On je živ!
Marija i Isus
Nema zapisa.
Blog - listopad 2012
srijeda, listopad 31, 2012

Sav je život svetaca bio u razmatranju i molitvi.Sve su milosti po kojima su postali sveci bile odgovor na njihove molitve.


Sv. Alfonz Liguori

zamakdushe @ 21:28 |Komentiraj | Komentari: 0


Čovjekov život je svetinja. Sve što čovjek treba i posjeduje, sadržano je u njegovu životu. Stoga je čovjek pozvan da svoj život čuva, da bude spreman za njega sve podnijeti, da ga ne uništi. Čovjekov život je i tajna. Ne možemo instrumentarijem znanosti spoznati što bi to bio život, jer život je zapravo »tko«, a ne što. Život, to si ti kao osoba. Život nam je nedokučiv, on izmiče našim mogućnostima da ga dohvatimo i njime raspolažemo. Svime čovjek raspolaže ali svojim životom ne. Život je, stoga, dragocjenost. On je tajna pred kojom se možemo pokloniti i koju smijemo doticati tek s ljubavlju, strahopoštovanjem, čistim srcem.

Život je dar onoga koji je svet. Bog je svet. To znači da je on apsolutno dobar, da je on jedini dostojan poštovanja, ljubavi i povjerenja. Njega ne može dotaknuti zlo, nikakva prljavština i mrak. Stoga je svaki grijeh, a to znači svaka banalnost, ružno izgovaranje njegova imena, vrijeđanje i prijezir njegova veličanstva, izrugivanje njegove prisutnosti, i svako mračno i nedolično gledanje prema Bogu najodvratniji zločin. Jer, time ne vrijeđamo samo Boga nego uništavamo sebe. Dijeleći se od Boga, čovjekov život presahne poput rijeke koja je izgubila izvor. Čovjek, naime, nema života od sebe, nisu mu ga ljudi dali, nije ga kupio svojim novcem niti radom svojih ruku. Život je dar od Boga. Stoga je Bog čovjeku najdragocjenije biće, vrhunska svetost, veličanstvo kojem se čovjek može samo poklonstvom diviti i radovati se što postoji. Čovjek postoji samo zato što postoji Bog, koji je svet.




Iz toga zaključujemo da je i svaki svetac prijatelj ljudi i čuvar života. Svetac ima strahopoštovanje pred nerođenim životom, djecu okuplja i izbavlja od ropstva, zloupotreba, od nemoći, gladi i patnje. Svetac će se pobrinuti za odraslog čovjeka, on pomaže siroti, bolesniku briše suze, očajniku pokazuje nadu, onima koji su izgubili sigurno tlo pod nogama govori da postoji Bog, apsolutna egzistencija. Zemlja još nije propala u ništavilo, nije razorena atomskim bombama, ni biološkim zloupotrebama, fundamentalizmima, sektama, zločinstvima i vlastitim grijesima, jer postoje sveci, koji druguju s Bogom i vole čovjeka. Svetac voli ljude i zato je svet. Budući da voli čovjeka, on neizmjerno treba Boga te tako postaje svet. Svetac je most između zemlje i neba. Njega molimo da pomogne, da od Boga donese ono što mi sami nismo sposobni donijeti, da nas čuva, da za nas posti i moli, da nas pouči i da nas povede u radost. Svecu se tužimo na bolest, na nepravde u društvu i obitelji, njemu donosimo ranjenost i bolest djeteta, njega tražimo da nam posreduje kod Isusa, čiji je on prijatelj, jer je čuvao Isusovu riječ. »Vi ste prijatelji moji ako čuvate moju riječ« - kaže Isus. Svetac je bio maksimalno aktivan na zemlji, a sad na nebu nije prestao biti pomoćnik ljudi. Svetac, dakle, nije čovjek čija svetost je u izvanjskom, formalnom moljenju. On moli da bi mogao biti human prema svakom čovjeku, da bi izdržao na fronti protiv zloće, krivica, duhovnih bolesti i svake bijede koja napada čovjeka. Svecu je jedini cilj učiniti dobro čovjeku. U tome je naime Božja slava, koja je krajnji cilj života jednog sveca. Sveci nas vole, oni se za nas brinu, oni nas štite, oni nas oslobađaju i liječe, oni nas zagovaraju i uvijek su na našoj strani. Oni su naši advokati, oni su prijatelji, oni znaju kako treba živjeti i zašto se jedino isplati na ovoj zemlji stajati. Oni vole prirodu, oni nikad ne zagađuju ni ljude, ni prostor oko njih, ni naše vode. Sveci nas zovu da budemo jedni drugima dobri, da se pomirimo, da oprostimo. Sveci grade veličanstvene crkve, oni su umjetnici, oni se trude i čudesno imaju sredstava da pomognu baš svakome. Sveci su miljenici Božji i prijatelji ljudi.




Najljepše što nam se može u životu dogoditi jest uvrstiti se u redove svetaca. A svetac se postaje tako da postanemo prijatelji Božji. Božjim prijateljem se postaje da uzmemo Božje zapovijedi ozbiljno, da nam Božja riječ bude važnija od svega, da počnemo molitvom komunicirati s Bogom, da živimo mentalitetom kojim je živio Isus.

Katolička crkva od početka, od apostolskih vremena, štuje svece. Ona im je podizala spomenike i uvrštavala ih u kanon svoje liturgije. Vjernici su se od početka utjecali zagovoru svetaca, što svjedoče i grafitni natpisi na zidovima Konstantinove bazilike nad grobom sv. Petra na Vatikanskom brežuljku u Rimu. Svjesna da smo svi jedna nebeska i zemaljska Crkva, da smo udovi jednog Tijela Kristova, a to znači jedni drugima udovi, Crkva je tražila zagovor svetaca, odličnijih udova Kristova Tijela, da pomognu putujućoj Crkvi, siromasima i patnicima na zemlji. Tako mi zajedno postajemo suradnici i ljubitelji klanjajući se jedinom posredniku Isusu Kristu, i dolazeći njegovu Ocu u Duhu Svetome.

Dr. Tomislav Ivančić 

zamakdushe @ 21:13 |Komentiraj | Komentari: 0


zamakdushe @ 21:12 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, listopad 30, 2012

Jednostavno je nemoguće, bez pomoći molitve živjeti kreposno.


Sv Ivan Zlatousti

zamakdushe @ 22:31 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare



Duh Sveti izgrađuje Crvu i potiče je. Podsjeća je na njezino poslanje. On poziva ljude u službu i daje im potrebne darove. On nas sve dublje uvodi u zajedništvo s trojedinim Bogom.

Čak i kada se činilo da je Crkva u svojoj dugoj povijesti bila "ostavljena", Duh Sveti je ipak, unatoč svim ljudskim pogreškama i nedostacima bio u njoj na djelu. Već samo njezino dvotisućljetno postojanje, i mnoštvo svetaca u svim razdobljima i kulturama, vidljiv su dokaz njegove prisutnosti. Duh Sveti je taj koji Crkvu kao cjelinu čuva u istini i vodi je sve dubljem poznavanju Boga. Duh Sveti je taj koji je djelatan u sakramentima i čini za nas Sveti pismo živim. Ljude koji mu se posve otvore on i danas obdaruje svojim milosnim darovima (karizmama).

Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. Kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu. Iv 16,12-13a

zamakdushe @ 22:28 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, listopad 29, 2012

Privikni se pa više puta na dan uzdigni svoje srce Bogu u zahvalnosti: što od njega primaš ovo ili ono, što su te drugi prezreli, što toliko toga imaš ili što nemaš.

I zato što je učinio tako lijepom svoju Majku koja je i tvoja Majka. Što je stvorio sunce i mjesec, ovu životinju, onu biljku. - Što je onog čovjeka učinio tako rječitim, a tebe tako neokretnim u riječi.

Zahvali mu na svemu jer sve je dobro.

sv. Josemaria Escriva 

zamakdushe @ 14:58 |Komentiraj | Komentari: 0


Sjedni mirno ili pođi u crkvu pred svetohranište kao da ideš ozbiljno porazgovarati s Bogom. Saberi se, gledaj u Boga nekoliko minuta, doklegod ne osjetiš da ti je Božja prisutnost na dohvat ruke, a onda tiho govori: KOJE JE MOJE MJESTO NA ZEMLJI? BOŽE STVORITELJU. OTKRIJ MI MOJE ZVANJE, moje talente, moje darove! Izgovaraj to polagano, otežući, u dubokom tihom osluškivanju.
Nakon desetak minuta promatraj svoje tijelo, svoje sposobnosti, dosadašnji život, svoje čežnje, ono što voliš. Izgovaraj to tiho pred Bogom doklegod u sebi ne osjetiš mir. Onda zahvaljuj Bogu za svoje zvanje i darove Duha.
Sljedećih desetak minuta živo u mašti gledaj sebe u onome što osjećaš da je tvoje zvanje. Predoči si svaki detalj. Važno je da je to zvanje izvučeno iz tvoje dubine, a ne iz površnih želja. Tako gledajući svoje zvanje moli Duha Svetoga da s tobom ostvaruje tvoj poziv...


Svatko od nas jasno ili nejasno doživljava da ima neku specifičnu ulogu u životu na zemlji. Nitko nas ne može zamijeniti, jedinstveni smo u povijesti čovječanstva, naš put je samo naš, nikoga ne možemo imitirati.
Netko - Bog - poslao nas je u svijet. On stoji iza nas. Nitko od ljudi nije nas pozvao, nitko nas nije očekivao. Došli smo iznenada, sa sposobnostima koje možda ljudi ne trebaju, sa nemoćima koje opterećuju našu okolinu, sa zahtjevima koje ljudi ne mogu ispuniti. Svatko ima svoj život, svoje zvanje, svoj put u svijetu i u Crkvi.
Važno je otkriti što voliš raditi i što trebaš učiniti u životu. Koje je tvoje zvanje, koje su tvoje sposobnosti? To ne određuju ljudi, to je u tebi usađeno, prirođeno, od Boga darovano i isplanirano. Ako ti ljudi ne mogu omogućiti da ostvariš svoje zvanje, može Bog. On ja dao zvanje, poslanje, poziv, on će dati i ostvarenje poziva. Važno je da li ćeš očajavati zbog nemoći ili se osloniti na Boga. I da li ćeš shvatiti da si dragocjen, potreban i onda kad ljudi to ne uviđaju. I da se sve može. Zemlja ne pripada ljudima nego Bogu. Treba htjeti i početi drugovati s Bogom u Isusu Kristu.

zamakdushe @ 14:46 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, listopad 27, 2012

Da bismo se spasili i postali sveci moramo uvijek stajati na vratima Božjeg milosrđa moleći i tražeći,kao milostinju,sve što nam je potrebno.


Sv Alfonz Liguori

zamakdushe @ 12:02 |Komentiraj | Komentari: 0


zamakdushe @ 11:59 |Komentiraj | Komentari: 0



Sveta misa započinje. Svećenik stoji ispred oltarnih stuba. Vjernici mole: "Ispovijedam se Bogu svemogućemu... da sagriješih mišlju, riječju, djelom i propustom: moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh". I kad god izgovore riječ "grijeh", udaraju se u prsa.

Što znači kad se čovjek udara u prsa?

Promotrimo malo tu stvar. Najprije moramo udaranje pravilno vršiti. Ne samo malo pogladiti po odijelu vrhovima prstiju; stisnuta šaka nek udara u prsa. Na starim si slikama možda vidio sv. Jeronima kako kleči u pustinji, maše kamenom u ruci te se udara u prsa. To znači udarati se, a ne nježno gladiti. Udarac mora ići do vratiju naše nutrine te ih zatresti. Onda tek osjetimo što znači.

Pun života mora biti taj nutarnji svijet, pun svijetla, snage i krepke djelatnosti. A kako uistinu izgleda unutra? Pred nama se dižu tako ozbiljni zahtjevi, potrebe, pozivi da se odlučimo, a unutra jedva da se što gane. Mnogim smo se grijesima naprtili, a nas kao da se ne tiču. Usred života smo okruženi smrću, a mi na to ni ne mislimo. Zato povikne Božji glas: "Probudi se! Pogledaj oko sebe! Osvijesti se! Promijeni svoje mišljenje! Pokoru čini!" Taj se eto glas izrazuje udarcem u prsa. Nek zato prodre u prsa, nek potrese našom nutrinom, da se probudi, progleda, k Bogu obrati.

Kad pak duša dođe k sebi, pred očima joj sijevne, kako je proigrala ozbiljnost života, kako je prestupala Božje zapovijedi, kako je zanemarivala svoje dužnosti, "moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh". Sad je uhvaćena u toj krivici i samo jedan put vodi iz nje, naime priznati iskreno: "Griješila sam mislima, riječima i djelima proti svetom Bogu i proti općinstva svetih". Tad prijeđe duša na stranu Boga, opredijeli se za njega proti same sebi. O sebi misli kako o njoj sudi Bog. Sudi se radi svoje krivnje, te sama sebe kažnjava udaranjem.

To dakle znači kad se čovjek udara u prsa: samoga sebe budi iz sna. Svoju nutrinu drma da začuje Božji glas. Postavlja se na Božju stranu i sama sebe kažnjava. Spoznaje dakle, kajanje, obraćenje.

Zato se udara svećenik i puk kad u pristupnim molitvama ispovijedaju svoje grijehe. Isto činimo, kada nam prije pričesti svećenik pokaže Tijelo Gospodnje te govorimo: "Gospodine, nisam dostojan da uniđeš pod krov moj". I kad se u litanijama priznajemo grešnicima te kažemo: "Grešnici, molimo te usliši nas!"

A značenje je tog udaranja oslabilo. Tako se također udaraju vjernici u prsa kad se kod pretvorbe diže hostija i kalež. I kad se kod anđeoskog pozdrava reče: "I Riječ je tijelom postala". Ali tu se je pravo značenje već izgubilo, pa je udaranje u prsa samo općenit izraz strahopočitanja i poniznosti. Morala bi mu pak ostati stroga ozbiljnost kao znaku poziva k osvještenju samoga sebe i kao vlastito kažnjavanje raskajana srca.

zamakdushe @ 11:52 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, listopad 26, 2012


zamakdushe @ 13:24 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, listopad 25, 2012

Snaga molitve uistinu je ogromna.


Sv Terezija od Djeteta Isusa

zamakdushe @ 14:19 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare



Duh Sveti me otvara Bogu; uči me moliti i pomaže mi da živim za druge. 

Augustin naziva Duha Svetoga "tihim gostom naše duše". Tko ga želi osjetiti, mora se utišati. Duh Sveti u nama često govori posve tiho, kao u glasu savjesti ili drugim unutarnjim i vanjskim poticajima. Biti "hram Duha Svetoga" znači: biti tijelom i dušom za toga gosta, za Boga u nama. Naše je tijelo na neki način Božji dnevni boravak. Što se više otvorimo Duhu Svetomu, to će nam on više biti učitelj života, to će nas prije obdariti svojim karizmama za izgradnju Crkve. Tako u nama rastu, umjesto djela tijela, plodovi Duha Svetoga.

PLODOVI DUHA SVETOGA Ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. (Gal 5,22-23)

DJELA TIJELA Po Gal 5,19sl. Među njih se ubrajaju: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomora, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično.

zamakdushe @ 14:13 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, listopad 23, 2012

Zrak koji dišemo, kruh koji jedemo, srce koje kuca u grudima nužni su za život čovjeka jednako kao što je molitva prijeko potrebna kršćaninu da bi mogao živjeti kao kršćanin. 


Sv. Ivan Eudes

zamakdushe @ 22:28 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare


Nekad je čovjek bio rođen u istom mjestu gdje je cijeli život radio i u njemu i umro. Radijus njegova kretanja bio je koji kilometar od obiteljskog doma.
Teško je i modernom čovjeku mijenjati životni prostor. Teško se od njega rastajati jer u svakom metru makar i sivog asfalta jesu njegove stope. I u najružnijoj panorami utisnut je čovjekov pogled. Sve što se gleda svakog dana, po čemu se hoda svaki dan, utiskuje se u čovjeka. Postaje dio zavičaja duše. Oblikuje naše biće jer ulazi u nas baš kao što mi ulazimo u te prostore. Neprimjetno, ali sigurno mijenja nas. A tek ljudi oko nas! Oni su kao zrake sunca. I kad zatvorimo oči, one nas okružuju i prožimaju. Miluju ili prže, ali duboko ostavljaju tragove. Iznad svega čovjek djeluje na čovjeka. Jer je čovjek biće koje je oblikovano iz ljudskih skuta i u ljudskom ambijentu postalo sve što jest.


Ljudski život sliči mreži koja je satkana od malih čvorića koji povezuju i pletu mrežu. Čovjek je satkan od tisuća malih susreta. Pri svakom od njih netko se malim nitima upleo i tako ostavio svoj trag. Kad bismo poželjeli izrezati jedan dio mreže, ona bi se raspala. Podjednako ne možemo križati ljude i brisati ih iz svog života. I onda kad nam pamćenje oslabi, oni ostaju pohranjeni u nama, isto kao i kad zatvorimo oči, slike života ostaju duboko utisnute u nas. Svi ljudi koji su prohujali kroz naš život, oblikovali su nas. Bez njih bili bismo drugačiji. Da nije njih netko bi nam drugi došao u susret i ostavio bi svoj trag u našem životu. Ne hvata li nas strah kad ovako razmišljamo? Kako onda sačuvati svoj identitet? Kako se prepoznati poslije mnogih susreta i velikih mijena koje smo doživjeli? Treba imati dušu! Valja njegovati svoj duhovni život – to svetište svoje osobe. Svednevice svoj duh otvarati Duhu Božjemu, koji će tako satkati nit, još više stožer života po kojem ćemo se uvijek moći prepoznati. I ne samo to! Moći ćemo se radovati što smo upravo takvi kakvi jesmo.

Nećemo žaliti ni za čim. Nije li u takav rizik života ušao i Bog postavši čovjekom? Isus je unatoč svim ljudskim utjecajima i mijenama kroz koje je prošao kao čovjek sačuvao u sebi božansku dušu jer je svednevice komunicirao sa svojim nebeskim Ocem. Ne treba se bojati ljudi. Ne treba se bojati mijena. Ne treba pobjeći od svih i začahuriti se u nekoliko kvadratnih metara da bismo sačuvali svoj identitet. Naprotiv, treba ići u susret. Dobro je vidjeti svijet, ali nikada ne smijemo dušu ostaviti doma. Ne smijemo Boga ostaviti doma, jer se nećemo znati vratiti k sebi.

zamakdushe @ 22:21 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 21, 2012


zamakdushe @ 13:21 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare


zamakdushe @ 07:39 |Komentiraj | Komentari: 0

"Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima." 

"Što vam se čini? Ako neki čovjek imadne sto ovaca i jedna od njih zaluta, neće li on ostaviti onih devedeset i devet u gorama i poći u potragu za zalutalom? Posreći li mu se te je nađe, zaista, kažem vam, raduje se zbog nje više nego zbog onih devedeset i devet koje nisu zalutale. Tako ni Otac vaš, koji je na nebesima, neće da propadne ni jedan od ovih malenih."

Isus

zamakdushe @ 07:34 |Komentiraj | Komentari: 0


Načini na koje možeš ostvariti svoj poziv Misionara Milosrđa

Materijalna potpora: Zaboravljena siročadDva kruhaZdenac znanja

Financijska pomoć u obliku jednokratnih ili mjesečnih donacija prema vlastitim mogućnostima (primjerice: mjesečna uplata u visini cijene dva kruha). Radi jednostavnosti preporučamo transakciju putem trajnog naloga u banci. Ulaganjem vlastitog vremena rada i znanja – u misijskim radionicama, na prigodnim štandovima, volontiranjem sa starijim i nemoćnim osobama…

Duhovna potpora: Biblijske radioniceBiblijsko naviještanjeMolitva Zlatne krunice

Molitva Zlatne krunice za misionare i potrebno stanovništvo u Hrvatskoj i zemljama Trećeg svijeta, sudjelovanje na sv. Misi i euharistijskom klanjanju, čitanje i tumačenje Riječi Božje prema biblijskoj metodi Zdenca.

Moralna potpora: Facebook

Uključivanje u pokret, poticanje drugih na djela milosrđa, širenje svijesti o solidarnosti, sudjelovanje na sastancima i događanjima Zdenca

 

zamakdushe @ 07:21 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, listopad 19, 2012

Bog čisti žešće i brže one koji su spremniji i jači za trpljenje, a mlitavije, naprotiv vodi veoma polagano i uza slabe napasti pružajući im češće odmor za osjete, da se ne bi vratili natrag; tako da ovi kasno dolaze do čiste savršenosti u ovom životu, a neki nikada.

sv. Ivan od Križa 

zamakdushe @ 16:50 |Komentiraj | Komentari: 0



Pedeseti dan nakon uskrsnuća poslao je Gospodin s neba Duha Svetoga nad apostole. Tako je počelo vrijeme Crkve.

Na dan Pedesetnice Duh Sveti je ustrašene apostole pretvorio u hrabre Kristove svjedoke. U najkraćem vremenu tisuće su se dale krstiti: bio je to čas rođenja Crkve. Čudo govora u jezicima na dan Duhova pokazuje da je Crkva od početka bila za sve; ona je sveopća (univerzalna, grč. Katolikos) i misijska. Govori svim ljudima, nadilazi etničke i jezične granice i svi je mogu razumjeti. Do danas je Duh Sveti životna snaga Crkve.

PEDESETNICA (DUHOVI) (od grč. Pentekoste = "pedeseti" [dan] nakon Uskrsa): izvorno blagdan kojim su Židovi slavili savez s Bogom na Sinaju. Po jeruzalemskom događaju na dan Pedesetnice za kršćane je to postao blagdan Duha Svetoga.

Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti... Svatko ih je čuo govoriti svojim jezikom. Dj 2,4.6b

zamakdushe @ 16:44 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, listopad 17, 2012

Ja bih radije ostala u skrovitosti nego uživala neke polovične počasti. Jedino od Boga očekujem pohvalu koju zaslužujem.

Sv. Mala Terezija

zamakdushe @ 15:35 |Komentiraj | Komentari: 0


Opusti se, sjedi mirno i promisli: kuda ide tvoj život? Ima li barem netko u tvojoj blizini kome nešto značiš, u koga i ne znajući ulijevaš hrabrost za življenje? U svakom slučaju tu je On, Bog, IZVOR, OTAC.
Pođi u prirodu, na proplanak, na more i pitaj sve oko sebe znaju li zašto smo tu. Slušaj kako oko tebe bruji život i zove te da vjeruješ u sutra. Uvijek te Netko čeka i treba. Prepusti se SMISLU...
Smisao je cilj prema kojemu teži neko kretanje ili radi kojega se nešto radi. Besmisleno je ono što nema razumske mete, što je samo nagonsko, što nije osmišljeno, ne vodi cilju, ništa ne rješava, ne spašava i ne podržava život. To je frustriranost i besmislenost.
Misao je rasuta svuda. Sve ima svoje razloge, pa i onda kad ih mi ne znamo. Priroda, svijet i uopće sve što postoji nije slučajno, nije mrtvo, nije nepokretno. Naprotiv, sve vodi nekom cilju. Prirodni zakoni imaju čvrst cilj, u svemu je smisao. Smisao je kad pronađemo kamo ta misao smjera. Zna se čemu služe prirodni zakoni, čemu razni materijali u prirodi. Sve ima svoje zašto i zato. Netko je sve stavio u pogon radi nečega.
A čovjek? Koji je njegov cilj? Zašto je na zemlji? Kamo on ide? Kad je sretan? Kad je osmišljen? Smisao je očito nešto izvan nas. Ide se nekamo preko smrti. Zato ne možemo svojim silama i razumom odgonetnuti cilj. On je preko tajne smrti, izvan našeg sadašnjeg dohvata. Biblija nam otkriva tu tajnu. Ona kaže da je čovjek istjeran iz svog prirodnog ambijenta i poslan u tuđinu, na zemlju, sa svrhom da ponovno uspostavi komunikaciju s Bogom. Da opet povjeruje da ga Bog ljubi.
Sve na zemlji, trpljenje i užici, pozivaju nas da se vratimo svom Izvoru, Bogu, da ponovno postanemo snažni i sretni kao Bog koji nam je Otac. Ako dublje promislimo, veći i veličanstveniji cilj ne može biti. Čovjek, dakle, ima neke zadaće: da prašta, ljubi, da povjeruje da je Bog naš dom kojemu se treba vratiti.

zamakdushe @ 15:30 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, listopad 14, 2012


zamakdushe @ 20:41 |Komentiraj | Komentari: 0

...pobrinite, kćeri, budući da ste same, da imate društvo. A koje je bolje društvo od samoga Učitelja koji vas je naučio molitvu koju ćete moliti? Predočite sebi da je Gospodin uz vas i gledajte s kakvom vas ljubavlju i poniz­nošću poučava; i vjerujte mi, dok budete mogle, nemojte biti bez tako dobroga prijatelja. Ako se naviknete na to da Ga dovodite k sebi i ako On vidi da to činite s ljubavlju i da Mu nastojite ugoditi, nećete Ga moći - kako kažu - odbaciti od sebe; neće vas iznevjeriti nikada; pomagat će vam u svim vašim ne­daćama; imat ćete Ga posvuda. Mislite li da malo znači takav prijatelj u blizini?

Sv. Terezija Avilska

zamakdushe @ 20:36 |Komentiraj | Komentari: 0


Dušni dan
Svetica se na Dušni dan zatekla u Salamanci u pripremi za osnutak novog Karmela. Nalazila se sama  sa Marijom od Presvetog Sakramenta u prostoriji u kojoj su prije boravili studenti sveučilišta. Sestra Marija joj reče: “Majko, ako sad uđu lopovi, što ćemo napraviti?” Sveta Terezija, iako  se i sama bojala joj odgovori: "Sestro, spavaj dok ne dođu, a kad se probudiš, počni se bojati."

Novakinja koja dolazi preko krova
U Medini del Campo jedna novakinja prilazi Svetici: “Majko, bila sam radoznala i gledala kroz prozor. Vidjela sam mačku na krovu. Majka Terezija će ravnodušno: “ Ma hajde, kćeri, nije to mačka nego jedna novakinja koja nas dolazi moliti za habit. Pozovi cijelu zajednicu nek dođe da ju primimo.”
Novakinja posluša i bez razmišljanja pozove sestre:” Dođite da primimo novakinju koja nam dolazi preko krova.” Svi su se smijali bezazlenoj novakinji i njenom shvaćanju poslušnosti, a cijela zgoda je završila sa šaljivom pjesmicom.

Posebno zanimljivima se čine Terezijina pisma koja otkrivaju njezinu genijalnost i prilagodbu osobama i prilikama, dosjetljivost, lukavost u postizanje cilja, jednako kao suosjećanje, toplinu, ljubaznost. Ona iskreno suosjeća, tješi,  korigira, smije se, a iza te duhovitosti se osjeća njezina briga i ljubav prema osobama. U najtežim trenucima je sačuvala svoj smisao za humor. Iskusila je slabe strane osoba i događaja, ali im nije pridavala važnost veću nego što imaju, imajući povjerenje u Boga. Iste teške situacije je znala kasnije začiniti " s malo soli"- ironije i tako ponuditi svoje (d)jelo te na taj neki način dala nam do znanja da je smisao za humor bio njezin stav prema životu.

U pismu 109, ocu Gracijanu između tema poslovnog i duhovnog sadržaja živo opisuje ovu zgodu: "O oče moj, da znate što mi se dogodilo! Zaustavili smo se blizu jednog sajma, na gumnu, misleći da će nam nedostajati sijena i tad mi se jedna velika gušterica uvukla u rukav tunike, na podlakticu. Pravo milosrđe Božje je da se nije zavukla drugdje jer mislim da bih inače umrla od straha, toliko sam se prepala. Moj brat ju je brzo uhvatio i bacio, ali pravo u usta Antuna Ruiz." (pismo 109,  ocu Gracijanu)
U pismu 175, majci Mariji od sv. Josipa piše o prirodnim i duhovnim ljepotama mlađahne Isabela (Bele) Dantisco, sestre oca Gracijana.
"Vrlo je dražesna...imam samo jednu muku s njom: ne znam kako da joj namjestim usta, jako su joj ukočena pa se kiselo smije. Jedanput joj kažem nek otvori usta, drugi put neka ih zatvori, pa onda nek se ne smije. Kaže mi da nije kriva ona, nego njezina usta; i govori istinu. Tko god je vidio dražesnost Terezijinu u vanjskom izgledu i u svemu drugome, poželjet će ju opet vidjeti; isto tako je i s mojom Belom, premda joj ja to ne govorim i Vama kažem u tajnosti, pa ne govorite o tome nikome. Baš bih željela da vidite kako joj namještam usta..."

Iz pisma 46, Generalu Reda ( koji boravi u Rimu) piše o ozbiljnim teškoćama i nadahnuto zaključuje:
   “Pripazite malo na razloge koji možda za vas tamo nisu jasni kao meni ovdje. Iako mi žene nismo prikladne biti savjetnice, ipak ponekad pogodimo pravo.”
U jednom razgovoru Svetica kaže s Isabeli od sv.Dominika:
"Znajte da vas jako volim, možda zato što ste meni slični…( Isabela počne skakati od veselja)"... u lošem, u lošem…" nadoda Terezija.



Nakon što je dobila dozvolu  za osnutak prvog samostana bosonogih karmelićana  Sveta Terezija je u osobi Antuna od Isusa i Ivana od Križa zadobila prve bosonoge karmelićane. Kako je Ivan bio niska rasta, a vrlo ga je cijenila, znala je u šali govoriti:
"Blagoslovljen nek je Bog, jer za osnutak bosonoge braće, imam redovnika i pol!"

Svetica je često razgovarala u govornici samostana Utjelovljenja s ocem Ivanom od Križa. Obadvoje su bivali zahvaćeni Duhom Božjim u tolikoj mjeri da su ostajali u ekstazi i levitaciji. Jednom prilikom je samo Ivan od Križa bio uzdignut u levitaciju, na što je Svetica odmah rekla:
"Ne može se govoriti o Bogu s fray Ivanom jer se odmah uzvisi. "

Prilikom osnutka samostana u Burgosu pojavile su se mnoge nevolje, među kojima je posebno teško palo protivljenje nadbiskupa da se osnuje samostan u tolikom siromaštvu. Svetica je odgovorila:
"Ne bojim se onoga što će nedostajati mojim kćerima, nego onoga što će im biti od viška."
Ljutila se što su je smatrali za sveticu:
"Poslije smrti će me držati u čistilištu do Sudnjeg dana, jer vjerujući da sam sveta, nitko se neće za mene moliti."
Fray Ivan od Bijede je naslikao njezin portret. Kad je vidjela sliku rekla mu je:
"Bog nek ti oprosti, Ivane, kad si me već slikao, što si me naslika ovako ružnu i krmeljavu?"

Svetica je znala govoriti  s finom ironijom, napose ako su se sestre tužile na male stvari: “Ako praviš križeve iz ničega, živjet ćeš stalno razapeta."
U Sevilli su protiv Svetice podigli lažna svjedočanstva.
Kad je to čula s mirom je rekla: "Blagoslovljen bio Bog, ovdje znaju tko sam, jer na drugim mjestima su prevareni."

Opat iz Medine del Campo je bio naklon karmelićankama te im pomagao na razne načine. U znak zahvalnosti Svetica mu je  darovala cilicij.(kostrijet)
"Uzmi, sine, jer mi bosonoge karmelićanke nemamo što drugo darovati."
Svetica je potaknuta Duhom Božjim osnivala samostane po Španjolskoj napustivši svoj prvi samostan Utjelovljenja u Avili.
Na svojim putovanjima, navraćala je tamo, kad god je mogla govoreći prostodušno: " Što vam se čini? Vraćam se svojoj majci."

Za kraj ovog razmišljanja o velikoj ženi, sv. Tereziji, prisjetimo se njenog raspoloženja, spontanosti i smjelosti prema Gospodinu. Smjelost koja izvire iz poniznosti koju Terezija definira kao “hod u istini.”
Zapisano je da je jednom čistila kapelicu i pala. Jako se ozlijedila u laktu. Pogledala prema Svetohraništu i uzdahnula:
"Zašto ovo dopuštaš, Isuse?"
"Tako ja postupam sa svojim prijateljima”
"Zato ih imaš tako malo..."

Sveta Terezija od Isusa, jedna od malobrojnih odabranica među mnogo pozvanih, imala je hrabrosti biti prijateljica Gospodinova. Otvorena Duhu Božjem iskoračila je iz okvira svoga vremena, spola i staleža te nas i dalje poučava  o duhovnim i duševnim stvarima; na posve jednostavan način, nadahnuto i duhovito.

zamakdushe @ 20:14 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare

On stvarno postoji, on živi, on je osoba, brižan, beskrajno dobar; štoviše, ne samo dobar u sebi, već neizmjerno dobar također za nas, on je naš Stvoritelj, naša istina, naša sreća; u toj mjeri da čovjek kada se upinje svoj um i svoje srce usredotočiti na Boga u kontemplaciji, čini najviši i najpuniji čin koji i danas može i mora biti vrhunac nebrojenih područja ljudskog djelovanja, iz kojeg ona primaju svoje dostojanstvo.

Pavao VI.

zamakdushe @ 07:56 |Komentiraj | Komentari: 0


zamakdushe @ 07:08 |Komentiraj | Komentari: 0


Marija je bila potpuno poslušna i otvorena Bogu (Lk 1,38). Tako je mogla, po djelovanju Duha Svetoga, postati "Majka Božja" – i kao majka Kristova postati i majka kršćana, pa i majka svih ljudi.

Marija je omogućila Duhu Svetomu čudo nad čudima: Božje utjelovljenje. Bogu je rekla svoje "da": "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi" (Lk 1,38). Osnažena Duhom Svetim, prošla je sve s Isusom ne bojeći se zapreka, sve do podno križa. Tamo nam ju je Isus svima dao za majku (Iv 19,25-27).

Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Lk 1,35

zamakdushe @ 07:03 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, listopad 12, 2012

Blago onima, koji su zapisani u knjizi života. No, dušo moja, ako ćeš i ti biti (zapisana), zašto si tužna i zašto me smućuješ' (Ps 41,12). Uzdaj se u Boga, jer ću i sada priznati Njemu svoje grijehe i njegovo milosrđe za sve ću zajedno s neprestanim uzdasima pjevati pohvale Spasitelju svome i Bogu svome. Možda će doći dan kad će mu pjevati moja slava (Ps 29,13) i kad se više neće gristi moja savjest, jer će onda već prestati svi uzdasi i bojazni. A međutim će u nadi i šutnji biti jakost moja (Iz 30,15). Volim živjeti i umrijeti želeći i nadajući se vječnom životu, nego posjedovati sve stvorove i sva dobra kojih će nestati. Ne odbaci me, Gospodine, jer se u tebe uzdam, neka se ne postidi moja nada (Ps 30,1). Daj da ti vazda služim, pa čini sa mnom što ti je drago.

sv. Terezija Avilska


zamakdushe @ 07:23 |Komentiraj | Komentari: 0


Kako otkriti da slijedimo u životu svoju volju, a ne Božju? Ponajprije po tome slušamo li njegovu riječ, potom slažu li nam se djela, bar u temelju, s Isusovim djelima, odnosimo li se prema ljudima slično kao on? Tražimo li u molitvi samo da Bog uslišava naše želje i prohtjeve ili mu s pouzdanjem kažemo: «Oče, neka bude volja tvoja!»
Možda u nama postoji strah od toga da slijedimo Božji put. Mislimo: «Što će biti s mojim malim zadovoljstvima, s mojim sićušnim planovima?» Bojim se, možda, da ću tako izgubiti neke ljude ili samo svoje male stvarčice koje su mi unišle pod kožu. Što će Bog od mene zapravo tražiti? Možda baš ono do čega mi je najviše stalo.
Ne boj se! Bog još nikoga nije osiromašio. I kad gubimo, gubimo da bismo bili slobodni, da bismo više dobili. S Bogom se ne može izgubiti.

zamakdushe @ 07:14 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, listopad 10, 2012

Ja sam uvijek zadovoljna onim što Bog traži od mene. Ne brinem se za to što On traži od drugih i ne umišljam sebi da sam stekla veće zasluge zato što On od mene više zahtijeva. Upravo ono što dragi Bog traži od mene sviđa mi se; sama bih to izabrala kad bih imala izbora. Svoj dio uvijek smatram lijepim … Čak ako i drugi imaju više zasluga, iako manje daju, radije bih imala manje zasluga, a više davala, jer time ispunjavam volju Božju.

Sv. Mala Terezija

 

zamakdushe @ 07:03 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare



Bog je već u Starome zavjetu muškarce i žene ispunjao Duhom, tako da su za Boga dizali svoj glas, u njegovo ime govorili i pripravljali narod na Mesijin dolazak.

Bog je u Starome zavjetu izabirao muškarce i žene koji su mu bili spremni poslužiti da po njima tješi, vodi i opominje svoj narod. Duh je Božji govorio kroz usta Izaije, Jeremije, Ezekijela i ostalih proroka. Ivan Krstitelj, posljednji od ovih proroka nije samo predvidio Mesijin dolazak. On ga je susreo i navijestio ga kao osloboditelja od vlasti grijeha.

Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno u ove dane, progovori nama u Sinu. Heb 1,1-2

zamakdushe @ 07:00 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, listopad 8, 2012

"Tijelo umire kad se odvoji od duše, a duša umire kad se odvoji od Boga."

Sv. Augustin (354. – 430.)

zamakdushe @ 07:15 |Komentiraj | Komentari: 0



Da bi se izliječilo stanje nemoći da se vjeruje i razdvojenosti, potrebno je Bogu predati svoje nemoći i rane. No, da bi čovjek mogao Bogu iznijeti  te ožiljke duše, treba ih najprije poznavati. Oni su, međutim, većinom skriveni u podsvijesti i odatle upravljaju mnogim našim reakcijama prema ljudima i odnosom prema Bogu, a da toga nismo ni svjesni. Stoga molitva otkriva neznane rane i skrivene grešne situacije, te ih liječi. Na taj način bivamo sposobni prići Bogu s povjerenjem i srcem, a ne samo ustima govoriti da mu vjerujemo i da ga ljubimo. Samo Božja milost, samo Bog, može izliječiti naše srce i približiti nam Boga te darovati povjerenje u njega.

Naše želje ne slažu se s našom stvarnošću. Mi bismo željeli biti drukčiji (ili kao drugi). To stvara u nama rascjep, osjećaj otuđenosti, bijega od sebe.Želimo pobjeći od odgovornosti, od krivnje, od bolesti, od nesnosnih situacija. Zato nikad nismo ono što zapravo jesmo. Ne prihvaćamo sebe. Uvijek želimo biti nešto drugo. To je normalno zbog stvarnosti grijeha. Međutim, na taj smo način uvijek u bijegu od sebe, razdijeljeni. To je osjećaj da nismo spašeni. To je strah od Boga i strah od ljudi. Da bismo bili spašeni, moramo se sastati sami sa sobom. Moramo prići Bogu i dopustiti mu da nas oslobodi krivnje, straha i bijega.

Bitno je srce izliječiti. Srcem se čovjek u istočnom grijehu okrenuo od Boga i zbog toga je zlo zahvatilo cijelu stvarnost u kojoj čovjek živi. Sad je nužno da se srce okrene k Bogu i time će cijeli čovjekov ambijent postati zdrav. U čovjekovu srcu živi i ogleda se cijela stvarnost. Ako srce postane čisto, nestat će nepravdi, patnji, mržnje, bolesti i smrti. Jedino se u srcu čovjekovu može uništiti zlo i čovjeka izliječiti.

Promisli i napiši

—  Što te najteže boli u tvojem životu?

—  Koja je najveća zapreka u tebi da nisi svet?

—  Kad bih mogao prihvatiti Boga kao onoga koji me voli, tada bih...

—  U svom životu nikako ne mogu podnijeti da...

—  Najteže mi je oprostiti kad...

—  Moja vjera je mlaka i neplodna zato što..

Tomislav Ivančić, Susret sa živim Bogom

zamakdushe @ 07:09 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, listopad 7, 2012

Ako te tvoja televizija nagoni na grijeh, ugasi je. Ako te tvoje računalo tjera na grijeh, isključi ga. Ako te novina koju kupuješ navodi na grijeh, ne kupuj je više. Ako te tvoj poslovni položaj dovodi do grijeha, daj ostavku. Ako te tvoje bogatstvo čini grješnikom, razdijeli ga.

Paul Achtemeier

zamakdushe @ 08:28 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare


zamakdushe @ 07:35 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, listopad 5, 2012

Nikad nisam željela ništa drugo nego razveseliti dragoga Boga. Da sam nastojala nagomilati zasluge, tada bih sada, u ovom trenutku, bila očajna.

Sv. Mala Terezija

zamakdushe @ 17:27 |Komentiraj | Komentari: 0


Najprije se duboko saberi, udahni duboko i polagano izdahni zrak. Odmah se usredotoči na prisutnost Isusa Krista pred tobom i na Duha Svetoga u tebi. Nakon toga povjeruj da stojiš u Marijinoj prisutnosti. Neka to traje pet minuta, dok ne osjetiš da te sabire njezina prisutnost. Iza toga moli Zdravomarije, ali tako da slušaš sve postaje Isusova života iz Marijinih usta. Neka ti ona priča kako je to proživljavala. Prije toga pogledaj vjeruješ li ti u Isusa Krista i lagano izmoli Apostolsko vjerovanje. Meditaciju možeš završiti pjesmom ili sabranom šutnjom...
Krunica je izvanredno raširena molitva u Katoličkoj crkvi. Moleći je, kršćanin se uživljava u sva otajstva Kristova otkupljenja: utjelovljenje, smrt i uskrsnuće.
Moleći krunicu, vjernik se prepušta Mariji, Majci Božjoj, da ga vodi od jedne do druge postaje Isusova otkupiteljskog života na zemlji. Dobro je zato tu molitvu moliti dubinom svog bića. Povjerovati da je Blažena Djevica Marija uz nas. Jer, nju je Isus dao nama za majku. Početi od dana navještenja, pa s Marijom poći k Elizabeti u Judejsko gorje, onda sjesti do jasala u Betlehemu i promatrati tajnu Božjeg dolaska u ljudskom liku. Nakon toga poći u hram u Jeruzalemu i prvi dio krunice završiti s dvanaestogodišnjim Isusom na putu iz hrama u Nazaret. U drugom dijelu krunice čvrsto se privinuti uz Mariju i sabrano ići od Getsemanija, do Pilatova dvora, odande križnim putem do Kalvarije i sve do smrti Isusove. U trećem dijelu krunice uputiti se Isusovom praznom grobu i vjerovati da je tu s nama uskrsli Krist. Onda poći do Betanije gdje je uzašao i vratiti se u dvoranu Posljednje večere i tu moliti s Marijom da na nas i čitavu Crkvu siđe ona ista silina Duha Svetoga koja je sišla na Mariju, apostole i stotinjak ljudi prisutnih s njima u molitvi. Okrenuti se zatim Mariji i čestitati joj što je već uskrsla, i napokon joj darovati sebe, da bude ne samo Kraljica neba i zemlje nego i naše slobode. Uzeti je odgovorno i svjesno za majku.

zamakdushe @ 17:21 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 4, 2012

Veliki su sveci radili na čast dragom Bogu, ali ja sam tek mala duša i radim za njegovu radost. Bila bih sretna da trpim najveće patnje - da on i ne zna za to - kad bi bilo moguće, da se nasmiješi … Ima dosta ljudi koji žele biti korisni! Moj je san da budem mala beskorisna igračka u ruci malog Isusa … Ja, ja sam 'volja' malog Isusa.

Sv. Mala Terezija

zamakdushe @ 07:07 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare



Duh Sveti silazi nad Isusa u liku goluba. Prvi su kršćani iskusili Duha Svetoga kao ozdravljajuće pomazanje, kao živu vodu, kao olujni huk i kao plamteći oganj. Sam Isus Krist govori o Zaštitniku, Branitelju, Učitelju i Duhu Istine. U sakramentima Crkve Duh Sveti se daruje polaganjem ruku i pomazanjem.

Mir, što ga je Bog s ljudima sklopio nakon potopa, Noi je označen pojavom goluba. U starome poganstvu golubica je bila znak ljubavi. Tako su prvi kršćani odmah razumjeli zašto je Duh Sveti, uosobljena Ljubav Božja, nad Isusa, kada se je krstio u Jordanu, sišao u liku goluba. Danas je golubica po svem svijetu prepoznata kao znak mira i jedan od najvećih simbola pomirenja ljudi s Bogom (usp. Post 8, 10-11).

U Isusu Kristu Bog je postao čovjekom i omogućio nam da bacimo pogled u Božju nutrinu. I tamo vidimo nešto posve neočekivano: ...Otajstveni Bog nije nikakva beskonačna samoća, on je događaj ljubavi... Postoji Sin koji razgovara s Ocem, a obojica su jedno u Duhu, koji je, slikovito rečeno, ozračje darivanja i ljubavi, koji čini da budu jedan jedincati Bog. BENEDIKT XVI.

zamakdushe @ 07:01 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, listopad 2, 2012

Kao što sunce u isti čas obasjava i visoke cedre i svaki mali cvijetak kao da je jedini na zemlji, isto se tako naš Gospodin napose bavi svakom dušom kao da nema njoj jednakih.

sv. Mala Terezija


zamakdushe @ 20:13 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare



Kao sunce mi je bilo jasno da nisam sposobna činiti velika djela. Ali to me nije obeshrabrilo, štoviše rekla sam samoj sebi: »Ako je Božja volja da svi ljudi budu sveti, i da dođu u nebo, onda mora za svakoga biti pristupačan put.« ... put da dođem do savršene ljubavi. 

Pronašla sam ... : Isusove ruke će me nositi na vrh svetosti. Ja trebam samo trčati Isusu s LJUBAVLJU i POVJERENJEM ...

Nazvala sam ga »MALI PUT« ili i »JEDNOSTAVNI PUT«, ne jer je bio malen i beznačajan, nego jer nije zahtijevao osobito znanje i umijeće osim spremnosti srca da LJUBI Boga i ljude. To je put kojim mogu svi ići: zdravi i bolesni, djeca i odrasli, radosni i sretni, žalosni i oni koji su pritješnjeni tisućama briga i ne mogu pohititi Bogu divovskim koracima.

Na  »Malom Putu« ne događaju se neobična i upadljiva djela, nije stoga ni u središtu pozornosti, ne žanje hvalu i nikad neće biti u novinama. Na »Malom putu« ne strši ništa izvan okvira običnog ljudskog života. Samo je jedno bezuvjetno potrebno: velika, jaka i vjerna ljubav, s kojom se ispunjavaju svakodnevne dužnosti, sasvim svejedno gdje smo postavljeni: jesmo li u školi ili na radnom mjestu, kod kuhinjskog lonca ... služimo li bolesnicima ili sami ležimo bolesni...Na »Malom Putu« nije presudno podižeš li s poda pribadaču ili gradiš katedralu od zlata. Bog ne gleda na veličinu naših djela, nego samo na ljubav s kojom se ona obavljaju. Zato sam izabrala za lozinku svog života: SAMO LJUBAV VRIJEDI!

Kad mi je nešto teško palo, rekla sam-kad bi moralo biti i tisuću puta na dan: »ZA TEBE, ISUSE!«

zamakdushe @ 20:09 |Komentiraj | Komentari: 0
Mali Isus
Arhiva
« » lis 2012
Brojač posjeta
150023
Index.hr
Nema zapisa.