On je živ!
Marija i Isus
Nema zapisa.
Blog - studeni 2011
srijeda, studeni 30, 2011


Dok je put ravan i lagan za ljude dobre volje, onaj – naprotiv – koji je slabih nogu ili koji za put nema oduševljenja ni postojanosti, napredovat će malo i uz velik napor.

sv. Ivan od

zamakdushe @ 13:24 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, studeni 29, 2011
Tko te ikada, Gospodine Bože moj, kad te traži čistom i jednostavnom ljubavlju, neće naći po svojoj želji i miloj volji? Jer ti se prvi pokazuješ i dolaziš ususret onima koji za tobom čeznu.

sv. Ivan od †

zamakdushe @ 08:57 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare



1. Vječna Riječ, Vječna Mudrost velikom odlukom Presvetog Trojstva odlučila je postati čovjekom da spasi izgubljenog čovjeka. S tom je odlukom, vjerojatno, upoznala i Adama, a starim je patrijarsima obećala, kako nam kaže Sv. Pismo, da će postati čovjekom da otkupi svijet. “I zato su, žarkim molitvama zazivali Mesiju da dođe - svi sveti ljudi staroga zavjeta kroz one četiri tisuće godina od postanka svijeta. Uzdisali su, plakali i vapili: Oblaci, daždite pravednika, o zemljo, nek iz tebe nikne Spasitelj”(Iz 45, 8.). – “O Mudrosti, što si proizišla iz usta Svevišnjeg, dođi da nas spasiš!”
Ali njihovi vapaji, njihove molitve i žrtve nisu bile dosta snažne da privuku Vječnu Mudrost, Božjega Sina, iz krila njegova Oca. Dizali su ruke prema nebu, no one su bile prekratke da dosegne do Božjega prijestolja. Prikazivali su trajne žrtve, pa i žrtve svojih srdaca, ali ona nisu bila toliko dragocjena da zasluže primiti tu milost nad svim milostima.
2. Konačno je došlo vrijeme spasenja, i Vječna Mudrost sama je sazdala sebi kuću (Izr 9,1.), boravište dostojno nje same. Ona je oblikovala božansku Mariju u krilu svete Ane uz veću radost nego kad je stvarala svjetove. Nemoguće je, s jedne strane, opisati to neizrecivo davanje Presvetog Trojstva tom divnom biću, a, s druge strane, ne može se sagledati vjernost toga bića kojom je ona odgovarala na milosti svoga Stvoritelja.
3. Snažna bujica beskrajne Božje dobrote nasilno zaustavljena zbog grijeha ljudi od postanka svijeta, opet je snažno proključala u svoj svojoj punini u srcu Marijinu. U svojoj velikodušnosti Vječna joj Mudrost daje sve one milosti koje bi primio Adam sa svim svojim potomcima da je ostao u stanju prvotne pravednosti. Konačno, sva punina božanstva, kaže neki svetac, izlila se na Mariju u onoj mjeri u kojoj ju je to čisto stvorenje moglo primiti.
O Marijo, remek-djelo Svevišnjega, divoto Vječne Mudrosti čudo Božje svemogućnosti, bezdane milosti, sa svim svetima izjavljujem da nema nikoga osim Onoga koji te je stvorio tko bi poznao svu visinu, širinu i dubinu milosti kojima te je obasuo!


4. Božanska je Marija već s četrnaest godina tako snažno rasla u milosti, mudrosti i u savršenoj vjernosti prema Bogu da je zadivila ne samo anđele nego i samoga Boga! Očarala ga je njezina duboka poniznost u kojoj se pred njim snizila do ništavila, privukla ga je božanska čistoća, a njezina živa vjera i žarke molitve pune ljubavi potpuno su ga svladale. Marija je pobijedila tu Mudrost, jer ju je s toliko ljubavi tražila! “O velike li ljubavi Marijine koja je pobijedila Svemogućega!”, veli sv. Augustin.
I začudno, ta je Mudrost htjela iz Očeva krila sići u krilo Djevice da u njemu boravi među ljiljanima njezine čistoće i da joj se posve preda postavši u njoj Čovjekom. Zato joj šalje arkanđela Gabrijela da je pozdravi i kaže da je osvojila Srce te iste Mudrosti i da je poželjela da se u njoj utjelovi. Očekuje samo njezin pristanak. Arkanđeo je izvršio svoj zadatak i uvjerio Mariju da će postati majkom i ostati djevicom, a iz srca joj je iznudio na to pristanak unatoč opiranja njezine duboke poniznosti. Na taj je pristanak čekalo Presveto Trojstvo sa svim anđelima i cijelim svemirom kroz duga i duga stoljeća, a ona se ponizila pred svojim Stvoriteljem i rekla: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!”(Lk 1, 38.).
5. I u tom času pristanka na Božju ponudu dogodiše se čudesa. Duh je Sveti u Marijinu tijelu sazdao i divotno uredio malo tijelo, a Bog je stvorio najsavršeniju dušu koja će ikada opstojati. A Vječna Mudrost se ili Božji Sin, u jedinstvu osobe sjedinila s tim tijelom i s tom dušom. I evo najvećeg čuda na nebu i na zemlji, objave prekomjerne Božje ljubavi: “RIJEČ JE TIJELOM POSTALA”(Iv 1, 14.), Vječna Mudrost se utjelovila. Bog je postao Čovjekom, a da nije prestao biti Bogom. Taj se Bogo-Čovjek naziva Isus Krist, što znači Spasitelj. I evo kratkog pregleda njegova života.
6. Htio se roditi od udate žene, koja je, u stvari, bila djevica, da nitko ne može reći da potječe iz preljubničke veze, i da u toj obitelji prima njezine blagodati, kako nas uče sveti Oci. Njegovo je začeće anđeo Gabrijel navijestio Mariji, kao što smo rekli. On je postao Adamovo dijete a da nije postao baštinik njegove krivnje.




7. To se začeće zbilo jednoga petka 25. ožujka, a 25. prosinca rodio se Spasitelj svijeta u mjestu Betlehemu u siromašnoj štali gdje su mu jasle služile kao kolijevka. Anđeo je navijestio njegovo rođenje pastirima i potakao ih da mu se idu u Betlehem pokloniti. Istodobno pastiri začuše u visinama pjevanje anđela: “Slava Bogu na visini, i na zemlji mir ljudima dobre volje!” (Lk 2,14.).
8. Osmi je dan prema Mojsijevu Zakonu bio obrezan, premda nije bio podložan tom Zakonu, i dobio je s neba mu dano ime Isus. S Istoka došla su tri mudraca da mu se poklone, jer im se ukazala neobična zvijezda koja ih je dovela do Betlehema. Taj se blagdan slavi 6. siječnja i naziva se Epifanija, što znači Božja objava, Bogojavljenje.
9. Četrdeseti dan nakon rođenja sam se htio prikazati u Hramu i ispuniti sve što Mojsijev Zakon traži za otkup prvorođenaca. Neko vrijeme kasnije anđeo obavijesti Josipa da uzme Dijete Isusa i njegovu Majku i da ode u Egipat pred Herodovim bijesom Josip je to i učinio. Neki smatraju da je Gospodin bio u Egiptu oko dvije godine, neki drže tri, a drugi opet, kao Baronius, da je tamo bio do osme godine. Njegova je nazočnost posvetila tu zemlju da sva bude dostojna kao boravište svetih pustinjaka, kako će se to kasnije vidjeti. Euzebije tvrdi da su se s Isusovim ulaskom u Egipat đavli dali u bijeg, a sv. Atanazije kaže da su se srušili svi idoli.
10. S dvanaest godina Sin je Božji raspravljao u hramu među učiteljima s tolikom mudrosti da ih je sve zadivio. Nakon toga događaja sveta nam povijest ne govori ništa o njemu do njegova krštenja što se dogodilo oko njegove tridesete godine života. Tada se Isus povukao u pustinju i postio bez jela i pića. Pobijedio je tu i demona i odonda ostao nad njim pobjednik.


11. Iza toga počeo je propovijedati po Judeji, sabrao je učenike-apostole i izvodio je divna i čudesna djela o kojima nam govore sveti tekstovi. Dosta je da spomenem da je u trećoj godini svoga javnog djelovanja, tj. u trideset i trećoj godini života uskrisio Lazara, da je 29. ožujka slavno ušao u Jeruzalem te da je 2. travnja, koji je pao u četvrtak, tj. 14. dana mjeseca Nisana, slavio Pashu sa svojim učenicima, oprao apostolima noge i uspostavio presveti sakramenat Euharistije pod prilikama kruha i vina.
12. Uvečer istoga dana uhvatili su ga neprijatelji koje je vodio izdajnik Juda. Sutradan, 3. ožujka, unatoč blagdana, osuđen je na smrt nakon strašnog bičevanja, krunjenja trnjem i skrajnjeg ponižavanja. Isti je dan odveden na Golgotu i pribijen na križ između dva zločinca. Tako je Bog nevinosti htio umrijeti najsramotnijom smrti i podnijeti bičeve umjesto Barabe kojega su mu Židovi pretpostavili. Stari Oci govore da je Isus bio prikovan na križ s četiri čavla i da je na tom križu bilo izbočeno drvo kao sjedalo na kojem je tijelo počivalo.
13. Nakon tri grozna sata na križu Spasitelj svijeta je izdahnuo u svojoj trideset i trećoj godini života. Josip iz Arimateje imao je snage da zamoli Pilata za Isusovo tijelo koje je položio u novi grob. Ne zaboravimo ni to da je cijela priroda pokazala svoju žalost nad Isusovom smrću različitim čudesnim znacima koji se dogodiše u času kad je Isus izdahnuo. Uskrsnuo je 5. svibnja i nekoliko se puta ukazao svojoj svetoj Majci i učenicima kroz četrdeset dana, a 14. svibnja poveo je učenike na Maslinsku goru, odakle je, njima naočigled, svojom vlastitom snagom uzašao na nebo da sjedne s desne Ocu, dok je na zemlji ostavio tragove svojih svetih stopa.

zamakdushe @ 08:39 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, studeni 28, 2011


Gospodin je uvijek otkrivao smrtnicima bogatstvo svoje mudrosti i duha, ali ga
mnogo više otkriva u ova vremena u kojima zlo otkriva sve više i više svoje lice.

sv. Ivan od Križa


zamakdushe @ 15:07 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare


Budući da je Bog ljubav, nema ničega stvorenog što nije nošeno i obuhvaćeno beskonačnom dobrotom. Bog ne izjavljuje samo da je ljubav, nego tvrdi: "Veće ljubavi nitko nema od ove, da tko život svoj položi za svoje prijatelje" (Iv 15,13).

Ni jedna druga RELIGIJA ne kaže ono što kaže kršćanstvo: "Bog je ljubav" (1Iv 4,8.16). Vjera se čvrsto drži te riječi, iako ljudi, zbog iskustva patnje i zla u svijetu, sumnjaju da je Bog zaista ljubav. Već u STAROM ZAVJETU Bog govori svojemu narodu kroz usta proroka Izaije: "Jer dragocjen si u mojim očima, vrijedan si i ja te ljubim. Stoga i dajem ljude za tebe... Ne boj se, jer ja sam s tobom" (Iz 43, 4-5a) i naređuje mu da kaže: "Može li žena zaboravit svoje dojenče, ne imati sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću. Gle, u dlanove sam te svoje urezao" (Iz 49, 15-16a). Da govor o božanskoj ljubavi nisu isprazne riječi, potvrđuje Isus na križu, gdje svoj život polaže za svoje prijatelje.



Bog je doista naša Majka, kao što nam je i Otac. BL. JULIJANA IZ NORWICHA (oko 1342. - oko 1413., engleska mističarka)

Prava ljubav boli. Ona mora uvijek boljeti. Nekoga ljubiti mora biti bolno, bolno ga je ostaviti, htjeli bismo za njega umrijeti. Kada se ljudi vjenčaju moraju sve drugo ostaviti da bi jedno drugo ljubili. Majka koja daruje život djetetu, puno pati. Riječ "ljubav" danas je tako neshvaćena i zlorabljena. MAJKA TEREZIJA




zamakdushe @ 15:00 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, studeni 26, 2011



Na zemlji smo samo na proputovanju,
a naša je domovina na nebesima.

Svu svoju brigu povjerite Bogu,
jer On se brine za nas.

Sveti Petar


zamakdushe @ 14:44 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, studeni 25, 2011
"Poniznost je magnet Srca Božjega.
"Poniznost i blagost su temelji svetosti."
sv. Franjo Saleški
 

zamakdushe @ 09:52 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare



1. Budući da je ta uzvišena ljepota po prirodi prijateljica dobra (Mudr 7, 22.), a posebno dobra koje posjeduje čovjek, njezina je najveća radost da se saopćuje. Zato kaže Duh Sveti da ona među narodima traži osobe nje dostojne i da se izlijeva i predaje svetim dušama (Mudr 6, 17; 7, 27.). I upravo ta komunikacija Vječne Mudrosti čini od tih duša Božje prijatelje i proroke.
Nekoć je ušla u dušu Božjeg sluge Mojsija i komunicirala mu obilnu svjetlost da je vidio velike stvari i divnu snagu da čini čudesa i odnaša pobjede: “Ušla je u dušu sluge Gospodnjeg, i on se strašnim kraljevima opro čudesima i znacima” (Mudr 10, 16.). Kad božanska Mudrost uđe u dušu, ona u nju sa sobom donosi svakovrsna dobra i nebrojeno bogatstvo. “S njome su mi došla sva dobra i od ruku njezinih blago nebrojeno” Mudr 7, 11.). Tako svjedoči za istinu Salomon nakon što je primio Mudrost.
2. Između bezbrojnih učinaka koje Mudrost izvodi u dušama, a često na tako tajanstven način da ih možda ni sama duša ne zapaža, evo samo nekoliko onih najobičnijih.
3. Vječna Mudrost saopćuje duši koja je posjeduje svoj duh pun svjetla: “Zato se pomnolih, i razbor dobih; zavapih, i primih duh Mudrosti” (Mudr 7, 7.). Taj profinjeni i pronicavi duh kakav je bio u Salamona prosuđuje oštroumno i prodorno o svim stvarima: “Na sudu će se vidjeti kako sam oštrouman, i divit će mi se velikaši kad stanem pred njih” (Mudr 8, 11.).
4. Ona priopćuje čovjeku veliku znanost svetaca, ali i druge prirodne znanosti, pa i one najtajnije, ukoliko su joj podesne:”Ako li tko čezne za većim znanjem, ona poznaje prošlost i proriče budućnost, vična je izrekama i umije odgonetati zagonetke”(Mudr 8,8). Jakovu je dala znanje svetaca, podarila mu znanje o svetinjama (Mudr 10, 10.). Salomonu je dala istinsku znanost o cijeloj prirodi, o svemu što jest (Mudr 7, 17.). “I spoznadoh sve što god je tajno i javno”(Mudr 7, 21.).




5. Iz tog istog beskrajnog izvora svjetlosti crpili su svoje uzvišene spoznaje svi crkveni naučitelji, između ostalih sv. Toma Akvinski, kako sam priznaje, a mi ih upravo i cijenimo zbog tih spoznaja. Sami zapažate da ta rasvjetljenja i spoznaje koje daje Mudrost nisu suhe, besplodne i nepobožne, već su pune svjetla i unkcije, one su djelatne i pobožne, zadiru u srce i zadovoljuju ga, a istodobno nam prosvjetljuju duh.
6. Mudrost ne daje čovjeku samo svjetlo da spozna istinu, već daje i divnu sposobnost da tu istinu preda drugima: “Ima znanje da govori”(Mudr 1,7). Mudrost posjeduje spoznaju onoga što se govori, i ona daje znanje da se to dobro govori, jer “ona je otvorila usta nijemima i obdarila djecu nejaku jezikom rječitim” (Mudr 10, 21.). Ona je razriješila nerječit jezik Mojsijev, ona je “dala svoje riječi u usta prorocima ... da istrebljuju i ruše, da zatiru i nište, da grade i sade” (Jer 1, 9-10.), mada se oni branili da ne znaju govoriti više od malog djeteta.
Mudrost je dala i apostolima lakoću u propovijedanju Evanđelja da posvuda objavljuju divotna djela Božja (Dj 2, 1.). “Ti puniš usta besjedom”. Od njihovih je ustiju načinila riznicu riječi. Budući da je božanska Mudrost od vječnosti i u vremenu, ona je uvijek govorila, i na njezinu je riječ sve stvoreno i sve obnovljeno. Ona je govorila preko proroka i preko apostola, a govorit će i do konca vjekova kroz usta onih kojima se daje.
7. No riječi koje božanska Mudrost saopćuje ljudima nisu neke uopćene, prirodne i ljudske riječi već su one uistinu božanske (1 Sol 2, 13.). To su jake, djelujuće i prodorne riječi: “Oštrije od svakog dvosjeklog mača”(Heb 4, 12.), koje idu od srca onoga koji govori do srca onoga koji sluša. Salomon je primio upravo taj dar Mudrosti, jer mu “dade Bog govoriti kako ga svjetova”(Mudr 7, 15.).
8. Te je riječi Gospodin obećao i svojim apostolima: “Ja ću vam dati riječitost i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti ni oduprijeti svi vaši neprijatelji”(Lk 21, 15.). A u našem vremenu ima tako malo propovjednika koji imaju taj neprocjenjivi dar riječi, koji mogu reći sa sv. Pavlom: “Navješćujemo Mudrost Božju”!(1 Kor 2, 7.).
Oni, naprotiv, većinom govore prema naravnom svjetlu svoga duha ili iz kakve knjige, a ne, kako ih savjetuje božanska Mudrost, ili iz božanskog obilja (Mt 12, 34.) što im ga pruža Mudrost. Upravo danas i ima tako malo obraćenika koji se obraćaju pod djelovanem riječi. Kad bi propovjednik uistinu primio od Mudrosti taj dar riječi, njegovi bi slušatelji jedva mogli oboljeti njegovim riječima, kako nas uči primjer sv. Stjepana: “Ne mogoše odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio”(Dj 6, 10.). Takav bi propovjednik govorio istodobno i s puno miline i s autoritetom kao onaj koji ima vlast.(usp.Mk 1, 22.)




9. Vječna Mudrost, predmet blaženstva i naslade Vječnoga Oca i radost anđela, postaje u čovjeku koji je posjeduje počelom najčišćih slasti i utjehe. Ona mu daje tek za sve što je Božje, a odvraća ga od stvorenja. Duh mu razveseljuje blještavilom svoga svjetla, a u srce mu ulijeva neopisivu radost, zadovoljstvo i mir usred gorčina i okrutnih muka kako kaže i sv. Pavao: “Preobilna je radost moja zbog sve nevolje naše” (2 Kor 7, 4.). “Kada se vratim kući, tad ću počinuti kraj nje, jer u drugovanju s njome nema gorčine, i nema bola u zajedništvu s njom, već samo užitak i radost!(Mudr 8, 16.). I u svemu tome sam se radovao, jer Mudrost sve donosi.(Mudr 7, 12.) U ljubavi je njezinoj radost čista” (Mudr 8, 18.). A radosti i užici koje donose stvorenja samo izgledaju kao radost, a u stvari su opterećenje duha.
10. Kada se vječna Mudrost predaje jednoj duši, ona joj daje sve darove Duha Svetoga i sve nužne kreposti u visokom stupnju: daje joj bogoslovne kreposti: živu vjeru, čvrstu nadu, goruću ljubav; stožerne kreposti: razboritu umjerenost, veliku razboritost, savršenu pravednost i neslomljivu jakost; moralne kreposti: savršenu vjeru, duboku poniznost, ljupku blagost, potpunu poslušnost, potpuno odreknuće sebe, trajno mrtvljenje, uzvišenu molitvu itd....
To su te krasne kreposti i nebeski darovi o kojima Duh Sveti u malo riječi ovako govori: “Ako li pak tko ljubi pravednost, kreposti su plodovi njezinih napora: ona poučava umjerenosti i razboritosti, pravednosti i hrabrosti, od kojih u životu nema ništa korisnijeg ljudima”(Mudr 8, 7.)
11. Konačno, budući da je Mudrost najaktivnija od svega, “gibljivija je od svakog gibanja”, ona ne ostavlja one kojima je poklonila svoje prijateljstvo u stavu mlakosti i nemara, već ih raspaljuje ognjem ljubavi i nadahnjuje im velike pothvate na slavu Božju i spasenje duša. No da ih prokuša i da ih učini što dostojnijima sebe, pribavlja im velike borbe i čuva za njih suprotivštine i oprečnosti gotovo u svemu što poduzimaju.
Dopušta čak i đavlu da ih kuša, a svijetu da ih ocrnjuje i prezire, dok ih njihovi neprijatelji nadvladavaju i pobjeđuju. Čak ih i sami prijatelji i rođaci napuštaju ili izdaju. Sad pripušta da izgube dobra, sad im opet šalje kakvu bolest. Ondje ih čeka nepravda, tamo opet žalost i utučenost srca. Kuša ih na svaki način u tijesku raznih nevolja. “Ako su u očima ljudskim bili kažnjeni, nada im je puna besmrtnosti. Za malo muke zadobili su dobra velika, jer ih je Bog stavio na kušnju i našao da su ga dostojni. Iskušao ih je kao zlato u taljiku i primio ih kao žrtvu paljenicu”(Mudr 3, 4-6.). “Mudrost je pravedniku uspjehom okrunila napore njegove i umnožila plodove truda njegova. Kad su ga pritijesnili lakomci, pomogla ga je i obdarila bogatstvom, sačuvala ga od neprijatelja i zaštitila ga od zasjeda, darovala mu pobjedu u žestokom boju da spozna kako je bogobojaznost od svega jača”(Mudr 60, 10-12.).
12. Priča se o bl. Henriku Suzo, redovniku sv. Dominika, da se u žarkoj želji da zadobije vječnu Mudrost više puta njoj ponudio da trpi sve muke na svijetu, samo da postigne njezine blagotvorne milosti. “Ne znaš li”, reče jednog dana sam sebi, “da zaljubljeni preuzimaju na sebe tisuće muka radi one koja je predmet njihove ljubavi. Bdjenja su im draga, zamor ugodan, rad im je odmor, samo ako su se ma i jednom uvjerili da je to drago ljubljenoj. Pa ako ljudi toliko čine da udovolje smradnoj lešini, ne sramiš li se što si se pokolebao u odluci da nađeš Mudrost? Ne, Vječna Mudrosti, nikad se neću pokolebati u tvojoj ljubavi, makar morao krčiti guštaru i trnje iznad svoje glave da dođem do tvog boravišta, i makar se u mom tijelu i u mojoj duši sukobilo tisuću grozota. Tvoje će mi prijateljstvo biti iznad svega, i ti ćeš apsolutno vladati nad svim mojim osjećajima.”




13. Nekoliko dana kasnije dok je putovao, zapao je među lopove koji su ga pretukli da je tako jadno izgledao te se i njima samima sažalio. Videći da je tako napušten i osamljen, zapade u duboku melankoliju i zaboravi na svoju odluku da će hrabro podnijeti sve protivnosti. Poče plakati razmišljajući zašto ga je Bog ovako ucvilio. Zatim je u tim mislima i usnuo. Ujutro u osvit dana začuje glas koji mu je ovako predbacio: “Evo, dakle, našeg vojnika koji prelazi planine, vere se na litice, obara na utvrde, koji ubija i komada svoje neprijatelje sve dok je u stanju utjehe. Čas iza toga, u nevolji, ostavlja ga hrabrost i ne zna gdje mu je glava. U utjehama je lav, a u stisci plašljivi jelen. Mudrost ne daje svoje prijateljstvo takvim kukavicama i mlitavcima.” Na te prigovore bl. Henrik prizna svoju pogrešku što se prekomjerno žalostio i zamoli Vječnu Mudrost da mu dopusti da se isplače i da tako olakša svoje opterećeno srce. “Ne, ne”, odgovori glas, “jer te nijedan stanovnik neba ne bi cijenio videći te kako se predaješ suzama kao kakvo dijete ili ženica. Stoga obriši oči i pokaži vedro lice!”
14. Eto tako križ postaje baština i nagrada onih koji žele ili već posjeduju Vječnu Mudrost. Ali ta ljupka gospodarica sve proračunava, važe i mjeri te daje svoje križeve svojim prijateljima u onoj mjeri u kojoj ih oni mogu nositi, te na njih izlijeva toliku bujicu svojih naslada da im ti križevi postaju pravi užici.

zamakdushe @ 09:24 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 23, 2011


Ali ne zaboravite da nitko nije već od rođenja svet: svetac se postaje, on to postaje iz neprestanog djelovanja čovjeka i božanske milosti. Zbog toga: Ako hoćeš dosljedno živjeti kao kršćanin – a ja znam da hoćeš, iako su ti pobjede i stalno usmjeravanje našeg jadnog tijela prema višemu često teške – onda moraš s više brige paziti na male stvari, jer svetost, koju Gospodin od tebe traži može se postići samo ako se s ozbiljnošću hvatamo posla i svakodnevnih, ponajviše neznatnih dužnosti, iz ljubavi prema Bogu.

zamakdushe @ 09:53 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare


"Bog je svjetlost i tame nema u njemu nikakve" (1Iv 1,5). Njegova je riječ istina (Izr 8,7; 2Sam 7,28) i njegov je zakon istina (Ps 119,142). Sam se Isusu predstavlja kao Božja Istina kada pred Pilatom priznaje: "Ja sam se zato rodio i došao na svijet da posvjedočim za istinu" (Iv 18,37).

Ne može se Boga podvrgnuti nekom postupku dokazivanja jer ga znanost ne može uzeti za objekt ispitivanja. Pa ipak, sam se Bog na sebi vlastit način podvrgava postupku dokazivanja. Da je Bog istina, znamo na temelju potpune Isusove vjerodotojnosti. On je "Put, Istina i Život" (Iv 14,6). To svatko može isprobati i iskusiti, ako se njemu prepusti. Kada Bog ne bi bio "istinit", razum i vjera ne bi mogli ući u dijalog. Razumijevanje je moguće jer je Bog istina i jer je istina božanska.

Isus Krist je uosobljena Istina koja k sebi privlači svijet. Svjetlo koje iz Isusa izbija jest sjaj Istine. Svaka je druga istina djelić Istine, koja je On i na njega upućuje. BENEDIKT XVI

zamakdushe @ 09:43 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 21, 2011

Bog te ne želi istrgnuti iz tvoje sredine, niti udaljiti od svijeta ni tvog staleža, niti od tvojih plemenitih ljudskih težnji ni tvoje profesije…, no, želi da tu budeš svet!

sv. Josemaria Escriva


zamakdushe @ 09:24 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare



1. Bog ima svoju Mudrost, i ta je jedina i istinska koju trebamo ljubiti i tražiti kao veliko blago. Ali i pokvareni svijet ima svoju mudrost. Takvu trebamo osuditi i prezreti kao zlu i opasnu. I filozofi imaju također svoju mudrost. S njom treba da postupamo kao s beskorisnom, a katkada treba da je odbacimo kao opasnu za spasenje. Do sada smo, kako kaže Apostol, govorili savršenim dušama samo o Božjoj Mudrosti. Ali da ih ne bi prevario varavi sjaj svjetske mudrosti, otkrijmo njenu obmanu i zloću.
2. Svjetska mudrost je ona o kojoj je rečeno: “Uništit ću mudrost mudrih” (1 Kor 1, 19.), tj. mudrih ovoga svijeta. Težnja – “mudrost tijela neprijateljstvo je prema Bogu” (Rim 8, 7.). “Ta, naime, mudrost ne dolazi odozgo, već je ona zemaljska, ljudska, đavolska”(Jak 3, 15.). Ta se svjetska mudrost savršeno slaže s načelima i modom svijeta. To je neprestana težnja za veličinom i čašću. Ona je potajno i trajno traženje vlastitog užitka i koristi, i to ne na neki grub i upadan način, uz neki skandalozni grijeh, već fino, taktički i proračunato, jer inače to više ne bi bila “mudrost”, već obična raskalašenost.
3. Svjetski mudrac je čovjek koji zna dobro voditi poslove, uspijeva u svim zemaljskim pothvatima, a ne daje dojam da to namjerno čini, zna se vješto prikriti i neopazice varati, a da to nikom ni ne dođe do svijesti. Kaže jedno, a misli drugo, jako se brine za javno mnijenje i učtivost i zna se prilagoditi svemu što mu je na korist, a malo se brine za Božje interese i slavu. Potajno i zlobno spaja istinu s laži, Evanđelje sa svijetom, krepost s grijehom, a Isusa Krista s Belijalom. Želi da ga ljudi smatraju poštenim, ali neće da mu kažu da je pobožan; prezire, truje ili osuđuje svaku pobožnost ako se kosi s njegovom. Konačno, svjetski je mudrac čovjek kojega vode samo osjećaji i ljudski razum, te se samo prekriva vanjštinom kršćanina i poštena čovjeka, a nije mu stalo da se svidi Bogu, niti se trudi da pokorom dade zadovoljštinu za grijehe koje je počinio protiv njegova božanskog Veličanstva.
4. Ponašanje toga svjetskog mudraca osnovano je: na časti, na onome “što će reći svijet”, na običajima, na punom želucu, na koristi, na svečanom izgledu i na zabavi. To je, kako on misli, sedam nedužih pokretača na koje se oslanja da mu život bude miran. Ima on i posebnih kreposti zbog kojih ga kanoniziraju svjetovnjaci, a to su: neustrašivost, finoća, politika, spretnost u pothvatima, uglađenost, učtivost i dobro raspoloženje. A za velik grijeh drži: neosjetljivost, glupost, neotesanost i pobožnjaštvo.
5. Svom mogućom vjernošću slijedi zapovijedi koje mu nameće svijet: poznavati dobro svijet; živjeti kao častan čovjek; voditi spretno poslove; sačuvati dobro ono što ti pripada; izdići se iz prašine; stjecati sebi prijatelje; posjećivati ugledne; dobro se hraniti; otjerati od sebe melankoliju; izbjegavati svaku posebnost, neotesanost, pobožnjaštvo.
6. Svijet još nije nikada bio tako pokvaren kao sada, jer još nije nikada bio tako profinjen i mudar u svom umovanju niti tako prepreden. Tako se vješto služi istinom da nas prodahne lažju, krepošću da opravda grijeh, a i riječima samog Isusa Krista da opravda svoje, tako da se često prevare i oni koji su Božji. Velik je broj tih mudraca u očima svijeta, a koji su ludi pred Bogom: Luđaka je neizmjeran broj.




7. Zemaljska mudrost, o kojoj govori sv. Jakov, jest ljubav prema dobrima ove zemlje. S tom se mudrošću mudraci ovoga svijeta potajno združuju kad im se zalijepe srca na ono što posjeduju, kada vode parnice i nepotrebne razmirice da nešto steknu ili sačuvaju, kada velik dio svog vremena ni o čem drugom ne razmišljaju i ne govore osim o vremenitim stvarima. Za njih se jedino i zalažu, dok se za svoje spasenje i za sredstva tog spasenja, kao što su ispovijed, pričest ili molitva, brinu tek površno, nemarno i povremeno, samo da pred ljudima sačuvaju izgled pobožnosti.
8. Tjelesna je mudrost ljubav prema užicima. Upravo takvu izabiru mudraci ovoga svijeta, tražeći samo sjetilne užitke. Žele samo dobro jesti, a daleko odbijaju sve što može mrtviti njihovo tijelo uzrokujući mu neudobnost, kao što su to post ili koja druga tjelesna strogost. Takvi redovito misle samo na jelo, pilo, zabave, smijeh, razonodu, kako da najugodnije provedu vrijeme, a za to traže mekane krevete, razbibrige, fine gozbe i ugodno društvo.
I nakon svih tih užitaka u kojima su bez skrupula sudjelovali ugađajući svijetu i brižljivo čuvajući svoje zdravlje, traže sebi ispovjednika koji će biti “najmanje skrupulozan”. (Oni, naime, tako zovu raspuštene ispovjednike koji ne vrše svoju dužnost.) Tako žele na jeftin način zadobiti mir za svoj ugodni i lagodni život i oproštenje svih grijeha. Kažem: na jeftin način, jer ti mudraci po tijelu obično žele za pokoru koju molitvicu ili kakvu milostinju mrzeći sve što bi moglo nanijeti bol njihovu tijelu.
9. Đavolska je mudrost štovanje časti i ljubav prema njima. S tom se mudrošću združuju mudraci ovoga svijeta kada, makar i potajno, teže za veličinom, čašću, dostojanstvom i uzvišenim službama, kada traže da ih ljudi priznaju, časte, hvale i da im plješću, kada u svom proučavanju, poslovima, borbama i riječima traže samo ljudsku slavu želeći da ih svi smatraju pobožnim i učenim ljudima, velikim vođama, pravnim stručnjacima, ljudima neobičnih zasluga i značenja, kad ne mogu podnijeti da ih se prezire ili osramoti, te sakrivaju sve što je na njima manjkavo, a ističu lijepo.
10. Potrebno nam je da s Gospodinom Isusom, Utjelovljenom Mudrošću, prezremo i osudimo te tri vrste lažne mudrosti da bismo zadobili pravu. A prava mudrost ne traži vlastiti interes, i ne nalazimo je na zemlji kod onih koji žive prema vlastitim prohtjevima, jer joj se protivi sve što je u očima tih ljudi veliko i uzvišeno.
11. Osim te svjetske opasne i vrijedne osude mudrosti, postoji među filozofima i jedna naravna mudrost. Tu su naravnu mudrost s toliko zauzetosti tražili nekoć Egipćani i Grci: - Grci traže mudrost “ (1 Kor 1, 22.). Oni koji su je postigli nazivani su magi ili mudraci. Ta je mudrost uzvišena spoznaja prirode u njezinim počelima. Ona je bila u punini saopćena Adamu u stanju njegove nevinosti. Dana je u obilju i Salomonu, a u kasnijim vjekovima i nekolicina ljudi primila je jedan njezin dio, kako nam to i povijest pokazuje.




12. Filozofi hvale svoje filozofske dokaze kao sredstva da postignemo tu mudrost. Alkemičari hvale tajne svog tajanstvenog proučavanja kojim žele doći do filozofskog kamena (kamena mudrosti), jer po njihovu mišljenju u njemu je sadržana mudrost. Zapravo, ako se filozofija Škole gleda u kršćanskom svjetlu, ona širi duh i osposobljuje ga za uzvišenije znanosti, ali neće nikada doseći onu naravnu mudrost koju su toliko hvalili u antičko doba.
13. Kemija ili alkemija ili znanost o rastavljanju i svođenju prirodnih tijela na njihova počela, još je besmislenija. Iako je ta nauka stvarna, ona je zaludila i prevarila velik broj ljudi odvrativši ih od postavljenog cilja. Uz to, osobno ne sumnjam, koliko imam iskustva o tome, da se i đavao danas njome služi da se tako gubi i novac i vrijeme, milost i duša, a sve pod izlikom da se dođe do “kamena mudrosti”. Nema nijedne znanosti koja obećava tako velike stvari i koja treba tako velika sredstva. Ona obećava da će dobiti “kamen mudrosti” pomoću nekog praha koji nazivaju “prah za uštrcavanje” (de projection). Kad se taj prah uštrca u bilo koji metal, ako se metal pritom rastopi, mijenja metal u srebro ili zlato, što čuva zdravlje, liječi bolesti, pače produžuje i život i izvodi nevjerojatna djela koja neznalice smatraju božanskim i čudesnim.
Postoji čitava klapa ljudi koji se na tom području smatraju učenjacima, a nazivaju ih kabalistima. Oni tako čuvaju tajnovitost te znanosti da bi radije izgubili i život nego da otkriju te tobožnje tajne.
14. U svojim izjavama oni se oslanjaju na slijedeće osobe:
Na Salomona od kojeg su, navodno, primili tajnu o “mudrosnom kamenu”, hvališući se da imaju njegovu tajanstvenu knjižicu, lažnu i opasnu, pod naslovom “Salomonov ključić”. Na povijest Ezre kojemu je Bog dao piti neko nebesko piće po kojemu je primio Mudrost, kako je to naznačeno u 7. Ezrinoj knjizi. Na Rajmunda Lulle-a i više drugih velikih filozofa, za koje tvrde da su pronašli filozofski kamen. Konačno, da bolje sakriju svoje varke pod plašt pobožnosti, kažu da je to Božji dar koji On daje samo onima koji su ga dugo za nj molili i koji su ga zaslužili svojim naporima i molitvama.
15. Iznio sam vam maštanja ili iluzije ove isprazne znanosti da ne biste i sami bili prevareni kao toliki drugi. Poznajem, naime, neke koji su mnogo utrošili i potratili toliko vremena na istraživanje te tajne pod najljepšim i najpobožnijim izlikama što postoje, a konačno su se kajali priznavajući da su sve to varke i iluzije. Ne vjerujem u mogućnost postojanja “filozofskog kamena”.
Učenjak Delrio vjeruje i dokazuje da je moguć; drugi ga također niječu. Bilo što mu drago, nije dolično, pače je i opasno, da se jedan kršćanin upušta u to da ga traži. To znači nanijeti uvredu Isusu Kristu, Utjelovljenoj Mudrosti, u kojem je sve blago mudrosti i znanja Božjega, sve blagodati naravi, milosti i slave. To znači također biti neposlušan Duhu Svetome koji govori: “Ne trudi se oko onog što je iznad tvoje snage”(Sir 3, 22.).
16. Ostanimo, dakle, u Isusu Kristu, Vječnoj i Utjelovljenoj Mudrosti, jer je izvan njega samo zabluda, laž i smrt: - “Ja sam Put, Istina i Život”(Iv 14, 6.).

sv. Ljudevit Marija Grignion Montfortski


zamakdushe @ 09:04 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, studeni 20, 2011



Potrebno je od vremena do vremena ponovno podsjetiti na to da se Isus nije obraćao nekim povlaštenim osobama, već da je došao zato da objavi sveobuhvatnu ljubav Božju. Bog ljubi sve ljude i od svih njih očekuje ljubav. Od svih – bez obzira kakve su im osobine, kojemu staležu pripadaju, kojega su zanimanja i kakvu službu imaju. Obični svagdašnji život nije mala stvar: svi putovi na zemlji mogu biti povod za susret s Kristom, koji nas zove da se s Njime sjedinimo, da bismo na mjestu na kojem jesmo ispunili Božji zadatak.

zamakdushe @ 19:53 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, studeni 18, 2011



Bog se očituje imenom jer želi da mu se čovjek može obratiti.

Bog ne želi ostati nepoznata imena (inkognito). On ne želi biti čašćen samo kao kakvo "više biće" kojega se osjeća ili naslućuje. Bog želi biti prepoznat, da ga se može kao stvarnoga i djelotvornoga zazivati. Bog u gorućem grmu otkriva Mojsiju svoje sveto ime: -->JHVH (Izl 3, 14). Bog čini da mu se njegov narod može obratiti, ali ipak ostaje skriveni Bog. Iz strahopoštovanja pred Bogom u Izraelu se nije izgovaralo (i ne izgovara se) Božje ime te se zamjenjuje izrazom Adonai (Gospodin). Tom se riječi služi i NOVI ZAVJET kada Isusa časti kao pravoga Boga: "Isus je Gospodin" (Rim 10, 9).

JHVH/JAHVE je najvažnije ime Božje u Starom zavjetu (Izl 3, 14). Može ga se prevesti: "Ja sam koji jesam". Za židove, kao i za kršćane, označava jedinoga Boga na svemu svijetu, stvoritelja, uzdržavatelja, tvorca saveza, osloboditelja iz egipatskog ropstva, suca i spasitelja.

Nato Mojsije reče Bogu: "Ako dođem k Izraelcima pa im kažem: 'Bog otaca vaših poslao me k vama', i oni me zapitaju: 'Kako mu je ime?' - što ću im odgovoriti?" "Ja sam koji jesam", reče Bog Mojsiju. Onda nastavi: "Ovako kaži Izraelcima: 'Ja jesam' posla me k vama." Dalje je Bog Mojsiju rekao: "Kaži Izraelcima ovako: 'Jahve, Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama.' To mi je ime dovijeka, tako će me zvati od koljena do koljena." Izl 3,13-15




zamakdushe @ 10:31 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 17, 2011


Dužnost je kršćanina utapati zlo u preobilju dobra. Nije tu riječ o nekoj negativnoj borbi, niti da se bude protiv nečega. Naprotiv: trebamo živjeti u afirmaciji, ispunjeni optimizmom, s mladošću, u radosti i miru; gledati svakoga s razumijevanjem: one koji slijede Krista i one koji Ga napuštaju, ili ne poznaju.– Ali, razumijevanje ne znači uzdržanost i ravnodušnost, već djelovanje.

zamakdushe @ 11:14 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 16, 2011


1. Između Vječne Mudrosti i čovjeka postoji nevjerojatno tijesna veza prijateljstva. Mudrost je za čovjeka, a čovjek je stvoren za Mudrost. Ona je neiscrpiva riznica ljudima (Mudr. 7, 14.), a ne za anđele, ni za druga stvorenja.
To prijateljstvo Mudrosti prema čovjeku proizlazi iz same njegove biti već u stvaranju, jer je čovjek zgusnuti sadržaj njezinih čudesa, njezin mali i veliki svijet, njezina živa slika i namjesnik na zemlji. I otkad je iz preobilne ljubavi prema čovjeku postala njemu slična postavši i sama čovjekom i predala se u smrt da ga spasi, ona ga ljubi kao svoga brata i prijatelja, kao učenika, sljedbenika, cijenu svoje krvi i subaštinika svoga Kraljevstva. I kad joj srce kojeg čovjeka odbije ljubav, ili joj se ta ljubav preotme, tad je nad njom izvršen pravi zločin i pravo nasilje.
2. Ta vječna i toliko ljupka ljepota toliko želi prijateljstvo ljudi, da je nadahnula i knjigu da postigne to prijateljstvo otkrivajući čovjeku svoju uzvišenost i živu želju kojom ga želi imati. Ta je knjiga kao pismo ljubljene svom ljubljenom da zadobije njegovu ljubav. Tako žarkom željom čezne za čovjekovim srcem i tako nježno traži njegovo prijateljstvo, a izrazi i pozivi toliko su puni ljubavi, da, rekao bi, dok ih sluša, da to nije Vladarica neba i zemlje, i da joj je potreban čovjek da tek onda postane sretna.




3. Da bi našla čovjeka, “navrh brda, uza cestu, na raskršćima, kod izlaza iz grada, kraj ulaznih vrata, ona glasno viče: Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim (Iz 8, 4.). Ja vas tražim, ja vas želim, vama svoj glas upravljam. Poslušajte i dođite k meni, ja ću vas učiniti sretnima! A da ih što jače privuče, ona im govori: Po meni kraljevi kraljuju i velikaši dijele pravdu. Po meni knezuju knezovi, i odličnici i svi suci zemaljski (Izr 8,15 sl.).
4. Ja ljubim one koji ljube mene, i nalaze me oni koji me traže. U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravednost. Moj je plod bolji od čista i žežena zlata i moj je prihod bolji od čistoga srebra. Ja kročim putem pravde, sred pravičnih staza, i njima vodim sve koji mi dolaze, da dadem dobra onima koji me ljube i napunim njihove riznice. I budite uvjereni da je moja najveća radost i najveća milina da budem uz djecu čovječju (Izr 8, 31.).
5. Tako, djeco, poslušajte me, blago onima koji čuvaju moje putove. Poslušajte pouku da stečete mudrost, i nemojte je odbaciti. Blago čovjeku koji me sluša i bdi na mojim vratima svaki dan i koji čuva dovratnike moje. Jer tko nalazi mene, nalazi život i stječe milost od Gospodina. A tko se ogriješi o mene, udi svojoj duši: svi koji mene mrze, ljube smrt (Izr 8, 32-36.).
6. Nakon tolikih nježnih i privlačnih riječi da za se pridobije prijateljstvo ljudi, kao da se još boji da se oni zbog njezina uzvišena sjaja i vrhovnog veličanstva ne usude iz poštovanja pristupiti k njoj. Zato ih dalje uvjerava: Mudrost je sjajna i ona ne tamni: lako je vide koji je ljube i nalaze je oni koji je traže. Ona pretječe sve koji je žude, i prva im se pokazuje. Tko zorom rani njoj, taj se ne muči: nalazi je gdje sjedi kraj vrata njegovih (Mudr 6, 12-14.).
7. Konačno, da bi se vječna Mudrost što više približila ljudima i što bolje im pokazala svoju ljubav, išla je dotle da je postala Čovjekom, da je postala Djetetom, postala je siromahom i za čovjeka umrla na križu.
I koliko je puta za vrijeme svoga zemaljskog života uzviknula: Dođite k meni, dođite svi k meni! Ja sam, ne bojte se; zašto se bojite? (usp.Mt 11, 28.). Ta ja sam vam sličan, ja vas ljubim. A vi ste grešnici? - Pa upravo njih ja tražim. Ja sam prijateljica grešnika! Udaljili ste se iz ovčinjaka svojom krivnjom? - Ja sam dobri Pastir! Opterećeni ste grijesima, prekriveni gnusobama, ucviljeni žalošću? – Baš zato treba da dođete k meni, jer ja ću vas okrijepiti, ja ću vas odmoriti!




8. Htijući zasvjedočiti čovjeku ljubav do smrti koju je prihvatila mjesto njega da ga spasi, i ne mogavši se od njega odijeliti, našla je divnu tajnu po kojoj će istodobno umrijeti i živjeti i ostati s njime do konca vjekova, a to je veličanstveno i puno ljubavi iznašašće Euharistije. A da ostvari svoju ljubav u tome otajstvu, nije se žacala ni toga da promijeni i preokrene čitavu narav.
Budući da nije htjela da samo na izvanjski način ostane uz čovjeka, nije se skrila pod sjaj dijamanta ili kojeg drugog dragog kamena, već se sakrila pod priliku komadića kruha koji je hrana svojstvena čovjeku, da bi po blagovanju ušla u njegovo srce i tamo našla svoju radost i slast. “To je svojstvo onih koji žarko ljube.” “O vječna Mudrosti, Bože, koji sam sebe razdaješ iz ljubavi prema čovjeku!”
9. Ako nas ne takne ova žarka želja kojom nas s toliko ljubavi traži i ako nas ne ganu toliki znakovi prijateljstva ove ljubezne Mudrosti, znajmo da je velika okorjelost našega srca i da smo vrlo nezahvalni. I ako se, umjesto da je slušamo i tražimo, oglušimo na njen poziv i izbjegavamo je, i ako je, umjesto da je častimo i ljubimo, preziremo i vrijeđamo, kakva je naša okrutnost, i kakva nas čeka kazna već na ovom svijetu! I jer nisu slijedili puta mudrosti, izgubili su spoznaju o dobru, i još ostavili svijetu spomenik svoje ludosti, da se ne mogahu sakriti zlodjela njihova (Mudr 10, 8.).
One koji se ne trude da nađu Mudrost već za života stižu tri zla: prvo, upadaju u neznanje i zaslijepljenost, drugo, u ludost i, treće, u sablazan i grijeh. Ali kakva će ih tek nesreća zadesiti na samrti, kad i protiv volje budu slušali kako im Mudrost predbacuje: Koliko sam vas zvala, a vi ste odbijali; pružala sam ruku, ali je nitko ne opazi. Nego ste odbacili svaki moj savjet i niste poslušali moje opomene. Zato ću se i ja smijati vašoj propasti, rugat ću vam se kad vas obuzme tjeskoba (Izr 1, 24-26.). Neću više slušati vaše krikove, niti ću gledati na vaše suze, niti ću se ganuti na vaše jecaje, a ruku vam neću pružiti u pomoć. A kakva će ih tek nesreća stići u paklu! Čitajte što sam Duh Sveti govori o nevoljama, uzdisajima, žaljenju i očaju bezumnika u paklu, koji su prekasno spoznali svoju ludost i na svoju nesreću prezreli Božju Mudrost. “Tako će govoriti među sobom puni kajanja”, u paklu, ali uzalud.
10. Želimo i tražimo samo božansku Mudrost.- Skupocjenija je od bisera, i što je god tvojih dragocjenosti, s njome se porediti ne mogu (Izr 3, 15.). – Nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom (Izr 8, 11.). Pa ako od Boga tražite i darove i nebeska blaga, a ne želite Mudrost, želite nešto što je daleko manje od nje.
O kad bismo znali kakvo je beskrajno blago za čovjeka ta Mudrost, a kažem vam da o njoj nisam još ništa rekao, mi bismo dan i noć uzdisali za njom i odletjeli bismo do nakraj svijeta, i kad bi trebalo, prošli bismo kroz oganj i vatru samo da je postignemo! Ali pripazimo da se ne prevarimo pri izboru Mudrosti, jer je ima više vrsti.

zamakdushe @ 09:52 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
"Kakav spokoj i mir u saznanju da poslušnošću sasvim sigurno radiš ono što je volja Božja!"
Maksimilijan Kolbe
 
zamakdushe @ 09:41 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, studeni 15, 2011



Poznato je, kako se sotona boji onoga, koji moli, jer ga gleda povezana s Bogom. I čini sve, da nas spriječi u molitvi. Kad sotona želi upropastiti neku osobu, počinje joj isticati odvratnost prema molitvi.

Da, braćo moja, čim napustimo molitvu, trčimo velikim koracima prema paklu. Nikad nećemo stići k dobrom Bogu, ako se ne prihvatimo molitve. Da, braćo moja, dobro obavljenom molitvom zapovijedamo Nebu i zemlji, i svi će nam se pokoravati.
Nikad ne zaboravite, da nam Bog svakog jutra priprema potrebne milosti, da sveto provedemo dan, jer On znade sve prigode, u kojima bi mogli sagriješiti, sve napasti, koje sotona sprema. Ako molite na koljenima, dat će vam Bog sve milosti, koje su vam potrebne, da ne podlegnete napastima. Zato sotona sve čini, da zanemarite molitvu, jer on znade, ako vas je dobio na početku dana, siguran je za sve ostalo... Nemojte govoriti, da nemate vremena za molitvu... Nemojte se varati! Kako ćete se svidjeti Bogu i spasiti dušu? Tko će vam spasiti dušu, ako je izgubite."
sv. Ivan Maria Vianney
zamakdushe @ 08:00 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 14, 2011

Treba štovati jednoga i istinskoga Boga ne radi zemaljskih i vremenitih dobočinstava (koje božanska providnost dopušta i dobrima i zlima), nego radi vječnoga života i trajnih darova.

sv.Augustin


zamakdushe @ 19:50 |Komentiraj | Komentari: 0



Vjerujemo u samo jednoga Boga jer po svjedočanstvu Svetoga pisma postoji samo jedan Bog i po zakonima logike može biti samo jedan Bog.

Kada bi bila dva Boga, jedan bi ograničavao drugoga; ni jedan ne bi bio beskonačan, ni jedan potpun; dakle ni jedan od njih ne bi bio Bog. Temeljno Izraelovo iskustvo Boga glasi: "Čuj Izraele! Gospodin je Bog naš, Gospodin je jedan!" (Pnz 6,4). proroci stalno pozivaju da se ostave lažnih bogova i da se jedinomu Bogu obrate: "Ja sam Bog, i nema drugoga" (Iz 45, 22).

MONOTEIZAM (jednoboštvo, od grč. monos = jedini i theos = Bog): učenje o Bogu kao jedinomu, apsolutnomu i osobnomu biću, zadnjemu temelju svega. Monoteističke religije su židovstvo, kršćanstvo i islam.

Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz sve duše svoje, iz svega uma svoga i iz sve snage svoje. Mk 12, 29-30

zamakdushe @ 19:42 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, studeni 12, 2011



Neka duša ne bude privržena ni za što: ako ne uzmanjka molitva, Bog će se za nju pobrinuti, jer ne postoji i ne smije postojati drugi gospodar. To vidim dobro na sebi: koliko su stvari više moje, toliko mi je duša i srce i moja skrb više u njima, jer onaj koji ljubi postaje jedno s ljubljenim predmetom, a tako i Bog čini s onim koga ljubi.. Stoga ljubitelj ne može zaboraviti ljubljenog a da ne zaboravi svoju vlastitu dušu, pa čak i vlastitu dušu zaboravlja radi ljubljenog, jer više živi u ljubljenom negoli u sebi.

Sv. Ivan od Križa

zamakdushe @ 10:53 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, studeni 11, 2011



1. “Njena se snaga prostire s jednoga kraja svijeta na drugi, i blagotvorno upravlja svemirom”. Ništa nije tako blago i ugodno kao Mudrost. U sebi je ugodna bez gorčine, a one koji je ljube ne ostavlja razočarane. Blaga je u vodstvu i nikome ne nanosi silu. Često bismo rekli da nije nazočna u nesrećama i neredima koji se na nas sručuju, jer je toliko diskretna i blaga, ali, jer ima nepobjedivu snagu, ona sve neprimjetno i snažno privodi sretnom svršetku na način nepoznat ljudima. I mudrac treba da bude kao i ona: suaviter fortis, fortiter suavis? Blag u jakosti i jak u blagosti.
2. “Nju zavoljeh i za njom čeznuh od svoje mladosti; i nastojah da mi bude zaručnica, i zaljubih se u ljepotu njezinu”. Tko god želi da zadobije veliko blago Mudrosti, treba da je poput Salomona traži vrlo rano, ako je moguće već od svoje mladosti. Neka je traži duhom i čisto kao što čisti zaručnik traži svoju zaručnicu. Tražiti je treba ustrajno i neumorno sve dok je ne nađe. Jedno je sigurno: Vječna Mudrost toliko ljubi duše da ih uzima za svoje zaručnice i s njima sklapa duhovni, ali pravi brak kakav ovaj svijet ne poznaje. O takvim događajima povijest nam pokazuje primjere.
3. “Njezina životna nazočnost Bogom podaruje sjaj njezinu plemenitom podrijetlu, jer je ljubi Gospodar svemira”. Mudrost je sam Bog: evo slave njezina podrijetla. Bog Otac u njoj nalazi sve svoje milje, kako je to i posvjedočio: eto koliko je ljubi!
4. ”Ona je povjerenica znanja Božjeg, izbiračica djela njegovih”. Sama Mudrost prosvjetljuje svakog čovjeka koji dolazi na ovaj svijet. Ona je sama sišla s neba da nas pouči o tajnama Božjim, i mi nemamo drugog pravog Učitelja doli tu Utjelovljenu Mudrost koja se zove Isus Krist. Ona upravlja i usmjeruje k cilju sva djela Božja, a pogotovo svece, nadahnjujući im što treba da čine i oslađujući im ono što su spoznali da lakše čine.




5-7. ”Ako je bogatstvo blago poželjno u ovom životu, što je onda bogatije od mudrosti koja sve stvara? Ako opet razum stvara, tko je na svijetu od nje veći umjetnik? Ako li pak tko ljubi pravednost, te kreposti su plodovi njezinih napora: ona poučava umjerenosti i razboritosti, pravednosti i hrabrosti, od kojih u životu nema ništa korisnije ljudima”. Salomon nam poručuje da se isplati jedino nju ljubiti, jer od nje sve očekujemo: i dobra bogatstva i spoznaju tajna prirode i dobra duše, bogoslovne i stožerne kreposti.
8. ”Ako li tko čezne za većim znanjem, ona poznaje prošlost i proriče budućnost, vična je izrekama i umije odgonetati zagonetke. Ona znade unaprijed znake i čudesa i slijed razdoblja i vremena”. Tko želi imati znanje o stvarima u redu milosti i naravi, i to ne obično, suho i površno, već izvanredno, sveto i duboko, mora poduzeti sve napore da steče Mudrost bez koje čovjek, ma kako bio učen pred ljudima, pred Bogom ne vrijedi ništa: in nihilum computabitur (Mudr 3, 17.). 

9. ”Zato odlučih je dovesti kao družicu životnu, znajući da će mi biti savjetnica u sreći i tješiteljica u brigama i tuzi”. Tko može reći da je siromah uz Mudrost koja je tako bogata i tako darežljiva? Tko da bude žalostan uz Mudrost koja je tako blaga, nježna i lijepa: Ali tko od onih koji traže Mudrost mogu iskreno reći sa Salomonom: “Proposui ergo!” – Odlučio sam? Većina od njih nije donijela pravu odluku; u njih postoji samo neka voljica ili klimava i neodređena odluka, a po takvoj oni neće nikada naći Mudrost.
10-14. “Po njoj ću steći slavu u mnoštvu narodnom, još kao mladić čast pred starcima. Na sudu će se vidjeti kako sam oštrouman, i divit će mi se velikaši kad stanem pred njih. Čekat će me kad budem šutio, i slušat će me kad prozborim; ako se odulji govor moj, držat će ruku na svojim ustima. Po njoj ću zadobiti besmrtnost i ostavit ću vječni spomen rodu budućem. Vladat ću pucima, i narodi će mi biti podložni”. Na ove riječi, kojima se Mudrac hvali, sveti Grgur iznosi ovo razmišljanje: “Ljudi koje je Bog izabrao da pišu ove svete riječi, jer su bili puni Duha Svetoga, na neki način izlaze iz samih sebe da uđu u Boga koji ih prožima. Tako oni postaju Božjim jezikom, i u onom što govore ne misle ni na koga osim na Boga, te tako govore o sebi kao da govore o nekom drugom.”
15-17. “Pobojat će se strašni silnici kad čuju za me, a s narodom ću svojim biti dobrostiv i hrabar u ratu. Kada se vratim kući, tad ću počinuti kraj nje, jer u drugovanju s njome nema gorčine, i nema bola u zajedništvu s njom, već samo užitak i radost. Kad sam tako sve u sebi razmislio i srcem svojim razabrao da je besmrtnost u srodstvu s mudrošću, - i da je u ljubavi njezinoj radost čista i u djelima ruku njezinih blago neiscrpno, razboritost u izmjeni misli s njome, i slava u zajedništvu riječi njezinih, stao sam tad okolo hoditi i nastojati kako bih je zadobio”.
Nakon što je Mudrac u malo riječi sažeo ono što je prije rekao, povlači ovaj zaključak: “Stao sam tad okolo hoditi i nastojati kako bih je zadobio.” Da postignemo, dakle, Mudrost, potrebno je da je redovno tražimo, a to znači: potrebno je da budemo spremni sve ostaviti, sve pretrpjeti i sve poduzeti da je posjedujemo. Malo ih je koji je nalaze, jer ih je malo koji je traže na način koji je nju dostojan.




U 7. poglavlju Mudrosti Duh Sveti još govori o uzvišenosti Mudrosti ovim riječima: U nje je duh razborit, svet, jedinstven, mnogostran, tanan, okretan, pronicav, neoskvrnjen, jasan, nepristran, dobrohotan, oštar, nezaprečiv, dobrotvoran, čovjekoljubiv, postojan, pouzdan, bezbrižan, svemoćan, svenadzoran, što prodire kroza sve duše, mudre, čiste, najtanje. Jer je Mudrost gibljivija od svakog gibanja, ona proniče i prožima sve svojom čistoćom (Mudr 7, 22-24.). Konačno, ona je neiscrpiva riznica ljudima, i koji se njome služe, postaju prijatelji Božji, preporučeni darovima njezina nauka (Mudr 7,14).
Nakon ovih snažnih i nježnih riječi Duha Svetoga kojima nam pokazuje ljepotu, uzvišenost i bogatstvo Mudrosti, može li postojati koji čovjek, a da je ne uzljubi i da je ne traži svim srcem? Neka je traži tim više, jer je ona neizmjerno blago svojstveno čovjeku jedinom, ta za nju je čovjek i stvoren, a ona sama živo želi da se tom čovjeku potpuno preda.

zamakdushe @ 14:00 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, studeni 10, 2011



A sada, dok nam Gospodin ne dade ovo Dobro na nebu, nastavite se vježbati u krepostima mrtvenja i ustrpljivosti, u želji da postanemo nešto slični našem velikom, poniženom i raspetom Bogu; jer ovaj život, ako se ne upotrijebi da ga nasljedujemo, ne vrijedi ništa.

Sv. Ivan od Križa

zamakdushe @ 09:54 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare


Ispovijesti vjere idu sve do Isusa koji je svojim apostolima naredio da krštavaju. Kod toga se je od ljudi zahtjevala određena ispovijest vjere, naime vjera u Oca, Sina i Duha Svetoga (TROJSTVO).

Prajezgra svih kasnijih formula vjere jest ispovijest da je Isus Gospodin te njegovo misijsko poslanje. Ono glasi: "Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga" (Mt 28,19). Sve ispovijesti vjere CRKVE jesu razvoj vjere u trojedinoga Boga. Uvijek započinju ispovijedanjem vjere u Oca, stvoritelja i uzdržavatelja svijeta, zatim upućuju na vjeru u Sina, u kojemu svijet i mi sami nalazimo spasenje, te završavaju u ispovijesti vjere u Duha Svetoga, koji je Božja prisutnost u Crkvi i svijetu.

Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje, i u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega, koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan; sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih: uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega; odonud će doći suditi žive i mrtve.

Vjerujem u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni. Amen.



Crkva... čuva onu istu vjeru koju je primila, kao da je živjela u jednoj kući, kao da je imala samo jedno srce i dušu te naviješta i prenosi svoj nauk tako jednoglasno kao da ima samo jedna usta. SV. IRENEJ LIONSKI (oko 202., crkveni otac)

Tvoje Vjerovanje neka ti bude ogledalo! Ogledaj se u njemu da bi vidio da li sve što kažeš da vjeruješ doista stvarno vjeruješ. I svakoga se dana raduj svojoj vjeri. AUGUSTIN

Nitko ne živi sam, nitko ne vjeruje sam. Bog nam upravlja svoju riječ i dok nam govori, poziva nas u zajedništvo, stvara zajednicu, svoj narod, svoju Crkvu. Nakon Kristova odlaska Crkva je u svijetu znak njegove prisutnosti. BAZILIJE SELEUCIJSKI (5.st., biskup)

zamakdushe @ 09:13 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, studeni 9, 2011



Ljubite više one koji Vam se protive i koji Vas ne ljube, jer se tada rađa ljubav u grudima gdje je nema, kao što s nama radi Bog koji nas ljubi zato da mi uzljubimo Njega pomoću ljubavi koju on ima prema nama.

Sv. Ivan od Križa

zamakdushe @ 09:00 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, studeni 8, 2011


Ispovijesti su vjere kratke formule vjere koje omogućuju zajedničko ispovijedanje (priznavanje) vjere svih vjernika.

Takve se kratke formule nalaze već u Pavlovim poslanicama. Ranokršćansko Apostolsko vjerovanje ima posebnu vrijednost jer vrijedi kao sažetak vjere APOSTOLA. Veliko vjerovanje ima još veći ugled jer je proizišlo iz velikih sabora još nepodijeljene Crkve (Niceja, 325.g, Carigrad, 381.g.) i do danas je zajednički temelj kršćana na Istoku i Zapadu.

Vjerujem u jednoga Boga, Oca Svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga.

I u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega. Rođenog od Oca prije svih vjekova. Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga. Rođena, ne stvorena, istobitna s Ocem, po kome je sve stvoreno. Koji je radi nas i radi našega spasenja sišao s nebesa. I utjelovio se po Duhu Svetomu od Marije Djevice: i postao čovjekom. Raspet također za nas: pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan. I uskrsnuo treći dan, po Svetom pismu. I uzašao na nebo: sjedi s desne Ocu. I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve, i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.

I u Duha Svetoga, Gospodina i životvorca: koji izlazi od Oca i Sina. Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi; koji je govorio po prorocima. I u jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu. Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha. I iščekujem usrkrsnuće mrtvih. I život budućega vijeka. Amen.

zamakdushe @ 16:44 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare


Kad ti se desi štogod nepovoljno ili neugodno, sjeti se raspetog Krista i šuti. Živi u vjeri i nadi, koliko god bila u mraku, jer Bog u ovim tminama zaklanja dušu. Prebaci skrb o sebi na Gospodina, jer je on vodi i neće te zaboraviti. Ne misli da te Gospodin ostavlja samu: jer bi mu, misleći tako, učinila krivo. Čitaj, moli, raduj se u Bogu, svome dobru i svome spasenju: koji ti dao svako dobro i sačuvao ga do dana vječnosti. Amen. Amen.

Sv. Ivan od Križa

zamakdushe @ 10:49 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 7, 2011



1. Vječna Mudrost je duboko ganuta nesrećom jadnoga Adama i njegovih potomaka. Sa žalošću promatra kako je razbijen njezin počasni brod, rastrgan njezin vjerni portret, razoreno njezino remek-djelo, a njezin namjesnik na zemlji svrgnut s prijestolja. Ona nježno osluškuje njegov plač i uzdahe. Blago gleda znoj njegova čela, suze u očima, napore njegovih ruku, bol njegova srca i žalost njegove duše.
2. Pričinja mi se da vidim kako ta blaga Gospodarica i po drugi put poziva i okuplja, da tako kažemo, Presveto Trojstvo da bi ono čovjeka popravilo kao što ga je i sazdalo. I na tom savjetovanju kao da se odigrao boj između Vječne Mudrosti i Božje Pravde.
3. Kao da čujem kako Mudrost govori u prilog čovjeku: da je on uistinu grijehom zaslužio da bude zauvijek sa svojim potomstvom osuđen s buntovnim anđelima, ali treba da mu se iskaže milosrđe, jer je više sagriješio iz slabosti i neznanja negoli iz zlobe. I tumači dalje kako je velika šteta da jedno remek-djelo ostane zauvijek u ropstvu neprijatelja te da milijuni i milijuni ljudi zbog grijeha jednoga budu vječno izgubljeni. S druge pak strane pokazuje na nebu prazna mjesta otpalih anđela koja treba popuniti i ukazuje na veliku Božju slavu u vremenu i vječnosti ako čovjek bude spašen.
4. Čini mi se također da čujem Pravdu koja odgovara da je čovjek sa svim svojim potomstvom osuđen na smrt i vječno odbačenje te da se osuda mora izvršiti bez odlaganja i milosrđa kao što je izvršena nad Luciferom i njegovim pristašama. Čovjek, nezahvalan za primljene darove, u svojoj je neposlušnosti i oholosti slijedio đavla, pa neka ga sada slijedi i u kazni, jer grijeh mora biti primjerno kažnjen.
5. Vidjevši da u svemiru nema ničega dostojnijega da okaje čovjekov grijeh, da zadovolji pravdi i da ublaži srdžbu, Vječna Mudrost je pronašla divno sredstvo da spasi toga jadnog čovjeka kojega je nježno ljubila. Čudo neshvatljive i zapanjujuće ljubavi koja ide do skrajnosti! Ta ljubazna i uzvišena Vladarica sama se nudi kao žrtva svome Ocu da zadovolji Pravdi, da mu ublaži srdžbu, a nas da izvuče iz đavolskoga ropstva i paklenoga ognja te nam tako pribavi vječnu sreću.
6. Njezina je ponuda prihvaćena. Prijedlog je prihvaćen i donesena je odluka: Vječna Mudrost, Božji Sin, postat će čovjekom u odgovarajućem vremenu i u točno određenim okolnostima. Kroz nekih četiri tisuće godina koje su protekle od stvaranja svijeta i Adamova grijeha do utjelovljenja božanske Mudrosti, Adam i njegovi potomci umirali su prema Božjem zakonu koji se okrenuo protiv njih, ali zbog budućega utjelovljenja Božjeg Sina i oni su dobivali milosti da se mogu pokoravati njegovim zapovijedima i da mogu činiti dostojnu pokoru nakon što su te iste zakone prekršili. I, ukoliko su umrli u milosti i prijateljstvu s Bogom, duše su im sišle u limb čekajući svoga Spasitelja da im otvori nebeska vrata.


7. Kroz sve vrijeme prije svoga utjelovljenja Vječna Mudrost je davala ljudima znakove svoga prijateljstva kao i veliku želju da im daruje svoje čari i da boravi s njima. Moja su radost, kaže ona, djeca čovjekova (Izr 8, 31.). – Ona hodi naokolo tražeći sebi dostojne (Mudr 6, 16.). Traži osobe dostojne svoga prijateljstva i svoga blaga, same svoje osobe. Ta se Mudrost izlila na različite narode, na svete duše da od njih učini Božje prijatelje i proroke. Zato je ona sama oblikovala sve svete patrijarhe, Božje prijatelje, proroke i svece Staroga i Novoga saveza. Ona prelazi od naraštaja do naraštaja u svete duše i čini od njih Božje prijatelje i proroke (Mudr 7, 27.).
8-9. I evo kako ju je opisao sam Duh Sveti u 10. poglavlju “Knjige Mudrosti”:
“Ona je štitila prvooblikovanog oca svijeta, koji je stvoren sam, istrgla ga iz grijeha njegova i dala mu jakost da vlada svemirom. A kad se u jarosti svojoj grešnik odmetnu od nje, poginu u mržnji svojoj bratoubilačkoj. I kad je zemlju zbog njega potop stigao, opet ju je Mudrost spasila brodeći s pravednikom na krhkom drvetu. I kada se, složni u opačini svojoj, narodi bijahu pomutili, ona je našla pravednika i sačuvala ga Bogu nezazorna, i uzdržala jačim od ljubavi prema djetetu. Kad su bezbožnici izgibali, ona je izbavila pravednika koji je bježao od ognja što je s neba pao na pet gradova. 0 opačini njihovoj još svjedoči pustoš puna dima i bilje kojemu plod nikad ne sazrijeva, i stup soli što stoji kao spomenik duši nevjernoj. I jer nisu slijedili puta Mudrosti, izgubili su spoznaju o dobru, i još ostavili svijetu spomenik svoje ludosti, da se ne mogu sakriti zlodjela njihova.
“A Mudrost je vjernike svoje spasila od nevolje. Kad je pravednik bježao ispred jarosti bratove, ona ga je vodila pravim stazama; pokazala mu Božje kraljevstvo i podarila mu znanje o svetinjama; uspjehom okrunila napore njegove i umnožila plodove truda njegova. Kad su ga pritijesnili lakomci, pomogla ga je i obdarila bogatstvom. sačuvala ga od neprijatelja i zaštitila od zasjeda, darovala mu pobjedu u žestokom boju, da spozna kako je bogobojaznost od svega jača. Ona nije ostavila prodanog pravednika, nego ga je čuvala od grijeha; s njim je u tamnicu sišla, te ga ni u okovima nije zapustila dok mu nije donijela žezlo kraljevsko i vlast nad onima koji ga tlačiše i nagnala u laž one koji ga kaljahu, a njemu dala slavu vječnu. Ona je spasila sveti puk i rod besprijekorni od vlasti naroda mučiteljskog.
Ušla je u dušu sluge Gospodnjeg, i on se strašnim kraljevima opro čudesnim znacima. Ona je dala plaču svetima za njihove trude i vodila ih putem čudesnim, danju im bila zaklon od žege i noću zvjezdani sjaj. Provela ih preko Mora Crvenog, provela ih preko vode velike, a neprijatelje njihove valovima potopila, i onda ih izbacila iz dubina bezdana. Zato su pravednici oplijenili bezbožnike i pjesmom proslavili tvoje sveto ime, Gospodine, jednodušno opjevali tvoju ruku zaštitnicu. Jer je Mudrost otvorila usta nijemima i obdarila djecu nejaku jezikom rječitim” (Mud 10, 1-21)
10. U slijedećem poglavlju Knjige Mudrosti Duh Sveti navodi različita zla od kojih je Mudrost oslobodila Mojsija i lzraelce dok su boravili u pustinji. I ovome možemo dodati da su svi oni koji su, bilo u Starom bilo u Novom Savezu, bili oslobođeni velikih opasnosti, upravo oslobođeni i izliječeni posredovanjem Vječne Mudrosti: Danijel iz lavlje jame, Suzana od zločina za koji su je lažno optužili, tri mladića u Babilonu iz ognjene peći ... sveti Petar iz tamnice, sveti Ivan iz kotla kipućeg ulja, kao i bezbrojni mučenici i priznavaoci koji su oslobođeni bilo od tjelesnih muka, bilo od kleveta kojima su kaljali njihov dobar glas. Nam per Sapientiam sanati sunt quicumque placuerunt tibi, Domine, a principio. (Mudr 9, 19.)
11. Recimo i mi zanosno: Tisuću puta blažena je ona duša u koju je ušla Mudrost da se u njoj nastani! Ma morala vojevati u mnogim bojevima, uvijek će izići kao pobjednica! Prijetila joj ne znam kakva opasnost, iz nje će biti oslobođena, tištila je bilo kakva žalost, razveselit će se i bit će utješena, zapadne li u teška poniženja, bit će uzdignuta i proslavljena u vremenu i u vječnosti.

zamakdushe @ 08:58 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, studeni 5, 2011



Vremenita dobra ištimo umjereno i sigurni da – ako dobijemo – Onaj daje koji zna što nam korist. Jesi li molio i nije ti dano što si molio? Vjeruj Ocu. Dao bi ti da ti je koristilo.

sv. Augustin


zamakdushe @ 14:06 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, studeni 3, 2011



1. Božanska je Mudrost zabljesnula iz Božjeg Krila u času kad je, nakon čitave vječnosti, stvorila svjetlo, nebesa i zemlju. Sv. Ivan nam kaže da je sve stvoreno po Riječi, tj., po Vječnoj Mudrosti: Sve je po njoj postalo (Iv 1, 3.). Salomon kaže da je ona majka i sazdateljica svega: Ona je roditeljka svega toga. Mudrost je umjetnica u svemu (Mudr 7, 12-21.). On je ne zove samo sazdateljicom, već i majkom, jer običan radnik ne može toliko ljubiti svoje djelo kao što majka ljubi svoje dijete.
2. Pošto je sve stvorila, Vječna Mudrost ostaje u svim stvarima da ih podržava i obnavlja: ispunja sve, sve obnavlja (Mudr 1, 7; 7, 27.). I ta je vrhunska i prava ljepota u stvorenom svijetu postavila divan red koji u njemu kraljuje. Ona je odijelila, sastavila, izmjerila, pridodala i izbrojila sve što je na njemu. Ona je razapela nebesa, ona je postavila Sunce. Mjesec, zvijezde i planete i izvagala sve do izvora. Konačno, reče ona: bila sam s Bogom i upravljala sam svim stvarima savršenom točnošću na najrazličitije načine, a to je bila vrsta igre da se zabavim i razonodim svoga Oca: Bila sam kraj njega kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan, igrajući pred njim sve vrijeme: igrala sam po tlu njegove zemlje ... (Izr 8, 30-31.).
3. Ta se neopisiva igra božanske Mudrosti doista i vidi u različitim stvorenjima koja je stvorila u svemiru. Ne govoreći o različitim bezbrojnim anđelima, niti o veličini različitih zvijezda, niti o raznim temperamentima ljudi, vidimo tolike divotne izmjene godišnjih doba, najraznovrsnije instinkte životinja, mnogobrojne vrste biljaka, ljepote cvijeća, voće raznih okusa. Tko je mudar, nek o svemu tom razmišlja! (Ps 106 (107), 43.). Tko je taj kome se Mudrost otkrila? Tko će svojim umom otkriti tajne prirode?



4. Mudrost se objavila svetima - kako vidimo u njihovim životopisima. I oni su bili katkada toliko zadivljeni ljepotom, ljupkošću i rasporedbama božanske Mudrosti i u najmanjim stvarima da su, promatrajući npr. pčelu, mrava, žitni klas, cvijet ili crva, padali u ekstazu i zanos.
5. Ako su moć i ljupkost Vječne Mudrosti toliko zablistale u stvaranju, u ljepoti, i redu svemira, ona je još divnije zasjala u stvaranju čovjeka, jer je on njezino divotno remek-djelo, živa slika njezine ljepote i njezinih savršenosti, velika posuda njezinih Milosti, čudesna riznica njezinih bogatstava i njezin jedinstveni zamjenik na zemlji. Mudrost je tvoja sazdala čovjeka da vlada nad stvorovima tvojim ... (Mudr 9, 2.).
6. Trebalo bi da ovdje na slavu te lijepe i moćne djeliteljice objasnimo ljepotu i izvornu uzvišenost koju je dala čovjeku kad ga je stvorila. Ali neizmjerni grijeh koji je taj isti čovjek počinio rasprostro je tamu i okaljao i mene, jadno Evino dijete, da mi je toliko pomračio razum te o toj uzvišenosti mogu tek nesavršeno govoriti.
7. Mudrost je načinila, da tako kažemo, kopije i sjajne otiske svoga razuma, svoga uma i svoje volje te ih je dala čovjekovoj duši da on bude živa slika Božanstva. U njegovu je srcu zapalila vatru čiste ljubavi prema Bogu, dala mu je sjajno tijelo i zatvorila u njemu, na jedan umanjen način, najrazličitije savršenosti anđela, životinja i drugih stvorenja.



8. Sve je u čovjeku bilo svijetlo bez tmina, lijepo bez ružnoga, čisto bez ljage, usklađeno bez nereda, bez ikakve ljage i nesavršenosti. Njegov je duh dobio u baštinu svjetlo Mudrosti kojim je savršeno poznavao svoga Stvoritelja. U duši je nosio Božju milost kojom je bio nedužan i ugodan u očima Svevišnjega. Njegovo je tijelo nosilo besmrtnost. U srcu mu je gorjela čista ljubav te se nije bojao smrti, i tom je ljubavlju neprestano, neprekidno i čisto ljubio Boga radi njega samoga. Čovjek je, uz to, bio tako pobožanstvenjen da je bio stalno u zanosu, uronjen u Boga, jer se nije morao boriti sa strastima, niti je trebao da se odupire neprijateljima. O divne li darežljivosti Vječne Mudrosti prema čovjeku! Sretnoga li čovjeka u svoj svojoj nedužnosti!
9. Ali evo teške nesreće! Božanski se brod razbio na tisuće komada, lijepa je zvijezda pala, te krasno sunce pokriveno je blatom! Čovjek griješi i griješeći gubi svoju mudrost, svoju nedužnost, svoju ljepotu i besmrtnost. Gubi i sva dobra koja je primio, a napada ga bezbroj zala. Duh mu je otupio i postao zamračen te više ništa ne vidi. Srce mu je ohladnjelo prema Bogu. Duša mu se grijehom zamračila i sliči zloduhu. I strasti su mu se raspojasale i više im nije gospodar. Dao je u sebi prebivalište zlodusima te je postao njihovim robom. Stvorenja ga napadaju i vode s njime rat. Eto, tako čovjek postaje robom demona, predmet Božje srdžbe i žrtva pakla.
Sam sebi je postao ružan da se sakrio od srama. Na sebi nosi prokletstvo i osuđen je na smrt. Istjeran je iz zemaljskog raja, a i onaj na nebu mu je zatvoren. Na ukletoj zemlji mora provoditi nesretan život bez ikakve nade da će biti sretan. Dapače, mora umrijeti kao zlikovac, a nakon smrti dušom i tijelom sa svom svojom djecom, bit će poput đavla zauvijek osuđen12. Eto, to je strašna nesreća koja se nakon grijeha sručila na čovjeka. To je zaslužena osuda što ju Božja pravda izrekla protiv njega.
10. U tom je stanju Adam očajan: ne može primiti lijeka ni od anđela ni od drugih stvorenja. To stanje nitko više ne može popraviti, jer je on bio tako lijep i tako divno sazdan, a sada je po grijehu odviše ružan i okaljan. Shvatio je da je istjeran iz raja i udaljen od Božje nazočnosti. Božja ga pravda progoni zajedno sa svim njegovim potomstvom. Nebo je za njega zatvoreno, a pakao otvoren, i nikoga nema da mu ponovno otvori nebo, a zatvori pakao....nastavlja se

zamakdushe @ 21:06 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare



Nakon Isusa Krista, daleko u udaljenosti koja postoji između neizmjernog i ograničenog, ima jedno stvorenje koje je također bilo velika pohvala slave Presvetog trojstva. Ona je u cijelosti odgovorila na božansko odabranje o kojemu govori Apostol, ona (Djevica) je uvijek bila "sveta, neporočna, besprigovorna" pred očima tri puta svetoga Boga.
Njena je duša tako jednostavna, pokreti te duše tako su duboki da ih ne možemo zamjećivati. Ona kao da ostvaruje na zemlji ovaj život božanskog Bića, jednostavnog Bića. Stoga je ona tako prozirna, tako svjetla da bi je čovjek mogao smatrati svjetlošću. No, ona je ipak samo "ogledalo sunca pravde: Speculum iustitiae".

Bl. Elizabeta od Presvetog Trojstva

zamakdushe @ 11:06 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare


U vjeri se ne radi o ispraznim riječima nego o stvarnosti. U CRKVI su se s vremenom sažele formule vjere pomoću kojih tu stvarnost promatramo, izražavamo, učimo, prenosimo, slavimo i živimo.

Bez čvrstih formula gubi se sadržaj vjere. Stoga CRKVA pridaje veliku vrijednost pojedinim izričajima čiji je točan slijed riječi brižno postavljen kako bi se Kristova poruka sačuvala od nesporazuma i iskrivljavanja. K tome su formule vjere važne kada se vjera Crkve prevodi u različite kulture, a treba ostati sačuvana. Jer zajednička je vjera temelj jedinstva Crkve.

zamakdushe @ 11:01 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, studeni 2, 2011

Ova je Kraljica Djevica također i Kraljica Mučenika. No njoj će "mač probosti dušu", jer kod nje se sve zbiva unutra…Oh, kako je lijepo promatrati je za dugog njenog mučeništva. Tako je vedra, obuhvaćena nekim veličanstvom koje u isti mah odiše snagom i blagošću! To je tako što je od same Riječi naučila kako moraju trpjeti oni koje je Otac odabrao za žrtve, one koje je odlučio pridružiti velikom djelu otkupljenja, "koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni svome Kristu" raspetom iz ljubavi. Ona je pod križem, STOJI jaka i odvažna.

Bl. Elizabeta od Presvetog Trojstva

zamakdushe @ 09:32 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare



1. Naša najbolja djela redovito okalja i pokvari naše opako dno duše. Kad netko ulije čistu i bistru vodu u posudu koja zaudara ili vino u bačvu koju je iznutra pokvarilo drugo vino, što je prije u njoj bilo, tada se bistra voda i zdravo vino pokvare jer lako upijaju neugodan miris. Isto tako, kad Bog stavi svoje milosti i rose nebeske ili dobro vino svoje ljubavi u posudu naše duše, pokvarene istočnim i osobnim grijehom, tada njegove darove redovito pokvari i okalja opaki kvasac i opaki talog što ga je grijeh ostavio u nama. Tada tim zadahom odišu naša djela, pače i ona koja potječu iz najuzvišenijih kreposti. Da bismo postigli savršenost, koja se stječe samo u sjedinjenju s Isusom Kristom, vrlo je važno da se ispraznimo od onoga što je zlo u nama, inače će nas naš Gospodin, koji je neizmjerno čist i koji neizmjerno mrzi svaku i najmanju mrlju na duši, odbaciti od svojih očiju te se ne će s nama sjediniti.
2. Da se ispraznimo od samih sebe, treba nam najprije svjetlom Duha Svetoga dobro upoznati svoje opako dno, svoju nesposobnost za ikakvo dobro potrebno za spasenje, svoju slabost u svim stvarima, svoju trajnu nesposobnost, svoju nedostojnost ijedne milosti i svoju posvemašnju zloću. Grijeh našega prvog oca sve nas je gotovo posve pokvario, ukiselio, naduo i zagorčio, kao što kvas ukiseli, nadme i ukvasa sve tijesto u koje se stavi. Osobni grijesi, koje smo počinili, bili to smrtni ili lagani, ma koliko bili oprošteni, uvećali su našu požudu, našu slaboću, našu nepostojanost i pokvarenost te ostavili zle ostatke u našoj duši. Naša su tjelesa tako iskvarena da ih Duh Sveti (usp. Ps 51, 7; Rim 6, 6) naziva grješnim tjelesima, koja su podložna tisućama i tisućama bolesti, svakoga se dana kvare i u njima se zameće samo šuga, crvi i trulež. Naša duša, sjedinjena s tijelom, postala je tako tjelesna da je nazvana tijelom: Svako se tijelo na zemlji izopačilo (Post 6, 12). Naša je baština samo oholost i zaslijepljenost u duhu, okorjelost u srcu, slaboća i nepostojanost u duši, požuda, pobuna strasti i bolesti u tijelu. Mi smo po naravi oholiji od paunova, prilijepljeni smo uza zemlju više od zapuhača, gadniji smo od jaraca, zavidniji od zmija, proždrljiviji od svinja, ljući od tigrova, ljeniji od kornjača, slabiji od trstika i nestalniji od vjetrokoza. Svoga u sebi nemamo ništa osim ništavilo i grijeh te ne zaslužujemo drugo nego Božju srdžbu i vječni pakao (usp. Ef 2, 3).
3. Prvo, treba li se onda čuditi što naš Gospodin kaže da se onomu, koji hoće njega slijediti, valja odreći sebe i mrziti sama sebe, da će oni koji ljube svoj život, izgubiti ga, a da će ga spasiti oni koji ga mrze (usp. Mt 6, 24). Ova neizmjerna Mudrost, koja ne daje svojih zapovijedi bez razloga, naređuje mrziti same sebe jer smo jako dostojni mržnje. Ništa nije tako dostojno ljubavi kao Bog, a ništa tako dostojno mržnje kao mi sami.
4. Drugo, da se ispraznimo od samih sebe, treba nam također umirati samima sebi, tj. treba nam se odricati djelovanja naših duševnih moći i naših tjelesnih osjetila. Moramo gledati kao da ne gledamo, slušati kao da ne čujemo ništa, služiti se stvarima ovoga svijeta kao da se njima i ne služimo (usp. 1 Kor 7, 31). To sveti Pavao naziva svakidašnjim umiranjem: Iz dana u dan umirem (1 Kor 15, 31). Ako pšenično zrno ne padne u zemlju i ne umre, ostaje samo (usp. Iv 12, 24) i ne donosi dobra ploda. Ako ne umremo samima sebi i ako nas naše najsvetije pobožnosti ne vode u tu potrebnu i plodnu smrt, ne ćemo donijeti vrijedna ploda. Naše bi nam pobožnosti postale nekorisne i sva bi naša pravedna djela zaprljalo (usp. Iz 1, 3) naše sebeljublje te naša vlastita volja. U tom bi se slučaju Bogu gadile naše najveće žrtve i naša najbolja djela koja bismo mogli učiniti, a na svojoj smrti našli bismo se praznih ruku s obzirom na kreposti i zasluge. Tako ne bismo imali iskre čiste ljubavi, koja se podjeljuje samo dušama koje su umrle sebi i kojih je život sakriven s Kristom u Bogu (usp. Kol 3, 3).

zamakdushe @ 08:02 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, studeni 1, 2011



"Djevica brižno čuvaše sve ove uspomene u svom srcu". Sva se njezina povijest može ukratko izraziti u ovih nekoliko riječi. Ona je živjela u svom srcu, i to tako duboko da je pogled ne može slijediti. Kada čitam u Evanđelju da je "Marija pohitila u Gorje" da ode izvršiti službu ljubavi kod svoje rođakinje Elizabete, ja je vidim tako lijepu, tako smirenu, tako veličanstvenu, tako unutra sabranu s Riječju Boga! I njezina je molitva uvijek bila kao i njegova: "Ecce! Evo me! Tko? Službenica Gospodnja", posljednja od njegovih stvorova, Ona, njegova Majka.

Bl. Elizabeta od Presvetog Trojstva

zamakdushe @ 16:53 |Komentiraj | Komentari: 0


Nitko ne može sam za sebe vjerovati, kao što nitko ne može sam za sebe živjeti. Vjeru smo primili od CRKVE i živimo je u zajedništvu ljudi s kojima dijelimo svoju vjeru.

Vjera je nešto najosobnije, ali ipak nije privatna stvar. Tko hoće vjerovati, mora moći reći "ja" kao i "mi", jer bi vjera, koja se ne bi mogla posjedovati, bila nerazumna. Pojedini vjernik slobodno prihvaća "vjerujemo" CRKVE. Od nje je vjeru primio. Ona mu je vjeru prenijela tijekom stoljeća, sačuvala od zabluda i uvijek nanovo osvjetljavala. Stoga vjerovati znači i imati udjela u zajedničkom uvjerenju. Vjera drugih me nosi, kao što žar moje vjere druge zapaljuje i jača. Crkva naglašava "ja" i "mi" vjere tako da u bogoslužju upotrebljava dvije ispovijesti vjere: Apostolsko vjerovanje, koje započinje s "Vjerujem" (--> CREDO), i veliko Nicejsko-carigradsko vjerovanje, koje u svojemu izvornom obliku započinje s "Vjerujemo" (Credimus).

VJEROVANJE (CREDO) (od lat. credo = vjerujem): Prva riječ Apostolskog vjerovanja dala je ime različitim ispovijestima vjere (formulama vjerovanja) Crkve, u kojima je sažet obvezni sadržaj vjere.

Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima. Mt 18,20




zamakdushe @ 11:38 |Komentiraj | Komentari: 0
Mali Isus
Arhiva
« » stu 2011
Brojač posjeta
150023
Index.hr
Nema zapisa.