On je živ!
Marija i Isus
Nema zapisa.
Blog - studeni 2012
petak, studeni 30, 2012

Stoga duhovni život nije neka filozofija, nego je duhovni život zajedništvo u vlastitom biću sa samim Bogom. Duhovni život je uzdignuće pameti, srca, savjesti u svjetlo Božje. I Duh Sveti prosvjetljuje, Duh Sveti jača, Duh Sveti oduševljava i tako Duh Sveti učvršćuje u čovjeku Kraljevstvo Božje.

kardinal Franjo Kuharić 

zamakdushe @ 22:02 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare


Sjedni i duboko udahni. Zatim polako izdahni zrak i pri tome se sjeti: MENI JE UDAHNUT DAH ŽIVOTA. Usredotoči se dalje na disanje i stalno misli: ja dišem i zato živim. Prestanak disanja prestanak je života. Duh diše u tebi. Nakon desetak minuta postani svjestan: Duh Sveti te preporađa, čisti, vodi, nadahnjuje, ljubi. U njemu pobjeđuješ mrtvilo, grijeh, zlo.
Pusti zatim neka Duh Sveti govori u tebi, neka moli u tebi, neka ti svjedoči da si dijete Božje.
Zahvaljuj Duhu Svetome...



Život je čudesna stvarnost. Što to drži atome cvijeta da se tako savršeno slože u bojama, mirisu, obliku? Odakle cvijet i voćka crpe sve ono blago i ljepotu koju ni tvornice ne mogu napraviti ni čovjek imitirati? Tko drži ljudski organizam tako savršeno u funkciji da se ne raspadne? Tko vodi hod zvijezda? Tko proučava životinje kako će preživjeti i razmnožiti se? Ili: što to drži na okupu boje neke slike da prenose umjetnikovo nadahnuće? Materija je inertna, mrtva, sklona raspadanju.



Tko je to drži u savršenim oblicima prirode, minerala, organizama, ljudskih djela? Tko? Gradove, umjetnička djela, kuće, tvornice, strojeve složio je ljudski duh služeći se nekim drugim Duhom koji materiju oko nas već drži u zakonima. Ljudski je duh složio slova, knjige, slike, odijela, hranu, glasove, pjesme, note, kola, govor, strojeve, razgovor. A tko je omogućio ljudskom duhu takva ostvarenja? I koji je duh stvorio čovjeka?



Očito je da je to neka Sila jača od materije i od čovjeka? Da je predivna, svemoćna, stvarateljska, dobra, sveta. Koja je to snaga?
To je Duh Sveti po kojem nam je udahnuta duša kod rođenja i kojega posebno primamo kod krštenja i drugih sakramenata, te osobito u molitvi. Duh Sveti je stvarateljska osoba, vrhunska sloboda, mir. On osposobljava čovjeka za stvaranje. On je najjača sila svijeta. On je Ljubav i sve vodi tiho, delikatno, polagano, ali sigurno k cilju. Tko njega prima postaje sposoban da pobjeđuje sve nedaće života.


Tomislav Ivančić 

zamakdushe @ 21:45 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, studeni 29, 2012

Krunica se ubraja među najljepše i najhvaljenije tradicije kršćanskog razmatranja. Razvila se na Zapadu kao tipično meditativna molitva i na neki način odgovara »molitvi srca« ili »Isusovoj molitvi«, iznikloj na humusu kršćanskog Istoka. 

Moliti krunicu nije ništa drugo već razmatrati s Marijom Kristovo lice.

bl. Ivan Pavao II. 

zamakdushe @ 08:17 |Komentiraj | Komentari: 0


Krunica Djevice Marije, koja se vođena Duhom Svetim postupno širila u drugom tisućljeću, molitva je koju su voljeli mnogi sveci i na koju je poticalo crkveno učiteljstvo. Jednostavna i duboka, i u osvit ovoga trećeg tisućljeća ostaje jako važna molitva, namijenjena da donese plodove svetosti. Krunica se s lakoćom uklapa u duhovni put kršćanstva koje, nakon dvije tisuće godina, nije ništa izgubilo od svježine svojih početaka i koje se osjeća potaknuto od Duha Svetog da »izveze na pučinu« (»duc in altum!«) kako bi svijetu ponovno navijestilo, štoviše, »glasno dozvalo« Krista kao Gospodina i Spasitelja, kao »Put i Istinu i Život« (Iv 14, 6), kao »cilj ljudske povijesti, točku prema kojoj smjeraju želje povijesti i civilizacije«.

Premda po svojemu obliku marijanska, krunica je sva usredotočena na Krista. U jednostavnosti svojih sastavnih dijelova ona sadrži dubinu cjelokupne evanđeoske poruke, tvoreći gotovo njezin sažetak. Krunica je odjek Marijine molitve, njezin trajni Veliča za djelo otkupiteljskog utjelovljenja, koje je otpočeto u njezinu djevičanskom krilu. S krunicom kršćanski narod sjeda u Marijinu školu da bi se uveo u razmatranje ljepote Kristova lica i iskustvo dubine njegove ljubavi. Po krunici vjernik crpi obilnu milost, primajući je gotovo iz samih ruku Otkupiteljeve Majke.


zamakdushe @ 08:12 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, studeni 26, 2012

Evo, tako će se istrošiti moj život... Ja nemam drugoga sredstva da ti dokažem svoju ljubav, nego da bacam cvijeće, to jest, da ne propustim nijednu malu žrtvu, nijedan pogled, nijednu riječ, da iskoristim sva najmanja djela i da ih činim iz ljubavi...

sv. Mala Terezija 

zamakdushe @ 22:21 |Komentiraj | Komentari: 0


Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje,uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban. (2 Tim 3,16-17)

Svatko tko je odlučio slijediti Isusa mora odvojiti vrijeme za čitanje Svetog pisma. Čitanje Svetog pisma nazivam moljenje Svetog pisma ili slušanje Isusa kroz Sveto pismo. Božja je Riječ svjetiljka životu i svjetlo našem putu (v. Ps 119,105). Sv. Augustin običavao je reći da je nepoznavanje Svetog pisma nepoznavanje samoga Gospodina Isusa. Isusa možemo ljubiti samo ako ga poznajemo.

Kada vjernik čita Sveto pismo, imat će iskustvo kao da mu Isus govori kroz te riječi, upozorava ga na grijehe, savjetuje ga o putu Gospodnjem, osnažuje ga Duhom, ozdravlja, itd.

Jedan mi je musliman pričao da je osjetio poticaj da moli za svoje ozdravljenje, dok je čitao prispodobu o uzetom čovjeku kojega je Isus ozdravio. Patio je, naime, od čira na želucu i Gospodin ga je ozdravio.

Poznajem jednog Hindusa koji se zove Krishnan. Dok je čitao Sveto pismo, Gospodin ga je ozdravio od raka pluća. Znam svjedočanstva mnogih ljudi koji su se obratili, primili ozdravljenje ili odgovore na svoje životne probleme čitajući Sveto pismo.

 

Sveto pismo je napisano nadahnućem Duha Svetoga i dok ga netko čita, Duh u njemu nastavlja djelovati. Sveto pismo je proročka knjiga i sadrži odgovore na sve probleme ljudi svakoga vremena. Ona je riznica bezbrojnih Božjih blagoslova. Ako samo dotaknemo Svetu knjigu u molitvi, bivamo neizrecivo blagoslovljeni!

Moraš imati svoju vlastitu Bibliju. Za vrijeme čitanja neki će ti reci posebno dotaknuti srce, podvuci ih olovkom. Dobro je napamet znati neke poticajne rečenice iz Svetog pisma, tako će ti u vrijeme potrebe Riječ Božja biti vodstvo.

Jednom sam bio vrlo ponižen i povrijeđen nerazumijevanjem u svojoj vlastitoj zajednici. Đavao mi je čak u misli donosio ideju o napuštanju svoga Reda. Kad sam se u molitvi okrenuo Gospodinu i otvorio svoju Bibliju, riječi iz Sirahove knjige su mi progovorile:

Sine moj, ako želiš služiti Gospodu, pripravi dušu svoju na kušnju. Učvrsti svoje srce i budi jak i ne nagli kad napast dođe. Prioni uz Boga i ne odmeći se, da bi bio slavljen na svoj posljednji dan. Primi sve što te stigne, i budi strpljiv u nestalnosti svoje bijede. Jer kao što se u vatri kuša zlato, tako i odabranici u peći poniženja. (Sir 2,1-5)

Čim su me te riječi uvjerile, počeo sam plakati i molio Gospodina da mi oprosti grijehe i otjerao zlog duha razdora i zbunjenosti; Gospodin me tada utješio. Oni koji u srcima čuvaju Božju Riječ neće sagriješiti (v. Ps 119,11).

 

Dobro je i prikladno pojedine rečenice iz Svetog pisma napisati na komadiće papira i zalijepiti ih na zidove, knjige, unutrašnjost automobila, itd. Gospodin je ovako rekao Izraelcima:

Riječi ove što ti ih danas naređujem, neka ti se urežu u srce. Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem: kad liježeš i kad ustaješ. Priveži ih na svoju ruku za znak i neka ti budu kao zapis među očima! Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim! (Pnz 6,6-9)

Žalosno je gledati domove nekih ljudi "ukrašene" opscenim slikama, čak i slikama vještica i đavola.

Kada čistimo sebe, moramo čistiti i svoje domove.

Dobro je početi čitati Sveto pismo nakon molitve ili pjesme Duhu Svetom, tako da te On prožme i nadahne za vrijeme čitanja. Preporučujem nekoliko spontanih molitava temeljenih na pročitanoj Riječi.

Nakon čitanja svakako treba osluškivati u Duhu. Riječ koju čujemo ili čitamo je samo "logos" (zvuk i jezik riječi), ona treba postati "Rhema" (riječ življena Duhom).

 

Isus je rekao: Riječi koje sam vam govorio duh su i život su. (Iv 6,63)

Tvoje srce treba biti otvoreno Riječi Božjoj koju čitaš. Bog će ti otkriti svoju volju i planove za tvoj život preko svoje Riječi.

Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni, da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah. (Iz 55,10-11)

Za početnike u čitanju Svetog pisma predlažem da najprije krenu s Novim zavjetom; Stari zavjet ostavi za poslije. Dobro je svakodnevno pročitati neki psalam. Svi su psalmi molitve.

/Nepoznati autor/

zamakdushe @ 22:07 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, studeni 24, 2012


zamakdushe @ 21:29 |Komentiraj | Komentari: 0

Moliti za one koji su u smrtnom grijehu najbolja je milostinja, jer ljubav se Božja uvijek sjeti takvih duša kad moliš. 


Sv. Terezija Avilska

zamakdushe @ 21:23 |Komentiraj | Komentari: 0


Voditi muškarce i žene našeg vremena Isusu, susretu sa njime, žurna je potreba koja je prisutna u svim regijama svijeta, drevne i novije evangelizacije. Svugdje se osjeća potreba oživljavanja vjere koja je u opasnosti zatamnjenja u kulturnim kontekstima koji sprečavaju osobno ukorijenjenje i društvenu prisutnost, jasnoću sadržaja i dosljednost plodova.

Ne radi se o započinjanju svega iznova, već – apostolskom gorljivošću Pavla, koji kaže: „Jao meni ako evanđelja ne navješćujem!“ (1 Kor 9,16) – uključiti se u dugi hod naviještanja Evanđelja koje je, od prvih stoljeća kršćanske ere do danas, prošlo kroz povijest i izgradilo zajednice vjernika na svim stranama svijeta. Male ili velike one bile, plod su predanosti misionara i ne malog broja mučenika, naraštaja Isusovih svjedoka kojih se sa zahvalnošću sjećamo.

Promijenjeni socijalni , kulturni, ekonomski, politički i vjerski scenariji pozivaju nas na nešto novo: živjeti na obnovljeni način naše zajedničko iskustvo vjere i naviještanja, preko evangelizacije „nove u svom žaru, metodama i izričajima“, kako je rekao Ivan Pavao II, evangelizacije , kako je podsjetio Benedikt XVI, koja je namijenjena „prvenstveno osobama koje su se, iako krštene, udaljile od Crkve i žive bez da se nadahnjuju na kršćanskoj praksi […],da se pomogne tim ljudima u ponovnom susretu s Gospodinom, koji jedini daje duboki smisao i mir našem bivstvovanju; za omogući ponovno otkrivanje vjere, izvora milosti koja donosi radost i nadu u njihov osobni, obiteljski i društveni život“ .


zamakdushe @ 21:14 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, studeni 23, 2012

Nitko tko svakodnevno moli krunicu neće nikada zalutati.To je izjava koju bi rado potpisao svojom krvlju.

Sv. Ljudevit Montfortski

zamakdushe @ 08:23 |Komentiraj | Komentari: 0


Sjedim, ruke su mi spuštene u krilo, oslanjam se na noge, leđa su mi uspravna, disanje mirno. Iznad mene, kao more prisutnosti, jest Bog s bezbroj svojih darova, spreman da ispravi svaki moj krivi potez i izvede do ispunjenja svaku moju duboku čežnju. Upravo opipljivo osjećam tu prisutnost.
Trenutna patnja i nevolja samo je kratka pravda Božja. Odmah nakon nje milosrđe je i sloboda od patnje i krivnje.
Nasmijan pogled Božji prepun dobrohotnosti jest iznad mene.
Ne dopuštam da i sjenka zla upadne u moje doživljavanje Boga.
Ma kakav bio moj sadašnji život, on će biti blagoslovljen već u sljedećem trenutku..
Lagano, otežući govorim: Samo dobro dolazi od tebe. Nikada zlo. Samo dobro...I "plivam" u toj istini. Natopljen njome napuštam meditaciju.

Bog ne može pomisliti niti činiti zlo. Zlo je, naime, manjak dobra ili manjak egzistencije, nešto što bi trebalo biti a nije. Bog je apsolutno biće, on se ne može mijenjati on ne može biti okrnjen. On sve ima, sve može, sve misli, sve čini. Zato je on savršeno biće. On je naprosto dobrota, ljubav, ljepota, radost, pravednost.
Zato Bog ne može nikoga uništiti. On može željeti i činiti samo dobro. Zlo dolazi od Zloga i od naše ograničene naravi, ono dolazi zbog uronjenosti u grijeh i nepovjerenja prema Bogu. Ma što ja činio, Bog me uvijek voli i želi me osloboditi. Ma kakav bio, Bog uvijek ide samo s pravdom i milosrđem meni u susret.
Bog je kao more koje se prema meni spušta da me u svakom slučaju usreći, oslobodi, usavrši, ispuni mi želje, da mi se daruje. Pravda, milosrđe, ljubav, sućut, dobrota, praštanje - sve je to u Bogu.
Uvijek samo za moje dobro, nikada za zlo. Sve zavisi o tome da li to vjerujem. Ne vjerujem li, zatvaram se Božjem spasiteljskom djelovanju i osuđujem sam sebe. Bog mi šalje samo DOBRO.


zamakdushe @ 08:16 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, studeni 21, 2012

Kad naše ruke dotaknu začine, njihov miris se proširi na sve što dotičemo. Neka naše molitve prođu kroz ruke Blažene Djevice. Ona će ih namirisati.

Sv. Ivan Vianney

zamakdushe @ 08:41 |Komentiraj | Komentari: 0


Isusova prispodoba u kojoj je jedinka neshvatljivo dragocjena u Božjim očima posve iznenađuje današnjega čovjeka. Je li moguće da mene malenog i neznatnog netko tako voli, da zbog mene lomi tržišnu logiku i nema interesnu svijest? Moguće je! Isus svjedoči svojom ljubavlju: Bog je naš Otac. Takav je Bog! Bog nije naš poslodavac, nije šef stranke, niti voditelj statističkog ureda. On ne gleda radnika kao puki alat za proizvodnju, niti kao malu službenicu na kojoj se može iživljavati tko hoće. Bog ne pita isplati li se ili ne isplati, niti koliko košta kad je u pitanju čovjek, kad je u opasnosti njegov život. Njemu jedan nije malo ili
ništa. On čovjeka ne zbraja niti oduzima. Bogu nitko nije nevažan, nitko beznačajan. On nema nikakav zakulisni cilj, niti igra zakulisni igre. On jednostavno voli čovjeka i tko mu se otvori, osjetit će da je vrijedan kao cijeli svemir.


zamakdushe @ 08:35 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, studeni 19, 2012

Moja djeco, naviknite se na to: Kad se u noći probudite, premjestite se brzo duhom pred svetohranište i recite dragom Spasitelju: "Dragi Spasitelju, ja sam tu! Došao sam da Te hvalim, da Te slavim i zahvaljujem Ti se. Prinosim Ti moju ljubav i hoću da Ti sa svetim anđelima činim društvo". Molite se onako kako možete i znate. Kad vam nije moguće, sakrijte se iza svog anđela čuvara pa ga zadužite da moli mjesto vas.

sv. Ivan Marija Vianney 

zamakdushe @ 14:11 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare


Bogu treba Crkva jer nas ne želi spasiti pojedinačno, nego zajedno. On želi čitavo čovječanstvo učiniti svojim narodom.

Nitko u nebo ne dolazi sam. Tko misli samo na sebe i spasenje svoje vlastite duše, živi asocijalno. To nije moguće ni na nebu ni na zemlji. Sam Bog nije asocijalan, on nije neko samotno i samodostatno biće. Trojedini Bog je u sebi društven, zajedništvo, vječna razmjena ljubavi. Po slici Božjoj i čovjek je upućen na odnos, izmjenu, sudioništvo i ljubav. Odgovorni smo jedni za druge.

Potom Bog zapita Kajina: "Gdje ti je brat Abel?" "Ne znam", odgovori. "Zar sam ja čuvar brata svoga?" Post 4,9

Moramo zajedno postati blaženi. Moramo zajedno k Bogu doći, pred njega stupiti. Ne smijemo dobromu Bogu pristupiti jedni bez drugih. Što će nam reći kada se mi jedni bez drugih k njemu vratimo? CHARLES PEGUY (1873.-1914., francuski pjesnik)

zamakdushe @ 14:05 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, studeni 18, 2012


zamakdushe @ 20:43 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, studeni 16, 2012

Davidovo pouzdanje u Boga opet je pobijedilo Golijata. Naše su katedrale i jučer i noćas bile pune, mnogi su nakon dugo vremena posegnuli za krunicama s kojima su molili i kojima su se ponosili u ratu. Molitva pravednika iznova je pokazala svoju snagu i to je velika poruka svima nama.

U Hrvatskoj se tako u ovome trenutku osjeća ono čega dugo nije bilo: okretanje Bogu, molitva i zahvalnost te istovremeno obzorje nade. 

bitno.net 

zamakdushe @ 22:01 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare


Nadahnimo se stranicom Evanđelja: susretu Isusa sa Samarijankom ( Iv 4, 5-42). Nema muškarca ili žene, koji se u svojem životu ne nađe, kao žena iz Samarije, pored zdenca sa praznim krčagom u nadi da će naći ispunjenje najdublje želje srca, koja jedino može dati potpuno značenje bivstvovanja. Danas, postoje mnogi zdenci koji se pružaju žeđi čovjeka, ali ih treba razlikovati da bi se izbjegle zagađene vode. Žurno je usmjeriti traženje, da se ne padne u zamke razočarenja, koja mogu biti pogubna.

Kao Isus na zdencu Sihar i Crkva osjeća potrebu sjesti pored muškaraca i žena ovog vremena da bi uprisutnili Gospodina u njihovom životu, tako da ga mogu susresti, jer samo njegov Duh je voda koja daje istiniti i vječni život. Samo je Isus sposoban prozrijeti dubinu našeg srca i objaviti nam našu istinu:“ Kazao mi je sve što sam počinila.“, povjerila je žena svojim sugrađanima. Ova riječ naviještanja - kojoj se pridružuje pitanje koje se otvara vjeri: „Da to nije Krist?“ – pokazuje kako tko je jednom primio novi život u susretu sa Isusom, ne može ne postati navjestitelj istine i nade za druge. Obraćena grješnica postaje navjestiteljica spasenja i vodi k Isusu cijeli grad. Od prihvaćanja svjedočanstva ljudi će prijeći na osobno iskustvo susreta: „Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta“.


zamakdushe @ 21:48 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, studeni 14, 2012

Kreposti se oblikuju po molitvi.
Molitva čuva uzdržljivost.
Molitva suspreže bijes.
Molitva sprečava osjećaje oholosti i zavisti.
Molitva privlači Duha Svetoga u dušu i uzdiže čovjeka na Nebo.

Sv. Efrem Sirski

zamakdushe @ 16:24 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare


Za molitvu treba uzeti vremena, vjerovati u prisutnost Božju, nazvati ga Njegovim imenom i uputiti mu sadržaj molitve.

Molitva je susret čitavog čovjeka s Bogom kao osobom. Važno je na početku promatrati Boga i slušati što nam kaže. Zato molitva osim razuma poznaje volju i emocije. Molitva ispunjava, oslobađa, liječi, usmjerava, podiže, tješi, umiruje, razveseljava, kroti, krijepi... Molitva je proces po kojem čovjek postaje svet. Ona je mnogo više od izgovaranja naučenih riječi i uči se i usavršava cijeli život, ona se događa u duhu te nas uči surađivati s Duhom Svetim.

Molitva je uvijek susret s Bogom i sa svima koji su Njemu i ima najrazličitije oblike: može biti službena u crkvi i privatna kad čovjek moli sam ili s drugima oblikovane molitve iz molitvenika ili svojim riječima. Prije molitve treba stati pred Boga, vidjeti svoje slabosti, tražiti oproštenje i staviti se Bogu na raspolaganje. U dodir s Bogom stupamo svakom mišlju i zazivom Boga, molitvom, primanjem sakramenata, čitanjem sv. Pisma, u zajednici vjernika molitelja i čineći dobro potrebnome. Najljepša je molitva koju nam je Otac nebeski po Isus Kristu darovao: Oče naš, koja je uvijek nova kao svagdašnji kruh, a najsvetija je sv. Misa. Kod vjernika je omiljena molitva svete krunice.

 

Čovjek je najveći kad se pred Bogom saginje u molitvi. Molitva Bl. Dj. Marije, ponizne službenice Gospodnje, objavljena u zoru punine vremena molitvom ˝Veliča˝, najbolje izražava sve ono što krasi dobru molitvu, naročito poniznost molitelja, velikodušni prinos svega bića Bogu po vjeri, zahvalnost za udijeljenu milost i ispunjenje obećanja.

U čovjeku postoji prostor nad kojim nitko nema vlast, prostor u kojem stanuje Bog. Tu, gdje Bog stanuje čovjek dolazi u dodir sa samim sobom. Tada je savjest u čovjeku zaštićena od loših utjecaja okoline i pomoću Duha biva jasnom i točnom. Tada čovjek može vidjeti istinu i stvari kakve jesu. Zato je molitva neizostavni dio pravilnog rada savjesti. „Plod tišine je molitva. Plod molitve je vjera. Plod vjere je ljubav. Plod ljubavi je služenje. Plod služenja je mir“ (Majka Terezija). (Tišinu treba poštivati, a ne stalno nositi slušalice u ušima i tako uvijek biti izvan sebe!)

Molitva je slična uključivanju stroja u električnu struju. Iz strujne mreže dolazi snaga koja svijetli i pokreće stroj ili aparat. Što je spoj s električnom mrežom jači i veći to je i jačina struje veća. Žarulja i aparat ne može ništa dati strujnoj mreži nego samo od nje prima. Molitva uključuje čovjeka u zajedništvo s Bogom iz koga dolazi moć koja prosvjetljuje i pokreće vjernika. Što dublje vjernik po molitvi ulazi u zajedništvo s Bogom tim više snaga Božja preobražava spasonosno njega i njegovu okolinu. Razlog da Božje svjetlo i snaga danas nisu naročito vidljivi, leži samo u tome, što ima malo ljudi koji ulaze po ustrajnoj i iskrenoj molitvi u duboko zajedništvo s Bogom. Duh Sveti je naš stalni učitelj i suradnik u molitvi.

zamakdushe @ 16:12 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, studeni 12, 2012

Molitva je sveta voda zbog koje ravnice naših dobrih želja zazalene i procvjetaju.


Sv. Franjo Saleški

zamakdushe @ 17:21 |Komentiraj | Komentari: 0


Molitva je susret s Bogom, razgovor s Bogom, dodir s Bogom, živi odnos s Bogom, dar Božji što s Njim smijemo biti zajedno. Za molitvu je potrebno uzdignuće duše k Bogu radi uspostave veze s Bogom.

Molitva je srce vjere te je stoga neodvojiva od kršćanskog života. Kao što pluća uvode kisik u tijelo da bi živjelo tako molitva dovodi u ljudsku dušu prisutnost Božju koja je hrani. U molitvi vjernik najprije osluškuje govor Božji kojim nas On upoznaje što treba činiti, a manje što bi Bog morao činiti. Bog zna srce čovjeka, a čovjek ne zna volju Božju. Molitva po sadržaju može biti klanjanje Bogu, slavljenje Njega, zahvaljivanje Njemu i traženje pomoći od Boga, što je veoma često predmet molitve. Bez našega slobodnog poziva molitvom Bog ne može doći k nama. Moliti Boga možemo u svakom trenutku na mnogobrojne načine, jer je Bog uvijek spreman nama doći. Bog je uvijek na raspolaganju svoj djeci, ako mu se obrate iskrenom i vjerničkom molitvom. Bez naše dozvole i slobodnog poziva Bog ne može doći k nama.

Molitva i kršćanski život su neodvojivi, jer u molitvi čovjek odbacuje iluziju da je svoj stvoritelj i u poniznosti spoznaje svoje granice znajući da ga Bog ljubi i da od njega dobiva milosrđe i ljubav. „Ako nismo u svojoj nutrini u zajedništvu s Bogom, ne možemo dati ništa niti drugima“ (Benedikt XVI.). Sveti župnik arški Ivan Vianey je vrijednost molitve usporedio s kišom: Čovjek može marljivo zemlju obraditi, ali bez kiše će trud biti uzaludan. Isto je i s nastojanjem vjernika oko dobra koje će bez molitve biti bez ploda. Što god naučili, ako se niste naučili moliti ne vrijedi puno. Onaj koji je naučio moliti, naučio je imati izravan blizak odnos s Bogom u Duhu Svetom. To je najvažnija stvar koju u životu moramo naučiti. Ničega se Sotona tako ne boji kao čovjeka koji se od srca moli.

zamakdushe @ 17:15 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 11, 2012


zamakdushe @ 09:51 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, studeni 9, 2012

Budan kršćanin je ponajprije čovjek koji zna koga čeka i koga će sigurno jednom na kraju svojih dana susresti licem u lice. Samo iz tog iskustva da se za nekoga živi i nekoga čeka, može se živjeti budno. To je duhovna budnost što bdije nad našim mislima, tjelesnim prohtjevima i svim našim djelima.

zamakdushe @ 08:11 |Komentiraj | Komentari: 0


Od Božje smo blizine, od njegove ljubavi, u srcima naših roditelja jednom satkani. Njegova blizina u srcu majke grijala nas je u kolijevci. Njegovom blizinom ugrijalo nam se srce za druge i ozarilo lice kad smo prvi put otkrili ljubav. Njegove stope bile su u našima u prvom koraku, a kad smo posustali pod teretom života, jedino je trag njegovih stopa bio vidljiv na našem životnom putu. On nas je nosio. Kad smo ga tražili u daljinama, bio nam je stranac. Ako smo dosad otkrili Boga, onda se otkriće dogodilo u nama i u onima koji su u nama ili uz nas. Otkrili smo ga u bližnjima. Stoga, valja nam stalno otkrivati ljepotu i dragocjenost ljudi oko nas. Radovati se onom što je možda maleno i neznatno, ali je naše. Otkrivati svednevice blizine znači otkrivati i čovjeka i Boga. Znači imati osmišljen život. I kad jednom budemo morali ostavljati one koji su nam blizu, i čovjeka i Boga, oni neće ostaviti nas. Bit će već tako čvrsto utkani u potku našeg bića da se nećemo moći odijeliti od njih. Neće nas moći ni smrt rastaviti jer je ljubav učinila da budemo jedno. Radujemo se onima koji su nam blizu!

zamakdushe @ 08:08 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, studeni 7, 2012

Neka nas molitva ne umara jer spas čovječanstva ne ovisi o materjalnom uspjehu, ni o znanostima koje zamračuju intelekt, ni o oružju, ni o ljudskoj radinosti, nego samo o Isusu. 

Sv. Francesca Ksaverija Cabrini

zamakdushe @ 08:02 |Komentiraj | Komentari: 0


Ako ti je nezgodno, klekni i najprije se nakloni pred tajnom Trojstva. Ostani nekoliko trenutaka tako naklonjen. U sebi probudi udivljenje pred Božjom veličanstvenošću. Već si tada sabran.
Ustani i uroni u puninu Boga prisutnog pred tobom. Osjeti u svom umu Riječ, u srcu LJUBAV, u čitavom biću stvaralaštvo i sinovstvo Božje. Dionik si te trojstvene božanske naravi. Nakon desetak minuta posvijesti si da u tebi po Duhu Svetom prebiva čitavo Trojstvo. Ti si čudesan hram Boga živoga. Doživi tu istinu srcem, dubinom sebe. Neka ti usta govore divljenje i slavu i hvalu Bogu...
Bog je jedan u trima osobama. Naš je Bog, dakle, samo jedan, ali uvijek društven, trojstveno jedinstven. Tri su osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. Od Oca sve izlazi, od njega sve dolazi. Isus je Očeva Riječ od vijeka izgovorena. Po njemu Bog čini sve. Duh Sveti je Ljubav Oca i Sina, jedinstvo ljubavi, jedinstvo dviju osoba koje se božanski neizrecivo i neshvatljivo ljube. U njemu, u njegovoj sili, Otac sve čini. Otac je sve stvorio, Sin nas je otkupio, Duh Sveti nas posvećuje. Ili: Otac je sve stvorio i otkupio i posvetio po Sinu Isusu koji je postao čovjekom i u snazi Duha Svetoga. Tri osobe nikad nisu odvojene, ali nikad ni pomiješane. Neshvatljiva i čudesna tajna jest naš Bog.
Bog uvijek trojstveno djeluje. Mogli bismo reći da sve na zemlji nosi trojstven pečat. Kod ljudi je to ostvarenje čovjeka kao muškog i ženskog i u njihovu jedinstvu ostvarenje trećeg, djeteta, koje je otac i majka istovremeno. Mogli bismo reći da je stvaralaštvo (Otac), govor (Sin), i Ljubav (Duh Sveti) najsnažnija "energija" svemira i povijesti. Prepuštajući se Bogu Ocu mi smo sa Sinom i s Duhom Svetim. Slušajući Isusa i primajući njegovo otkupljenje mi smo s Ocem, u Duhu Svetom, oslanjajući se na Duha Svetoga neraskidivo smo vezani uz Isusa i Oca. Čovjekovo blaženstvo jest biti u Bogu, s Bogom i prebivalište Boga. Nebo je Bog. Zato je važno spoznavati, stvarati i ljubiti.

zamakdushe @ 08:00 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 5, 2012

Moramo moliti bez prestanka, u svakoj prilici i što god radili u životu. Jer molitva je navika uzdizanja srca k Bogu, trajna komunikacija s Njim. 

Sv. Elizabeta Seton

zamakdushe @ 08:28 |Komentiraj | Komentari: 0



Grčka riječ za Crkvu je ekklesia = pozvani. Svi koji smo kršteni i vjerujemo u Boga, od Boga smo pozvani. Zajedno smo Crkva. Krist je kako Pavao kaže, Glava Crkve. Mi smo njezino tijelo.

Kada primamo sakramente i slušamo Božju riječ, Krist je u nama i mi u njemu – to je Crkva. Sveto pismo opisuje neposrednu osobnu životnu povezanost svih krštenika s Isusom uvijek novim slikama: jednom govori o Božjemu narodu, drugi put o Kristovoj zaručnici; jednom je Crkva nazvana Majkom, zatim Božjom obitelji ili je uspoređena sa zajednicom na svadbi. Crkva nije nikada tek obična institucija, nikada nije tek "službena Crkva", koju bi se moglo odgurnuti od sebe. Pogreške i ljage Crkve nas ljute, ali se od nje ne možemo udaljiti jer se Bog neopozivo odlučio da je ljubi i unatoč svim grijesima njezinih pripadnika ne napušta je. Crkva je Božja prisutnost među ljudima. Stoga je moramo ljubiti.

Naša je sposobnost shvaćanja ograničena pa je stoga poslanje Duha Svetoga u tome da Crkvu uvijek nanovo, iz generacije u generaciju, uvodi u veličinu Kristova otajstva. BENEDIKT XVI.

CRKVA (od grč. Kyriake = oni koji pripadaju Bogu). Crkva su pozvani iz svih naroda, koji su po krštenju postali dio Tijela Kristova.

On [Krist] je Glava Tijela, Crkve. Kol 1,18a

Crkva je stara žena s mnogim ožiljcima i borama. Ali ona je moja majka. A majku se ne tuče. Teolog KARL RAHNER, SJ, kada je čuo neprimjerene kritike o Crkvi

 

zamakdushe @ 08:22 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, studeni 3, 2012

Ljubim te, Jahve, kreposti moja! Jahve, hridino moja, utvrdo moja spase moj; Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!

zamakdushe @ 21:50 |Komentiraj | Komentari: 0



Evanđelje po Marku
Tada pristupi jedan od pismoznanaca koji je slušao njihovu raspravu. Vidjevši da im je dobro odgovorio, upita ga: "Koja je zapovijed prva od sviju?" Isus odgovori: "Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!" "Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih." Nato će mu pismoznanac: "Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga - više je nego sve paljenice i žrtve." Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: "Nisi daleko od kraljevstva Božjega!" I nitko se više nije usuđivao pitati ga.

zamakdushe @ 21:32 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare

"Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen."

Isus iz Nazareta 

zamakdushe @ 12:10 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare


Želimo li vidjeti kolika je uistinu naša ljudska veličina i koliko smo veliki i humani kao zajednica, posjetimo bolnice i podrume grada u kojem živimo.

Bože, kad ćemo se moći diviti običnim ljudima i svakidašnjem životu? Kad ćemo zavoljeti i vrednovati svoju svakidašnjicu, jer u njoj je glavnina života, a ne čekati samo poneku zvjezdanu iskru?! 

zamakdushe @ 12:00 |Komentiraj | Komentari: 0
Mali Isus
Arhiva
« » stu 2012
Brojač posjeta
150023
Index.hr
Nema zapisa.