On je živ!
Marija i Isus
Nema zapisa.
Blog - siječanj 2013
srijeda, siječanj 30, 2013

Posveti sebe i posvetit ćeš društvo.

Sv.Franjo Asiški

zamakdushe @ 20:59 |Komentiraj | Komentari: 0


Kako je uopće moguće zamisliti svemogućeg Bog gledajući Kristov križ? Mi bismo htjeli Božju svemoćnost prema našim mentalnim shemama i našim željama: "svemogućeg" Boga koji rješava probleme, koji intervenira da s našeg životnog puta ukloni svaku teškoću, koji pobjeđuje sve neprijateljske sile, mijenja tijek događaja i ništi bol. Tako mnogima, kada ih snađe neko zlo i trpljenje, postaje problem vjerovati u Boga Oca i vjerovati da je on svemoguć; neki traže bijeg u idole, podliježu napasti da traže odgovor u tobožnjoj svemoći "magije" i u njezinim lažnim obećanjima. Ali vjera u svemogućeg Boga potiče nas slijediti potpuno drukčije putove: Božji putovi i namisli su drukčiji od naših i njegova je svemoćnost također različita: ne očituje se kao automatska i svojevoljna sila, već je označena milosrdnom i očinskom slobodom. Kao Otac, on želi da mi postanemo njegova djeca i živimo kao takvi u njegovu Sinu, u zajedništvu, u punoj prisnosti s njim. Njegova se svemoć, dakle, izražava u ljubavi, u milosrđu, u opraštanju, u neumornom pozivanju na obraćenje srca, u držanju koje je samo na prvi pogled slabo, u držanju satkanom od strpljivosti, blagosti i ljubavi.

Benedikt XVI. 

zamakdushe @ 20:51 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, siječanj 28, 2013

Slatko je slušati o Isusu, ali još je slađe slušati Njega samoga... Slatko je misliti o Isusu, a još slađe posjedovati Ga... Slatko je slušati Isusa, ali još je slađe vršiti Njegovu volju...

bl. Mariam iz Betlehema

zamakdushe @ 21:52 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare


Isus ti želi doći u posjet usred noći. Pripremi za njega sobu i slušaj njegove želje: Siromašna i jednostavna sobica. Mali krevet koji označava šutnju; uvijek novi madrac poljepšan činima poniznosti, jastuk milosrđa, pokrivač strpljivosti, veliki bijeli zastori koji označavaju sjedinjenje koje priječi da se ljubav ne ohladi vjetrom napasti. Isus bi trebao i noćnu lampicu. Staklo je nada i vjera, ulje je neprekidna molitva, pluto je Božja ljubav koja uzdiže dušu iznad zemlje, fitilj je zauzeta požrtvovnost koja zaboravlja svoje interese da usreći druge, i posljednje, plamen koji osvjetljava (tamu) je poslušnost i čistoća nakane...

bl. Mariam iz Betlehema 

zamakdushe @ 21:39 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 27, 2013


 

zamakdushe @ 13:10 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, siječanj 26, 2013
Sakramentima krštenja i euharistije nastaje nerazoriva veza između Isusa Krista i kršćana. Ta je veza tako jaka da nas s njim tako povezuje kao što su u ljudskom tijelu glava i udovi povezani u jedinstvo.

zamakdushe @ 12:01 |Komentiraj | Komentari: 0


Krist je najveći učitelj, objavitelj i objava. Nije riječ samo o tome da se nauči sve ono što je on učio, već da se »nauči Njega«. Može li u tome biti bolje učiteljice od Marije? Ako je s božanskoga gledišta Duh nutarnji učitelj koji nas uvodi u punu istinu o Kristu (usp. Iv 14, 26; 15, 26; 16, 13), nitko od stvorenja ne poznaje bolje Krista od Marije; nitko ne može poput Majke uvesti u duboko poznavanje njegova otajstva.

Prvi od »znakova« koje je Isus učinio – pretvaranje vode u vino na svadbi u Kani – predstavlja nam Mariju upravo kao učiteljicu, dok poziva sluge da učine što god im Isus naredi (usp. Iv 2, 5). Možemo si predstaviti kako je ona tu ulogu imala i u odnosu prema učenicima nakon Isusova uzašašća, kada im se pridružila u iščekivanju Duha Svetoga i podupirala ih u prvom poslanju. Prolaziti s Marijom prizore iz krunice znači uputiti se u Marijinu »školu« da bi se »čitalo« Krista, da bi se proniknulo njegove tajne i razumjelo njegovu poruku.

Marijina je škola još djelotvornija ako pomislimo kako u njoj dobivamo obilje darova Duha Svetoga i ujedno nam se pruža neusporedivi primjer onoga »napredovanja na putu vjere«. Dok razmatramo svako otajstvo iz života njezina Sina, ona nas poziva da činimo kao što je ona učinila pri navještenju: ponizno postavljamo pitanja koja nas otvaraju svijetlu, kako bi na kraju uvijek zaključili s poslušnošću vjere: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« (Lk 1, 38).


zamakdushe @ 11:48 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, siječanj 25, 2013

Mudri pred svjetom i mudri pred Bogom smatraju jedni druge ludima, jer niti prvi mogu shvatiti mudrost i znanje Božje, niti drugi mudrost i znanje svijeta, budući da svjetovna mudrost ne poznaje Božju i obrnuto.

Sv.Ivan od Križa

zamakdushe @ 14:10 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare


Ljudi su iskusili u Isusu Boga koji ima ime, koji ima divan pogled, neponovljivu riječ, jedincatu toplu dušu, ljubav kojom privlači ljude jače od svih zemaljskih sila, ljubav – snagu – jaču od smrti.

Nitko ne može zamijeniti osobu koja nas voli, makar ih bilo više koji su nam dragi. Ljubav je božanski osobna i neponovljiva u svakom čovjeku. Nije istina da se nekoga dragog može nadoknaditi i da ga netko može zamijeniti u našem životu. Baš kao što nas Bog voli i ne odustaje od napora da nas spasi ne prihvaćajući tržišnu logiku: «ako nećeš ti, hoće drugi». Nema u ljubavi istinske i prave kompenzacije. Oči koje nas s ljubavlju gledaju, neponovljive su. Riječi koje nas hrabre iz srca ljubljene osobe imaju neponovljivu snagu. Ljubav koja nas podiže po dragoj osobi ima jedinstven plod. Dio nas koji je satkan od ljubavi jedne osobe postoji sam od nje. I nitko ga ne bi mogao tako oblikovati.

A što ako je poglaviti dio naše osobe satkan od ljubavi jedne osobe, a nju pokušamo odbaciti? Ili smo je olako zamijenili? Što ako je to osoba po kojoj smo satkani? Što ako je to Bog od koga smo sazdani?

zamakdushe @ 13:52 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 23, 2013

Bogu je više stalo da nam podari svoje blagoslove nego nama da ih primamo.

Sv. Augustin

zamakdushe @ 10:41 |Komentiraj | Komentari: 0


Mogu sjesti u svojoj sobi, sabrati se i stajati neko vrijeme pred Bogom prisutnim preda mnom. Zatim poći očima od jedne do druge stvari oko sebe i na sebi i samo govoriti: To si ti dao. Gledati pozitivne i negativne prilike i reći: Tako si ti htio. Pomisliti i na očajne situacije i znati: Ti tako vodiš k dobru.
Misliti i govoriti Bogu: Tebi se tako svidjelo, tako je dobro. Prihvaćam da promatram tvoj svijet. Prihvaćam ga ... Ne rezigniram, nego s Bogom stvaralački prihvaćam. Mogu poći i na šetnju kroz grad, selo, prirodu i kod svake stvari i susreta sa čovjekom reći: Ti si to dopustio i tako htio. Imam povjerenja u tebe. Sve je to tvoj a ne moj svijet. Ti sve vodiš savršeno k mojoj sreći.
To doživljavati mirno, lagano, opušteno. Odjednom ću osjetiti kako postajem slobodan i kako se sve može promijeniti na bolje. Ili, kako mi sve postaje prijateljsko. Zahvalit ću Bogu i - zaživjeti njegovu volju!


Svijet je postojao prije nas. Generacija u kojoj živimo našla je gradove, običaje, škole, oružje, bolesne i bolnice, logore i zatvore, sudove i advokate, religije, Crkvu i svećenstvo, jezik, knjige i
umjetnost, pjesme i plač, stanove, odjeću i obuću, automobile, hranu i piće, industriju, poljoprivredu i pomorstvo, molitvu, psovku, rađanje i umiranje, prosteste, revolucije, primirja i praštanja. Mi smo ušli u ono što je i prije nas postojalo. Gdje je to počelo? Tko je onaj prvi autor svega? Tko nas je svime zbrinuo?
Očito, začetnik i uzdržavatelj svega jest Bog. On je znao za dobro i zlo koje će se dogoditi i dopustio je da sve bude. On sve to vodi. Sve je to samo jedna faza prema savršenstvu. Nije to zadnja riječ. On sve vodi. Imamo li povjerenja u njegovo vodstvo?
Mi smo ušli u njegov svijet. Nismo gospodari, nego gosti na zemlji. Nas je Bog pozvao da vidimo njegov svijet i neko vrijeme tu živimo. Nismo mi pozvani da sami rješimo sve probleme svijeta. Sami možemo malo. Ali s njime ...? Sve. Najvažnije je biti u Božjoj volji, u skladu s Božjim planom o nama i svijetu.

Tomislav Ivančić 

zamakdushe @ 10:04 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 22, 2013

Onima koji još imaju takozvanu prirodnu grubost, što je svaki čovjek stječe grijehom, i rastresenost duha na vanjske stvari, treba da se ta grubost rasvijetli, razbistri i sabere pomoću muka i tjeskoba duhovne noći.

sv. Ivan od Križa 

zamakdushe @ 09:19 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 20, 2013



Obnovi, Gospodine, prve Duhove. Daj, Isuse, svim svojim ljubljenim svećenicima milost razlikovanja
duhova, ispuni ih svojim darovima, povećaj njihovu ljubav, učini od svih njih hrabre apostole i istinske svece među ljudima.

Duše Sveti, Bože ljubavi, dođi poput moćnog vjetra u naše prvostolnice, u naše crkve, u naše kapelice, u naše molitvene prostore, u bogate kuće kao i u najskromnije stanove. Ispuni cijelu zemlju svojom svjetlošću, svojom utjehom i svojom ljubavlju.

Dođi, Duše ljubavi, donesi svijetu svježinu svoga daha koji posvećuje. Zaogrni sve ljude zračenjem svoje milosti! Sve ih ponesi u sjaju tvoje slave!
Dođi ih utješiti u njihovoj tjeskobnoj sadašnjosti, prosvijetli nesigurnu budućnost tolikih, učvrsti one koji još oklijevaju na Božjim putovima.

Duše svjetlosti, rasprši sve tmine ove zemlje, vodi sve izgubljene ovce u božansko krilo, razgrni oblake tvoje tajanstvene jasnoće. Objavi se ljudima, i neka taj dan bude najava jedne nove zore. Ispuni sva srca svojim brojnim i dragocjenim darovima, koji su božanski plod kalvarijske Žrtve, divan zalog Kristovih obećanja.

Vatro ljubavi, radosti koja nadilazi svaku puninu, svjetlosti koja razgoni i najgore tmine; Duše Istine koji nadahnjuješ istinom, daj svim dušama glad za svetim stvarima; neka prodru u duboke ljepote tvojih tajanstvenih nastambi.

Neka uđu u otajno kraljevstvo Božjih otajstava, kao što je Riječ Božja obećala; tada će njihov život, potpuno preobražen, potpuno promijenjen, potpuno obožanstvenjen u Kristu, dosegnuti beskrajnu moć, zahvaljujući vrijednosti tvoga božanskog bogatstva.
Božanski tješitelju u žalosti, dragocjena milino plodnih samoća, tvorče svih naših radosti, tajna klico duhovnog života, raširi po cijelom svemiru svoju beskrajnu veličinu. Ispuni cijeli svijet svojom puninom. Obuzmi našu ljudskost otajstvom tvojega božanskog jedinstva, utisni u srca žig Očevih obećanja, izbriši svaku sjenu s naših lica, stavi na sve usne kapi iz Isusova kaleža i ubrzo će se u svjetlosti uzdignuti cijela žetva svetaca.


Francuska mističarka Marthe Robin,
26. svibnja 1939.

zamakdushe @ 21:50 |Komentiraj | Komentari: 0

Sinovi zemlje svoju ljubav izražavaju ružama,
a Gospodin kao poruku svoje ljubavi šalje trnje.

Sv.Terezija Avilska

zamakdushe @ 21:35 |Komentiraj | Komentari: 0


Možda ti nisi pozvan da ležiš u krevetu nepomičan, bez jela i pića i bez sna, ali sam siguran da Isusu i ti možeš nešto darovati, najmanje Isuse volim te.
Radi se naime o običnoj seljančici, koja je živjela u zabačenom mjestašcu, daleko od gradske buke i velikih prometnica, u Chateauneuf - de - Galaure u pokrajini Drome u Francuskoj.
Počela je osnovnu školu u svom mjestu, ali je nije završila jer su je bolesti pohađale na različite načine. Rekli bismo "obične bolesti" od kojih se djeca redovito razboljevaju ali se s vremenom otkrilo da to nisu "obične bolesti". Zanimljivo je uočiti kako i to malo mjesto uopće nije bilo osobito vjerničko, a ni katoličko. kršćanstvo se živjelo na razini tradicije.
 I tu je djevojčicu Gospodin je izabrao za posebnu misiju u Francuskoj tjekom 20st. Ona je prestala pohađati >svoju< "osnovnu školu" u svome mjestu, Gospodin ju je "upisao" u svoju "školu", Bit će to škola "patnje i trpljenja" Uz Isusa Krista ona koja nije završila osnovnu školu s izvrsnim će uspjehom prolaziti u Isusovoj školi Križa.

Upravo sa svojeg kreveta, na kojemu je preko pedeset godina ležala nepomična, ona će sudjelovati s Isusom Raspetim i s tog svog bolesničkog križa svojim će posjetiteljima prenositi Božje poruke. Postat će istaknuti kvasac Crkve Božje. Sve će se zbiti posve jednostavno, bez buke i bez reklame, k njoj će navratiti i "obični" vjernici i biskupi i kardinali i teolozi ali sve nekako preko čudnih veza, te u Lyonu za nju neće znati neki istaknuti članovi klera a tako i u drugin gradovima. K njoj će navratit i poznati teolog i profesor u Rimu Garigou-Lagrange i diviti se njezinim razmišljanjima o Djevici Mariji. K njoj će navratiti i francuski akademik i istaknuti katolik Jean Guiton. On će u laicističkoj Francuskoj pokrenuti obnovu privatnih katoličkih škola. Ljudski gledano bio je to bezizgledan da ne reknemo "lud" pokušaj. Ona će pokrenuti i obnovu vjernika po duhovnim vježbama. 
 A sve to sa svojeg bolesničkog kreveta, posve nepokretna.

Spomenimo i to da je vođena duhom Božjim s vremenom spoznala koko je njeno poslanje trpjeti s Kristom. To je prihvatila, i poput Marije Gospodinu rekla svoj "Fiat" Isus ga je ozbiljno prihvatio, dobila je stigme svaki tjedan u njezinoj se duši i tijelu obnavlja Kristova muka. Nije mogla ni jesti ni piti te je više od pedeset godina živjela bez jela i pića (jedino je mogla primiti svetu pričest) Osljepljela je također, živjela je na neshvatljiv način, potaknuta čestim Gospinim ukazanjima osnovala je i prve "Ognjišta ljubavi" kojih je od 1936. do njezine smrti osnovano čak 59. 

Neshvatljiv je Bogu u svojim svecima, on bira neuke neuke malene neznatne bez ikakvog položaja u svijetu i preko njih izvodi velike stvari kao i po Mariji koja je bila trajna učiteljica naše Marte. Smrt je početak novog života i u svijetu.

zamakdushe @ 21:27 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, siječanj 19, 2013

Čovjek ne ozdravlja tako da se kloni i bježi od patnje, već tako da bude sposoban prihvaćati nevolje, po njima sazrijevati i naći smisao po jedinstvu s Kristom, koji je patnje podnosio s beskrajnom ljubavlju.

zamakdushe @ 22:46 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare


zamakdushe @ 22:41 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, siječanj 18, 2013

Molitva se događa u ozračju samoće i šutnje. Samoća nam pomaže da se susretnemo sa samim sobom kako bismo postali sposobni osluškivati Božju Riječ.

zamakdushe @ 17:05 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare


Marijina je kontemplacija iznad svega sjećanje. Ipak tu riječ treba shvatiti u njezinu biblijskom značenju spomena (zakar), kao posadašnjenja djelâ koja je Bog učinio u povijesti spasenja. Biblija pripovijeda spasenjske događaje, koji svoj vrhunac imaju u Kristu. Ti događaji ne pripadaju samo nekoj »prošlosti«; oni su također dio »sadašnjeg« spasenja. To se posadašnjenje ostvaruje prije svega u liturgiji: ono što je Bog učinio prije mnogo vjekova, ne tiče se samo izravnih svjedoka tih događaja, već darom milosti seže do ljudi svih dobâ. To donekle vrijedi i za sva druga pobožna približavanja tim događajima: »spominjati ih se«, u stavu vjere i ljubavi, znači otvoriti se milosti koju nam je Krist udijelio svojim otajstvima života, smrti i uskrsnuća.

Zato, iznova potvrđujući s Drugim vatikanskim koncilom da je liturgija, kao vršenje Kristove svećeničke službe i čin javnog bogoštovlja, »vrhunac ka kojemu teži djelatnost Crkve i ujedno izvor iz kojega proistječe sva njezina snaga«, treba također podsjetiti da se duhovni život »ne sastoji samo od sudjelovanja u svetoj liturgiji. Doista kršćanin, pozvan da moli u zajednici, mora uz to ući u svoju sobu i moliti Oca u tajnosti (usp. Mt 6, 6), dapače, kako Apostol uči, mora moliti bez prestanka (usp. 1 Sol 5, 17).« Krunica, sa svojom posebnošću, dio je te raznolike panorame »neprekidne« molitve. Ako je liturgija, kao čin Krista i Crkve, spasenjski čin par excellence, krunica je također, kao »meditacija« o Kristu s Marijom, spasenjsko razmatranje. Uranjanje u Otkupiteljev život, od otajstva do otajstva, vodi tome da se ono što je on učinio i što liturgija uprisutnjuje duboko usvaja i oblikuje naše živote.


zamakdushe @ 17:01 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, siječanj 17, 2013

Ako se netko, veli Gospodin, bude stidio da mene prizna pred ljudima, i ja ću se njega postidjeti pred svojim Ocem (Mt 10,33).

zamakdushe @ 09:22 |Komentiraj | Komentari: 0


Utemeljitelj toga naroda jest Bog, Otac. Njegov je vođa Isus Krist. Izvor njegove snage jest Duh Sveti. Krštenje je ulaz u narod Božji. Njegovo je dostojanstvo sloboda djece Božje. Njegov je zakon ljubav. Kada taj narod Božji ostaje vjeran i najprije traži kraljevstvo Božje, svijet se mijenja.

Među svim narodima zemlje postoji jedan narod koji je drukčiji od svih. Ne podlaže se nikomu osim Bogu. On treba biti kao sol koja daje okus, kao kvasac koji sve prožima, kao svjetlo koje razgoni tamu. Tko pripada Božjemu narodu, mora računati s tim da će mu se otvoreno protiviti ljudi koji niječu Božje postojanje i ne obaziru se na njegove zapovijedi. U slobodi djece Božje ne treba se ipak ničega bojati, pa čak ni same smrti.

Sve činite bez mrmljanja i oklijevanja da budete besprijekorni i čisti, djeca Božja neporočna posred poroda izopačena i lukava u kojemu svijetlite kao svjetlila u svijetu. Fil 2,14-15

zamakdushe @ 09:17 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, siječanj 14, 2013

Molitva je poput stranog jezika! Ako želimo govoriti i razumjeti neki strani jezik – to se ne događa preko noći. Potrebno je određeno vrijeme ustrajne vježbe kako bismo progovorili i razumjeli neki strani jezik. Slično je i s molitvom. Naša molitva u početku može biti vrlo kratka i jednostavna, a s vremenom ona će "rasti i produbljivati se".

zamakdushe @ 20:04 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare


Bože, kako li si pažljiv i obazriv! Nisi htio čovjeku pomoći bez njegova pristanka. Pitao si jednu djevojku iz Nazareta hoće li da joj budeš sin – da svim ljudima tako postaneš brat. Nisi htio biti čovjek samo deset, dvadeset ili trideset godina. Želio si biti čovjek vječno,. Uvukao si se u ovu tijesnu našu kožu da budeš malen kao i mi, da ti nijedan od nas malenih drznika ne može predbaciti: «Ti nisi nikada bio čovjek, ne možeš nas shvatiti niti možeš suosjećati se nama.»

Čini nam se, Bože, da ti nikada ne bismo smjeli pogledati u oči da nisi bio čovjek. Čini nam se da bi te svi odbacili ne povjerovavši da nas možeš shvatiti da nisi bio čovjek. I onda kad nas nitko od ljudi ne razumije i kad sami sebe ne razumijemo, više shvaćamo zašto si tako božanski želio biti čovjek. Želio si biti čovjek da mi sebe možemo shvatiti i biti ponosni što smo ljudi.

Dok u evanđeoskom izvješću čitamo Isusovo ljudsko rodoslovlje, pitam se; jesam li ponosan što sam čovjek? Ako nisam, nije li uzrok u tome što se nisam u Bogu osmislio? Ako je Bog mogao biti sretan kao čovjek, vjerujem li da bih ja mogao biti ponosan što sam mu brat i što imam udjela u njegovu životu?

Ulomci duše (fra Ante Grbeš) 

zamakdushe @ 19:53 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, siječanj 13, 2013

U svijetu u kojem žeđ za moći i novcem stvara ljude koji će bez problema odbaciti život zbog nekog interesa, naši životi bivaju uhvaćeni u unakrsnu vatru. Svijet na nas, kao Božju djecu, i na našu obitelj nasrće sa svih strana. Opasno je živjeti kao Božje dijete.

Ali Bog ne napušta djecu svoju. Bog ne ostavlja svoj narod na milost i nemilost vjetrovima koji pušu sa svih strana. Bog nas poznaje. Bog nas pazi. Bog nas ljubi. I zato Bog i ulazi, zajedno s nama, u vode rijeke Jordan. Staje rame uz rame s nama. I krsti se.


Ivica Ursić

zamakdushe @ 09:51 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare


zamakdushe @ 09:44 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, siječanj 11, 2013

Bog traži malo ali puno daje.

Sv. Ivan Zlatousti

zamakdushe @ 21:14 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare


Da bi čuo nutarnji govor Duha Svetoga, nužno je da se potpuno smiriš. Također je nužno da se odrećeš svakog grijeha, da se pokaješ. Pokloni se najprije Bogu koji u tebi stanuje. Zamoli ga tada da ti govori, da te pouči, da te ohrabri, da te savjetuje, da prosvjetli tvoj razum.
Zatim se potpuno smiri i slušaj. Možda u početku nećeš ništa primijetiti, ali pomalo ćeš se približiti svojoj duši i postati senzibilan na govor Božji u njoj. Nakon desetak minuta zahvali Bogu ...        I zapiši ono što si čuo.


Kršćanski vjernik hram je Duha Svetoga. U njemu Duh Sveti govori, tješi, poučava, svjedoči, izvodi u cjelovitu istinu. Duh Sveti osposobljava vjernika da ga može čuti i razumjeti. Slično kao što čujemo glas savjesti. Ili kao nadahnuće. No ipak govor Duha u nama može biti i artikuliran, izražen riječima. O tome svjedoče proroci Starog zavjeta, ali i Novog. Sveti Pavao govori kako ga je Duh učio, vodio, prepriječio mu put, govorio mu. Petru u Jopi govori Duh Sveti da ide u Cezareju.
Gotovo svi kršćanski sveci svjedoče o tom govoru Duha Svetoga. Danas sve više raste broj knjiga u kojima su zapisani govori Duha Svetoga.

Kako razlikovati govor Duha Svetoga od govora našega duha ili naše podsvijesti kao i od govora drugih, posebno zlih, duhova? Jednostavno: Duh Sveti jedan je u Crkvi, u Svetom pismu i u nama. Prema tome, čim su riječi koje u sebi čujem suprotne nauku Crkve ili riječima Svetog pisma, jasno je da to nije govor Božji. Također, ako taj govor tjera u strah, očaj, ako osuđuje umjesto da smiruje onda to sigurno nije govor Duha Svetoga. Duh Sveti tješi, poziva na obraćenje i ohrabruje i nosi nadu, oživljuje, spašava i vodi Isusu, jer je njegov Duh. Duh Božji tjera strah, čisti od grijeha, oslobađa od robovanja grijehu i tijelu. On je Duh slobode. 

Tomislav Ivančić 

zamakdushe @ 21:03 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, siječanj 10, 2013

"Djeca ne rade zato da bi osvojila položaj", rekla je ona. "Ako su dobra, poslušna, tada su to za ljubav svojim roditeljima; isto se tako ne moramo truditi, kako bismo postali svetima, već kako bismo obradovali dragoga Boga.

Sv. Mala Terezija 

zamakdushe @ 08:42 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare


Božanskim nadahnućem sastavljeni su psalmi. Zbirka psalama sastavni je dio Svetoga pisma. Crkva ih od svojih početaka cijeni kao čudesno vrelo za njegovanje pobožnosti u vjernika što stalno prinose žrtvu hvaldbenu, to jest plod usana što ispovijedaju Ime njegovo. Štoviše, po običaju što se već uvriježio u starome Zakonu, Psaltir je zauzeo odlično mjesto u samoj svetoj liturgiji i božanskoj službi. On je postao, kako veli Bazilije, prirođen glas Crkve. Psalmodija je, po riječima našega prethodnika Urbana VIII., kćerka one himnodije što se sveudilj pjeva pred prijestoljem Boga i Jaganjca. Ona po riječima Atanazijevim, osobito ljude posvećene bogoštovlju uči kojim načinom treba hvaliti Boga i kojim se doličnim riječima slavi. O tome lijepo veli Augustin: Kako bi čovjek dostojno slavio Boga, sam se Bog proslavio; i pošto se Bog udostojao sam sebe proslaviti, čovjek znade put kako da ga slavi.

K tome, u psalmima se nalazi čudesna neka sila, moćna zanijeti duše za sve vrline. Sve Pismo doduše, i staro i novo, Bogom je nadahnuto i puno nauka, kako stoji pisano. No Psaltir, kao neki raj svih drugih knjiga, sadrži pjesme u kojima propijevaju sve druge knjige. Riječ je to i opet Atanazijeva koji još dodaje: Onome tko psalira psalmi su kao neko ogledalo: u njemu može ogledati sebe i pokrete svoga srca, te njima pobuđen moli. Stoga Augustin u Ispovijesti veli: Koliko sam plakao, slušajući tvoje himne i pjesme, snažno dirnut slatkim glasovima kojima je odjekivala tvoja Crkva? Ti su glasovi ulazili u moje uši, u srce se moje razlijevala istina i odande mi se rasplamsavao oganj pobožnosti. Suze su mi tekle, a meni je bilo lijepo uz njih.

Doista, koga da ne uzbude ona česta psalamska mjesta što tako uzvišeno propovijedaju o neizmjernom Božjem veličanstvu, o moći, o neizrecivoj pravednosti, dobroti ili blagosti i drugim nebrojenim pohvalama? Komu da oni ne nadahnu iste osjećaje zahvalnosti za dobročinstva što smo ih od Boga primili i osjećaje ponizne i predane molitve za dobročinstva kojima se nadamo? Tko da njima ne isplače svoju pokajničku dušu? Koga oni da ne raspale ljubavlju prema liku Krista Otkupitelja koji je u njima ocrtan? Jer, po Augustinu, u svim psalmima čuje se njegov – Kristov – glas koji psalira, ili jeca, ili se s pouzdanjem raduje, ili uzdiše.

sv. Pio X., papa

 

zamakdushe @ 08:40 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, siječanj 8, 2013

Molitva je komunikacija između Boga i čovjeka. To je naša najveća sigurnost i izvor svakog blagoslova. Molitva je hram u kojem susrećemo Boga, u kojem treba prebivati mir. Bez molitve se taj susret ne može dogoditi. Molitva je zaista božanska komunikacija, milost, put, dar svakom čovjeku. To je dar koji je ugrađen u ljudsku narav. S molitvom čovjek može izići pred Boga.

zamakdushe @ 22:47 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare


Krunica, upravo zato što polazi od Marijina osobnog iskustva, izrazito je kontemplativna molitva. Bez te kontemplativne protege, izgubila bi svoje značenje, kao što je to Pavao VI. jasno istaknuo: »Krunica je bez razmatranja kao tijelo bez duše, njezino moljenje u tom slučaju pada u pogibao da postane mehaničko opetovanje formula te da se suprotstavi Isusovoj opomeni: ’Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani’ (Mt 6, 7). Moljenje krunice po samoj svojoj naravi zahtijeva polagan ritam, pružanje dovoljnog vremena kako bi molitelj mogao bolje razmišljati o otajstvima života Gospodinova, gledanima kroz srce One koja je bila Gospodinu najbliža, pa da bi se na taj način mogla odatle crpsti neslućena bogatstva.«

Vrijedi se zadržati na tom dubokom razmišljanju Pavla VI., da bi se istaknuli neki vidici krunice koji pokazuju da je doista Krist u središtu te kontemplativne molitve.

zamakdushe @ 22:42 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, siječanj 5, 2013

Na ponizne duše Bog izlijeva svoju najpotpuniju svijetlost i milost. On ih uči ono što ih učenjaci ne mogu naučiti i razrješuje im tajne koje ni najmudriji ne mogu odgonetnuti. 

Sv. Vinko Paulski

zamakdushe @ 22:40 |Komentiraj | Komentari: 0


Bili su tražitelji Boga. Osluškivali su u sebi glas Duha. Nisu svoj unutarnji nemir pokušali zatomiti nekim opojnim sredstvima. Prihvatili su poticaj iznutra i odazvali mu se. Nisu zahtijevali znak s neba da bi se odazvali poticaju Duha da traže Boga, već su pokušali otkriti njegovu prisutnost po znakovima koje je on sam posijao ovom zemljom. Nisu podlegli kušnji da zemaljskog kralja proglase nebeskim niti da ih koristoljublje zaustavi na putu pronalaska Boga. Povijest im je nadjenula ima mudraci jer su razabrali što je najvažnije u životu, i da je bolje dati svoje zlato da bismo dobili Boga negoli prodati ga za još zlatnika.

zamakdushe @ 22:32 |Komentiraj | Komentari: 0
Mali Isus
Arhiva
« » sij 2013
Brojač posjeta
150023
Index.hr
Nema zapisa.