On je živ!
Marija i Isus
Nema zapisa.
Blog - listopad 2013
ponedjeljak, listopad 28, 2013

"Evanđelje se ne razumije ako se samo čita; ono se razumije samo ako se čini!"

bl. Charles de Foucauld

 

zamakdushe @ 14:06 |Komentiraj | Komentari: 0


Duh koji tebe oduhovljuje nastanit će se i u tvome domu. O tebi ovisi hoće li tvoj dom biti komadić neba ili hladan prostor između mrtvih opeka.

Ako se u tvome krutom svijetu ne osjećaš sposobnim za dobrotu, srdačnost i ljubav, nemoj tu svoju nevolju zadržati za sebe. Pokušaj moliti.

Zar ne možemo pokušati stvarati tišinu, tražiti duha svjetla, duha ljubavi, Duha Božjega? Kad se Duh Božji nastani u našim srcima, ubirat ćemo i njegove divne plodove. Ovo su plodovi Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, srdačnost, dobrota, vjernost, blagost, opuštenost i skromnost.

Phil Bosmans

zamakdushe @ 13:55 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, listopad 19, 2013


zamakdushe @ 08:21 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, listopad 15, 2013
Danas izlazi novi broj (2) časopisa za promicanje redovničkog života.

Prvi broj časopisa možete pogledati ovdje: https://www.dropbox.com/s/u4np3nwzu7ne1wk/susret_g2-KONACNA%20VERZIJA%20CASOPISA%20SUSRET.pdf

Webstranica: http://susret.net/







zamakdushe @ 08:21 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, listopad 11, 2013

„Moli, nadaj se – i ne brini!“

sv. Pio iz Pietrelcine



zamakdushe @ 21:57 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare


Terezija je svoja najjača mistična iskustva doživjela za vrijeme Euharistije. Ima jako iskustvo da je Euharistija, osim snaga za dušu, istovremeno i snaga za tijelo, za cijelog čovjeka, napose u trenutcima patnje. Terezija to potvrđuje vlastitim iskustvom nakon pričesti: „Poznajem jednu osobu (a to je ona sama) koja je imala teške bolesti i kojoj su, kada je katkada imala jake boli, nestajale kao odnesene rukom, te bi se osjećala posve dobro. A budući da su čudesa koja čini ovaj presveti Kruh, kod onih koji ga dostojno primaju, vrlo poznata, ne navodim mnogo čuda koje bih mogla navesti kod ove osobe, koju sam spomenula, jer sam to mogla upoznati i znam da nije laž“ (34,6).

U Euharistiji Terezija doživljava živi susret sa Isusom, te se čudi tvrdnjama koje često čuje kako je bilo puno lakše onima koji su imali milost susresti se sa povijesnim Isusom. Ona to odbacuje. Što više, smatra da smo mi u prednosti nego oni koji su ga promatrali u njegovoj muci i smrti.

Ona jednostavno tumači da se Isusova ljubav dosjetila načina na koji ostati među nama zato da mu svatko može prići i da ga se nitko ne boji. Da je ostao u svom veličanstvu tko bi mu se usudio približiti? Veli za sebe: „Kako bi se usudila jedna jadna grešnica kao što sam ja, koja ga je toliko puta uvrijedila, biti tako blizu Njega? Pod onim kruhom je pristupačan. Jer ako se kralj preruši, čini se da nam ne bi bilo teško razgovarati s Njime bez toliko uvijenosti i obzira. Čini se da je sada to obvezatan podnositi jer se prerušio“ (34,9).



Ali i u Euharistiji on se ne skriva onima koji mu pristupaju s vjerom i ljubavlju. Njima se razotkriva na različite načine, i različitim viđenjima koja su puno sigurnija od onih koje možemo vidjeti tjelesnim očima. Za to je potrebno „zatvoriti tjelesne oči i otvoriti oči duše, te gledati u svoje srce. Jer ja vam kažem, i opet to kažem, i mnogo puta bih to htjela reći, ako to budete činile svaki puta kad se pričestite, da vam neće dolaziti tako prerušen“ (34,12).

Terezija podvlači kako Isus jako želi biti u našem društvu i ne smijemo proigrati tako velike prilike kao što je Euharistija, te vrijeme poslije pričesti. „Budite s njim drage volje, poziva Terezija. Nemojte propustiti tako dobru priliku za razgovaranje s Njim kao što je vrijeme nakon što se pričestite. Shvatite da je to vrijeme od velike koristi za dušu i vrijeme kada dobri Isus jako hoće da budete u Njegovom društvu. Jako vodite računa, sestre, da ga ne gubite“ (34,10, te bilješka 13).



Kako u ono vrijeme sveta Pričest nije bila svakodnevna, niti u samostanima, Terezija savjetuje: „I onda, kada se ne budete pričestile, kćeri, a budete slušale misu, možete se pričestiti duhovno, što je vrlo korisno, te se isto tako zatim sabrati u sebi, zato što se na taj način jako utiskuje ljubav ovoga Gospodina. Jer ako se pripravimo da ga primimo, nikada ne propušta davati nam se na mnogo načina, a da ne shvaćamo“ 35,1).

Terezija zaključuje komentar na „Kruh naš svagdašnji daj nam danas“ sa ponovnom molitvom nebeskom Ocu u kojoj zagovara za Isusa „zato što se on nikada nije zauzeo za sebe“ (35,3), te posreduje da Gospodin učini kraj profanaciji Euharistije koja se događa sa strane protestanata. Terezija bi radije voljela da završi ovaj svijet, ako se ne mogu drugačije spriječiti ove velike uvrede Isusu. Čak razmišlja i o tome da bi bilo najbolje da se Isus povuče s ove zemlje na kojoj ga se tako vrijeđa i ponižava, ali veli da se za to ne usuđuje moliti, jer „što bi tada bilo od nas,… ali nekakav lijek mora postojati, Gospodine moj, i neka ga pruži Vaše Veličanstvo“ (35,4).

Završne riječi ove molitve su: „Dajte, Gospodine, dajte da se već jednom smiri ovo more! Neka ne plovi uvijek po takvoj oluji ova lađa Crkve, i spasite nas, Gospodine, jer ginemo“ (35,5).

Izvor: rmb.hr


zamakdushe @ 21:42 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, listopad 3, 2013


zamakdushe @ 20:42 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, listopad 1, 2013

"Ja sam eto samo sitna mala ptičica pokrita sa nešto lakih pahuljica. Nisam orao; imam samo njegove oči i srce.

sv. Terezija od Malog Djeteta Isusa i Božjeg Lica

zamakdushe @ 09:26 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare


  • "Moram podnositi samu sebe, kakva jesam, sa svim svojim bezbrojnim nesavršenostima. Ali tražit ću način kako da dođem u Nebo malim, posve ravnim, vrlo kratkim i sasvim novim putem. Htjela bi da nađem dizalo, koje bi me dignulo do Isusa, jer sam premalena da se penjem po mučnim stepenicama savršenstva."
  • "Samo je jedno bezuvjetno potrebno: velika, jaka i vjerna ljubav, s kojom se ispunjavaju svakodnevne dužnosti, sasvim svejedno gdje smo postavljeni: jesmo li u školi ili na radnom mjestu, kod kuhinjskog lonca ili u staji, služimo li bolesnicima ili sami ležimo bolesni."
  • "Shvatila sam da su bez ljubavi sva djela samo ništa, pa i najsjajnija kao uskrisivanje mrtvih."
  • "Treba činiti samo jedno; sipati Isusu pod noge latice cvijeća malih žrtava, zatim se prepustiti potpuno Njemu."
  • "Upamti da u Božjim očima ništa nije maleno. Sve što činiš, čini s ljubavlju."
  • "Zašto da nas opterećuje što smo mi ništa, kad znamo da je Isus sve. Naše ništa treba se izgubiti u Njegovom neizmjernom sve."
zamakdushe @ 09:15 |Komentiraj | Komentari: 0
Mali Isus
Arhiva
« » lis 2013
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
150023
Index.hr
Nema zapisa.