On je živ!
Marija i Isus
Nema zapisa.
Blog - listopad 2014
nedjelja, listopad 26, 2014
Ubogi i bijedni vodu traže,   a nje nema!  Jezik im se osuši od žeđi. Ja, Jahve, njih ću uslišiti,  ja, Bog Izraelov, ostavit' ih neću.

Mnogi govore: »Tko će nam pokazati sreću?«Obasjaj nas, Jahve, svjetlom svoga lica!

Jer što on dobiva za sav svoj napor i trud koji je pod suncem podnio? Jer svi su njegovi dani doista mukotrpni, poslovi mu puni brige; čak ni noću ne miruje srce njegovo. I to je ispraznost. Omrznuh život, jer mi se učini mučnim sve što se zbiva pod suncem: sve je ispraznost i pusta tlapnja. 3 

»Jer dva zla narod moj učini:  ostavi mene, Izvor vode žive,te iskopa sebi kladence,  kladence ispucane  što vode držati ne mogu. 4 

Svi koje mi daje Otac  doći će k meni,  i onoga tko dođe k meni  neću izbaciti;

Jer na žednu ću zemlju vodu izliti  i po tlu sušnome potoke. Izlit ću duh svoj na tvoje    potomstvo,  i blagoslov na tvoja pokoljenja. 6 

Blago gladnima i žednima pravednosti:   oni će se nasititi! 7 

O Bože, ti si Bog moj:  gorljivo tebe tražim; tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje,  kao zemlja suha, žedna, bezvodna. 8

 ______________ 

Iz 41:17; Ps 4:6; 3 Prop 2:22,23,17;Jer 2:13; 5 Iv 6:37; Iz 44:3; Mt 5:6; Ps 63:1; 

zamakdushe @ 15:45 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, listopad 25, 2014

Ljepota je krunice u tome što ona nije samo usmena molitva. Ona je također duševna molitva. Često možemo slušati kakvu dramu u kojoj se, dok ljudski glas govori, u pozadini čuje veličanstvena glazba, koja daje riječima dostojanstvo i snagu. Krunica je slična takvoj izvedbi. Dok se izgovaraju riječi molitve, srce ne sluša glazbu, nego neprekidno razmišlja o životu našega Gospodina, s obzirom na vlastiti život i potrebe. Kao što žica krunice povezuje njezina zrnca, tako razmišljanje povezuje molitve. 
Mi često razgovaramo s nekim dok naša pamet razmišlja o nečem drugom. No u krunici mi ne samo da izgovaramo molitve, nego također mislimo o njima. Betlehem, Galileja, Nazaret, Jeruzalem, Golgota, Kalvarija, Maslinska gora, nebo - sve se to reda pred očima naše duše dok naša usta mole. Krunica poziva naše prste, naše usnice i naše srce na beskrajnu simfoniju molitve i stoga je ona najdivnija molitva koju je čovjek ikada sastavio.


- Fulton J. Sheen

zamakdushe @ 23:22 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, listopad 24, 2014


"Sjećam se zbilja, da sam od jednog redovnika čula divnu propovijed. A ponajviše je tumačio naslade, što ih uživa Zaručnica u saobraćaju s Bogom. Svi prasnuše u smijeh tako, te se začudih. A pripovijedao je prigodom Zapovijedi (Pranja nogu učenicima, nap. ur) pa nije ni mogao o drugom. I vidim jasno, da je razlog, što već spomenuh, jer se tako slabo vježbamo u ljubavi Boga, pa nam se čini, da duša ne može tako općiti s Bogom.

Ali ja poznajem i osobe drugačije od onih, koje nisu crple nikakve koristi, jamačno zato, jer nisu razumjele propovijedi, već su, mislim, držale, da je propovjednik govorio iz svoje glave. A one su druge crple toliko koristi, toliko užitka, toliko neustrašljivosti, te su morale često posebice hvaliti Našega Gospodina stoga, što je ostavio spasonosno sredstvo dušama, koje ga ljube svesrdice; jer upoznaju i vide, da se Bog može tako sniziti. Kad ne bi to znale iz iskustva, ne bi se prestale bojati, dok im je Gospodin dijelio velike darove. Ovdje vide naslikanu svoju sigurnost.

Znam, da je jedna osoba mnogo godina živjela u velikom strahu i nije imala ništa, što bi je moglo umiriti. No Gospodin udesi, te ona ču ponešto iz Pjesme nad pjesmama, te iz toga spoznade, da je njezina duša na dobru putu. (Tu svetica misli na samu sebe, ona je bila ta osoba). Upoznade ona načine, kao što rekoh, da je moguće, te duša, koja žarko ljubi svoga Zaručnika, okusi sve te naslade i nesvjesti i smrt i nevolje pa slasti i užitke s Njim, kad ostavi sve zemaljske radosti iz ljubavi prema Njemu i sasvim se prepusti i preda u njegove ruke. Ali ne riječju, kao što rade neki, već posve zbiljski, i to potvrđujući djelima.

O kćeri moje, kako Bog vrlo dobro plaća! Imate Gospodina i Zaručnika, komu ništa ne izmiče, da ne upozna i ne vidi. Zato ne propuštajte ni najmanjih stvari, nego za njegovu ljubav radite štogod možete. Njegovo će vam Veličanstvo platiti. Neće gledati ni na što, nego na ljubav, s kojom budete radile.

Završujem tim, da se ne bavite više, nego rekoh, mjestima Svetoga Pisma, kojih ne razumijete, ili tajnama naše vjere. Ne čudite se ni umilnim riječima, što ih pritom čujete, a izmjenjuje ih Bog s dušom. Više me zapanjuje i zbunjuje ljubav, kojom nas je ljubio i ljubi ovakve, kakvi smo. Ja sam već tu ljubav iskusila pa upoznajem, da nam ne iskazuje samo draganje riječima, već nam je više učinio djelima. A kad doprete dovle, molim vas za ljubav prema meni, stanite malko i promislite, što nam je iskazao, što li je učinio za nas. Vidjet ćete jasno, kako je moćna i jaka ljubav, koja ga je nagnala, da je toliko trpio. Pa kakvim bi se riječima mogla pokazati ta ljubav, da nas zapanji?

No vratimo se k onom, o čemu počeh govoriti. U tim riječima (misli na riječi svetopisamske knjige Pjesme nad pjesmama) moraju biti velike stvari i tajne. Zamolih učenjake, neka mi protumače, što je Duh Sveti htio reći tim riječima i kakav im je smisao. Oni mi rekoše, da su tako obilate, te su naučitelji napisali već mnogo tumača, a još nisu posve iscrpli smisla. Činit će se, da je prevelika moja oholost, kad vam hoću da razjasnim samo nešto. A sve ako sam malo ponizna, ne mislim, da ću pogoditi istinu.

Moja je nakana samo da vam saopćim, čim se naslađujem, kad mi Gospodin dade te razumijem, dok slušam (ove riječi). Možda utješi i vas, kad vam to reknem, kao što tješi i mene. Ako i ne bude odgovaralo pravom smislu ono, što kanim reći, uzimljem ja za svoju svrhu. Prije nego vi budete čitale, ispitat će dobro učenjaci, koji to razumiju, slaže li se ovo s naukom Crkve i svetaca. A dok se ne kosi s tom naukom, dopušta nam Gospodin, mislim, da o tom razmišljamo, kao što dopušta, da promatrajući sv. Muku razmišljamo mnogo više, nego pišu evanđelisti, o bolima i mukama, što ih je onda morao podnijeti Gospodin. Kako rekoh na početku, ne smijemo raditi radoznalo već primajmo ono, što nam otkrije Njegovo Veličanstvo, pa zastalno držim, neće mu biti žao, budemo li se tješili i radovali njegovim riječima i djelima. Tako bi se radovao i uživao Kralj, koji bi volio i milovao bezazlenog pastirića, kad bi on oduševljeno gledao zlatom izvezenu haljinu te promišljao, što je to, kako li je načinjeno.

Tako isto ne smijemo ni mi žene biti izlučene, da ne uživamo bogatstva Gospodnjega. Ali ne smijemo raspravljati ni učiti drugo misleći, da smo pogodile pravo, ako i ne pokažemo učenjacima. Gospodin znade dobro, ni ja ne mislim, da pogađam pravo, što pišem, već radim kao i spomenuti pastirić. Tješim se, da vama, kćerima svojim, kazujem svoje razmatranje, ako i ima tu mnogo ludorija. I tako započinjem s pomoću ovoga božanskog Kralja svoga i s dopuštenjem svoga ispovjednika. Neka On dade, da pogodim i u ovim stvarima, kao što je htio da pogodim u drugima, što sam vam razložila (ili je Njegovo Veličanstvo po meni, jer je bilo za vas). Ne pogodim li, ipak moram držati, da sam dobro upotrijebila vrijeme baveći se tim, da pišem i razmatram tako božansko gradivo, o kojem nisam zaslužila ni da čujem."

sv. Terezija od Isusa (Avilska)

zamakdushe @ 15:16 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 22, 2014
 

Milost Duha Svetoga bila s Vama!

 Prošli put sam zaboravila odgovoriti na jedno vaše pitanje. Hvala vam što opet pitate.

 Uvijek iznova ustanovite da vam za vrijeme molitve nikako ne uspijeva ukrotiti misli. Uviđate da ne ide i... Ipak ne gubite prebrzo strpljenje.

 Ima zaista rastresenih ljudi; oni se samo trebaju navići na to da razmišljaju disciplinirano. Znam da je to moguće jer sam i sama nekoliko godina proživljavala tu muku rastresenosti. Nije važno ako nam to ne uspije u toku jedne godine; ne treba nam biti žao vremena koje smo u to utrošili.

 No, tu si možemo malo i sami pomoći. Kratko i sažeto, predložila bih vam sljedeće: pokušavajmo ostati uz Gospodina, u njegovoj blizini i prisutnosti. Time ne mislim na to da se na njega misli ili razbija glava velikim mislima, nego da ga se motri. Postoje ljudi koji dok se mole žele zaboraviti da su ljudi. A ljudi su kolebljivi! Ponekad su dobro, a ponekad su loše raspoloženi; nekad su radosni, nekad tužni... Vjerujem da nam baš taj duševni ustroj može biti i od pomoći.

 Na primjer: kad ste jako radosni promatrajte Gospodina Isusa kao uskrslog, a kad ste tužni i utučeni, gledajte ga na Maslinskoj gori ili na putu k raspeću...

 Ne trebate si to predočavati suviše komplicirano. Nosite na primjer uvijek kod sebe neku Gospodinovu sliku. Češće je gledajte i razgovarajte s Njim.

 Ne mogu zamisliti, da bi vam moglo uzmanjkati riječi. Ako bi se to dogodilo, ne bi bilo dobro. Zbog pomanjkanja kontakta ubrzo dolazi i do stanovitog otuđenja, štoviše, smatram da se bez kontakta gubi prijateljstvo.

 Kad Vam riječi sasvim nedostaju, onda to nema mnogo veze s rastresenošću, nego više s otuđenjem...

 No, ono što mi Vi govorite ipak potvrđuje da težite uspostaviti kontakt i prijateljski odnos s Bogom. To me veseli. Ne dopustite da Vas uznemiruje rastresenost!

 Još jedan dobar savjet: meni osobno je pomagalo čitanje dobre knjige. Upravo čitanje može biti oslonac pri sabiranju. Pokušajte! Uostalom, sada već ima mnogo knjiga o meditaciji.

 Još mi nešto pada na pamet: postoje ljudi koji često silno pate zbog toga što ne mogu cijeli dan ostati sabrani ili što se jednostavno moraju baviti drugim stvarima.

 Ne želim reći da nije velika milost kad se misli mogu obuzdavati tokom cijelog dana. No, vjerujem da sam vam već jednom pisala o tome, bit istinske molitve ne sastoji se u tome da se mnogo razmišlja, nego da se mnogo ljubi.

 Razmislite: ne mogu svi ljudi mnogo razmišljati, no svi mogu mnogo ljubiti. I to je utjeha za svakoga – dakle i za Vas u Vašoj konkretnoj situaciji.

 Čak i kad biste rado htjeli ne možete cijeli dan moliti ili sjediti u crkvi.

 Vi nosite odgovornosti, imate zadatke, morate raditi s ljudima. Ne budite zbog toga tužni, jer bavili se vi nečim u uredu, na poslu ili u kuhinji: Gospodin je posvuda.

Još bih mnogo mogla pisati o tome. No, vjerujte mi da rast ljubavi ne ovisi bezuvjetno o našim naporima kod dugog moljenja. Sve naime mora doći iz ruke Gospodnje.

Gospodin bio slavljen uvijeke!

Vaša Terezija Avilska

zamakdushe @ 16:21 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, listopad 20, 2014


U jednoj obitelji došlo je do rasprave oko toga hoće li se posuditi film iz videoteke. Otac je bio protiv jer je čuo da u filmu ima nasilja. Djeca su ga pokušavala nagovoriti govoreći kako je to samo jedan mali dio filma, ali da je film inače super, izvanredan, svi govore kako je odličan.
Otac je tvrdoglavo ostao pri svom.
Sutradan su se djeca vratila iz škole i dočekao ih je ugodan miris kolača – onih koje oni najviše vole.
Otac reče – “Evo djeco, da se iskupim što vam jučer nisam dopustio gledati film, ispekao sam vam kolače koje najviše volite.
Radio sam ih po našem starom receptu samo sam ovaj put napravio malu iznimku. Znate, dodao sam malu količinu sastojaka iz kante za smeće. Ali ne brinite, to je tako maleni i sićušni dio da to nećete uopće opaziti. Vjerujte mi, tako je mali dio da neće promijeniti okus kolača.”
Djeca su naravno s gađenjem odbila kolače ali i shvatila poruku:
NEMA ZLA KOJE JE MALO!
Imate tako malo vremena za odgojiti svoje dijete, ne dopustite da prođe pored Vas! =)

zamakdushe @ 16:08 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, listopad 18, 2014


Evanđelje po Ivanu 19, 25-27

“Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena.

Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: “Ženo! Evo ti sina!”

Zatim reče učeniku: “Evo ti majke!” I od toga časa uze je učenik k sebi.”

Sveta Terezija, Moj život, 1, 7

“Kad je umrla moja majka, sjećam se da sam imala dvanaest godina, nešto manje. Kako sam počela shvaćati što bijah izgubila, otišla sam ucviljena k jednoj slici naše Gospe i usrdno je, uz mnogo suza, molila da bude moja majka.

Činilo mi se, premda sam to uradila priprosto, da mi je vrijedilo, zato što sam u nenadmašive Djevice očigledno našla sve u čemu sam joj se preporučila.

Najposlije, ona me je vratila k sebi.”

zamakdushe @ 16:12 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, listopad 16, 2014


Jedan čovjek otišao je kod frizera ošišati se i obrijati. Kako je frizer počeo s radom počeli su razgovarati.
Razgovarali su o mnogo stvari i o različitim temama, da bi se na kraju dotakli i teme Boga.
Frizer reče:"Ja ne vjerujem da Bog postoji."
"Zašto to kažete?"- upita ga mušterija.
"Znate, dovoljno je da izađete na ulicu i shvatite da Bog ne postoji. Recite mi kad bi Bog postojao, bi li postojalo toliko bolesnih ljudi? Da li bi bilo toliko napuštene djece? Kad bi Bog postojao ne bi bilo ni patnji ni bola. Ne mogu zamisliti Boga koji bi dozvolio sve ove stvari".
Mušterija promisli na trenutak ali ne odgovori ništa ne želeći započinjati raspravu. Frizer završi sa svojim poslom i mušterija napusti radnju. Samo što je izašao iz radnje, vidje na ulici čovjeka sa dugom, nepočešljanom, prljavom kosom i neobrijanom bradom. Izgledao je prljavo i zapušteno.
Mušterija se vrati nazad u radnju i reče frizeru: "Znate što? Frizeri ne postoje."
"Kako to možete reći?"- upita iznenađeni frizer: "Ja sam tu, i ja sam frizer, i upravo sam vas šišao i brijao!"
"Ne!"-viknu mušterija. "Frizeri ne postoje, jer ako postoje, ne bi bilo ljudi sa prljavom dugom kosom i neobrijanom bradom, poput ovog čovjek na ulici."
"Ah, ali frizeri ipak postoje! Te stvari se događaju jer ljudi ne dolaze k meni."
"Točno"- potvrdi mušterija.
"Upravo tako! Bog, također, postoji! Loše stvari se događaju kad ljudi ne idu k NJEMU i kad od NJEGA ne traže pomoć... Zbog toga postoji toliko patnji i boli u svijetu".

zamakdushe @ 16:05 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, listopad 14, 2014


Pošao sam za tobom – je li sam s tobom?

 I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im Isus: "Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!" Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim. (Mk 1, 16-18)

 Isuse, prolazeći uz more moga postojanja, a bijah ono što bijah, pozvao si me. Nisi želio da ostanem ono što bijah, već da postanem onaj, kojim me ti želiš. Ustao sam. Pošao sam za tobom. Gospodine, jesam li onaj kojim me ti želiš? Pošao sam za tobom, ali, je li sam ostao s tobom?

 Novo ime – novi odazov

 Sutradan opet stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika. Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: "Evo Jaganjca Božjega!" Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom. Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: "Što tražite?" Oni mu rekoše: "Rabbi" - što znači: "Učitelju - gdje stanuješ?" Reče im: "Dođite i vidjet ćete." Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. (Iv 1, 35-39)

 Isuse, kad sam čuo: "Evo Jaganjca Božjega!" poželio sam poći za tobom. Ti si to primjetio i poveo me u svoj stan. Razgovarali smo. Bilo je lijepo. Promijenio si mi ime. Bože, čujem li, odazivam li ti se, kad me zazoveš tim imenom danas?

 Pođi za mnom – ustao sam i pošao

 ... ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: "Pođi za mnom!" On usta i pođe za njim. (Mt 9,9)

 Isuse, kako smo u tom trenutku bili jasni. Tvoja riječ – moja poslušnost. Spremnost. Bez objašnjavanja, razumijeli smo se. A danas?

 Razdanilo se – dozva ih k sebi

 Onih dana iziđe na goru da se pomoli. I provede noć moleći se Bogu. Kad se razdanilo, dozva k sebi učenike te između njih izabra dvanaestoricu, koje prozva apostolima: Šimuna, koga prozva Petrom, i Andriju, brata njegova, i Jakova, i Ivana, i Filipa, i Bartolomeja, i Mateja, i Tomu, i Jakova Alfejeva, i Šimuna zvanoga Revnitelj, i Judu Jakovljeva, i Judu Iškariotskoga, koji posta izdajica. (Lk 6, 12-16)

 Isuse, kako me tješi spoznaja što si me prepoznao i izabrao u svojoj molitvi. Kad se je razdanilo pozvao si me. Gospodine, jesam li spreman u molitvi pred tobom čekati da se razdani u mojoj duši, pa da te čujem. Da ti se odazovem?

 Pronalazak života u gubicima

 "Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga." (Mt 10, 37-39)

Isuse! Teške riječi. Težak zadatak. Pitam se pred tobom, pitam se pred sobom; je li sam s obzirom na oca i majku, sina ili kćer, u mučnim trenucima života želio uzeti svoj križ i poći za tobom, u vjeri da ću naći život?

 Mudrost – umnost – malenost

 ... reče Isus: "Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo. Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti." (Mt 11, 25-27)

 Isuse, uistinu niti sam mudar niti uman, ali malen bih želio biti. Ali mudrost i umnost i malenost tvoj je čisti dar. No dok plješću mudrima i umnima, zaboravim da sam poželio biti malen. Pitam se pred tobom, Gospodine, je li sam spreman svojom malenošću posvjedočiti tvoje darove mudrosti i umnosti?

 Radost i blaženost u Isusu

 "Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!" (Mt 5, 11-12)

 Isuse, često sam žrtva ogovaranja i ljudske zlobe. Uvedi me u svjetlo svoje ljubavi i pokaži mi je li to rade što sam svoj ili zato što sam tvoj – zbog tebe. Je li to zbog tebe, bit ću miran i radostan, blažen.

zamakdushe @ 16:17 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, listopad 12, 2014


Ja ne želim nikakvu stegu, pa ni onu Crkve i Božjeg zakona, ja želim biti sasvim slobodan! - izjavi neki mladić Starcu u lice.

- A zašto onda nosiš tenisice? - upita ga Starac.

- Tenisice!? - zbuni se mladić.

- Zar tvoja noga ne bi bila slobodnija da je sasvim bosa? I vidiš, civilizirani ljudi cijelog svijeta hodaju obuveni, a bosonogi su samo divljaci koji ne znaju za obuću. A bosonog čovjek mora paziti da ne izreže svoje tabane, da se ne ubode, opeče, uprlja... On zna da, dok je obuven, korača zapravo mnogo slobodnije. A tako je i s Božjim zakonom. Čovjek se samo u početku osjeća sputan jer je to normalan osjećaj kod svake promjene, ali kad jednom uvidi sve njegove blagodati, osjeća se bolje, sigurnije i slobodnije.
Zato Božji zakon odbacuju samo oni koji ga ne poznaju. A ti, sinko, još misliš da će biti bolje bude li tvoj duh gol i bos?

zamakdushe @ 16:01 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare


Poslanica Kološanima 1, 24-29

“Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu.

Njoj ja postadoh poslužiteljem po rasporedbi Božjoj koja mi je dana za vas da potpuno pronesem Riječ Božju – otajstvo pred vjekovima i pred naraštajima skriveno, a sada očitovano svetima njegovim.

Njima Bog htjede obznaniti kako li je slavom bogato to otajstvo među poganima: to jest Krist u vama, nada slave!

Njega mi navješćujemo, opominjući svakoga čovjeka, poučavajući svakoga čovjeka u svoj mudrosti da bismo svakoga čovjeka doveli do savršenstva u Kristu. Za to se i trudim i borim njegovom djelotvornošću koja u meni snažno djeluje.”

Sveta Terezija, Zamak duše, VII 8

“Uprite oči u Raspetoga i sve će vam se činiti malo.

Ako nam je Njegovo Veličanstvo iskazalo ljubav tako čudesnim djelima i patnjama, kako Mu hoćete ugoditi samo riječima?

Znate li što znači uistinu biti duhovan? Postati robovima Božjim, koje će, opečaćene Njegovim znakom, a to je znak križa, jer su Mu oni već dali svoju slobodu, moći prodati kao robove cijeloga svijeta, kao što je On to bio; jer ne čini im nikakvu nepravdu, niti malu milost.

Tko se na ovo ne odluči, nikada neće sazreti.”

 

zamakdushe @ 15:57 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, listopad 6, 2014

Živite spokojno, predraga moja kćeri, uklonite iz mašte ono što Vas može uznemiriti i recite često našemu Gos­podinu: „Bože, ti si Bog moj i ja se pouzdajem u tebe; ti ćeš mi pomoći i bit ćeš moje utočište i ničega se neću bo­jati". Jer, ne samo da ste Vi s njim, nego je on u Vama, a Vi u njemu. Čega se ima bojati dijete na rukama takvoga oca? Budite kao dijete, moja predraga Erminia. Djeca go­tovo nikada ne misle na svoju budućnost. Ima tko misli za njih. Osjećaju se jaka samo onda kada su sa svojim ocem. Učinite i Vi tako, predraga moja kćeri, i naći ćete mir.

sv. Padre Pio (23. travnja 1918., Ermini Gargani, Ep. III, str. 724)

zamakdushe @ 14:21 |Komentiraj | Komentari: 0


Moja obitelj je tradicionalna kršćanska obitelj. I točno ta tradicionalnost je za mnoge ljude prepreka do iskustva življenja. Dolazio bih u crkvu tješeći se da znam i volim Boga. Tada sam shvatio da to nije ljubav nego navika. Potom sam se upitao želim li biti osoba koja je voljena (od drugih) iz navike? Kako se Bog osjeća kada ga volimo iz navike!?
Shvatio sam da je ljubav prema Bogu nešto što je živo i originalno, nešto ukorijenjeno u dubinama našeg bića, nešto što mijenja naš život i što nam daje moć nositi svjedočanstvo drugim ljudima. Voljeti Boga u sadašnjem trenutku, biti živ sada, ne u budućnosti ni u prošlost, živjeti svaki korak onako kako Bog želi, biti božji glasnik, to je nešto što se uvijek budilo u meni.

OZNAKE AUTENTIČNE LJUBAVI

Što je to ljubav? Koje su odlike istinske ljubavi?
Kako je malo onih koji istinski osjećaju i znaju što je to ljubav. Toliko se danas spomanjenje te riječi izobličilo, da je malo onih koji osjećaju i žive ljubav. Što je ljubav? Pogledajmo sunce. Sunce sije i grije. Pogledajmo more. Pogledajmo prirodu u svoj njezinoj veličini. Ona jednostavno jest. Cvijeće jednostavno miriše.

Nepristranost

Jedna od najvećih odlika ljubavi je nepristranost. Sunce sije nad dobrima i zlima.»Budite savršeni kao što je Otac vaš savršen». Može li drvo reći: pustiću svoju hladovinu dobrima, a uskratit ću je zlima? Drvo jednostavno daje to što jest. Baca hladovinu i na onog koji će ga posjeći. Kad bismo uspjeli održati tu odliku nepristranosti i prestali dijeliti ljude na dobre i zle, na svece i grešnike, uvidjeli bismo srcem da nitko ne griješi jer zna da griješi.

I sam Gospodin na Križu oprašata: «Oprosti im Oče, jer ne znaju što čine» i to je ljubav. Druga velika odlika ljubavi je njezina sloboda. Drvo te pušta da budeš slobodan i cvijeće i sunce te puštaju da budeš slobodan. Jesi li ikad osjetio da cvijet miriše i želi privući tvoju pažnju? Miris toplina sunca, kiša, priroda, kao i ljubav, jednostavno postoje i bez svog objekta. S pravom se kaže: ako čovjek uzima ženu zbog vrijednosti miraza kojeg ona donosi sa sobom, on ne ljubi tu ženu.
Ali, da li vi ljubite kad se družite samo s onima koji vas emotivno i osjećaju, a druge ne prihvaćate? Je li to ljubav? Javlja li se ljubav kad se pojavi neki objekt ili ona jednostavno jest? Je li vam ikad bilo teško pri srcu kad ste vidjeli sječu šume negdje daleko, iako od te šume nećete imati koristi? Ili kad ste gledali nevino osuđene, iako ih ne poznajete? Jeste li ikad maknuli kamen s ceste da se netko ne bi povrijedio, iako nikad nećete upoznati tog čovjeka? Vjerojatno jeste.
To je ljubav koja je postala vidljivom i za nju se ne traži zahvalnost jer je ljubav besplatnna.

Darivanje

To je treća kvaliteta ljubavi, da je ona besplatna. Ne možemo je kupiti. O kad bismo se mogli osloboditi tog poriva da ovladamo drugim ljudima! Kad god je u nama prisila, tjeskoba, strah da nećemo biti voljeni, ljubav umire. Ljubav ne trpi takve osjećaje. Ona jednostavno jest.

Spontanost

Najveća odlika ljubavi je da ona nije svjesna sama sebe, kao što sunce nije svjesno i da grije, ni ptica nije svjesna da pjeva, ni cvijeće nije svjesno da miriše, drvo nije svjesno da baca hladovinu, tako ni ljubav nije svjesna da ljubi. Zamislite da hranite dvije - tri tisuće gladne djece. Činite to iz dobre nakane u svome srcu. Možete li se loše osjećati kad ste tako korisni ovome svijetu? Ne!
Kažemo da često u životu činimo dobra djela. Činimo ih, ali činimo li ih iz ljubavi? «Dođite blagoslovljeni Oca mojega, jer sam bio gladan i dali ste mi jesti i žedan i napojili ste me i gol i zaodjenuste me». A to će oni reći: Kad smo te to, Gospodine, vidjeli i gladna i žedna i utamnici, nismo imali pojma. Ali mi znamo. Ponekad mi pada užasavajuća misao na pamet da bi Gospodin mogao reći: «Dođite Vi blagoslovljeni Oca mojega, jer bio sam gladan, nahraniliste me i žedan, napojili ste me», a oni na drugo strani reći će: «Da znamo Gospodine».
A On će njima: «Ne govorim vama, niste smjeli znati. Što želite zauzvrat dobiti kad činite dobra djela: zavrijediti nebo, zar to možete, platiti mjesto negdje gore, prisiliti Boga da vam se smiluje, trgovati s Bogom?». Čovječe, ti ništa ne moraš! Jedino što moraš jest udahnuti ovaj zrak i osjetiti se živim, jer sve je darovano od života do smrti, od Neba, od Boga. Ti ništa ne moraš. U tome je naša najveća zabluda. Ja nešto moram. Kad shvatite da se ništa ne mora, tada će se pojaviti ljubav, jer ako se ništa ne mora, ljubav se jedino mora.

Sreća

Pokušamo to razumjeti. Ako želimo živjeti sretno, tada ne možemo živjeti bez ljubavi. No ona će se javiti u vašem srcu kada najmanje očekujemo, jer se nju ne može planirati. Ona je tu, u nama. I ništa ne treba činiti da dođemo do nje. Pitate: ali zašto takav osjećaj?
Zato što treba nešto odbaciti. Život je lagan. Teške su naše iluzije, naša pohlepa, ma kakvo svete i pobožne bile . Neka nam na tom putu nebeska Majka bude uzor i zagovornica, jer ona zna kako srcem do Boga . Njezino je srce uistinu majčinsko srce i najkraći put do našega Gospodina.

(Esej o ljubavi vlč. Zlatka Sudca preuzet je sa seminara održanog časnim sestrama u Splitu lipnja
1999. godine)

zamakdushe @ 14:09 |Komentiraj | Komentari: 0
Mali Isus
Arhiva
« » lis 2014
Brojač posjeta
150023
Index.hr
Nema zapisa.