ljepotu, pamet, talente… Kao mala djevojčica nije voljela ići u Crkvu, a i sve sakramente je primila kao odrasla osoba. No, u njezinom životu dogodio se jedan veliki preokret i nakon mnogo molitvi i propitivanja, kao i svakog jutra odlaženja na misu u crkvu Sv. Josipa na zagrebačkoj Trešnjevci, ona se odlučuje na redovnički život. Budući da klauzurne karmelićanke kod nas ne žive baš ovako još stroži redovnički život, ona zato odlazi u Avilu. Tko zna, možda na kraju bude i svetica. Ona je na sebe preuzela križ svih ljudi za koje se moli, posebice siromašnih i nemoćnih, što znači i njezino ime – sestra Edita Od Križa, kojem je sada dodala svoje kršteno ime Marija.

zamakdushe @ 10:38 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare

O Riječi božanska! Ti si onaj božanski Orao kojega ljubim i koji si se zaletio k zemlji progonstva i htio trpjeti i umrijeti da privučeš duše u krilo vječnog ognjišta Blaženoga Trojstva! Ti si onaj koji se vraćaš k nedostupnoj svjetlosti koja će odsada biti tvoje boravište! Ti si onaj koji još ostaješ u dolini suza pod prilikom bijele hostije... Vječni Orle, ti hoćeš da me nahraniš svojim božanskim bićem, mene, siromašno malo stvorenje, koja bih se vratila u ništavilo kad mi ne bi tvoj božanski pogled davao život u svaki čas... O Isuse, dopusti mi da ti u pretjeranoj svojoj zahvalnosti kažem da tvoja ljubav ide do ludila... Kako ti kraj toga ludila možeš htjeti da se moje srce ne vine k tebi? Kako moje pouzdanje može imati granica?...

Sv. Mala Terezija

zamakdushe @ 09:35 |Komentiraj | Komentari: 0



Sv. Hilarije živio je u burno doba IV. st. kada su kršćanstvo razdirale žestoke arijanske prepirke. Iako je I. opći sabor u Niceji 325.g. osudio arijansku nauku i jasno definirao da je Krist Bog, sukob je trajao i oni koji su valjano vjerovali bili su često metom progona. Žrtva tih progona bio je i sv. Hilarije, biskup Poitiersa (Poatjea) u današnjoj Francuskoj. Sv. Hilarije je rođen oko 315. g. u bogatoj poganskoj obitelji. Završio je najveće studije svoga vremena, oženio se i imao kćerku. Upoznavši kršćanstvo sav se dao na studij Sveto pisma, a nakon nekog vremena se krsti sa svojom obitelji i postane vatrenim kršćaninom. U kršćanskoj općini Poitiersa stekao je veliki ugled te ga nakon smrti biskupa vjernici izaberu za njegova nasljednika nakon što mu je supruga dragovoljno otišla u samostan. Kao biskup Hilarije se još žešće protivio krivom naučavanju arijanaca te ga car 359. g. progoni u Malu Aziju. Hilarije se i dalje borio protiv zabluda. Postao je glasovit pa je na povratku iz progonstva bio posvuda slavljen i svečano dočekan. Arleski metropolit Saturnin, režimski čovjek, zaražen krivovjerjem, želio je cijelu Galiju privesti arijanstvu, ali je na sinodi u Parizu najviše Hilarijevom zaslugom bio osuđen i svrgnut. Sv. Hilarije je bio dubok mislilac, vrstan teolog i dobar poznavalac Svetog Pisma pa je iza sebe ostavio veliki broj pisanih djela. Papa Pio IX. proglasio je sv. Hilarija godine 1851. crkvenim naučiteljem.

zamakdushe @ 09:32 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, siječanj 11, 2012

Ljubav mi je dala ključ moga zvanja. Shvatila sam, ako Crkva ima tijelo sastavljeno od različitih udova, da joj onda ne nedostaje najpotrebniji i najplemenitiji od svih udova: shvatila sam da Crkva ima Srce i da to Srce gori od ljubavi.Shvatila sam da jedino ljubav oživljuje udove Crkve, te kad bi se ljubav ugasila, ne bi više apostoli navješćivali Evanđelja, mučenici ne bi više htjeli prolijevati svoju krv... Shvatila sam da ljubav obuhvaća sva zvanja, da je ljubav sve, da ona obuhvaća sva vremena i sva mjesta... jednom riječju, da je ona vječna!...

sv.Mala Terezija


zamakdushe @ 11:54 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare



Gospodine, Ti si također
iznad lonaca i tava,
a ja nemam vremena biti svetica
i Tebi za ljubav
bdjeti noću,
niti mogu
meditirati u jutarnjem sumraku
ni u olujnom horizontu.
Učini me sveticom
dok pripremam obroke
i perem tanjure.
Prihvati moje hrapave ruke
jer su za Tebe postale hrapave.
Može li moj sudoper
biti ravan nekom gudalu
koje izvodi nebesku melodiju
na nekoj tavi?
Tako ju je teško očistiti
i tako je ogavna.
Čuješ li, Gospodine dragi,
glazbu o kojoj mislim?
Prošao je čas za molitvu
dok sam prala suđe
od večere,
a nakon toga vrlo sam umorna.
Dok još ujutro moje srce
pjeva na poslu,
navečer davno prije mene
polazi na počinak.
Daruj mi, Gospodine,
svoje neumorno srce
da u meni radi umjesto mojega.
Svoju sam jutarnju molitvu izmolila
noću
u čast Tvoga Imena.
Izmolila sam je unaprijed
za posao sutrašnjeg dana
koji će biti sasvim jednak današnjem.

Gospodine,
Ti si također
iznad lonaca i tava,
i molim Te
smijem li Ti umjesto osvojenih duša
ponuditi umor
koji me hvata
kad vidim talog kave
i zagorene lonce
u kojima se kuhalo povrće?
Sjeti me na sve
što lako zaboravljam,
ali ne samo zato da bih uštedjela na
stepenicama,
nego da bi moj savršeno prostrt stol
bio molitva.
Iako imam Martine ruke,
ćud mi je Marijina
i kad
čistim crne cipele,
Gospodine, pokušavam
u njima naći Tvoje sandale.
Dok ribam pod,
mislim
kako su one hodale zemljom.
Gospodine, prihvati ovo moje razmatranje
jer nemam vremena za više.

Gospodine, učini od svoje Pepeljuge
nebesku princezu;
zagrij cijelu kuhinju svojom ljubavlju
i rasvjetli je svojim mirom.
Oprosti mi
što se toliko brinem
i pomozi mi
da prestane moje mrmljanje.
Gospodine,
Ti koji si pripremio doručak na jezeru,
oprosti svijetu
koji je tada rekao:
"Pa što dobra može doći iz Nazareta?"

sv.Terezija od Isusa

zamakdushe @ 11:42 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare


"Svijet je stvoren na slavu Božju."

Nema drugoga razloga stvaranja osim ljubavi. U njemu se pokazuju Božja čast i slava. Zato Boga slaviti ne znači pljeskati mu. Uostalom, čovjek nije promatrač djela stvaranja. Za njega "hvaliti" Boga znači svoje biće zahvalno uskladiti sa svim stvorenjem.



Slava je Božja živi čovjek. Ljudski je život za to da bismo Boga gledali. IRENEJ LIONSKI

Onaj koji te je stvorio zna i što će s tobom. AUGUSTIN

zamakdushe @ 11:37 |Komentiraj | Komentari: 0

Božji odmor od rada upućuje na dovršenje stvaranja koje se nalazi s onu stranu ljudskih nastojanja.

Koliko god čovjek svojim radom bio suradnik Božji, ipak svojim trudom ne može spasiti svijet. Svrha je stvaranja "novo nebo i nova zemlja" (Iz 65,17), koji će nam biti darovani otkupljenjem. Tako je nedjeljni odmor, koji je predokus nebeskog odmora, više od rada koji nas na njega pripravlja.

zamakdushe @ 11:33 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, siječanj 10, 2012



Tko ne živi ponizno nije dostojan ući u Kraljevstvo Božje.
O, prava je istina da je bez poniznosti sve obmana i ispraznost.
Postigneš li pravu poniznost postigao si sve.
Dopustiš li poniznosti da ti bude pratilja na svakom koraku, bit ćeš sretan.
Naći ćeš utjehu ako radosna srca prihvatiš poniženje.
Tko se smatra malenim lako prihvaća gorčinu i ne uznemiruje se.
Ponizna duhom i srcem Bog u vječnosti uzvisuje.
Mirnim i poniznim prihvaćanjem prezira stječeš neprocjenjivu veličinu.
Osvješćivanje vlasitog neznanja i ništavnosti lijek je protiv oholosti i umišljenosti.
U trenutcima nepravde misli na prah iz kojeg si nastao.
Ako ne znaš oprostiti uvrede jasno pokazuješ manjak poniznosti.
Svako dobro u tebi Božji je dar.
Budno promatranje otvorenog groba ući poniznosti.
Biti nenavezan za vlastita uvjerenja znak je poniznosti.
Radosno služenje svakome plod je težnje za poniznošću.
Ismijavanje i nepoštivanje drugih proizlazi iz pretjerane sigurnosti u samoga sebe.
Kada je srce skrušeno i poniženo nije odbačeno od Boga.
Ukazivanje na greške u ponizna čovjeka ne izaziva ljutnju.
Svidjeti se Bogu važnije je od ljudske slave i priznanja.

zamakdushe @ 13:47 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare



Pobožnost djetinjstvu Isusovom u današnjoj Češkoj veže se za razdoblje baroka čiji je najveći protagonist Dijete Isus iz Praga. Povijest ovog specifičnog voštanog kipića započela je na jugu Španjolske. Izradio ga je nepoznati kipar, a kaže se da potječe iz jednog samostana između Kordobe i Sevilje u kojem se štuje replika kipića izrađena od drveta. Odavde ga je iznijela dona Izabela Manrique de Lara y Mendoza da bi ga zatim kćerka Marija Manrique de Lara ponijela u Češku gdje se udala za uglednog Vratislava Pernsteina. Kipić je zatim predan kao vjenčani dar Marijinoj kćerki Poliseni koja ga je sačuvala i u svom drugom braku, nakon smrti svoga prvog supruga. Udala se za Zdeneka Vojtecha iz Lobkowicza i, kako nije imala kćeri, poklonila je dragocjenu statuu prioru Bosonogih otaca karmelićana samostana Sv. Marije od Pobjede u praškoj četvrti Mala Strana. Kipić je, prema običaju terezijanskog Karmela, najprije postavljen u kapelu novicijata.

Saksonskim napadima 1631. ni samostani nisu bili pošteđeni pljačke. Kipić Djeteta Isusa teško je oštećen i bačen u ruševine iza glavnog oltara. Restauriran je tek 1637. kad je u Prag došao otac Ćiril od Majke Božje. Nakon mnogo pokušaja on je napokon uspio financirati popravak ručica kipića. Sveto Dijete ponovno je postalo predmet štovanja i pripisan mu je velik broj čudesnih događaja, među kojima je i obrana grada od opsade Šveđana. Zahvaljujući inicijativi obitelji Martinić, koja je bila posebno privržena Svetom Djetetu, u siječnju 1651. kipić je odnesen na hodočašæe kroz crkve u Pragu, a tada mu je i dan pridjevak «čudesnog» (gratiosus). 1655. pomoćni praški biskup svečano je na glavu kipića postavio zlatnu krunu koju je dao izraditi štovatelj Bernard Ignacije Martinić. I danas godišnja proslava Svetog Djeteta prisjeća se ovog događaja posljednje nedjelje u mjesecu svibnju (kada se ne poklapa sa Duhovima).

Kipić je u početku postavljen u kapelu na ulasku u crkvu, ali s priljevom hodočasnika 1741. biva premješten u pokrajnji središnji oltar (koji je tada bio posvećen svetom Joakimu i Ani), ispred oltara čudesne slike Gospe od Mantove. Oltar je zamišljen kako bi snažno naglasio smisao duhovnosti Svetog praškog Djeteta. Nakon smrti austrijske vladarice Marije Terezije, na tron dolazi njezin sin Josip II. 3 rujna 1784. samostan Bosonogih Karmelićana je po kraljevskom dekretu zatvoren. Crkva je tako došla pod jurisdikciju obližnje župe Malteških vitezova.

U 19. st. štovanje se već proširilo i  u udaljene zemlje: Španjolsku,  Južnu Ameriku, Italiju, Filipine. U brojnim samostanima, posebno onim Bosonogih Karmelićana, postojao je posebni  liturgijski spomen na Sveto praško Dijete, 25. svakog mjeseca.

Mnoge legende i čudesa vezane su za praško Dijete Isusa. No vijesti o čudesnim ozdravljenjima vezanim za ovaj kipić nisu stvar prošlosti već se nastavljaju i danas. Jedna takva vijest došla je iz Brazila. Tamara, dvogodišnja djevojčica, još od rođenja imala je teške poremećaje na lubanji i morala je koristiti posebne sprave za hodanje. Samo uz mnogo truda uspijevala je napraviti koji korak. Njezini roditelji molili su devetnicu u čast praškom Djetetu. Šestog dana devetnice djevojčica je prohodala bez pomagala. Liječnici su ostali zapanjeni. Neki nisu povjerovali da se radi o čudu, ali roditelji su uspjeli skupiti dovoljno novca za put do Praga i tako zahvalili Djetetu Isusu 1995. god.

Drugi slučaj je izliječenje jedne indijke koja je kao djevojka ostala nepokretna. Jednog dana ukazalo joj se Dijete Isus iz Praga i ona je naslutila da može biti ozdravljena. Započela je moliti devetnicu Svetom Djetetu služeći se knjižicom koji je pribavila odnekuda. Tijekom molitve osjetila je malo po malo, najprije u nogama pa zatim u čitavom tijelu, kako u njoj cirkulira život. Nakon par tjedana bila je izliječena od paralize. 1994. nakon prikupljanja novca tijekom čitavog života, u dobi od 71 godine, uspjela je otići na zahvalno hodočašće u Prag, kleknuvši pred Onim koji ju je izliječio.

Izvorni kipić Malog Isusa

 

Mali Isus Ivana od Križa

Ovaj kipić, s kojim je sv. Ivan od Križa plesao jedne večeri, čuva se u samostanu Bosonogih Karmelićana u Ubedi (Jaen-Španjolska).






Mali Isus Terezije iz Lisieuxa

Ovaj kipić potječe iz samostana u Lisieuxu, Francuska. Sv. Mala Terezija često ga je običavala kititi cvijećem i moliti se pred njim.








Mali Isus Edith Stein

Kipić Malog Isusa iz kora samostana Bosonogih Karmelićanki u Kolnu, Njemačka.






Mali Isus Terezije Avilske

Priča se da je jednom Terezija od Isusa u samostanu Utjelovljenja u Avili ugledala Dijete. Iznenađena ugledavši dijete u ženskoj klauzuri pođe do njega i upita: "Tko si ti?" Dijete je sa svoje strane upita: "A tko si ti?" Majka odgovori: "Ja sam Terezija od Isusa", a Dijete će veselo: "Onda sam ja Terezijin Isus."






Praški Mali Isus iz samostana karmelićana u Arenzzanu (Genova-Italija)








Praški Mali Isus iz samostana karmelićana u Cadizu (Španjolska)








Praški Mali Isus iz Bazilike svete Terezije u Rimu








Praški Mali Isus iz samostana karmelićana u Segoviji (Španjolska)






Praški Mali Isus iz samostana karmelićana u Valenciji (Španjolska)



 

zamakdushe @ 08:28 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, siječanj 9, 2012



Dopusti mi, Gospodine, slijepo ići putovima
koji su tvoji.
ne hoteći razumjeti tvoje vodstvo,
Tvoje sam dijete.

Ti si Otac mudrosti,
a i moj.
Vodiš kroz noć!
Vodiš ipak k tebi!

Gospodine, nek se dogodi što mu drago,
Ja sam spremna.
Iako nećeš smiriti moj život
u ovom vremenu.

Ostvari sve što misliš
u tvome savjetu.
Kada me tiho onda opominješ na žrtvu,
pomozi da je ostvarim.

Dopusti da zaboravim
Na svoj mali Ja.
Da, meni mrtva,
samo tebi živim.

sv. Edith Stein (s.Benedikta od Križa)


zamakdushe @ 11:13 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
 

"Što si više napastovan, to više moraš ustrajati u molitvi." — Bl. Anđela Folinjska (†1309.)

zamakdushe @ 09:59 |Komentiraj | Komentari: 0

Sv. Erhard je živio u doba poslije seobe naroda, a to je doba pokrštenje europskih naroda bilo od odlučujuće važnosti. Današnji svetac na europsko tlo dolazi iz daleke Škotske, a nakon biskupskog posvećenja započinje misionarsko djelovanje po raznim krajevima. Osniva veliki broj samostana, od kojih neki djeluju i danas, kako bi kao žive stanice vjere zračile svjetlo i toplinu kršćanskog života. Biskup Regensburga, današnji svetac, odlikovao se askezom i dušobrižničkim žarom kojega je prenosio i na svoje suradnike. Budući da je bio prava apostolska duša nije mogao biti neprestano u svom biskupskom gradu nego je neprestano putovao i propovijedao Kristovu vjeru. U večer života Erhard se opet vratio u svoj Regensburg gdje je i umro oko 720. g. Svetim ga je proglasio papa Leon IX. godine 1052.

zamakdushe @ 09:54 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, siječanj 8, 2012
"Povuci svoje srce iz svijeta prije nego Bog uzme tvoje tijelo iz njega." — Bl. Ivan Avilski (1500. – 1569.)

zamakdushe @ 09:34 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare



U američkoj državi Louisiani, na pustom području rijeke Mississipija, položeni su 1718. g. temelji novog lučkog velegrada New Orleansa. Tadašnji je upravitelj želio djeci novog naselja osigurati solidan kršćanski odgoj te tako nekoliko sestara uršulinki iz Francuske stigne u ovaj grad u nastanku. Godine 1763. Louisianom zagospodari Španjolska pa se ovim sestrama pridruže i španjolske uršulinke. Zemljom kasnije ponovno zavladaju pa španjolske sestre moraju otići a mali broj francuskih sestara najavljivao je prestanak njihova apostolata. Međutim, jedna od redovnica pozove u pomoć svoju sestričnu majku Mihaelu Censoul, obdarenu rijetkim umnim sposobnostima i dubokom pobožnošću.

Želji sestre Mihaele da pođe u Louisianu usprotivio se njen biskup koji ju je želio zadržati u svojoj biskupiji po svaku cijenu. Izjavio je da će sestru pustiti samo ako Sveti Otac to izričito dopusti. Papa Pio VII. bio je tada Napoleonov zarobljenik ali je ipak nakon izvjesnog vremena sestrino pismo dospjelo do njega na što Papa velikodušno pristane da ona pođe. Sestra se u svom iščekivanju odgovora zavjetovala Gospi slijedećom molitvom: "Presveta Djevice, ako mi isposluješ brz i povoljan odgovor na moje pismo, obećavam ti da ću u New Orleansu širiti tvoju čast pod nazivom 'Naša Gospa od Brze Pomoći'". Biskup se tako začudio Papinu pismu da je sam blagoslovio kip Naše Gospe koju je sestra dala isklesati i željela ponijeti sa sobom.

Od trenutka dolaska sestre Mihaele na američko tlo pobožnost se prema Našoj Gospi od Brze Pomoći jako brzo širila. Pobožnost prema Gospi od Brze Pomoći 27. rujna 1851. odobrio je sveti otac pio IX. i odredio da se slavi 8. siječnja. Sveta Stolica je dekretom odredila 13. lipnja 1928. g. da Gospa od Brze Pomoći bude glavna zaštitnica grada New Orleansa i države Louisiane.

zamakdushe @ 09:29 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, siječanj 7, 2012


zamakdushe @ 10:59 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare

Ja ne nazivam "ostaviti" stupiti u neki red, jer preprekâ može biti, a savršena duša može biti samoodrečna i ponizna na svakom mjestu; no, to uz veći vlastiti trud, jer je velika stvar spremnost. Ali jedno mi vjerujte: ako postoji i trunak želje za čašću ili dobrobiti (a toga može biti u samostanima isto tako kao i vani, iako prigoda ima manje i grijeh bi bio veći), pa makar imale iza sebe mnogo godina molitve (ili umišljanja, bolje rečeno, jer savršena molitva, na kraju, oslobađa od tih nedostataka), nikada neće puno napredovati, niti će uspjeti uživati pravi plod molitve.

Sv. Terezija Avilska

zamakdushe @ 10:50 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, siječanj 6, 2012

Svećenici su čudaci, ljudi su to koji odlaze u sjemenište zato što se ne snalaze u životu, koji žive daleko od svijeta, opskurni mračnjaci… takve i slične predrasude danas vladaju o svećenicima, a kad se netko u sebi osjeti Božji poziv i odluči se za svećeničko zvanje gotovo da ga se smatra psihijatrijskim slučajem.

Je li dosta tako? Tko su i kakvi su ustvari ti ljudi zahvaljujući kojima primamo i božansku sakamentalnu milost i ljudsku formaciju i podršku? Dolaze li oni iz nekog drugog svijeta ili su to sasvim normalni ljudi koje je Bog pozvao da mu služe svim svojim bićem?

Ova topla i istinita životna priča prikazana u ovom kratkom video uratku najbolji je odgovor na ta pitanja. Prikazuje jednog normalnog mladića našeg vremena čiji životni put pokazuje kako Bog progovara čovjeku u svim okolnostima. Đakon  Mike sprema s na svećeništvo, a kao dijete nije znao što su sakramenti, a misa mu je bila dosadna. S jedanaest godina počeo je pušiti, potom se i drogirati i provoditi noći po tulumima. No Bog ga je pronašao i on mu se odazvao…

Ovdje je riječ o Mikeu, ali slična svjedočanstva mogli bi nam dati i don Ante, don Stjepan, don Marin i mnogi drugi nama bliski svećenici… Ovaj video uradak stoga neka bude i zahvala svima onima koje poznajemo, a koji su svoje živote posvetili Gospodinu. A oni koji se tek trebaju odlučiti o životnom pozivu neka i ovu varijantu uzmu u obzir i neka ne zatvaraju vrata srca ako Gospodin pokuca na njih.



zamakdushe @ 09:19 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
"Oni koji vole novac i nepostojane časti bacaju se pred vraga i klanjaju mu se." — Sv. Antun Padovanski (1195. – 1231.)

zamakdushe @ 09:07 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare


U slikovitu prikazu radnog tjedna, koji je okrunjen danom počinka (Post 1, 1-2,3), pokazuje se kako je stvorena stvarnost dobra, lijepa i mudro uređena.

Iz simbolizma stvaranja "u šest dana" mogu se zaključiti važne temeljne tvrdnje: 1. Nema ništa što nije od Stvoritelja pozvano u postojanje. 2. Sve što jest, na svoj je način dobro. 3. I ono što je postalo zlo, ima dobru jezgru. 4. Stvorena bića i stvari upućeni su jedni na druge i jedni za druge. 5. Stvaranje u svojemu redu i skladu odražava Božju dobrotu i ljepotu koja ih posve nadilazi. 6. Među stvorenjima postoji stupnjevitost: čovjek je iznad životinja, životinje iznad biljaka, biljke iznad nežive materije. 7. Sve je stvorenje usmjereno prema velikom slavlju kada će Krist svijet privesti k sebi i Bog biti sve u svemu.

POSTANAK (grč. genesis = postanak, nastanak): prva knjiga Biblije u kojoj je, među ostalim, opisano stvaranje svijeta i čovjeka.

Ne vjerujte da nam Bog želi zabraniti ljubav prema stvarima ovoga svijeta. Ne, mi ih trebamo ljubiti jer je sve, čemu je on darovao postojanje, vrijedno ljubavi! SV. KATARINA SIJENSKA (1347.-1380., mističarka i crkvena naučiteljica)

zamakdushe @ 09:01 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 5, 2012


"Upamti da u Božjim očima ništa nije maleno. Sve što činiš čini s ljubavlju." — Sv. Terezija od Djeteta Isusa (1873. – 1897.)

zamakdushe @ 09:02 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 4, 2012

„Tek što bacim kratki pogled na sveto Evanđelje, odmah me preplave miomirisi Isusova života i znam kamo hrliti… Ja ne hitam prvom, već k posljednjem mjestu… Da, ovo osjećam: i kada bih imala na savjesti sve grijehe koji se mogu počiniti, otišla bih, skrušena srca, baciti se u Isusov zagrljaj, jer znam koliko on ljubi rasipnog sina koji mu se vraća"

sv. Terezija od Djeteta Isusa

zamakdushe @ 10:02 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare



U Novom zavjetu Isus nam objavljuje Božju ljubav i milosrđe. Uzeo je našu krhku i patničku ljudsku narav, osjetio ljudsko siromaštvo i bijedu, patnje i slabosti, sve osim grijeha (Heb 4, 15). Nije prošao pokraj ljudske patnje kao Učitelj neosjetljiv za ljudsku muku, nego kao milosrdan i milostiv Liječnik. Svakoj se patnji približio, spustio se do bolesnika na tijelu i na duši i donio mu ozdravljenje, snagu, radost, život. Očitovao nam je "Boga, bogata milosrđem" (Ef 2, 4). Otkrio nam da Bog nije samo "otac" u prenesenom smislu, na simbolički način, nego da je doista Otac, sama ljubav i milosrđe. Zato Isus i veli: "Budite milosrdni, kao što je Otac vaš milosrdan."

Milosrđe u hebrejskom dolazi iz korijena riječi koja označava majčino krilo, što ukazuje na ljubav, nježnost, požrtvovnost majke prema vlastitom djetetu. Njega prati od njegova začeća i u porođajnim bolovima da ga donosi na svijet. Majčina ljubav i milosrđe ne gasi se ni onda kada dijete pokazuje svoju nezahvalnost, grubost, krutost. Majka ga i onda razumije i oprašta mu.

Milosrđe kao i ljubav označava dobrotu, nježnost, vjernost, dobrohotnost, dragovoljnost, požrtvovnost, velikodušnost... Ivan Pavao II. veli: "Milosrđe je drugo ime za ljubav, to ime ljubav preuzima kad se susreće sa silama zloga." (Enciklika "Dives in misericordia - Bogat milosrđem")

"Budite milosrdni", nije to poziv na asketsko ili moralno držanje, nego je zapovijed i smjerokaz da uđemo u svijet milosrđa, u Božji svijet. I nije to poziv prvotno da budemo milosrdni prema potrebnima. Mi najprije imamo potrebu milosrđa, da budemo milosrdni, da uđemo u vlastiti Božji svijet. Zato: "Blaženi milosrdni", koji su već milosrdni, i tako su ušli u Božje milosrđe. Ne postiže se samo izvanjskim djelima ljubavi i dobrote. Srce mora biti zahvaćeno. A to znači da je to Božji dar. Moramo odgovoriti na Božje milosrđe prema nama, da i sami postanemo milosrdni.

Sv. Ivan od Boga prolazi ulicama Granade moleći: "Braćo, činite dobro! Ne pomažete samo siromahe, koje ja predstavljam i za koje molim, nego dajući siromasima sebi činite dobro."

Bl. Alojzije Stepinac, u svom govoru na zagrebačkom radiju za "Zimsku pomoć", 3. siječnja 1941., rekao je i ovo: "I u sasvim normalnim prilikama, kad je socijalna pravda zadovoljena, ljudska bijeda i nevolja još uvijek mora apelirati na ljubav! Jer Bog, začetnik ljudske prirode, nije zamislio ljudskog pojedinca i ne dovodi ljude do društvenog života samo zaštitom prava, nego i potrebom ljubavi. I teško onoj zajednici u kojoj više nema veza ljubavi, nego je sva bazirana na krutim vezama prava. Takva je zajednica nalik lešini, koja će doskora pokazati svu grozotu raspadanja." I još: "Kršćanstvo je poput proljeća, što kiti naša polja i livade bujnim cvijećem i zelenilom, izazvalo bezbroj djela Kristove ljubavi na svim područjima ljudskih nevolja i potreba."

Sv. Terezija od Malog Isusa, za svoju zlatnu knjigu "Povijest jedne duše", koja je toliko zanosila posebno mlade duše, veli da je to "Povijest Božjeg milosrđa za mali bijeli cvjetić. I budući da mora govoriti o svemu što je primila od Božjeg milosrđa, dok priznaje da je to milosrđe bilo tako očinsko ili materinsko, i tako potpuno, ima osjećaj neugodnosti."

Bl. Alojzije Stepinac zanosno govori o Božjem milosrđu koje je neiscrpivo. Ali i čovjek mora odgovoriti na to očitovanje Božjeg milosrđa i sam biti milosrdan i milostiv.

Moramo biti zahvalni za Božje milosrđe koje nam je iskazao, Otac u svome Sinu, i odgovorit na njega svojim milosrđem prema potrebnima naše ljubavi i milosrđa. Samo tako stvaramo ljudskiji svijet u kojem će vladati ljubav i milosrđe. Da, budimo milosrdni kao i Otac nebeski koji daje da "sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima, i da kiša pada pravednicima i nepravednicima" (Mt 5, 45).

zamakdushe @ 09:47 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare


Da. prirodni zakoni i ustrojstvo prirode pripadaju Božjim stvorenjima.

Čovjek nije prazan list. Obilježen je redom i prirodnim zakonima koje je Bog utisnuo u svoja stvorenja. Kršćanin ne čini jednostavno "što ga je volja". Zna da šteti sebi i okolišu kada niječe prirodne zakone, kada se služi stvarima protiv njihova reda i kada želi biti pametniji od Boga, koji ih je stvorio. Iznad je ljudskih sposobnosti moći se iz temelja razviti sam od sebe.

Stabla i zvijezde će te naučiti ono što te nijedan učitelj naučiti ne može. SV. BERNARD IZ CLAIRVAUXA (1090.-1153., drugi utemeljitelj cistercitskog reda)

zamakdushe @ 09:36 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 2, 2012


"Bog je sebe dao tebi – ti daj sebe Bogu." — Bl. Robert Southwell (1561. – 1595.)

zamakdushe @ 09:27 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare



Sveti Bazilije Veliki otac je i utemeljitelj kršćanskog redovništva na istoku. U njegovo pravilo o redovničkom životu ugledali su se kasnije svi veliki utemeljitelji redova. On je bio duboka redovnička duša i zato su mu pisana djela puna onoga što može unapređivati pravi redovnički život. On dobro zna da bez molitve i raznih pobožnih vježbi ne može biti redovničkog života.

Sv. Bazilije spada u četiri najveća istočna oca. Obnovljeni kalendar slavi danas zajednički spomendan i sv. Grgura Nazijanskog, kao što su za života bili nerazdvojni tako ih i Crkva časti zajedničkim spomendanom. Sv. Grgur je rođen 330. godine u Maloj Aziji. Skupa s Bazilijem studira, a pobožnost i iste misli združe ih u nerazdvojno prijateljstvo.

I Bazilije i Grgur moraju napustiti omiljenu samoću i preuzeti biskupske stolice u Cezareji i Carigaradu. Grgur je zbog zavisti kolega i optužbi da se sam nametnuo na biskupsku stolicu morao poći i preuzeti malu biskupiju u Nazijanu gdje je imao više vremena za molitvu, razmišljanje i pisanje. Od sv. Grgura ostalo nam je 500 pisama i 240 poslanica. Umro je 9. svibnja 389 ili 390. godine.




zamakdushe @ 09:25 |Komentiraj | Komentari: 0


Sam Bog, koji je s onu stranu vremena i prostora, stvorio je svijet ni iz čega i sve što jest pozvao u postojanje. Sve što jest o Bogu ovisi i samo zato postoji jer Bog hoće da bude.

Stvaranje svijeta je na određeni način "zajedničko djelo" Trojstvenoga Boga. Otac je Stvoritelj, Svemogući. Sin je smisao i srce svijeta: "Sve je po njemu i za njega stvoreno" (Kol 1,16). Tek kada upoznamo i razumijemo Krista, znamo zašto je svijet dobar: jer je usmjeren prema cilju: Božjoj istini, dobroti i ljepoti. Duh Sveti drži sve na okupu; on je onaj "koji oživljuje" (Iv 6,63).

Tko da ne bude zadivljen čudesnim djelom Graditelja promatrajući kako je osmišljeno pokrenut i božanskom mudrošću vođen nacrt građevine svijeta! NIKOLA KOPERNIK (1473.-1543., istraživač prirode i astronom)

Jer ti si sve stvorio, i tvojom voljom sve postade i bi stvoreno. Otk 4,11

zamakdushe @ 09:20 |Komentiraj | Komentari: 0
Mali Isus
Arhiva
« » sij 2012
Brojač posjeta
150023
Index.hr
Nema zapisa.