On je živ!
Marija i Isus
Nema zapisa.
Blog - listopad 2011
subota, listopad 29, 2011



1. Možemo uskliknuti sa sv. Pavlom: O dubino... Mudrosti... Božje! (Rim 11,33.). O dubino, o neizmjernosti, o neshvatljivosti Mudrosti Božje! – Tko će opisati podrijetlo njezino? (Iz 53, 9; Dj 8,33.). Koji će anđeo biti dovoljno prosvijetljen i koji čovjek toliko presmion da nam pokuša točno razjasniti njezino podrijetlo? Neka se zatvore sve oči da ne zaslijepe od tako snažnoga bljeska i tako neobične sjajne svjetlosti! Neka umukne svaki jezik da ne umanji sjaja tako savršene ljepote u želji da je otkrije! Neka se pred njom poništi i pokloni svaki duh da ga ne pritisne neizmjerna težina božanske Mudrosti dok je želi istraživati!
2. Međutim, sam Duh Sveti prilagodio se našoj slabosti i daje nam sliku te Mudrosti u K n j i z i M u d r o s t i koju je nadahnuo upravo radi nas. Vječna Mudrost je dah sile Božje, i čist odvir slave Svemogućeg; zato je ništa nečisto ne može oskvrnuti. Ona je odsjev vječne svjetlosti, i zrcalo čisto djela Božjeg, i slika dobrote njegove (Mudr 7, 25-26).
3. To je supstancijalna i vječna slika božanske ljepote koju je vidio sv. Ivan Evanđelist u divnom zanosu na Patmosu kad je uskliknuo: U početku bijaše Riječ - Sin Božji, Vječna Mudrost - i Riječ bijaše kod Boga, i Riječ bijaše Bog (Iv 1, 1.).
4. O toj Mudrosti na više je mjesta u Salomonovim knjigama rečeno da je stvorena, tj. proizvedena već od početka, prije svih stvari i prije svih vjekova. A ona sama kaže o sebi: Oblikovana sam još od vječnosti, od iskona, prije nastanka zemlje. Rodih se kad još nije bilo pradubiná, dok nije bilo izvorá obilnih voda (Izr 8, 23-24.).
5. I ta se uzvišena ljepota Mudrosti toliko svidjela Bogu Ocu i u vječnosti i u vremenu da je taj veliki Bog rekao kod Kristova krštenja i preobraženja: Ovo je Sin moj, ljubljeni moj, koga sam odabrao! I apostoli su od te svijetle i neopisive jasnoće vidjeli nekoliko zraka njegova preobraženja, od kojih su okusili svu radost i pali u blagi zanos: “Vidješe nešto sjajno, Uzvišeno, nedokučivo, beskrajno, drevnije od neba i svemira!”
Pa kad ni sam ne nalazim riječi da izrazim i najmanju misao koju imam o toj uzvišenoj ljepoti i vrhunskoj slasti, a i ta je misao neuporedivo slabija od same uzvišenosti Mudrosti, tko će naći prave riječi da je opiše kako dolikuje? To možeš samo ti, veliki Bože, koji je dobro poznaješ i koji je možeš otkriti kome hoćeš.
6. Evo kako sama Mudrost otkriva što je ona kroz svoje učinke i svoje djelovanje u dušama. Neću miješati svoje riječi s njezinima da im ne bih umanjio sjaj i uzvišenost. Navodim 24. poglavlje Sirahove knjige.
7. “Mudrost se sama slavi i sred puka svog se hvali. Usta svoja otvara u zboru Svevišnjeg i pred njegovom se moći proslavlja; Iziđoh iz usta Svevišnjeg i pokrih zemlju kao magla. Na visinama nebeskim razapeh šator svoj, i prijestol moj bi stup od oblaka. Obiđoh sama krug nebeski i prošetah se dubinama bezdana. U vlasti su mojoj valovi morski i sva zemlja, svi narodi i puci. Među svima njima tražila sam počinka i na čijoj baštini da se nastanim.
Tada mi zapovjedi Stvoritelj sviju stvari, i koji me stvori, odredi mjesto za šator moj, i reče: Nastani se u Jakovu, i uđi u baštinu Izraelu. Prije vjekova, od iskona on me stvorio i neću prestati dovijeka. Pred njim sam služila u Svetom šatoru i potom se nastanila na Sionu. Dao mi je tako spokoj u milome gradu, i vlast mi je u Jeruzalemu. Tako se ukorijenih u slavnom narodu, na dijelu Gospodnjem, u baštini njegovoj. Uzrastoh kao cedar na Libanu i kao čempres na gori Hermonu. Uzrastoh kao palma u Engadu i kao ružičnjaci u Jerihonu. Kao divna maslina u dolini, uzrastoh kao makljen nad vodama.
Rasuh miomiris svoj kao cimet i drvo bagremovo, i zamirisah mirisom kao smirna izabrana, kao galban, oniks i stakte, i kao vonj tamjanov u Šatoru. Raširih grane svoje kao terebinta, i grane su moje divne i ljupke. Propupah kao trs mladicama ljupkim, i cvjetovi su moji pored slave i bogatstva. Ja sam mati lijepe ljubavi, i straha, i znanja, i svetog ufanja. U meni je sva milost življenja i istine; u meni je sva nada života i kreposti. Dođite k meni svi koji me žudite i nasitite se plodovima mojim. Jer je spomen na me slađi od meda i baština moja od mednoga saća. Koji me jedu, još više su me gladni, i koji me piju, još više za mnom žeđaju. Tko mene sluša, taj se ne stidi, i tko samnom radi, taj ne griješi. (Oni koji me daju drugima upoznati, imat će život vječni. Sve je ovo knjiga života, knjiga Saveza Bog Svevišnjega i spoznaja istine)”. (Sir 24, 1 – 22.).
8. Drveće i biljke, kojima se Mudrost upoređuje, a koje donose različite plodove i posjeduju različite osobine, označuju tu veliku raznolikost stanja, uloga, kreposti duša, od kojih jedne naliče na cedre zbog uzdignuća njihova srca Bogu, druge na čemprese zbog neprestanog razmatranja o nestalnosti ovoga svijeta i smrti.
Druge opet kao palme po poniznom podnošenju napora, a neke kao ružičnjaci po mučeništvu i prolijevanju krvi. Platane uz obale voda i terebinte s daleko ispruženim granama označuju duše zbog otvorene ljubavi koju pružaju braći. Balzam, mirha i ostale mirisne biljke koje toliko ne upadaju u oči, simboliziraju skromne i povučene duše koje ne nastoje da ih ljudi poznaju, nego samo Bog.
9. Nakon što se Mudrost pokazala kao majka i izvor svih dobara, potiče ljude da ostave sve i da nju traže, jer se ona daje samo onima, kaže sv. Augustin, koji je žele i traže tolikom revnošću kako to zaslužuju velike stvari. U 22. retku božanska Mudrost pokazuje tri stupnja pobožnosti, a posljednji predstavlja pravo savršenstvo:
a) služiti Boga poniznom podložnošću,
b) raditi u njemu i po njemu u ustrajnoj vjernosti,
c) tražiti potrebno svjetlo i unutarnje pomazanje da bismo i drugim nadahnuli ljubav prema Mudrosti te ih dovedemo do vječnoga života.

zamakdushe @ 11:09 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, listopad 28, 2011



Povući se u samu sebe, to čini dušu neplodnom! Tada bi se trebalo brzo prionuti djelima ljubavi prema bližnjemu! Ponekad se osjećamo u svojoj nutrini tako loše da je odmah moramo napustiti. Dragi nas Bog ne obvezuje da sami sebi činimo društvo; naprotiv on dopušta da nam vlastito društvo bude neugodno, kako bismo ga napustili. U tom slučaju ne poznajem drugo sredstvo nego izaći iz same sebe i posjetiti Isusa i Mariju i to tako da se prione djelima ljubavi prema bližnjemu.

Sv. Mala Terezija

zamakdushe @ 11:43 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 27, 2011


Nema nerješiva protivljenja između vjere i prirodnih znanosti jer ne može biti dvostruke istine.

Ne postoji istina vjere koja bi konkurirala istini prirodnih znanosti. Postoji samo jedna istina na koju se pozivaju kako vjera, tako i prirodne znanosti. Bog je htio da imamo razum, kojim otkrivamo razumne strukture stvorenoga svijeta, jednako kao što hoće da vjerujemo. Stoga kršćanska vjera pomaže i potiče (prirodne) znanosti. Vjera je za to da upoznamo ono što razum ne može dokučiti jer je iznad razuma, a stvarno je. Vjera podsjeća prirodnu znanost na to da se ne stavlja na mjesto Božje, nego da služi stvorenomu. Prirodne znanosti moraju poštivati ljudsko dostojanstvo, a ne ga narušavati.

Nitko ne može doći do spoznaje božanskih i ljudskih stvari ako prije toga nije podrobno izučio matematiku. SV. AUGUSTIN (354.-430., crkveni naučitelj, najznačajniji pisac i teolog rane Crkve)

Ne nalazimo protivljenja između vjere i prirodnih znanosti. One se ne isključuju, kako neki danas smatraju ili se boje, one se dopunjuju i potpomažu. MAX PLANCK (1858.-1947., fizičar, dobitnik Nobelove nagrade, utemeljitelj kvantne teorije)

zamakdushe @ 09:21 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, listopad 26, 2011



"Djeca ne rade zato da bi osvojila položaj", rekla je ona. "Ako su dobra, poslušna, tada su to za ljubav svojim roditeljima; isto se tako ne moramo truditi, kako bismo postali svetima, već kako bismo obradovali dragoga Boga."

Veliki su sveci radili na čast dragom Bogu, ali ja sam tek mala duša i radim za njegovu radost. Bila bih sretna da trpim najveće patnje - da on i ne zna za to - kad bi bilo moguće, da se nasmiješi … Ima dosta ljudi koji žele biti korisni! Moj je san da budem mala beskorisna igračka u ruci malog Isusa … Ja, ja sam 'volja' malog Isusa.

Nikad nisam željela ništa drugo nego razveseliti dragoga Boga. Da sam nastojala nagomilati zasluge, tada bih sada, u ovom trenutku, bila očajna.

Ja sam uvijek zadovoljna onim što Bog traži od mene. Ne brinem se za to što On traži od drugih i ne umišljam sebi da sam stekla veće zasluge zato što On od mene više zahtijeva. Upravo ono što dragi Bog traži od mene sviđa mi se; sama bih to izabrala kad bih imala izbora. Svoj dio uvijek smatram lijepim … Čak ako i drugi imaju više zasluga, iako manje daju, radije bih imala manje zasluga, a više davala, jer time ispunjavam volju Božju.

zamakdushe @ 13:43 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, listopad 25, 2011



1. Može li se ljubiti ono što se ne pozna? Može li se žarko ljubiti ono što se tek nesavršeno pozna?
Zašto tako malo ljubimo Vječnu i Utjelovljenu Mudrost, klanjanja dostojnog Isusa, ako ne zato što ga ne poznamo, ili ga vrlo malo poznamo! Vrlo malo je onih koji bi se s apostolom dali na istinsko proučavanje te nadpoznatljive znanosti o Isusu, a ipak je ta znanost najplemenitija, najugodnija, najkorisnija i najpotrebnija od svih znanosti na nebu i na zemlji.
2. Ta je znanost, u prvom redu, najplemenitija od svih znanosti, jer ima za predmet ono najplemenitije i najuzvišenije - Nestvorenu i Utjelovljenu Mudrost, koja u sebi sadrži svu puninu božanstva i čovještva, sve što ima velika na nebu i na zemlji, sva stvorenja vidljiva i nevidljiva, duhovna i tjelesna.
Sv. Ivan Krizostom kaže da je naš Gospodin sažetak svih djela Božjih, zgusnuta slika svih njegovih savršenosti kao i onih u svim stvorenjima. “Sve što možeš ili moraš poželjeti jest Gospodin Isus Krist. Želi ga, dakle, i traži, jer je On upravo onaj jedini i dragocjeni biser kojega radi treba da sve svoje prodaš da ga kupiš.”
“A tko se hvaliti hoće, neka se hvali time da mene spozna.” Neka se mudrac ne hvali svojom mudrošću, ni jaki svojom jakošću, ni bogati svojim bogatstvom, nego: Tko se hvaliti hoće, neka se hvali time što ima mudrost da mene spozna (Jr 9, 22-23.), a ne što poznaje ostale stvari.
3. Drugo, nema ničega ugodnijeg nego spoznati božansku Mudrost:
- Blaženi oni koji je slušaju;
- još blaženiji oni koji je žele i traže;
- a najblaženiji su oni koji slijede njezine putove i kušaju u srcu tu beskrajnu slast koja je radost i sreća vječnog Oca i slava anđela! O, kad bismo okusili slast koju kuša duša koja pozna ljepotu Mudrosti, koja siše mlijeko s tih “Očevih grudiju” - mamilla Patris, uskliknuli bismo sa Zaručnicom: Ljubav je tvoja slađa od vina (Pj 1, 1.), slađa od svih slasti stvorenja, a posebno kad govori dušama koje razmatraju ove riječi: Kušajte i vidite (Ps 33 (34), 9.) - jedite i pijte, i opijte se (Pj 5, 1.) mojim vječnim slastima, jer u drugovanju sa mnom nema gorčine, i nema bola u zajedništvu sa mnom, već sam užitak i radost (Mudr 8, 16.).
4. Treće, spoznaja Vječne mudrosti nije samo najplemenitija i najugodnija nego je također i najkorisnija i najpotrebnija, jer se život vječni sastoji u tome da upoznamo jedino pravoga Boga i njegova Sina Isusa Krista (Iv 17, 3.), jer tebe znati, uzvikuje Mudrac govoreći o Mudrosti, savršena je pravednost, i poznavati snagu tvoju korijen je besmrtnosti (Mudr 15, 3.). Želimo li uistinu imati život vječni, težimo za spoznajom Vječne Mudrosti.
Želimo li već na ovom svijetu savršenu svetost, i ponovno, upoznajmo Mudrost. Hoćemo li u srcu imati korijen besmrtnosti, imajmo u duhu spoznaju Mudrosti. Spoznati Krista, Utjelovljenu Mudrost – znači dosta znati, makar drugo ne poznavao. Znati sve, a njega ne upoznati – znači uistinu ništa ne znati.


5. Što koristi strijelcu da zna gađati oko cilja, ako sam cilj promaši? Što će nam sve ostale znanosti spasenja, ako ne poznamo Isusa Krista koji je jedini ono potrebno i koji je cilj kojem moramo svi prispjeti? Premda je veliki Apostol poznavao mnoge stvari i bio stručnjak u ljudskom umijeću, ipak je izjavio da ne želi znati drugo do li Isusa Krista, i to raspetoga: jer ne držah zgodnim među vama išta drugo znati osim Isusa Krista, i to raspetoga (1 Kor 2, 2.). Recimo i mi s njime: Ali sve to što mi je bilo vrijedno, izgubilo je u mojoj cijeni vrijednost za me zbog Krista. Štoviše, sve sada gubi u mojoj cijeni svoju vrijednost zbog najveće prednosti: spoznaje Krista Isusa, moga Gospodina (Fil 3, 7-8). Sve su mi ove spoznaje ništavne u usporedbi s Isusom Kristom, mojim Gospodinom. Sada vidim i sam proživljavam da je ta spoznaja tako ugodna, korisna i divna da do ostalih više ništa ne držim, te, iako su mi se prije toliko sviđale, sada mi se čine prazne i smiješne, da mi se čini gubitkom vremena dok se njima bavim.
A ovo velim zato da vas tko ne prevari lukavim govorom... Pazite da vas tko za sobom ne odvede 'filozofijom' - ispraznom prijevarom (Kol 2, 4, 8.). Kažem vam da je Isus Krist vrelo svake znanosti, da se ne biste pustili prevariti lijepim i uzvišenim riječima govorniká, niti toliko prijevarne oštroumnosti filozofa. Rastite... u milosti i pravoj spoznaji našega Gospodina, Spasitelja Isusa Krista (2 Pt 3, 18.)! A da bismo mogli rasti u milosti i spoznaji Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista, Utjelovljene Mudrosti, govorit ćemo o njoj u slijedećim poglavljima nakon što se upoznamo s više oblika mudrosti.
6. Mudrost (sapientia od sapere = imati tek, kušati okusom) u svom osnovnom značenju riječi jest znanost slasti, kušanja, užitka u nečemu: “sapida scientia = “tečna” znanost; to je kušanje Boga i njegove istine, i gladovanje za Bogom.
Ima više vrsta mudrosti. U prvom redu, razlikujemo pravu od lažne mudrosti. Prava je tek za istinom bez laži i pretvaranja, dok je lažna ték za lažju koja se prikriva izgledom istine. Ova lažna, kriva mudrost jest mudrost ili razboritost ovoga svijeta, a Duh Sveti dijeli je na tri vrste: sapientia terrena, animalis, diabolica - mudrost zemaljska, životinjska i đavolska (usp.Jak 3,15).
Prava mudrost dijeli se na naravnu i nadnaravnu. Naravna mudrost je spoznaja naravnih stvari na jedan osobit način - u njihovim prvim uzrocima. Nadnaravna mudrost je spoznaja nadnaravnih i božanskih stvari u njihovu podrijetlu. Ta se nadnaravna mudrost dijeli na bitnu (supstancijalnu) ili nestvorenu i na akcidentalnu (nebitnu) ili stvorenu. Akcidentalna ili stvorena mudrost sastoji se u komunikaciji, priopćivanju nestvorene Mudrosti ljudima kojima se ona sama predaje, a to je, drugačije rečeno, dar mudrosti. Bitna ili nestvorena Mudrost jest sam Božji Sin, druga osoba Presvetog Trojstva, tj. Vječna Mudrost u vječnosti, ili Isus Krist u vremenu. I upravo o toj Vječnoj Mudrosti govorit ćemo na slijedećim stranicama.
7. Tu ćemo Mudrost promatrati u vječnosti - u njezinu božanskom podrijetlu u Očevu krilu kao predmet Očeve radosti. Gledat ćemo je u vremenu kako sja u svim stvorenjima svemira. Promatrat ćemo je, zatim, u posvemašnjem poniženju u utjelovljenju i smrtnom životu, da joj se potom divimo u pobjedničkoj slavi na nebesima.
Upoznat ćemo se, konačno, sa sredstvima koja će nam omogućiti da tu Mudrost zadobijemo i sačuvamo. Prepuštam, dakle, filozofima dokaze njihova filozofiranja, meni osobno nepotrebnima; prepuštam kemičarima tajne njihove svjetovne mudrosti. Mi navješćujemo mudrost među savršenima (1 Kor 2, 6.). Govorimo, dakle, o pravoj Mudrosti, o vječnoj, nestvarnoj i utjelovljenoj Mudrosti savršenim i predodređenim dušama.

zamakdushe @ 20:09 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, listopad 24, 2011



Moliti za svećenike znači voditi posao na veliko, jer od glave se dolazi do udova.

Sv. Mala Terezija

zamakdushe @ 09:25 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 23, 2011


Tko vjeruje, traži osobni odnos s Bogom i spreman je Bogu vjerovati sve što on o sebi objavljuje.

Na početku vjere često stoji potresenost i nemir. Čovjek osjeća da vidljivi svijet i redoviti tijek stvari ne može biti sve. Osjeća se dotaknut tajnom. Slijedeći tragove, koji ga upućuju na Božju opstojnost, sve više nalazi povjerenje da Boga zove i da se u zadnju s njim slobodno poveže. U Ivanovu Evanđelju stoji: "Boga nitko nikada ne vidje. Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on nam ga obznani" (Iv 1, 18). Stoga moramo Isusu, Sinu Božjemu, vjerovati ako želimo znati što nam Bog hoće reći. Vjerovati dakle znači pristati uz Isusa i sav svoj život staviti na njegovu kartu.

Credo, ut intelligam – Vjerujem, da bih shvatio. SV. ANSELMO KANTERBERIJSKI (1033./34.-1109., crkveni naučitelj, značajan srednjovjekovni teolog)

Nemam mašte. Ne mogu si predstaviti Boga Oca. Sve što mogu vidjeti jest Isus! BL. MAJKA TEREZIJA (1910.-1997., utemeljiteljica reda, dobitnica Nobelove nagrade za mir)

zamakdushe @ 11:06 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, listopad 21, 2011


Katkada sam se osjećala sama, vrlo sama. Kao u dane svoga zavodskog života, kad sam se tužna i žalosna šetala po velikom dvorištu, ponavljala sam ove riječi, koje su uvijek vraćale mir i jakost u moje srce: "Život ti je lađa, a ne stanak tvoj!..." (Lamartine) Kad sam bila sasvim mala, te su mi riječi davale hrabrost. I sada još, usprkos godinama, koje brišu tolike dojmove djetinje pobožnosti, očarava moju dušu slika lađe i pomaže joj podnositi progonstvo... Ne kaže li i Mudrost: "Život je kao lađa koja siječe uzburkane valove i ne ostavlja za sobom nikakva traga svoga hitrog prolaska?... (Mudr 5, 10) Kad mislim na sve to, duša mi roni u neizmjernost, i čini mi se kao da se već dodirujem vječne obale... Čini mi se da me Isus grli... I kao da vidim Nebesku Majku gdje mi dolazi u susret s tatom... mamom... i sa četiri anđelka... Mislim da napokon uživam zauvijek pravi, vječni život u obitelji…

Sv. Mala Terezija

zamakdushe @ 09:44 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, listopad 19, 2011


1. Prva istina. Isus Krist, naš Spasitelj, pravi Bog i pravi čovjek, treba biti vrhovni cilj svih naših pobožnosti, inače bi one bile krive i lažne. Isus Krist je Alfa i Omega, (Otk 1, 8) početak i svršetak svih stvari (usp. Otk 21, 16). Mi se trudimo, kako kaže Apostol, jedino oko toga da svakog čovjeka učinimo savršenim u Isusu Kristu (usp. Ef 4, 13) jer jedino u njemu stanuje sva punina Božanstva (Kol 2, 9) i sve ostale punine milosti, kreposti i savršenosti. Jer smo jedino u njemu bili blagoslovljeni svakim duhovnim blagoslovom (Ef 1, 3). Jer je on naš jedini Učitelj, koji nas treba učiti; naš jedini Gospodar, o kojem imamo ovisiti; naša jedina Glava, s kojom moramo biti sjedinjeni; naš jedini uzor, kojemu se trebamo upriličiti; naš jedini liječnik, koji će nas izliječiti; naš jedini pastir, koji će nas hraniti; naš jedini put, koji nas treba voditi; naša jedina istina, u koju moramo vjerovati; naš jedini život, koji nas treba oživljavati te u svim stvarima, naše jedino sve, koje nam ima biti dovoljno. Nijedno drugo ime pod nebom nije nam dano kojim bismo se mogli spasiti (usp. Dj 4, 12), osim imena Isusova. Bog nam nije stavio drugog temelja našega spasa, naše savršenosti i naše slave nego samo Isusa Krista. Svaka zgrada, koja nije postavljena na taj kamen temeljac, utemeljena je na pomičnom pijesku i sigurno će se oboriti prije ili kasnije. Svaki vjernik, koji nije s Isusom sjedinjen kao lozova mladica s panjem, otpast će, osušit će se i ne će biti ni za što drugo nego da se baci u vatru (usp. Iv 15, 6). Ako smo u Isusu Kristu i Krist u nama, ne treba nam se bojati osuđenja (usp. Rim 8, 39). Ni anđeli s neba, ni ljudi na zemlji, ni đavli pakleni niti ikoje drugo stvorenje, ne može nam nauditi jer nas ne može rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Isusu Kristu (usp. Rim 8, 39). Po Isusu, s Isusom i u Isusu možemo sve: povratiti svu čast i slavu Ocu, u jedinstvu Duha Svetoga te sami postati savršeni i našemu bližnjemu biti miomiris vječnoga života.
2. Ako, dakle, promičemo ozbiljnu pobožnost prema Presvetoj Djevici, to je jedino zato da promaknemo pobožnost prema Isusu Kristu. To je jedino zato da iznesemo lako i sigurno sredstvo kako naći Isusa Krista. Kad bi pobožnost prema Presvetoj Djevici udaljivala ljude od Isusa Krista, trebalo bi je odbaciti kao đavolsku varku. Ali ova pobožnost, ne samo da ne udaljuje ljude od Isusa Krista, nego nam je još potrebna da ga uzmognemo savršeno naći, nježno ga ljubiti i služiti mu vjerno, kao što sam to već pokazao i o čemu će biti govora još malo kasnije.
3. Sad se časkom obraćam tebi, mili moj Isuse, da se ljubazno potužim tvome božanskom Veličanstvu što većina kršćana, pa i najmudrijih, ne poznaju nužne veze koja postoji između tebe i tvoje svete Majke. Ti si, Gospodine, uvijek s Marijom, a Marija uvijek s tobom. Ona ne može biti bez tebe, inače bi prestala biti ono što jest. Ona je tako milošću preobražena u te da ne živi više ona, da nije više ona. Ti sam, moj Isuse, živiš i kraljuješ u njoj, savršenije nego u svim anđelima i blaženima. Ah, kad bi ljudi znali slavu i ljubav koju primaš u ovom divnom stvoru, sasvim bi drukčije mislili o tebi i o Mariji. Ona je tako usko s tobom sjedinjena da bi se lakše moglo rastaviti svjetlo od sunca i vrućina od vatre. Reći ću i više: lakše bi se mogli rastaviti od tebe svi anđeli i sveci, negoli božanska Marija jer te ona ljubi žarče i slavi savršenije negoli svi tvoji ostali stvorovi zajedno.
4. Prema tome, moj ljubljeni Učitelju, nije li čudno i žalosno vidjeti koliko je neznanje i tama kod ljudi ovdje na zemlji s obzirom na tvoju svetu Majku? Ne govorim toliko o idolopoklonicima i poganima, koji ne poznavajući tebe, ni najmanje se ne brinu upoznati je. Ne govorim ni o hereticima ni o raskolnicima, koji ne nastoje biti pobožni tvojoj svetoj Majci, budući da su se odijelili od tebe i od tvoje svete Crkve. Nego govorim o kršćanima katolicima, pače i o nekim katoličkim naučiteljima, koji su pozvani druge poučavati u istinama, a sami ne poznaju tebe niti tvoju Majku doli samo spekulativno, suho, neplodno i hladno. Ta gospoda samo rijetko govore o tvojoj svetoj Majci i o pobožnosti koju smo dužni imati prema njoj jer se boje, kako oni to vele, da je ne bi ljudi zloupotrijebili te da se ne bi nanijela uvreda tebi kad bi se odviše častila tvoja sveta Majka. Ako oni vide ili čuju kojega štovatelja Presvete Djevice gdje o pobožnosti prema ovoj dobroj Majci govori nježno, snažno i uvjerljivo, kao o sigurnu sredstvu bez varke, kao o prečacu bez pogibelji, kao o neokaljanu putu bez nesavršenosti i kao o čudesnoj tajni da tebe nađemo i savršeno uzljubimo, oni onda dignu graju protiv njega i s tisućama raznih razloga dokazuju mu da ne treba toliko govoriti o Presvetoj Djevici, da ima velikih zlouporaba u ovoj pobožnosti te da ih treba marno odstraniti i da treba, radije, govoriti o tebi nego nagovarati svijet na pobožnost prema Presvetoj Djevici, koju svijet već ionako dosta ljubi. Čuje se i njih kadikad govoriti o pobožnosti prema tvojoj Presvetoj Majci, ali ne da je šire i promiču, nego da uklone iz nje tobožnje zloupotrebe. Uza sve to, međutim, ta su gospoda bez bogoljubnosti i nježne pobožnosti i prema tebi jer su takvi prema Mariji te smatraju Ružarij, škapular, krunicu, za pobožnosti koje pristaju ženicama i neznalicama i bez kojih se može spasiti. Ako li njima upadne u ruke koji štovatelj Presvete Djevice, koji moli svoju krunicu ili obavlja koju drugu pobožnost njoj u čast, odmah mu promijene dušu i srce: mjesto krunice savjetovat će mu da izmoli sedam psalama, mjesto na pobožnost prema Presvetoj Djevici, poticat će ga na pobožnost prema Isusu Kristu. O moj ljubljeni Isuse, jesu li ti ljudi tvoga duha? Dopada li ti se što tako rade? Je li tebi ugodno kad ne nastojimo svim silama ugoditi tvojoj Majci, bojeći se da to tebi nije drago? Pobožnost prema tvojoj svetoj Majci, zar je zapreka pobožnosti prema tebi? Zar ona pripisuje sebi čast koja joj se iskazuje? Je li se ona odijelila od tebe? Zar je ona tuđinka, koja s tobom nema nikakve veze? Zar je to tebi mrsko, kad joj se hoćemo dopasti? Dijelimo li se ili udaljujemo li se od tvoje ljubavi, kad se predajemo Mariji i kad nju ljubimo?
5. Međutim, moj ljubljeni Učitelju, strašnom li sljepoćom kažnjavaš oholost tih mudraca! Sve da je istinito što sam netom rekao, ni tada većina tih mudraca ne bi više udaljavala svijet od pobožnosti prema tvojoj Presvetoj Majci, niti bi gore ohlađivali u dušama štovanje prema njoj. Sačuvaj me, Gospodine, sačuvaj me da ne mislim i ne radim kao oni, nego mi udijeli dijelić osjećaja zahvalnosti, cijene, štovanja i ljubavi što je ti gajiš prema svojoj svetoj Majci da te to više ljubim i slavim, što te iz bližega nasljedujem i slijedim.
6. Kao da do sada još nisam ništa rekao na čast tvoje svete Majke, udijeli mi milost da je dostojno hvalim: „Učini da ti dostojno hvalim Majku“, usprkos svih njezinih neprijatelja, koji su i tvoji, i da im zaviknem glasno sa svecima: „Neka se nitko ne nada dobiti milosrđe od Boga, tko vrijeđa njegovu svetu Majku.“
7. A da postignem od tvoga milosrđa pravu pobožnost prema tvojoj svetoj Majci i da njom nadahnem svu zemlju, podaj mi žarku ljubav prema tebi i primi u tu svrhu vruću molitvu koju ti upravljam sa svetim Augustinom i s tvojim iskrenim prijateljima: „Ti si Krist, moj sveti otac, moj milostivi Bog, moj veliki kralj, moj dobri pastir, moj jedini učitelj, moj predobri pomoćnik, moj prekrasni miljenik, moj živi kruh, moj vječni svećenik, moj vođa u domovinu, moje pravo svjetlo, moja sveta slast, moj put koji me upravlja, moja prejasna mudrost, moja čista prostodušnost, moj slatki mir, moja svekolika sigurnost, moja lijepa baština, moj vječni spas. Kriste Isuse, ljubezni Bože, zašto sam ljubio, zašto želio kroz sav svoj život išta osim tebe, Isusa, svoga Boga? Gdje sam bio, kad nisam mislio na te? O vi, sve želje srca moga, barem odsada usplamtite i gorite za Gospodinom Isusom. Poletite, dosta ste okasnile. Žurite se za ciljem kojem idete. Svojski tražite onoga koga tražite. Isuse, proklet bio koji tebe ne ljubi i gorčine se napunio koji tebe ne voli. O slatki Isuse, nek te ljubi, nek u tebi uživa, nek se za tobom zanosi svaka dobra duša, posvećena tvojoj hvali. Bože srca moga i baštino moja. Isuse Kriste, neka moje srce umre sebi i ti budi život moj! Neka se u mojoj duši užeže živi plamen tvoje ljubavi i razgori se u savršenu vatru! Nek plamsa uvijek na žrtveniku moga srca! Nek zapali svu moju nutrinu i bukti do dna moje duše. Na dan svog svršetka neka dođem k tebi skončan od tvoje ljubavi. Amen.

zamakdushe @ 09:11 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare


Gledajući jedne nedjelje sliku našega Gospodina na križu, dirnula me krv koja je kapala iz jedne od njegovih božanskih ruku. Osjetih veliku žalost misleći na to kako je ta krv kapala na zemlju a da se nitko nije požurio da je pokupi, i ja odlučih da ću u duhu stalno biti podno križa da hvatam božansku rosu koja je tekla s njega, shvaćajući da ću je tada morati rasipati na duše...

Sv. Mala Terezija

zamakdushe @ 09:04 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 17, 2011

Isusovo oko uvijek gleda srce!

Sv. Mala Terezija

zamakdushe @ 10:53 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, listopad 16, 2011


zamakdushe @ 16:26 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, listopad 15, 2011

Već znate da je razmišljati razumom jedno, a predstavljanje, predočavanje istina razumu od strane pamćenja drugo. Kažete, možda, da me ne razumijete, a u stvari može biti da to ne razumijem ja da bih to znala reći; no reći ću to onako kako budem znala. Ja nazivam razmatranjem kad se puno razmišlja razumom na ovaj način: počnemo misliti na milost koju nam je udijelio Bog dajući nam Svojeg jedinog Sina i ne stajemo tu, već idemo dalje na otajstva cijelog Njegovog slavnog života; ili počnemo kod molitve u Vrtu i ne staje razum sve dok ne bude stavljen na križ; ili uzmemo jednu postaju iz Muke, recimo uhićenje, i nastavljamo s tim otajstvom promatrajući u tančine stvari o kojima treba misliti u njemu i doživjeti ga, tako i o Judinoj izdaji, kao i o bijegu apostola i o svemu ostalome; a to je predivna i vrlo vrijedna molitva.

Sv. Terezija Avilska

zamakdushe @ 09:49 |Komentiraj | Komentari: 0



Vjera je znanje i povjerenje. Ima sedam oznaka:

  • Vjera je čisti dar Božji koji primamo kada za njega u svojoj nutrini molimo.

  • Vjera je nadnaravna snaga koja nam je nužna da bismo postigli spasenje.

  • Vjera zahtjeva slobodnu volju i jasan ljudski razum kada se upušta u odgovor Božjem pozivu.

  • Vjera je potpuno sigurna jer za nju jamči Isus.

  • Vjera je nepotpuna ako nije djelotvorna ljubavlju.

  • Vjera raste kada sve bolje slušamo Božju riječ te smo u molitvi u životnoj komunikaciji s njim.

  • Vjera nam već sada pruža predokus nebeske radosti.

Mnogi kažu da im je premalo vjerovati, oni žele znati. Riječ "vjerovati", međutim, ima dva različita značenja: kada padobranac pita službenika u zračnoj luci: "Je li padobran dobro složen?" i kada dobije odgovor: " Da, vjerujem da jest", to mu neće biti dosta; on to hoće znati. Ali kada prijatelj zamoli prijatelja da mu složi padobran pa na isto pitanje dobije odgovor: "Da, osobno sam ga složio. Možeš mi vjerovati!" te kada padobranac na to odgovori: "Da, vjerujem ti!", ta je vjera puno više od znanja, ona je sigurnost. To je vjera kojom se Abraham dao povesti u obećanu zemlju, to je vjera kojom su MUČENICI istrpjeli sve do smrti, to je vjera koja i danas drži kršćane u progonstvima. Vjera, koja zahvaća čitava čovjeka.

Vjerovati u jednoga Boga znači uvidjeti kako s ovim svijetom nije sve gotovo. Vjerovati u jednoga Boga znači uvidjeti da život ima smisla. LUDWIG WITTGENSTEIN (1889.-1951., austrijski filozof)

Važno je u što vjerujemo, ali je još važnije komu vjerujemo. BENEDIKT XVI.

zamakdushe @ 09:41 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, listopad 14, 2011


Isus je stvorio, da razveseli naše oči i pouči naše duše, mnoštvo malih tratinčica. Vidim u čudu, ujutro, da im je ružičasta čaška okrenuta prema zori, i čekaju izlazak sunca. Čim je ova sjajna zvijezda poslala prema njima jednu od svojih toplih zraka, plašljivi cvjetići odškrinu svoje čaške i njihovi dražesni listići čine krunu koja otkriva njihova mala žuta srca i odmah daje ovim cvjetovima veliku sličnost s onim koje ih je pogodilo svojom svjetlošću. Tijekom cijelog dana tratinčice ne prestaju gledati u sunce i okretati se kao i ono sve do večeri, zatim, kad je nestalo, ubrzo zatvaraju svoje čaške i od bijelih opet postaju ružičaste… Isus je božansko Sunce, a tratinčice su njegove zaručnice, djevice. Kad Isus pogleda jednu dušu, odmah joj daje svoju božansku sličnost, ali ta duša treba neprestance upirati samo u njega svoje poglede.

Sv. Mala Terezija

zamakdushe @ 14:13 |Komentiraj | Komentari: 0



Bogu odgovoriti znači vjerovati mu.

Tko želi vjerovati, potrebno mu je "poučljivo" srce (srce koje sluša). Bog nas na mnogo načina traži. U svakomu ljudskom susretu, u svakomu doživljaju prirode koji nas dirne, u svakomu "slučajnom" događaju, u svakomu izazovu, u svakomj patnji krije se Božja poruka nama. Još nam jasnije govori kada nam se obrati svojom Riječju ili u glasu savjesti. Govori nam kao svojim prijateljima. Stoga bismo mu i mi trebali prijateljski odgovoriti, povjerovati mu, u njega imati potpuno povjerenje, učiti kako ćemo ga sve više i bolje razumjeti i njegovu volju prihvaćati bez zadrške.

Vjera je u svojoj biti prihvaćanje istine koju razum ne može doseći, osim na temelju svjedočanstva. BL. JOHN HENRY NEWMAN (1801.-1890., obraćenik, kasnije kardinal katoličke Crkve, engleski filozof i teolog)

Ako imadnete vjere koliko je zrno gorušičino te reknete ovoj gori: "Premjesti se odavde onamo!", premjestit će se i ništa vam neće biti nemoguće. Mt 17, 20

Vjerovati znači: Božju nepojmljivost izdržati čitav život. KARL RAHNER (1904.-1984., njemački teolog)

zamakdushe @ 14:06 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, listopad 13, 2011



1. Marija je  primila od Boga veliku vlast u dušama odabranika. Zaista, ona se ne bi mogla nastaniti u njima kako joj je to Bog Otac naredio, niti ih oblikovati, othraniti ni roditi za vječni život kao njihova majka, niti ih imati za svoju baštinu i svoj dio, niti ih oblikovati u Isusu Kristu ni Krista u njima, niti pustiti u njihovo srce korijenje svojih kreposti, niti biti nerazdruživa družica Duha Svetoga u svim njegovim djelima milosti; ne bi, kažem, ona mogla ništa od toga učiniti, kad ne bi imala vlast i gospodstvo u njihovim dušama po osobitoj povlastici Svevišnjega, koji davši joj vlast nad svojim jedinim i naravnim Sinom, dao joj je također vlast i nad svojom posinovljenom djecom, i to ne samo s obzirom na tijelo nego i s obzirom na dušu.
2. Marija je Kraljica neba i zemlje po milosti, kao što je Isus Kralj po naravi i po pravu pobjednika. No, kao što je kraljevstvo Isusa Krista osobito u srcima, to jest u unutarnjosti čovjekovoj, prema onoj riječi: Kraljevstvo je Božje u vama (Lk 17, 21), isto je tako kraljevstvo Presvete Djevice poglavito u čovjekovoj unutarnjosti, to jest u ljudskoj duši i upravo u dušama, Marija sa svojim Sinom prima veću slavu negoli u svim vidljivim stvorenjima. Zato je sa svecima možemo nazvati Kraljicom srdaca.

Marija je nužna ljudima da postignu svoj konačni cilj

3. Drugo, treba zaključiti: ako je Presveta Djevica nužna Bogu takozvanom uvjetnom nuždom, uvjetovanom njegovom voljom, koliko li je onda potrebnija ljudima da mogu postići svoj konačni cilj. Zato se ne smije miješati pobožnost prema Presvetoj Djevici s pobožnostima prema ostalim svecima, kao da nam pobožnost prema Mariji ne bi bila nužnija ili kao da bi bila preko naše dužnosti.

Marija je nužna svima da se spase

4. Učeni i pobožni Suarez, isusovac, zatim, umni i bogoljubni Justus Lipsius, louvainski doktor, i mnogi drugi, izrazili su osjećaje Otaca, na primjer sv. Augustina, sv. Efrema, đakona iz Edese, sv. Ćirila Jeruzalemskoga, sv. Germana Carigradskog, sv. Ivana Damašćanskog, sv. Anselma, sv. Bernarda, sv. Bernardina, sv. Tome i sv. Bonaventure, kad su rekli i nepobitno dokazali da je pobožnost prema Presvetoj Djevici nužna za spasenje; da je očiti znak da je netko odbačen, ako nema štovanja ni ljubavi prema njoj, što je izjavio i sam Ekolampadij i neki drugi heretici; da je, naprotiv, neprevarljiv znak da je predodređen onaj, koji je potpuno i istinski njoj odan i pobožan.
5. To dokazuju slike i riječi Staroga i Novoga zavjeta. To potvrđuju izreke i primjeri svetaca. To nas uči i pokazuje nam razum i iskustvo. Samoga đavla i njegove sluge često sili moć istine da to, i ne htijući, priznaju. Sabrao sam veliku zbirku navoda od svetih Otaca i Naučitelja, da dokažem tu istinu. Da ne budem dug, donosim samo jednu izreku: „Pobožnost prema tebi, o Presveta Djevice – veli sv. Ivan Damašćanski – jest kao spasonosno oružje što ga Bog daje onima koje hoće spasiti.“
6. Mogao bih ovdje donijeti mnogo događaja, koji dokazuju spomenutu tvrdnju. Na primjer, onaj događaj što ga spominje ljetopis sv. Franje, kada je svetac u zanosu vidio velike ljestve koje su dopirale do neba, a na vrhu njih vidio je Presvetu Djevicu. I bilo mu je otkriveno da se po tim ljestvama ima penjati onaj tko hoće u nebo. Ili onaj događaj zabilježen u ljetopisu sv. Dominika, kad je petnaest tisuća đavola bilo zaposjelo dušu nekog nesretnog heretika, blizu Carcassonnea, gdje je sv. Dominik držao propovijed o Ružariju. Ti su đavli, po nalogu Presvete Djevice, na svoju veliku sramotu, morali priznati više velikih i utješnih istina s obzirom na pobožnost prema Presvetoj Djevici. To su oni izrazili tolikom snagom i bistrinom, da nije moguće da netko čita taj vjerodostojni događaj i pohvalni govor, a da ne zaplače od veselja, ako ima bar iskru pobožnosti prema Presvetoj Djevici.

zamakdushe @ 10:04 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, listopad 12, 2011


1. Bog Otac hoće da po Mariji ima djecu sve do svršetka svijeta, i on joj veli: Nastani se u Jakovu (Sir 24, 8), tj. nastani se i prebivaj u mojoj djeci i predodređenicima, kojih je praslika Jakov, a ne u đavolskoj djeci i odbačenicima, kojih je praslika Ezav.
2. Kao što u naravnom i tjelesnom rađanju postoje otac i majka, tako i u nadnaravnome i duhovnome postoji Otac – to je Bog, i Majka – to je Marija. Sva prava Božja djeca i predodređenici imaju Boga za Oca i Mariju za Majku. A tko nema Mariju za Majku? Heretici, raskolnici itd., koji mrze ili gledaju s prezirom ili ravnodušnošću Djevicu. Takvi nemaju ni Boga za Oca, ma koliko se oni hvastali da imaju, jer nemaju Mariju za Majku. Jer da je imaju za Majku, ljubili bi je i častili kao što svako pravo i dobro dijete naravski ljubi i časti svoju majku, koja mu je dala život. Najstalniji i najpouzdaniji znak po kojemu ćemo razlikovati heretike, ljude koji šire krivu nauku, odbačenike s jedne strane od predodređenika s druge, jest taj što heretici i odbačenici preziru Presvetu Djevicu ili su hladni prema njoj te nastoje svojim riječima i primjerima umanjiti njezino štovanje i ljubav prema njoj. Oni to rade javno ili tajno, katkad pod lijepim izlikama. Jao! Bog Otac nije Mariji rekao da se nastani u njima, jer su oni Ezavi.

Majka kršćana

3. Bog Sin hoće da sebe oblikuje i da se, na neki način, neprestano utjelovljuje u svojim udovima po svojoj dragoj Majci te joj veli: Uđi u baštinu Izraelu (Sir 24, 8). Kao da joj time kaže: „Bog, moj Otac, dao mi je u baštinu sve narode zemlje, sve ljude, dobre i zle, predodređenike i odbačenike. Jedne ću voditi zlatnom palicom, a druge gvozdenom. Jednima ću biti otac i odvjetnik, drugima pravedan osvetnik, a svima sudac. Ali ti, moja mila Majko, ti ćeš imati za svoje nasljedstvo i posjed samo predodređenike, kojih je praslika Izrael. Kao dobra majka ti ćeš ih roditi, hraniti, odgojiti, a kao njihova vladarica ti ćeš ih voditi, njima upravljati i braniti ih.“
4. Čovjek i čovjek rođen je u njoj (Ps 86, 5), kaže Duh Sveti. Neki Oci tumače te riječi na način da je prvi čovjek, koji se je rodio od Marije, Bogočovjek, Isus Krist, a drugi da je samo čovjek, posinak Božji i Marijin. Ako se je Isus Krist, Glava ljudi, rodio od Marije, tada se i predodređenici, koji su udovi ove Glave, nužno moraju roditi od nje. Nikada jedna te ista majka ne daje na svijet glavu bez udova, niti udove bez glave jer bi to bila nakaza u prirodi; jednako u redu milosti Glavu i udove rađa jedna te ista majka. Ako bi se koji od mističnoga tijela Kristova, koji predodređenik, rodio od druge majke, a ne od Marije, koja je rodila Glavu, to on u stvari ne bi bio predodređenik niti od Isusa Krista, nego nakaza u redu milosti.
5. Uz to, budući da je Isus plod Marijin sada kao i uvijek, kako to o njemu ponavljaju nebo i zemlja tisuću i tisuću puta svaki dan: I blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus, to je sigurno da je Isus Krist zbilja plod i djelo Marijino, kao za svakoga čovjeka koji ga posjeduje, tako i za sve ljude uopće. Zato, ako je koji vjernik oblikovao Isusa u svome srcu, on može slobodno reći: „Velika hvala Mariji! Onaj koga ja posjedujem, njezino je djelo i njezin plod. Ja ga bez nje ne bih imao.” Mariji se mogu primijeniti, s većim pravom negoli ih sveti Pavao primjenjuje sebi, ove riječi: Djeco moja, koju ponovno s bolovima rađam dok se Krist ne oblikuje u vama (Gal 4, 19). Ja rađam – veli Marija – svaki dan djecu Božju, sve dok se Isus, moj Sin, ne oblikuje u njima u puninu svoje dobi. Sveti je Augustin nadvisio sama sebe i sve što ja rekoh, kad je kazao da su svi predodređenici, kako bi mogli odgovarati slici Sina Božjega, dok su na svijetu, skriveni u krilu Presvete Djevice gdje ih ova dobra Majka čuva, hrani, uzdržava i odgaja, dok ih poslije njihove smrti ne porodi za slavu, a tada i jest pravi njihov rođendan, kako Crkva naziva smrt pravednika. Otajstva milosti, nepoznata odbačenicima, a malo poznata predodređenicima.

Suradnica Duha Svetoga

6. Bog Duh Sveti hoće u njoj i po njoj oblikovati sebi odabranike te joj kaže: U mojim odabranicima puštaj korijenje (Sir 24, 13). Puštaj, miljenice moja i Zaručnice moja, korijenje svih svojih kreposti u moje odabranike da se množe sve to više. Toliko sam se u tebi nasladio kada si, živeći na zemlji, vršila najuzvišenije kreposti da te još i sada želim naći na zemlji, a da ne moraš ostaviti nebo. Stoga se obnavljaj u mojim odabranicima, da u njima s uživanjem gledam korijenje tvoje nepobjedive vjere, tvoje duboke poniznosti, tvoga općeg mrtvljenja, tvoje uzvišene molitve, tvoje žarke ljubavi, tvoga stalnog ufanja i svih tvojih kreposti. Ti si moja Zaručnica uvijek jednako vjerna, jednako čista i jednako plodna kao što si nekoć bila. Neka mi tvoja vjera daruje vjernike, tvoja čistoća neka mi daje djevice, tvoja plodnost neka mi daje izabranike, koji su moji hramovi.
7. Kad se Marija ukorijeni u kojoj duši, ona tu proizvodi čudesa milosti, kako to može samo ona, jer samo je ona plodna Djevica, koja niti je kada imala niti će ikada imati sebi slične u čistoći i plodnosti. Marija je proizvela s Duhom Svetim najveće djelo što ga je ikada bilo ili će ga biti: Bogočovjeka; i ona će, dosljedno, proizvesti najveće stvari i u zadnja vremena. Njoj je pridržana tvorba i odgoj velikih svetaca, koji će se pojaviti pri koncu svijeta jer samo ova izvanredna i čudesna Djevica može u zajedništvu s Duhom Svetim proizvesti osobite i izvanredne stvari.
8. Kada Duh Sveti, njezin Zaručnik, nađe Mariju u kojoj duši, on tamo leti i ulazi u svoj svojoj punini te se toj duši daje to obilatije što više mjesta ona dade njegovoj Zaručnici. Jedan od najglavnijih razloga zašto Duh Sveti ne čini sada golema čudesa u dušama, jest taj što u njima ne nalazi dovoljno sjedinjenja sa svojom vjernom i nerazdruživom Zaručnicom. Kažem: nerazdruživom Zaručnicom, jer Duh Sveti, ta bitna ljubav Oca i Sina, otkada je zaručio Mariju da proizvede Isusa Krista, Glavu odabranika, i njega u odabranicima, otada se nije više rastavio od nje jer mu je ona uvijek ostala vjerna i plodna.

zamakdushe @ 13:44 |Komentiraj | Komentari: 0


CRKVA crpi svoj život i snagu iz Svetoga pisma.

Osim Kristove prisutnosti u svetoj EUHARISTIJI s najvećim strahopoštovanjem CRKVA časti Kristovu nazočnost u Svetome pismu. U svetoj misi slušamo evanđelje stojeći jer nam u ljudskim riječima, koje čujemo, govori sam Bog.

Čitati Sveto pismo znači primati savjet od Boga. SV. FRANJO ASIŠKI (1182.-1226., utemeljitelj reda, mistik)

zamakdushe @ 13:39 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, listopad 11, 2011


1. Budući da milost usavršuje narav, a slava usavršuje milost, sigurno je da je naš Gospodin jednako Marijin Sin i na nebu, kao što je bio na zemlji i da je dosljedno zadržao svu podložnost i posluh najsavršenijega djeteta prema najboljoj od svih majki. Ali se čuvajmo da tu zavisnost ne bismo shvatili kao neko poniženje i nesavršenost Isusa Krista. Jer Marija je neizmjerno niža od svoga Sina, koji je Bog, pa mu ne zapovijeda kao što bi zemaljska majka zapovijedala svom djetetu, koje je niže od nje. Kako je Marija potpuno preobražena u Boga milošću i slavom, koja sve svece u nj preobrazuje, to ona niti što pita, niti hoće, niti čini što bi bilo protivno vječnoj i nepromjenljivoj Božjoj volji. Zaista se čita u djelima sv. Bernarda, sv. Bernardina, sv. Bonaventure itd., da je sve na nebu i na zemlji podložno Presvetoj Djevici pa i sam Bog. No oni time hoće izraziti samo to da je tolika vlast koju je Bog htio udijeliti Mariji te izgleda kao da ona ima istu moć koju i Bog, i da su njezine molitve i prošnje tako moćne kod Boga da ih njegovo Veličanstvo uvijek smatra zapovijeđu, i Bog se nikada ne protivi molbi svoje drage Majke jer je ona uvijek ponizna i prilagođena njegovoj volji. Ako je Mojsije snagom svoje molitve zaustavio Božju srdžbu nad Izraelcima tako uspješno da mu se ovaj previšnji i neizmjerno milostivi Gospodin nije mogao suprotstaviti, nego je pitao Mojsija da mu pusti iskaliti srdžbu i kazniti onaj buntovni narod (usp. Iz 32, 10-14), koliko li onda veći pojam moramo imati o molitvi ponizne Marije, dostojne Majke Božje, kojoj je molitva moćnija kod njegova Veličanstva od molitava i zagovora svih anđela i svetaca na nebu i na zemlji!
2. Marija zapovijeda na nebu anđelima i blaženima. Kao nagradu za njezinu duboku poniznost, Bog joj je dao moć i službu da svecima popuni ispražnjena prijestolja s kojih se, zbog oholosti, oboriše anđeli odmetnici. Volja je Svevišnjega, koji uzvisuje ponizne, da se nebo, zemlja i pakao, milom ili silom, pokoravaju zapovijedima ponizne Marije, koju je postavio vrhovnom Gospodaricom neba i zemlje, vojvotkinjom svoje vojske, blagajnicom svoga blaga, djeliteljicom svojih milosti, tvoriteljicom svojih velikih čudesa, obnoviteljicom ljudskog roda, posrednicom ljudi, zatornicom Božjih neprijatelja i vjernom družicom svojih veličina i svojih slavlja.

zamakdushe @ 13:21 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, listopad 10, 2011



Bog Otac učinio je slijev od svih voda i nazvao ga more. Učinio je i slijev od svih milosti, koji je prozvao Marija. Ovaj veliki Bog ima prebogatu riznicu ili skladište gdje je zatvorio sve što ima lijepo, sjajno, rijetko i dragocjeno, sve do svoga vlastitoga Sina. Ta neizmjerna riznica jest Marija, koju sveci nazivaju „riznicom Gospodnjom” – njezinim se obiljem ljudi bogate.
Bog Sin je udijelio svojoj Majci sve što je stekao svojim životom, svoje neizmjerne zasluge i svoje divne kreposti te ju je učinio blagajnicom svega što mu je Otac dao u baštinu. Samo po njoj primjenjuje svoje zasluge svojim udovima, resi ih svojim krepostima i dijeli im svoje milosti. To je njegov otajstveni žlijeb i vodovod, preko kojeg on obilno i na blag način provodi vodu svoga milosrđa.
Bog Duh Sveti je udijelio Mariji, svojoj vjernoj Zaručnici, svoje neizrecive darove i nju je odabrao za djeliteljicu svega što ima. Zato ona dijeli sve njegove darove i milosti komu hoće, koliko hoće i kada hoće te se nijedan nebeski dar ne daje ljudima ako ne prođe preko njezinih djevičanskih ruku. To je volja Boga, koji je htio da sve imamo po Mariji jer je tako trebalo da Svevišnji obogati, uzvisi i proslavi onu koja se osiromašila, ponizivala i skrivala svojom dubokom poniznošću do dna ništavila za svoga života. Eto, to su osjećaji Crkve i svetih Otaca.
Da govorim suvremenim mudracima, sve ovo što jednostavno kažem, dokazao bih opširnije iz Svetoga pisma i svetih Otaca s navodima na latinskom jeziku, a donio bih i mnoge jake razloge, koje svatko može naći u knjizi Trostruka kruna Presvete Djevice od p. o. Poiréa, gdje ih je on razvio nadugo i široko. Ali, kako ja govorim osobito siromasima i jednostavnima, onima koji su dobre volje te imaju veću vjeru negoli je ima većina učenih ljudi i koji zato vjeruju prostodušnije i s većom zaslugom, tako mi je dosta jednostavno objasniti im istinu, ne gubeći se u latinskim navodima koja oni ne razumiju, iako u prigodi donesem koji, ali svakako ne idem puno za njima.

zamakdushe @ 13:43 |Komentiraj | Komentari: 0

U NOVOMU ZAVJETU ispunja se Božja OBJAVA. Četiri evanđelja, po Mateju, Marku, Luki i Ivanu, srce su Svetoga pisma i najdragocjenije blago Crkve. U njima nam se očituje Sin Božji i susreće nas onakav kakav jest. U Djelima apostolskim upoznajemo početke Crkve i djelovanje Duha Svetoga. U apostolskim poslanicama u Kristovu svijetlu predstavljen nam je ljudski život sa svih strana. U Ivanovu Otkrivenju unaprijed nam je predočen kraj vremena.

Isus je sve što nam je Bog želio reći. Čitav STARI ZAVJET pripravlja utjelovljenje Sina Božjega. Sva Božja obećanja u Isusu nalaze svoje ispunjenje. Biti kršćanin znači biti sve dublje povezan s Kristovim životom. Zato se evanđelje mora čitati i živjeti. Madeleine Delbrel kaže: "Svojom riječju Bog nam kaže tko je on i što od nas hoće; to nam kaže konačno i kaže nam za svaki dan. Dok držimo svoje evanđelje u rukama, moramo se sjetiti da u njemu stanuje Riječ koja u nama želi postati tijelom, želi nas zahvatiti da bi mogla započeti svoj život iznova, na novomu mjestu, u novomu vremenu, u novoj ljudskoj sredini."

Nepoznavanje Pisma nepoznavanje je Krista. SV. JERONIM (347.-419., crkveni otac, crkveni naučitelj, tumač i prevoditelj Biblije na latinski)

Sveto pismo nije nešto što pripada prošlosti. Gospodin nam... govori u sadašnjosti, sada nam govori, daruje nam svjetlo, pokazuje nam put života, daruje nam zajedništvo i tako nas pripravlja i otvara za mir. BENEDIKT XVI.

zamakdushe @ 13:37 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, listopad 9, 2011



Priznajem sa svom Crkvom da je Marija puko stvorenje, izašlo iz ruku Svevišnjega pa je, u usporedbi s njegovim neizmjernim Veličanstvom, manja od atoma. Ili, radije, ona nije ništa jer je on sam Onaj koji jest (Iz 3, 14). Dosljedno, ovaj veliki Gospodin, uvjek neovisan i dostatan sam sebi, nije uopće ni najmanje trebao Presvetu Djevicu, niti je treba da može izvršiti svoju volju i očitovati svoju slavu. Njemu je dosta htjeti, pa će sve biti.
Međutim, kažem i ovo, uzevši stvari kako stoje, otkad je Bog stvorio Presvetu Djevicu, on je po njoj htio početi i dovršiti svoja najveća djela. Stoga možemo slobodno vjerovati da on ne će svoj postupak promijeniti kroz sve vjekove jer je on Bog te nimalo ne mijenja ni svoje misli ni svoje ponašanje (usp. Heb 1, 12).

1. Marija u otajstvu Utjelovljena Isusa Krista

Bog Otac dao je svoga Jedinca samo po Mariji. Uza sve uzdisaje patrijarha, uza sve molitve proroka i svetaca Staroga zavjeta kroz četiri tisuće godina da dobiju to blago, Marija ga je jedina zaslužila i našla milost pred Bogom svojim žarkim molitvama i visokim krepostima. Budući da je svijet bio nedostojan, kaže sv. Augustin, primiti Sina Božjega neposredno iz Očevih ruku, Otac ga je dao Mariji da ga svijet primi od nje. Sin se je Božji utjelovio za naše spasenje, ali u Mariji i po Mariji. Bog Duh Sveti je oblikovao Isusa Krista, ali tek kad je zatražio njezinu privolu po jednom od prvih službenika svoga dvora.

2. U otajstvima Otkupljenja

Bog Otac udijelio je Mariji svoju plodnost, koliko je puko stvorenje bilo sposobno za to, dajući joj moć da rodi njegova Sina i sve udove njegova otajstvenog Tijela.
Bog Sin je sišao u njezino djevičansko krilo kao novi Adam u svoj zemaljski raj da se tu naslađuje i otajstveno izvodi čudesa milosti. Bog, koji je postao čovjekom, smatrao je svojom slobodom svoje utamničenje u Marijinu krilu. Svoju je snagu pokazao kad je pustio da ga nosi ova djevojčica. Držao je svojom i Očevom slavom, sakriti svoj sjaj u svakome stvoru na ovoj zemlji i otkriti ga samo Mariji. Proslavio je svoju nezavisnost i svoje veličanstvo, oviseći o ovoj ljubeznoj Djevici: u svom začeću, u svom rođenju, u svom prikazanju u hramu, u svom skrovitom životu kroz trideset godina, sve do svoje smrti kojoj je htio da i ona prisustvuje, da s njom zajedno prinese jednu te istu žrtvu i da se s njezinom privolom žrtvuje Vječnome Ocu, kao nekoć Izak Abrahamovom privolom Božjoj volji (usp. Post 22, 2). Upravo ona ga je dojila, branila, uzdržavala, odgajala i žrtvovala za nas. O divne li i nečuvene ovisnosti samoga Boga, koju Duh Sveti nije mogao prešutjeti u Evanđelju, kako bi nam pokazao njezinu vrijednost i neizmjernu slavu, iako nam je sakrio skoro sva divna djela koja je ova Utjelovljena Mudrost učinila u svom skrovitom životu. Isus Krist je dao više slave Bogu, svome Ocu, podložnošću svojoj Majci kroz trideset godina, nego bi je bio dao da je obratio sav svijet tvoreći najveća čudesa. Oh! Kako puno slavimo Boga kad se, da mu ugodimo, podlažemo Mariji po primjeru Isusa Krista, našeg jedinog uzora!
Ako pomnije pregledamo ostatak života Isusa Krista, vidjet ćemo da je on htio početi svoja čudesa po Mariji. On je posvetio svetog Ivana Krstitelja u krilu njegove majke, svete Elizabete, na Marijinu riječ: netom što je Marija progovorila, Ivan se posvetio (usp. Lk 2, 51) – i to je njegovo prvo i najveće čudo milosti. On je na svadbi u Kani pretvorio vodu u vino na njezinu poniznu molbu (usp. Iv 2, 1-12) – to je njegovo prvo čudo na prirodi. On je počeo i nastavio svoja čudesa po Mariji i nastavit će ih činiti po Mariji sve do konca vjekova.
Duh Sveti je neplodan u Bogu, to jest on ne proizvodi ni jednu drugu božansku osobu, ali je postao plodan po Mariji, koju je uzeo za Zaručnicu. Po njoj, u njoj i od nje, proizveo je svoje remek-djelo, Bogočovjeka, i proizvodi svaki dan i proizvodit će do konca svijeta predodređenike i udove otajstvenoga Tijela te božanske Glave. Zato, što god više nalazi Mariju, svoju milu i nerazdruživu Zaručnicu, u kojoj duši, to postaje djelotvorniji i moćniji da u toj duši proizvede Isusa Krista, a tu dušu u Isusu Kristu.
To ne znači da Presveta Djevica daje plodnost Duhu Svetomu, kao da je on ne bi imao. Jer kao Bog, ima plodnost ili sposobnost proizvoditi, kao što je ima Otac i Sin, premda to svojstvo ne provodi u djelo, pošto ne proizvodi nijednu drugu božansku osobu. Nego hoćemo reći da Duh Sveti svoju plodnost ostvaruje preko Presvete Djevice, kojom se služi jer hoće, premda mu nije bezuvjetno potrebna te proizvodi u njoj i po njoj Isusa Krista i njegove udove. O otajstva milosti, nepoznata čak i najučenijima i najduhovnijima među kršćanima!

zamakdushe @ 09:00 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, listopad 8, 2011


U STAROM ZAVJETU Bog se očituje kao Stvoritelj i uzdržavatelj svijeta te kao vođa i odgojitelj ljudi. Knjige Starog zavjeta također su riječ Božja i Sveto pismo. Bez Starog zavjeta ne može se razumjeti Isusa.

U STAROM ZAVJETU započinje velika povijest vjere koja u NOVOMU ZAVJETU doživljava odlučujući preokret i dolazi do cilja govorom o svršetku svijeta i ponovnom Kristovu dolasku. Stari je zavjet puno više od obične predigre Novom zavjetu. Zapovijedi i proroštva za narod Božji Starog zavjeta, i obećanja koja su u njemu sadržana za sve ljude, nikada nisu opozvani. U knjigama Staroga zavjeta, i obećanja koja su u njemu sadržana za sve ljude, nikada nisu opozvani. U knjigama Staroga zavjeta nalazi se nezamjenjivo blago molitve i mudrosti, posebno Psalmi koji pripadaju svakodnevnoj molitvi Crkve.

Tek kada u Isusu Kristu susretnemo živoga Boga, učimo što je život. Nema ništa ljepše nego da nas evanđelje, da nas Krist nađe. BENEDIKT XVI.

zamakdushe @ 20:14 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, listopad 7, 2011

Biblija se ispravno čita moleći (u duhu molitve), to jest uz pomoć Duha Svetoga, pod čijim je utjecajem i nastala. To je riječ Božja i sadrži bitnu Božju poruku nama.

BIBLIJA je poput duga Božjega pisma svakomu od nas. Stoga trebamo primiti Sveto pismo s velikom ljubavlju i strahopoštovanjem. Zatim treba Božje pismo doista čitati, tj. ne izvlačiti pojedinosti i zanemariti cjelinu. Cjelinu uvijek moramo tumačiti kroz njezino srce i otajstvo: Isusa Krista, o kojemu govori cijela Biblija, pa i STARI ZAVJET. Trebam dakle čitati Sveto pismo u istoj živoj vjeri CRKVE, iz koje je i nastalo.

Biblija nije zato da je kritiziramo, nego da ona kritizira nas. SOREN KIERKEGAARD (danski filozof)

Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev – ne Bog filozofa i učenjaka. Bog Isusa Krista. Njega se otkriva i čuva samo na onim putovima kojima uči evanđelje. Francuski filozof BLAISE PASCAL, nakon što je doživio iskustvo Boga

zamakdushe @ 15:09 |Komentiraj | Komentari: 0



O, kako svi sveci ostaju u sjeni kad pogledamo sjaj Presvete Djevice. Ona je neizreciva... Nijedan jezik nije mogao objaviti, nijedno pero nije moglo napisati tajnu koju je Ona čuvala i o kojoj je razmišljala u svojem srcu.

Razmišljajmo o tome što se događalo u duši Djevice, kad je u sebi nosila Utjelovljenu Riječ... S kojom li je šutnjom, sabranošću i klanjanjem zaronila u dubinu svoje duše da ogrli Boga kojemu je imala biti majka.

Bog je pogledao na neznatnost službenice svoje. Promatrajući ovo tako lijepo stvorenje koj enije poznavalo svoju ljepotu, Otac je htio da Ona bude u vremenu Majka onoga kojemu je Otac od vječnosti.

Kad čitam u evanđelju da je Marija žurno otišla u Judejsko gorje da izvrši službu ljubavi kod svoje rođakinje Elizabete, vidim je kako prolazi tako lijepo, tako mirno i veličanstveno, posve sabrana u nutrini.

S najvećim je mirom i sabranošću proživljavala sve događaje... i njezina je molitva uvijek bila: "Evo, službenice Gospodnje!"

O nikad je nisam toliko ljubila! Plačem od radosti misleći da je ovo tako prozračno i sjajno stvorenje, moja Majka. Veselim se njezinoj ljepoti kao dijete koje ljubi svoju majku i imam vrlo duboku sklonost prema njoj, stoga sam je uzela za čuvaricu i Kraljicu svoje duše.

Ova Majka milosti odgojit će moju dušu kako bi njezino malo dijete bilo živa slika njezinog Sina, koji je savršena pohvala svojega Oca... Ona će me naučiti ljubiti Isusa i klanjati mu se u dubini moje duše.

Sveta krunica! To je lanac ljubavi koji nas ujedinjuje s Marijom. O Marijo, svaki dan te iznova molim, daj da moje srce bude uvijek čisto i ponizno... pomozi mi da stupam za Isusom ovim križnim putem kojim me vodi.

Moja majko, stavila sam tvoju dušu u dušu Majke žalosne i žarko molim da te utješi...

Marija je tu, ispod križa, u snazi i srčanosti... moj Učitelj mi veli: "Evo ti Majke!" On mi je daje za majku... I sada kad sam se vratila svome Ocu, kad me umjesto sebe stavio na križ kako bi u svojem tijelu trpjela ono što nedostaje mukama njegovim, za njegovo tijelo koje je Crkva, Marija je tu da me nauči trpjeti, da mi pomogne... Ikad budem izrekla zadnje riječi, Ona je opet tu, Ona "Vrata Nebeska" da me uvede u nebeske odaje. O, Majko od brze pomoći, nikad ti neću moći izreći svoju ljubav i zahvalnosti...

Ona, Bezgrješna Djevica dala mi je karmelsko odijelo i ja je molim da me obuče u onu haljinu od najljepšeg platna kojim se ukrašava zaručnica kad polazi na svadbenu gozbu Jaganjčevu.

Marija je jedino stvorenje koje je spoznalo veliki dar Božji i od toga dara nije izgubila ni čestice... Ona je stvorenje tako čisto, tako svijetlo, da se čini da je svijetlo samo... jedno stvorenje izgubljeno u Bogu, utopljena je u dubinama svoje duše, gdje prebiva Presveto Trojstvo i potpuno je izručena njima... Ne, ne možemo ništa više reći, nego Djevica vjerna.

Bila je tako velika u svojoj poniznosti. Uvijek je zaboravljala samu sebe, i jer je bila oslobođena sebe same, mogla je pjevati: "Svemogući mi je učinio velika djela, odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom..."




zamakdushe @ 14:58 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, listopad 5, 2011

Zato zaista treba reći sa svecima: „O Mariji nikad dosta.“ Marija još nije dosta bila hvaljena, uzvisivana, čašćena, ljubljena i služena. Ona je zaslužila da je još više hvalimo, štujemo, ljubimo i služimo.
Stoga trebamo reći s Duhom Svetim: Sva je slava Kraljeve kćeri iznutra kao da sva izvanjska slava, koju joj natječući se iskazuje nebo i zemlja, nije ništa prema onoj slavi koju joj Gospodin udjeljuje u njezinoj unutarnjosti, a koju sićušni stvorovi ne poznaju jer ne mogu proniknuti Kraljevu tajnu nad tajnama.
Stoga trebamo kliknuti s apostolom: Oko nije vidjelo, uho nije čulo, ljudsko srce nije osjetilo (1 Kor 2, 9) ljepote, veličine i odlike Marije, tog čuda nad čudesima u redu milosti, naravi i slave. „Ako želite shvatiti Majku – veli neki svetac – shvatite Sina jer je ona dostojna Majka Božja: ovdje neka zamukne svaki jezik.“
Moje mi je srce diktiralo sve što, evo, napisah sa osobitom radošću, da pokažem kako je božanska Marija bila nepoznata do sada i kako je to jedan od uzroka zašto Isus Krist nije poznat koliko bi trebao. Ako, dakle, poznavanje Isusa Krista i njegovo kraljevstvo ima doći na svijet, a sigurno ima, to će se sigurno zbiti kao nužna posljedica poznavanja i kraljevanja Presvete Djevice Marije, koja je prvi put svijetu donijela Isusa Krista, a po kojoj će se on drugi put proslaviti.




zamakdushe @ 13:26 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, listopad 4, 2011

Marija je izvrsno remek-djelo Svevišnjega, koji je za se zadržao spoznaju o njoj i vlasništvo nad njom. Marija je divna Majka Sina, koji ju je drage volje ponizio i sakrio u njezinu životu, da pogoduje njezinoj poniznosti, dajući joj naziv žena (Iv 2, 4; 19, 26) kao kakvoj tuđinki, iako ju je u svom srcu cijenio i ljubio više nego sve anđele i ljude. Marija je vjerna Zaručnica Duha Svetoga i zapečaćeni studenac (usp. Pj 4, 12) kamo može ući samo on. Marija je svetište i počivalište Presvetoga Trojstvu gdje se Bog nalazi na divniji i božanstveniji način negoli na ijednom mjestu svemira, ne izuzevši njegovo boravište nad kerubinima i serafinima; niti je dopušteno ikomu stvoru, ne znam koliko on bio čist, unići tamo bez velike povlastice.


Izjavljujem sa svecima: Božanska je Marija zemaljski raj novoga Adama, gdje se on utjelovio po Duhu Svetom, da tu učini nečuvena čudesa. Ona je veliki divni Božji svijet gdje ima neizrecivih ljepota i bogatstava. Ona je Veličanstvo Svevišnjega gdje je on sakrio, kao u svome krilu, svoga jedinoga Sina i s njime sve što ima najodličnijega i najdragocjenijega. Oh! Oh! Koliko li je ovaj svemogući Bog učinio velikih i otajstvenih stvari u ovom divnom stvoru, tako da je i ona sama, u svoj svojoj dubokoj poniznosti, prisiljena izjaviti: Velike mi stvari učini Svesilni (Lk 1, 49).


Sveci su izrekli čudesne stvari o ovom svetom Božjem gradu. Nisu nikada bili rječitiji i zadovoljniji, kako sami priznaju, nego kad su govorili o Mariji. Još kliču da se ne može pogledom dohvatiti visina njezinih zasluga koje je ona uzdigla sve do božanskoga prijestolja, da se ne može izmjeriti širina njezine ljubavi koju je ona rasprostranila dalje od zemlje, da se ne može pojmiti veličina njezine moći, koju vrši i nad samim Bogom; i napokon, da se ne može doseći dno dubine njezine poniznosti i svih njezinih kreposti i zasluga, tom pravom bezdanu. O nedokučive visine! O neizrecive širine! O neizmjerne veličine! O nedosežna bezdana!


Svakog dana, od jednoga kraja zemlje do drugoga, u najvišoj visini nebesa, u najdubljoj dubini bezdana, sve naviješta, sve objavljuje divnu Mariju. Devet anđeoskih korova, ljudi svakog spola, dobi, položaja, vjere, dobri i zli, pa i sami đavli, svatko mora, milom ili silom, priznati istinu i nazvati je blaženom. Svi anđeli na nebesima, po riječima sv. Bonaventure, neprestano joj kliču: „Sveta, sveta, sveta Marijo, Bogorodice i Djevice” – upravljaju joj svaki dan milijune i milijune puta anđeoski pozdrav: Zdravo Marijo, padajući pred njom i moleći u nje milost da ih počasti kojom svojom zapovijedi. Sam sv. Mihael, kako to veli sv. Augustin, premda je poglavica svega nebeskoga dvora, najrevnije joj iskazuje svako vrsnu čast i navodi na to druge, uvijek spremno očekujući tu počast da na njezin mig učini koju uslugu kojem od njezinih slugu.


Puna je sva zemlja slave njezine, (usp. Iz 6, 3) osobito među kršćanima, gdje je mnoga kraljevstva, pokrajine, biskupije i gradovi uzimaju za pokroviteljicu i zaštitnicu. Mnoge katedrale posvećene su Bogu pod njezinim imenom. Nema crkve bez oltara u njezinu čast. Nema predjela ni pokrajine bez neke od njezinih čudotvornih slika pred kojima ljudi ozdravljaju od svih vrsta zala i dobivaju svako dobro. A koliko li je bratovština i kongregacija ustanovljenih u njezinu čast! Koliko li je redova pod njezinim imenom i njezinom zaštitom! Koliko li je subraće i sestara u tolikim bratovštinama, koliko li redovnika i redovnica u tolikim redovima, koji objavljuju njezinu hvalu i navješćuju njezino milosrđe! Nema ni malog djeteta koje je ne hvali, tepajući: Zdravo Marijo. Nema uopće grešnika, koji ma koliko otvrdnuo, nema u sebi koju iskru pouzdanja u nju. Nema, dapače, ni đavla u paklu koji je ne poštuje bojeći je se.




zamakdushe @ 13:43 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, listopad 3, 2011


Sveto pismo čvrsto, vjerno i bez zablude naučava istinu jer je nadahnuto, tj. Jer je napisano po nadahnuću Duha Svetoga, i stoga ima "Boga za autora".

--> BIBLIJA nije ni gotova s neba pala niti je Bog diktirao ljudima kao pisaćim strojevima. Bog je, štoviše, "izabrao ljude koji su mu poslužili služeći se vlastitim sposobnostima i moćima da zabilježe sve ono i samo ono što je on htio te kao pravi autori pismeno predaju". Da bi neki tekst bio priznat kao dio Svetoga pisma, nužno je da bude prihvaćen od cijele CRKVE. U zajednicama se morala postići složnost: "Da, u ovomu nam tekstu sam Bog govori – to je nadahnuto od Duha Svetoga!" Koji su od mnogih ranokršćanskih spisa nadahnuti, utvrđeno je od 4. stoljeća u tzv. --> KANONU Svetoga pisma.

Biblija je Božje ljubavno pismo upućeno nama. SOREN KIERKEGAARD (danski filozof)

Često razmatrajte riječ Božju i dopustite Duhu Svetomu da vam bude učitelj. Tada ćete otkriti kako Božje misli nisu ljudske misli; on će vas voditi do gledanja pravoga Boga i do toga da zbivanja u povijesti gledate drugim očima; on će vam dati da kušate puninu radosti, koja izvire iz Istine. BENEDIKT XVI.

NADAHNUĆE (lat. Inspiratio = nadahnuće): Božji utjecaj na ljudske pisce Biblije, po čemu se on sam može smatrati autorom Svetoga pisma.

KANON (lat. canon = mjeračko uže, pravilo): obvezujuća zbirka svetih spisa u Bibliji Staroga i Novoga zavjeta.

BIBLIJA Biblijom (lat. biblia = spisi, knjige) židovi i kršćani označavaju zbirku svetih spisa nastalih tijekom 1000 godina, koja je za njih temeljni dokument njihove vjere. Kršćanska je Biblija opsežnija od židovske jer osim njihovih spisa sadrži još četiri evanđelja, pisma (poslanice) sv. Pavla i druge spise rane Crkve.




zamakdushe @ 16:12 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, listopad 2, 2011


Presveta Djevica! Što bih vam mogla o njoj reći? Pa, to je moja Majka!

Ne boj se da ćeš previše ljubiti Presvetu Djevicu.

Nikad je nećeš dovoljno ljubiti...

Blažena Djevica nikad mi ne uskraćuje svoju pomoć kad god je zazovem, nego se kao najnježnija majka uvijek zauzima za mene.

Sigurna sam da je njezin stvarni život bio vrlo jednostavan... pogrešno je prikazuju nepristupačnom, a ne kao onu koja se može nasljedovati. Treba istaknuti njezine kreposti, reći da je živjela iz vjere kao i mi... Jedino u čemu je Presveta Djevica savršenija od nas je to što nije mogla griješiti, jer je bila izuzeta od istočnog grijeha... Kažem vam ona više voli nasljedovanje nego divljenje; njezin život bio je tako jednostavan.

Gledajući ove noći Presvetu Djevicu shvatila sam da je ona trpjela mnogo, ne samo na duši nego i na tijelu.

Trpjela je mnogo toga na putovanjima zbog vrućine, hladnoće, zbog umora... Da, Ona zna što znači trpjeti.

Djevica je držala u svojem krilu izobličenog i mrtvog Isusa...

Sin je Božji htio da i Njegova Majka bude podložna velikoj tjeskobi srca, da bude u noći...

Ne znači li to da je patnja na zemlji dobra?!

Da, trpjeti ljubeći – to je najčišća sreća!

Marijo, s tobom sam zajedno trpjela i ono što sada želim, to je pjevati na tvojim koljenima, pjevati Majko, zašto te volim... i za sve vijeke ponavljati da sam tvoje dijete...

Ne, meni Presveta Djevica nije skrivena, jer ja je i suviše volim.

Želim živjeti s tobom i slijediti te svaki dan...

Rado bih, o Majko, opjevala zašto te volim i zašto mi na spomen tvojega imena srce zadršće...

...zašto mi na pomisao o tvojoj uzvišenoj slavi i veličini dušu ne hvata strah...

Čega se imamo bojati? Budući da nas Marija ljubi i poznaje našu slabost, kakve li radosti za nas kad pomislimo da je ona naša Majka... a Ona je više Majka nego Kraljica...

Presveta Djevica nema Presvetu Djevicu da je ljubi. Ona nije tako sretna kao mi!

O Marijo, kad bih ja bila Kraljica neba, a Ti da si Terezija voljela bih biti Terezija, da bih Ti bila Kraljica neba.

zamakdushe @ 11:36 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, listopad 1, 2011


Marija je živjela životom sasvim skromnim. Zato je Duh Sveti i Crkva nazivaju Alma Mater – Majka skromna i tajna. Njezina je poniznost bila tako duboka da je ništa na zemlji nije jače i trajnije privlačilo doli skrivati se samoj sebi i svakom stvoru kako bi bila poznata jedino Bogu.
Bog je uslišao njezine molitve kojima ga je molila da je sakrije, osiromaši i ponizi te ju je rado sakrio pogledu skoro svakog ljudskog stvorenja u njezinom začeću, u njezinom životu, u njezinim tajnama te njezinom uskrsnuću i uznesenju. Ni sami njezini roditelji nisu je poznavali. I anđeli su često pitali jedni druge: „Tko je ta?“ Jer im ju je Svevišnji skrivao, ili ako im je i otkrio koju njezinu odliku, ipak im je neizmjerno više toga skrivao
.


Bog Otac je privolio da ona za svoga života ne učini nikakva čuda, bar takvo koje bi zadivilo svijet, premda joj je bio dao čudotvornu moć. Bog Sin je privolio da ona skoro ni ne otvori svojih usta, iako joj je bio saopćio svoju mudrost. Duh Sveti je privolio da njegovi apostoli i evanđelisti o njoj reknu sasvim malo, i to samo toliko koliko bijaše potrebno za upoznavanje Isusa Krista, premda je ona bila njegova vjerna zaručnica.

zamakdushe @ 08:00 |Komentiraj | Komentari: 0
Mali Isus
Arhiva
« » lis 2011
Brojač posjeta
150023
Index.hr
Nema zapisa.