On je živ!
Marija i Isus
Nema zapisa.
Blog - prosinac 2011
petak, prosinac 30, 2011
"Ljubav nas obuzima samo onoliko koliko joj se predamo." — Sv. Terezija od Djeteta Isusa (1873. – 1897.)

zamakdushe @ 10:18 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 29, 2011

"Napasnik, uvijek vrebajući, najnasilnije ratuje protiv onih koji najpozornije izbjegavaju grijeh."

Sv. Leon Veliki (†461.)

zamakdushe @ 10:04 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare


Toma Becket kojega se danas spominjemo, prije nego je postao nadbiskup i primas Engleske bijaše kancelar engleskog kralja, poslušan dvorjanin, prijatelj raskoši i pristaša kraljevskog apsolutizma. Postavši nadbiskupom god. 1162. pretvorio se u strogog asketu i vatrenog borca za prava Crkve protiv kraljevih presizanja. Jedna od glavnih značajki Tomina karaktera bijaše veoma razvijen osjećaj dužnosti. Stoga je smatrao da kao primas Engleske ima zastupati interese Crkve, a ne više interese kralja kao što je činio dok je bio njegov kancelar. Između kralja i Tome dolazi do sukoba a Toma se kazni pokorom u trajanju od 40 dana što je bio blizu popuštanju kraljevoj a ne Crkvenoj vlasti. Kralj Henrik II. osudi Tomu kao veleizdajnika i svrgne ga s nadbiskupske stolice.

Toma pobjegne u Francusku Papi Aleksandru III. Nakon 6 godina izgnanstva Toma se kao Papin delegat vrati u Englesku a kralj se bojao izopćenja pa mu ne učini nikakvog zla. Međutim, kralj je izrazio želju da se oslobodi toga čovjeka na što normanski vitezovi provale u katedralu 29. prosinca 1170. godine i ondje ubiju Tomu. Narod je Tomu odmah nakon smrti počeo častiti kao sveca a papa Aleksandar III. službeno ga kanonizira već 1173. godine. Da bi ublažio bijes naroda, sam kralj je hodočastio na grob Tome Becketa i ondje se podvrgao kazni javnog bičevanja godine 1174. a to je bila zadovoljština za sva zla koja je učinio protiv Crkve i Tome.

zamakdushe @ 09:59 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare



Ne. Bog je, a ne slučaj, uzrok [postojanja] svijeta. Svijet nije, ni po tomu odakle potječe ni po svojemu unutarnjem uređenju i svrsihodnosti, proizvod "besmisleno" djelujućih čimbenika.

Kršćani vjeruju da u stvorenjima mogu pročitati Božji rukopis. Nasuprot znanstvenicima koji sav svijet promatraju kao slučajan, besmislen i besciljan proces, papa Ivan Pavao II. 1985. kaže: "Pred licem svemira, u kojemu je sadržana takva zamršena usklađenost njegovih elemenata i tako čudesna usmjerenost životu, govoriti o slučaju značilo bi jednako odustajanju od potrage za objašnjenje svijeta kakav nam se pokazuje. To bi zaista bilo jednako prihvaćanju učinka bez uzroka. To bi značilo odricanje od ljudskoga razuma te tako odbacivanje mišljenja i potrage za rješenjem problema."



Da je nečuvena preciznost procesa povezanih s "Velikim praskom" trebala nastati čistim slučajem? Kakva apsurdna ideja! WALTER THIRRING (austrijski fizičar)

Mi nismo slučajan i besmislen proizvod evolucije. Svatko od nas plod je Božje namisli. Svakoga je Bog htio, svatko je voljen, svatko je potreban. BENEDIKT XVI.

zamakdushe @ 09:50 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 28, 2011


Danas Crkva slavi spomen na Nevinu dječicu. Najbolje je da ovo razmišljanje započnemo odlomkom svetog teksta iz Matejevog evanđelja: "Tada se Herod, vidjevši da su ga magi izigrali, veoma rasrdi te naredi da se poubijaju u Betlehemu i njegovoj okolici sva muška djeca od dvije godine pa naniže, prema vremenu za koje se pomno raspitao u maga. Tada se ispuni riječ proroka Jeremije: 'Glas u Rami ču se - plač i jauk mnogi: to za djecom Rahela tuži - neutješena što ih nema'".

S pravom se zgražamo nad nasiljem jednog vlastodršca koji beskompromisno želi sačuvati vlast i prijestolje. Radi svojih sebičnih interesa okrutno je pogazio pravo na život malene dječice. Nažalost, i danas se ta krv prolijeva kada se vrše pobačaji začete a još nerođene djece. Ljudski je život svetinja. Bračni parovi koji ubijaju svoje dijete su grobari svoje obitelji i svoga naroda. 

Dok slavimo mučeničku uspomenu Nevine dječice, želimo dozvati u pamet svim našim obiteljima da su odgovorne pred svojim narodom, pred poviješću, pred budućnošću, pred savješću, i što je najvažnije pred samim Bogom. Obitelji moraju svoje postupke uskladiti sa stvaralačkom Božjom namjerom izraženom u samoj naravi braka i njegovih čina.


zamakdushe @ 09:56 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, prosinac 27, 2011



„Ne mogu se bojati Boga koji je za mene postao tako malen! (…) Ja ga ljubim! On je sama ljubav i milosrđe!"

sv. Terezija od Djeteta Isusa


zamakdushe @ 10:14 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare



Osnovne podatke o Isusovim apostolima, pa tako i o sv. Ivanu, nalazimo u Novom Zavjetu u evanđeljima i poslanicama. Više podataka o njihovu životu i smrti nudi nam kršćanska predaja (tako se smatra da je sv. Ivan jedini od dvanaestorice apostola umro nenasilnom smrću u dubokoj starosti).

Sv. Ivan apostol bio je sin Zebedeja i Salome. Kao učenik Ivana Krstitelja, prvi je s Andrijom pošao za Kristom. U Isusovu javnom životu ima uz Petra i Jakova Starijeg, svoga brata, rekli bismo, neko povlašteno mjesto. Najveću je hrabrost pokazao kada je jedini od apostola stajao pod Isusovim križem. Nakon Kristova uskrsnuća i uzašašća na nebo pokazuje se Ivan u više navrata u povlaštenoj situaciji uz Petra. Za vrijeme prvog Apostolskog koncila u Jeruzalemu, oko 50. godine, ubraja se među stupove prvotne Crkve. Povjesničari kršćanske starine misle da je Ivan ostao u svetom gradu, u Jeruzalemu, sve do smrti Isusove Majke, koju je Isus na križu povjerio baš njemu. Predaja iz II. st. tvrdi da je Ivan, počevši od 60. godine djelovao u Efezu u Maloj Aziji postavljajući biskupe i osnivajući kršćanske zajednice. Doživio je veliku starost te umro naravnom smrću u početku vladavine cara Trajana, dakle, negdje oko 100. godine. Osim evanđelja napisao je tri poslanice i Otkrivenje. Sve su mu knjige pune najdublje teologije. Origen piše početkom III. st. : "Cvijet Biblije jesu evanđelja, a cvijet evanđelja jest Ivanovo evanđelje.


zamakdushe @ 10:10 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare


zamakdushe @ 10:00 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, prosinac 26, 2011

Ovo Betlehemsko Dijete jest Bog i on, koji je u vječnosti imao samo neizmjerno blaženstvo velikoga neba, on je evo primio na sebe našu kukavnu narav i došao da prebiva među nama i danas učini dionicima božanske svoje naravi.

zamakdushe @ 09:43 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare



Kako je broj kršćana rastao iz dana u dan Apostoli su osjetili potrebu oformiti svoje pomoćnike i tako nastaju đakoni. Prvotna im je zadaća bila paziti na red kod zajedničkih molitvenih susreta, dijeliti vjernicima poklone i nositi Euharistiju bolesnima i utamničenima. Najugledniji i najenergičniji među đakonima bio je Stjepan. Tek što je počeo djelovati istaknuo se revnošću i čudesima koja je Duh Sveti činio preko njega. Navukao je na sebe mržnju starih Židova zbog plemenite i smione slobode kojom je naviještao Evanđelje u svakoj prigodi. Tako jednog dana, kad im je predbacio što su progonili proroke i ubili Krista, oni ga izvedoše izvan grada i tu ga kamenuju.

Stjepan je tako postao prvi mučenik, prvi je prolio krv za Krista. U trenucima umiranja moli za one koji su mu oduzimali život. Stjepan je ubijen nebili se razbila nova "sekta" koja u raspetome Isusu vidi obećanog Mesiju. Činjenica je da je ova mučenička smrt još više ujedinila prve kršćane i pobudila u njima spremnost čak i krvlju svjedočiti svoje uvjerenje: Isus je obećani Mesija, on je Spasitelj svijeta.
Svima koji danas slave imendan upućujemo iskrene čestitke i želimo čvrstu vjeru poput Stjepanove.


zamakdushe @ 09:38 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare



"Bog je došao. On je tu. I stoga je sve drukčije nego što mi mislimo. Vrijeme se iz vječnog tečenja dalje pretvorilo u jedan događaj koji vodi posve određenom završetku da mi i svijet možemo stajati pred otkrivenim Božjim licem. Kad kažemo: Božić je, tada govorimo: Bog je izrekao svoju posljednju, svoju najdublju, svoju najljepšu riječ o utjelovljenoj Riječi, koja nikad više ne može biti opozvana, jer je konačni Božji čin, jer je sam Bog u svijetu. A ta riječ glasi: Ja te ljubim, svijete i čovječe!" (Karl Rahner, DI). "Svatko je od nas već upoznao sreću svete Noći.

Međutim, nebo i zemlja još nisu postali jedno. Danas, kao i nekada, Betlehemska Zvijezda sja u tamnoj noći. Već sutradan nakon Božića Crkva odlaže svoje bijele svečane haljine i odijeva se bojom krvi; četvrtoga dana ona nosi ljubičastu boju tuge. (Tako je bar bilo nekoć; danas nosi istu crvenu boju kao na dane mučenika.) Stjepan, mučenik koji je prvi slijedio Gospoda u smrt, i Nedužna Djeca, dojenčad Betlehema i Judeje, koju su umorile okrutne ruke krvnika, okupljaju se oko Djeteta u jaslama, čineći mu pratnju. Žto sve to znači? Gdje je, dakle, sada veselje nebeskih vojski, gdje je tiha sreća svete Noći, gdje je mir na zemlji? Mir na zemlji ljudima dobre volje! Ali svi nisu dobre volje. Tajna je moć zla ovila svijet u noć, tako da je bilo potrebno da Sin vječnog Oca side s nebeske slave. Tmine su pokrivale zemlju i On dođe kao svjetlo koje sja u tminama i tmine Ga ne primiše. Onima koji su Ga primili, On je donio svjetlo i mir: mir s nebeskim Ocem, mir sa svima onima koji su isto tako sinovi svjetla i djeca Očeva, i duboki mir srca; ali nipošto mir sa sinovima tmina. Njima Vladar mira ne donosi mir, već rat. On je za njih kamen smutnje prema kojem jure i koji ih krši. To je teška i ozbiljna istina koja nam ne treba prikriti poetski čar Djeteta u jaslama. Misterij Utjelovljenja i misterij zla usko su povezani. Svjetlosti, koja je sišla s neba, suprotstavlja se toliko mračnija i kobnija moć grijeha.

Dijete u jaslama pruža ručice i njegov smiješak izgleda da već želi reći ono što će kasnije izgovoriti usne čovjeka. 'Dođite k meni, svi vi koji trpite i koji ste umorni pod teretom!' Neki su odgovorili na njegov poziv. Tako siromašni pastiri, koji su u betlehemskom polju, vidjevši svjetlost neba, čuli radosnu vijest od anđela, puni povjerenja rekoše: 'Hajdemo u Betlehem!', i pođoše na put. Tako kraljevi koji su, došavši iz Dalekog istoka, slijedili s istom jednostavnom vjerom čudesnu zvijezdu; s ruku Djeteta rasipa se rosa milosti na njih i oni se obradovaše velikom radošću. Te ruke istovremeno daju i traže. Vi, mudri, ostavite svoju mudrost, i postanite jednostavni kao djeca. Vi, kraljevi, dajte svoje krune, svoja blaga, i ponizite se pred Kraljem kraljeva: uzmite bez oklijevanja svoj dio muka, patnji i umora koje njegova služba traži. Vi, maleni, koji ne možete ništa dati od sebe samih: ruke Djeteta uzimaju vaš nježni život, prije čak nego je započeo. On ne bi mogao bolje poslužiti nego što je poslužio žrtvom za Gospodara svih hvala. 'Slijedite me!', kažu ruke Djeteta, kao što će to kasnije reći usne čovjeka. Tako su one pozvale mladog učenika što ga je Gospodin volio i koji sada i sam sudjeluje u pratnji jaslica. Sveti Ivan, mladi čovjek čista srca, otputio se a da se nije pitao: kamo? ni zašto? On je napustio kolibu svojeg oca i slijedio je Učitelja na svim putovima, sve do Golgote. 'Slijedite me!'

Taj je poziv mladi Stjepan također čuo. On je slijedio Učitelja u njegovoj biti, protiv sila mraka, protiv zasljepljenosti tvrdokornog nevjerovanja, i svjedočio je za Njega svojom riječju i svojom krvlju. On je išao slijedeći Njegov duh, duh Ljubavi, koji se borio protiv grijeha, ali ljubi grješnika, i koji, sve do smrti, brani, pred licem Božjim, ubojicu. Oni koji su na koljenima oko jaslica jesu sinovi svjetla: nježni nevini ljudi, pastiri puni vjere, ponizni kraljevi, Stjepan, nadahnuti vjek učenik, i Ivan, apostol ljubavi, svi oni koji su slijedili poziv Učitelja. U noći neobjašnjive otvrdnulosti i zasljepljenosti pred njima stoje naučitelji Zakona koji se ipak nisu zaputili u Betlehem iako su znali u koje će se vrijeme i na kojem mjestu roditi Spasitelj, ni kralj Herod koji je također želio zadati smrt Gospodaru Života. Pred Djetetom u jaslama dijele se duhovi. On je Kralj kraljeva, Učitelj Života i Smrti. On kaže: 'Slijedite me', i tko nije s njime protiv njega je. On to kaže također i nama i poziva nas da odaberemo između svjetla i tmine..." (Edith Stein).

zamakdushe @ 09:19 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, prosinac 24, 2011



Danas je dan iščekivanja i priprave na najdraži blagdan u Katoličkoj crkvi. Pripravljamo se na svečanu noć koju će obasjati svijetlo Božjega rođenja. Bog je postao čovjekom i mi to proslavljamo po 2011. puta. 

Najbolje je da se podsjetimo kako se zbio ovaj veliki događaj kojega je opisao evanđelista Luka slijedećim riječima:

"U ono vrijem iziđe zapovijed cara Augusta da se provede popis pučanstva u svoj zemlji. To je bio prvi popis za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. Svi su išli, svatko u svoj grad, da se upišu. Tako i Josip, jer bijaše iz Davidove kuće i porodice, uziđe sa svojom ženom Marijom, koja bijaše trudna, iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju, u Davidov grad zvani Betlehem, da se upiše. Dok su tu bili, njoj dođe vrijeme da rodi. I rodi sina svoga, prvorođenca, te ga povije u pelenice i položi u jasle, jer u gostionici nije bilo mjesta za njih.

U tom istom kraju boravili pastiri; noćivahu pod vedrim nebom, bdijući nad stadom svojim. Najedanput im pristupi anđeo Gospodnji, i sjaj ih Gospodnji obasja, pa se vrlo uplašiše. Anđeo im reče: Ne bojte se, jer vam, evo, donosim radosnu vijest o velikom veselju za sav narod: Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj, Krist, Gospodin. I neka vam ovo služi kao znak: Naći ćete Djetešce povijeno u pelenice gdje leži u jaslama!

Odjedanput se anđelu pridruži mnoštvo vojske nebeske koja je hvalila Boga: Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima koje ljubi!

Kad anđeli od pastira odu na nebo, pastiru počnu govoriti jedan drugomu: Hajdemo, dakle, do Betlehema i vidimo ovaj događaj s kojim nas upozna Gospodin!

Odu žurno i nađu Mariju i Josipa s Djetešcem gdje leži u jaslama. Kad ga vide, saopće što im je rečeno za to Djetešce. Svi koji su čuli pastire, divili su se onomu što su im rekli. A Marija je pamtila sve te događaje i razmišljala o njima u srcu svome. Zatim se pastiri vrate slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli onako kako im bijaše rečeno"


zamakdushe @ 10:09 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare




Ovo Betlehemsko Dijete jest Knez mira koji donosi nebeski mir svim ljudima, mir onaj koji veže Boga s čovjekom, koji utvrdi vječni ugovor između ljudi i Boga, između neba i zemlje.

zamakdushe @ 09:14 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, prosinac 23, 2011



Ovo Betlehemsko Dijete jest vječna istina i svjetlost istinita koja obasjava svakog čovjeka. Njegovim dolaskom nestade mračnosti u mislima, ljudski razum sve jasnije vidi prostrano obzorje istine, a ta istina nas usrećuje i pokazuje izgubljenu stazu raja.

zamakdushe @ 13:31 |Komentiraj | Komentari: 0



Već odmalena Ivan Kentski, kojega se danas sjeća Katoličke crkva diljem svijeta, odlikovao se nevinošću i blagim ponašanjem. Postavši svećenik još je više uznastojao oko kršćanskih kreposti. Aktivno se posvećuje pastoralnom radu, studiju i molitvi. Jedno je vrijeme bio i profesor na Krakovskoj visokoj školi. Zanimljivo je da posljednjih 35 godina života iz pokore nije htio jesti meso. Iskazivao se neobičnom darežljivošću prema siromasima. Ispunivši tijek zemaljskog života, pun zasluga preminuo je uoči Božića godine 1473. Papa Klement XIII. proglasio ga je svecem, a poštuje se među prvim zaštitnicima Poljske i Litve.

zamakdushe @ 13:22 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare


Da. vjera je otvorena prema saznanjima i prema hipotezama prirodnih znanosti.

Teologija nema prirodoznanstvene kompetencije, prirodne znanosti nemaju teološke kompetencije. Prirodne znanosti ne mogu dogmatski isključiti da u prirodi postoje procesi usmjereni prema cilju; vjera, s druge strane, ne može definirati kako se to u prirodnim razvojnim procesima konkretno ostvaruje. Kršćanin može prihvatiti teoriju evolucije kao koristan model objašnjenja, ukoliko ne upadne u evolucionističko praznovjerje koje čovjeka vidi kao slučajni proizvod bioloških procesa. EVOLUCIJA pretpostavlja da postoji nešto što se može razvijati. Odakle je to "nešto", time nije ništa rečeno. Ne može se biologijski odgovoriti na pitanja o postojanju, bitku, dostojanstvu, svrsi, smislu i razlogu postojanja svijeta i čovjeka. Kako evolucionizam s jedna strane, tako i KREACIONIZAM s druge strane prelaze svoje granice. Kreacionisti naivno doslovno tumače biblijske podatke (npr. Koliko je Zemlja stara, stvaranje u šest dana i sl.).

EVOLUCIJA (lat. evolutio = razmatanje, razvoj): rast (razvoj) današnjih oblika organizama tijekom milijuna godina. Kršćanski gledajući, evolucija se promatra kao nastavak Božjega stvaranja u prirodnim procesima.

KREACIONIZAM (od lat. creatio = stvaranje): shvaćanje da je Bog izravnim zahvatom, kako stoji u Knjizi Postanka, odjednom stvorio svijet kakav jest.

Ni jedan znanstvenik ne raspolaže ni jednim uvjerljivim dokazom... koji bi se izravno protivio prihvaćanju [Stvoritelja]. HOIMAR VON DITFURTH (1921.-1989., njemački prirodoznanstvenik)

zamakdushe @ 12:25 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, prosinac 22, 2011



Božić je prije svega dan kada svi u pamet moramo prizvati kolika je Božja ljubav prema nama grešnicima, a ona je tolika da nam on predaje svog jedinorođenoga sina kao žrtvu i zadovoljštinu za naše grijehe.

zamakdushe @ 10:18 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare


Prema službenim statistikama 1876-1914. oko 14 milijuna Talijana napustilo je rodnu grudu i u potrazi za kruhom uglavnom odseljavalo u Ameriku. U proljeće 1889. iskrcala se u New Yorku mala talijanska redovnica Franciska koja će ubrzo postati majka talijanskih iseljenika. Poticana željom za misijama na prijedlog pape Leona XIII. umjesto u afričke zemlje odlazi u Ameriku. Tamo je bez predaha osnivala bolnice, škole, ubožnice i pomagala talijanima i ostalima pomoći potrebnim ljudima. Posebnu je skrb sa svojim sestrama posvećivala i zatvorenicima. Kad je Franciska Cabrini 22. prosinca 1917. u punom jeku Prvog svjetskog rata umrla u Chicagu, daleko od rodne grude, njezina je družba brojila već 2.000 sestara u 70 kuća. Franciska je prva državljanka Sjedinjenih Američkih Država koja je proglašena svetom. Uzvisio ju je na čast svetice 7. srpnja 1946 papa Pio XII. tek 28 godina nakon smrti, također je proglašena zaštitnicom svih emigranata.

zamakdushe @ 10:14 |Komentiraj | Komentari: 0
"Kad nisam u stanju moliti, nastavim Mu govoriti da Ga volim. To nije teško, a održava vatru."

Sv. Terezija od Djeteta Isusa (1873. – 1897.)

zamakdushe @ 08:56 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 21, 2011


  • Kada ti plješću za uspjeh, neka u tvojim ušima zazvoni također i smijeh što si ga izazvao svojim neuspjesima.
  • Što me više uzdižeć, Isuse moj, to me više ponizi i daj mi da znam što sam bio i što ću biti ako me ti napustiš.
  • Nisi ponizan kada se ponižavaš, nego kada te ponižavaju i kada to podnosiš radi Krista.
  • Kada bi sam sebe upoznao, uživao bi što te preziru i tvoje bi srce plakalo pred uzdizanjem i pohvalom.
  • Neka te ne bole ako ljudi vide tvoje pogreške; treba te boljeti uvreda Boga i sablazan koju možeš prouzročiti. - Uostalom, neka znaju kakav si i neka te preziru. -Neka te ne žalosti da budeš ništa, jer tako Isus može u tebe staviti sve.
  • Ti, koji si učen, ugledan, rječit, moćan - ako nisi ponizan, ništa ne vrijediš. - Otkini, iščupaj taj "ja" koji upotrebljavaš u superlativu - Bog će ti pomoći - i onda ćeš moći početi raditi za Krista na zadnjemu mjestu u njegovoj vojsci apostola.
  • Priznaj ponizno svoju slabost da uzmogneš kazati s Apostolom: jer kad sam slab onda sam jak.
  • Gledaj kako je ponizan naš Isus: magarac je bio njegovo prijestolje u Jeruzalemu!...
  • Poniznost je drugi dobar put da se dođe do nutarnjega mira. -"On" je rekao: "Učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca... i naći ćete spokoj dušama svojim."
  • Nije nedostatak poniznosti da upoznaš napredak svoje duše. -Tako možeš zahvaliti Bogu na tome. -Ali ne zaboravi da si siromah koji je odjenut u dobro, ali poduđeno odijelo.
  • Poznavanje samih sebe vodi nas kao pod ruku k poniznosti.
  • Tvoja čvrstoća da braniš duh i načela apostolata u kojemu radiš ne smije oslabiti zbog lažne poniznosti. - Ta čvrstoća nije oholost: ona je stožerna krepost jakosti.
  • Zbog oholosti si već počeo vjerovati da si ti sam sposoban za sve. - Krist te je napustio jedan trenutak i pao si. -Budi ponizan i njegova iznimna pomoć neće ti izostati.
  • Možeš mirno odbaciti te misli pune ponosa: ti si kao kist u umjetnikovoj ruci. - I ništa više. - Reci mi čemu služi kist ako ne pusti slikara raditi.
zamakdushe @ 11:18 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare



Na današnji dan 1597. umorne oči zaklopio je drugi apostol Njemačke sv. Petar Kanizije. Naziv apostola njemačke zadobio je zbog neumornog rada u XVI. st. u doba reformacije, kada je uspio sačuvati da dio naroda ostane u Katoličkoj crkvi. Rođen je 8. svibnja 1521. dakle, iste godine kada je Martin Luther izopćen iz Katoličke crkve. Petar Kanizije i Ignacije Lojolski borili su se svim silama za vjernost Rimu i papi. Oni u toj Crkve vide Krista koji i dalje živi. Bio je pučki misionar, propovjednik, začetnik novih metoda u proučavanju katekizma, teolog na Tridentinskom saboru, papin delegat u veoma delikatnim misijama, savjetnik cara Ferdinanda I. na više državnih sabora, veoma plodan duhovni pisac koji je pisao djela o spornim pitanjima između katolika i protestanata te djela pučke pobožnosti. 
Doktor filozofije je postao u 20-oj godini. Polaže zavjet vječnog djevičanstva i izabire siromaštvo poput siromašnog Krista. Na svoj 23. rođendan kao prvi Nijemac stupa u Družbu Isusovu. U Koelnu osniva prvi njemački isusovački kolegij. Više puta bila mu je ponuđena biskupska stolica i kardinalski grimiz, ali on je sve poduzeo da to spriječi. Htio je ostati siromašan redovnik u jednostavnom isusovačkom talaru. U njemu je će i umrijeti 21. prosinca 1597. te biti pokopan. S njegovom smrću završit će jedan izvanredno plodan život koji je bio na blagoslov Crkvi u njemačkim zemljama. Blaženim će biti proglašen tek godine 1864. a svetim i crkvenim naučiteljem 1925


zamakdushe @ 11:15 |Komentiraj | Komentari: 0


Ne. rečenica "Bog je stvorio svijet" nije zastarjela prirodoznanstvena tvdnja. Radi se o teološkom izričaju, dakle o izričaju o božanskom smislu (theos = Bog, logos = smisao) i podrijetlu stvari.

Izvještaj o stvaranju nije nikakav prirodoznanstveni model koji objašnjava početak svijeta. "Bog je stvorio svijet" je teološki izričaj o kojemu se radi o odnosu između Boga i svijeta. Bog je htio da svijet bude; on ga podupire i vodi potpunu ostvarenju. Biti stvoren jest trajna značajka stvorenja i temeljna istina o njima.

Jer ti ljubiš sva bića i ne mrziš ni jedno koje si stvorio. Jer da si štogod mrzio, ne bi ga ni stvorio. Mudr 11, 24

zamakdushe @ 11:11 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, prosinac 20, 2011



Poniznost je: govoriti što manje o sebi,
Ne miješati se u tuđe poslove,
Paziti da ne budemo znatiželjni,
Prihvaćati radosno protivljenja i ispravke,
Prelaziti preko tuđih pogrešaka,
Prihvaćati zanemarenost, zaborav i mržnju,
Ne tražiti da budemo posebno ljubljeni i prihvaćeni,
Odgovarati uljudno i kad smo izazvani,
Ne gaziti nikada ničije dostojanstvo,
Ne raspravljati ni onda kad imamo pravo,
Birati uvijek ono što je teže.

bl.Majka Terezija

zamakdushe @ 11:02 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare



To je vrijeme kada svako srce dršće nekim djetinjim veseljem u očekivanju skorih božićnih radosti. To je vrijeme kada se na naše duše spušta mir, kada ljudi sve jasnije osjećaju blizinu Božanstva koje je dolazi na ovaj svijet da bi sebi privuklo svako srce. Sve u Došašću kao da šapuće o Njegovu dolasku. I polumrak onih dragih zornica, i adventske pjesme i ono treperavo blistanje svijeća u polutamnim oltarima. U sve tom kao da iskri duboka čežnja dugih vjekova prije Krista za onim Obećanim, koji je imao doći, kao da govori blažena slutnja da dan Njegova pohoda nije daleko. Mi kršćani tada se sjećamo da je on već tu i da smo mi sretni baštinici drevnih obećanja. I mir i sreća sjeda tada na naše duše - sreća djece Božje.

U Došašću Crkva ima pred očima dvostruki dolazak Spasiteljev - onaj dolazak njegov koji se zbio u vremenu i dolazak na koncu vremena, kada će doći kao sudac živih i mrtvih. U Došašću nam je dano da iskusimo svu čežnju starozavjetnih vjernika za Spasiteljem, za obećanim Mesijom, ali nam je također dano da iskusimo ljepotu blagoslova koji je na nas došao po Spasitelju. Kroz cijelo Došašće provlači se tiha radost nadanja.

No Došašće je i pokorničko vrijeme jer nam se pred oči stavlja i onaj drugi dolazak koji moramo dočekati budni i spremni jer Krist dolazi kao sudac koji svakome sudi po njegovim djelima. Stoga je vrijeme iščekivanja ujedno i vrijeme koje nam je darovano da okajemo svoje grijehe i da činimo djela pokore, kako ne bi strepili od toga drugog dolaska, već ga iščekivali u miru i radosti. Tako su ta dva dolaska isprepletena, a Crkva nam pred oči stavlja Betlehemsko djetešce kako bi u nama posvjestila da nam je to dijete došlo da nas spasi od propasti i suda.

Došašće je osobito vrijeme koje nam je Crkva odredila da bi svoju pažnju mogli usmjeriti na darove koje nam donosi Božansko dijete, da bi pobudili žarku želju i čežnju za njima, te da bi sve svoje snage slili u molitve i nastojanja da te darove u punini i primimo.

o.Vendelin


zamakdushe @ 10:58 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 19, 2011

Ako pogledamo u Sveto Pismo, vidjet ćemo da je poniznost bitan uvjet da bismo čuli Boga. U smjernih je mudrost, stoji u Mudrim izrekama. Poniznost znači da se vidimo onako kakvi jesmo, bez  šminke i bez pretvaranja. I kad shvatimo svoju bijedu, otvorit  ćemo se u Božjoj veličini, a to je zapravo naša veličina.

zamakdushe @ 11:05 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 18, 2011


zamakdushe @ 11:23 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare



"Ta Bogu ništa nije nemoguće!" (Lk 1,37). On je svemoguć.

Tko u svojoj potrebi Boga zaziva, vjeruje u njegovu svemogućnost. Bog je stvorio svijet ni iz čega. On je Gospodar povijesti. On upravlja svime i sve može. Kako se on svojom moći služi, to je misterij. Nerijetko ljudi pitaju: Gdje je bio Bog? Po proroku Izaiji on nam govori: "Moje misli nisu vaše misli i moji puti nisu vaši puti" (Iz 55,8). Bog nerijetko svoju svemoć pokazuje tamo gdje je ljudi najmanje očekuju. Nemoć velikoga petka bila je pretpostavka uskrsnuća.

Znadem da je velik Gospodin, gospodar nad svim bozima. Što god se Gospodinu svidi, to čini na nebu i na zemlji, na moru i u bezdanima. Ps 135,5-6

Oče tebi je sve moguće. Isusova molitva u Getssemanskom vrtu (Mk 14,36)

zamakdushe @ 11:14 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, prosinac 17, 2011


Gospodinu je milje djelo, koliko god bilo maleno, učinjeno skrovito i bez želje da bude poznato, negoli mnoga djela učinjena s tom željom; jer onaj koji s najčišćom ljubavlju radi za Gospodina, ne samo što se ništa ne brine da njegova djela vide ljudi, nego ih ne čini ni zato da bi ih Bog vidio. Tako, kad, po pretpostavci, ne bi trebalo da ni Bog nikada ne dozna za njih, ne bi prestao da mu pruža jednaku službu, jednakim veseljem i čistoćom ljubavi.

sv. Ivan od

zamakdushe @ 10:03 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, prosinac 16, 2011

I ako bi netko bio svet i mogao učiniti čuda, ali mu nedostajala ljubav, on neće doći u nebo.

sv. Ivan Marija Vianney


zamakdushe @ 09:06 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare

1. “Ako tko hoće ići za mnom, neka se odreče samog sebe, neka svaki dan uzme križ svoj i neka me slijedi (Lk 9, 23)! Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti; k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti (Iv 14, 23). Ako doneseš dar svoj na žrtvenik i tu se sjetiš da ti brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar tu pred žrtvenikom, hajde i najprije se izmiri s bratom, pa onda dođi i prinesi svoj dar" (Mt 5, 23, 24).
2. “Ako tko dođe k meni, a više voli svoga oca, majku, ženu, djecu, braću i sestre pa čak i svoj vlastiti život, ne može biti moj učenik (Lk 14, 26). I svaki će, koji radi mene ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili njive, stostruko primiti i baštiniti život vječni (Mt 19, 29.). Ako želiš biti savršen, hajde prodaj što imaš i podaj novac siromasima, pa ćeš imati blago na nebu” (Mt 19, 21.).


3. “Neće svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine', ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju moga nebeskog Oca (Mt 7, 21). Svatko tko sluša ove moje riječi i izvršava ih može se usporediti s mudrim čovjekom koji svoju kuću sagradi na litici (Mt 7, 24). Zaista, kažem vam, ako ponovo ne postanete kao mala djeca, sigurno nećete ući u kraljevstvo nebesko (Mt 18, 3). Učite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj svojim dušama” (Mt 11, 29).
4. “Kad molite, ne budite kao licemjeri koji se vole upadno moliti u sinagogama i na raskršćima, da ih vide ljudi (Mt 6, 5). Kad se molite, ne izgovarajte isprazne riječi kao pogani, koji umišljaju da će biti uslišani zbog svoga nabrajanja. Nemojte ih, dakle, oponašati, jer i prije nego ga zamolite, zna Otac vaš što vam je potrebno (Mt 6, 7-8). Kad stojite i molite, oprostite ako što imate protiv, koga, da i vama Otac vaš nebeski oprosti vaše grijehe (Mk 11, 25). Štogod moleći pitate, vjerujte da ste to već primili, i bit će vam” (Mk 11, 24).
5. “Kad postite, ne budite mrki poput licemjera, koji izobliče lice da ih ljudi zapaze kako poste. Zaista, kažem vam, već su primili svoju plaću” (Mt 6, 16).
6. “Tako će biti veće veselje na nebu zbog jednog grešnika koji se obrati nego zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja (Lk 15, 7). Ja sam došao da pozovem na obraćenje ne pravednike, nego grešnike” (Lk 5, 32).
7. “Blago progonjenima zbog pravednosti jer je njihovo kraljevstvo nebesko (Mt 5, 10). Blago vama kad vas ljudi zamrze, kad vas izopće, pogrde i odbace vaše ime kao zlo zbog Sina Čovječjega! U taj dan radujte se i kličite od veselja, jer je velika vaša plaća na nebu (Lk 6, 22). Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas! Kad biste pripadali svijetu, svijet bi ljubio svoje. Budući da ne pripadate svijetu - ja vas izabrah od svijeta - zato vas svijet mrzi” (Iv 15, 18-19).
8. “Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti (Mt 11, 28). Ja sam živi kruh koji je sišao s neba. Ako tko jede od ovoga kruha, živjet će zauvijek. Kruh koji ću ja dati, jest tijelo moje - za život svijeta (Iv 6, 51-52). Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ostaje u meni i ja u njemu. Tijelo je moje pravo jelo i krv je moja pravo piće” (Iv 6, 55. 56).
“Svi će vas mrziti zbog moga imena. Ali vam ni jedna vlas s glave neće propasti” (Lk 21, 17. 18).




9. “Nitko ne može služiti dvojici gospodara, jer ili će jednog mrziti, a dugoga ljubiti, ili će uz jednoga pristajati, a drugoga prezirati” (Mt 6, 24).
“Iz srca dolaze zle misli, ubojstva, preljubi, bludnost, krađe, lažna svjedočanstva, psovke. To ukalja čovjeka. A jesti neopranim rukama ne ukalja čovjeka (Mt 15, 19. 20). Dobar čovjek iz dobre riznice iznosi dobro, a zao čovjek iz zle riznice iznosi zlo” (Mt 12, 35).
10. “Nitko tko stavi ruku svoju na plug te se obazire natrag nije prikladan za kraljevstvo Božje (Lk 9, 62). A vama su izbrojene i vlasi na glavi! Ne budite bojažljivi! Više vrijedite od mnoštva vrabaca (Lk 12, 7). Bog nije poslao svog Sina na svijet da sudi svijet, nego da se svijet spasi po njemu” (Iv 3, 17).
11. “Svatko tko čini zlo mrzi svjetlo i ne dolazi k svjetlu, da se ne otkriju njegova djela (Iv 3.20). Bog je Duh, i koji mu se klanjaju, moraju mu se klanjati u duhu i istini (Iv 4, 24). Duh je onaj koji oživljava, a tijelo ne vrijedi ništa. Riječi koje sam vam ja rekao jesu duh i život (Iv 6, 63. 64). Tko god čini grijeh, rob je grijeha. Rob ne ostaje zauvijek u kući (Iv 8, 34. 35). Tko je vjeran u najmanjoj stvari, vjeran je i u velikoj. Tko je nevjeran u najmanjoj stvari, nevjeran je i u velikoj (Lk 16, 10). Lakše da prođu nebo i zemlja nego da propadne jedna kovrčica iz Zakona (Lk16, 17.). Vaše svjetlo neka tako zasja pred ljudima da vide vaša djela ljubavi te slave vašeg Oca nebeskog” (Mt 5, 16).
12. “Ne bude li vaša pravednost veća od pravednosti književnika i farizeja, sigurno nećete ući u kraljevstvo nebesko (Mt 5, 20). Ako te tvoje desno oko navodi na grijeh, iščupaj ga i baci od sebe, jer je bolje da ti propadne jedan od udova nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao (Mt 5, 29). “... Navala je na kraljevstvo nebesko, i siloviti ga prisvajaju” (Mt 11, 12). Ne sabirajte sebi blago na zemlji, gdje ga izgriza moljac i rđa; gdje lopovi prokopavaju zidove i kradu ga! Nego sabirajte sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne izgriza, gdje lopovi ne prokopavaju zidove i ne kradu (Mt 6, 19. 20). Nemojte suditi da ne budete suđeni! Jer kako budete sudili, onako će se i vama suditi” (Mt 7, 1. 2).
13. “Čuvajte se lažnih proroka što vam dolaze u ovčjem runu, a unutra su grabežljivi vuci! Prepoznat ćete ih po njihovim rodovima (Mt 7, 15. 16). Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih, jer anđeli njihovi, kažem vam, na nebesima neprestano gledaju lice Oca moga nebeskog (Mt 18, 10). Bdijte, jer ne znate ni dana ni časa” (Mt 25, 13).
14. “Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a poslije toga ne mogu više ništa učiniti! Pokazat ću vam koga treba da se bojite: bojte se onoga koji, pošto oduzme život, ima vlast baciti u pakao (Lk 12, 4. 5). Ne brinite se tjeskobno za svoj život: što ćete pojesti, niti za svoje tijelo: u što ćete se obući; vaš Otac zna da vam je to potrebno (Lk 12, 22. 30). Nema ništa sakriveno što neće trebati da se očituje; ništa tajno što sigurno neće trebati da se sazna i na javu iziđe” (Lk 8, 17).
15. “Tko želi biti velik među vama, neka bude vaš poslužnik! A tko želi biti prvi među vama, neka bude vaš sluga (Mt 20, 26. 27). Kako će mučno ući bogataši u kraljevstvo Božje! (Mk 10, 23). Lakše je devi kroz iglene ušice proći nego bogatašu ući u kraljevstvo Božje (Lk 18, 25). Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone (Mt 5, 44). Jao vama, bogataši, jer imate svoju utjehu” (Lk 6, 24)!




16. “Uđite na uska vrata, jer široka vrata i prostran put vode u propast, i mnogo ih je koji idu njim. Kako, su uska vrata i tijesan put koji vodi u život, i malo ih je koji ga nalaze (Mt 7, 13. 14). Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji; mnogo je zvanih, a malo izabranih (Mt 20, 16). Blaženije je davati nego primati (Dj 20, 35). Udari li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. Tko bi te htio tužiti da se domogne tvoje košulje, podaj mu i ogrtač (Mt 5, 39, 40.). Uvijek treba moliti i nikada ne klonuti (Lk 18, 1). Bdijte i molite da ne padnete u napast (Mt 26, 41)! Svaki koji se uzvisi, bit će ponižen, a koji se ponizi, bit će uzvišen (Lk 14, 11). Dajte ono što je unutra kao milostinju i sve će vam biti čisto (Lk 11, 41). Ako te na grijeh navodi tvoja ruka ili noga, odsijeci je i baci od sebe, jer ti je bolje kljastu i hromu ući u život nego da budeš s dvjema rukama ili s dvjema nogama bačen u oganj vječni (Mt 18,8.9). Ako te i tvoje oko navodi na grijeh iskopaj ga i baci od sebe, jer ti je bolje s jednim okom ući u život, nego da budeš sa dva oka bačen u pakao ognjeni.”
OSAM BLAŽENSTAVA
17. “Blago siromasima u duhu jer je njihovo kraljevstvo nebesko.
Blago onima koji tuguju jer će se utješiti!
Blago krotkima jer će baštiniti zemlju!
Blago žednima i gladnima pravednosti jer će se nasititi!
Blago milosrdnima jer će postići milosrđe!
Blago onima koji su čista srca jer će Boga gledati!
Blago mirotvorcima jer će se zvati sinovi Božji!
Blago progonjenima zbog pravednosti jer je njihovo kraljevstvo nebesko “(Mt 5, 3-10)
18. “Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Dobro, Oče, jer je tebi tako bilo milo”! (Mt 11, 25. 26).

19. Evo ukratko velikih i važnih istina radi kojih je Vječna Mudrost došla na zemlju da nas ih nauči nakon što ih je sama prvo provodila u život. Tako nas je htjela izvući iz zaslijepljenosti i zabluda u koje su nas strmoglavili naši grijesi. Blago onima koji budu shvatili te vječne istine! Još blaženiji koji im budu vjerovali! A najblaženiji su oni koji u njih vjeruju i po njima žive te i druge poučavaju pravednosti, jer će “blistati kao sjajni nebeski svod, kao zvijezde navijeke, u svu vječnost”.(Dn 12, 3.)

zamakdushe @ 09:04 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 14, 2011



Hodeći prema Bogu duša je manje čedna i manje čista ako u sebi nosi i najmanju težnju za zemaljskim stvarima, negoli da je mučena od svih najružnijih i najdosadnijih napasti i tmina koje se mogu zamisliti, samo ako svojom razumskom voljom ne pristaje uz njih. Pače se, u tim uvjetima, može s pouzdanjem približiti Božjem Veličanstvu koje kaže: "Dođite k meni svi vi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti!"

sv. Ivan od

zamakdushe @ 11:55 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare


Isus iz Nazareta je Sin, druga božanska osoba, koju spominjemo kada molimo "u ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga" (Mt 28,19).

Isus je bio ili nekakav prevarant, kada se stavio iznad SUBOTE (šabbat) i kada je dopustio da ga se oslovljava božanskim naslovom "Gospodin" – ili je zaista bio Bog. Do sablazni je došlo kada je opraštao grijehe. U očima njegovih suvremenika bio je to prekršaj koji zaslužuje smrtnu kaznu. Po čudesima i znakovima, posebno po njegovu uskrsnuću, učenici su spoznali tko je Isus, te su mu se molili kao Gospodinu. To je vjera CRKVE.

Vi me zovete Gospodinom i Učiteljem. Pravo velite jer to i jesam. Iv 13,13

Nema uistinu pod nebom drugog imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti. Dj 4,12

zamakdushe @ 11:50 |Komentiraj | Komentari: 0

Juan de Yepes (brat Ivan od Križa) rođen je 1542. god. u gradiću Fontiveros smještenom na kamenitoj i goloj zemlji središnjeg platoa stare Kastilje, na pola puta između Madrida i Salamanke. S populacijom od oko 5000 u mjestu se nalazilo i nekoliko malenih trgovina tkaninom. Ivanov otac, Gonzalo de Yepes, sin bogatog trgovca svilom u Toledu, zaustavio se prilikom jednog putovanja u Medini del Campo i tu upoznao Catalinu Alvarez, siromašnu, neobrazovanu tkalju. Unatoč razlici u društvenom statusu, par se ženi 1529. god. Šokirani zbog onoga što su smatrali sramotnim – sklapanje braka s djevojkom nižeg staleža – trgovačka obitelj razbaštinila je Gonzala. Ispod tipičnog klasnog snobizma krili su se ipak dublji razlozi. Naime, obitelj Yepes skrivala je svoje pravo židovsko podrijetlo kako bi izbjegla zakonske restrikcije nametnute onima kojima je manjkala "limpieza de sangre", čistoća krvi. Kako je Catalinino podrijetlo bilo nejasno, obitelj Yepes se bojala da će pitanja vezana za njene korijene dovesti i do istrage njihovih pređa. Stoga je bilo bolje riješiti se mladića negoli riskirati gubitak časti i novca pred inkvizicijom.

Ostavši bez ikakve financijske potpore, Ivanov otac morao se prihvatiti mukotrpnog i slabo plaćenog tkalačkog obrta. U neimaštini i kušnjama Gonzalo i Catalina pronalazili su snagu u uzajamnoj pažnji i ljubavi. Imali su troje djece: Francisca (Franju), Luisa i najmlađeg Juana (Ivana). Ivan je imao nešto više od 2 godine kad mu je umro otac, shrvan dugogodišnjom teškom bolešću od posljedica epidemije koja je harala Španjolskom u šesnaestom stoljeću. U neimaštini koja je nastupila mlada srčana udovica uputila se na naporno putovanje u nakani da potraži pomoć kod imućnih članova muževljeve obitelji. Pokucala je na vrata jednog šurjaka arhiđakona u Torrijosu nedaleko Toleda. Ovaj ju ju je odbio pa je otišla do drugog brata, liječnika u obližnjem Galvezu, koji je pristao udomiti i posvojiti Franju. Međutim liječnikova supruga počela je iskorištavati Franju pa ga je majka ubrzo povela kući u Fontiveros gdje se obitelj trsila za život kako je znala i umijela. U ovo vrijeme preminuo je Ivanov brat, vjerojatno zbog neuhranjenosti. Catalina je bila primorana odseliti iz svog skromnog doma u Arevalo gdje prilike nisu bile ništa bolje, a naposljetku u Medinu del Campo, glavno trgovačko središte Kastilje gdje je nastavila raditi kao tkalja.


Pri završetku školovanja, Don Alonso mu nudi sigurnu budućnost: zaređenje za svećenika i mjesto bolničkog kapelana. Mladić je zauzvrat činio sve kako bi pomogao svojoj siromašnoj majci i bratu. Na njega su ciljali i isusovci koji su posebno cijenili njegovu intelektualnu nadarenost i pobožnost. Na iznenađenje sviju, Ivan 24. veljače 1563. kao dvadesetjednogodišnjak ulazi u novicijat novootvorenog karmelskog samostana Santa Ana u Medini. Ono što ga je priklonilo Karmelu bio je vjerojatno njegov kontemplativni duh i njegova osobita ljubav prema Mariji, majci Božjoj.

Uzevši ime Fray (brat) Ivan od sv. Matije, svoju godinu novicijata provodi proučavajući Pravilo i duhovnost prvotnih Karmelićana. U "Institutio primorum monachorum", srednjovjekovnom djelu o duhovnosti Reda koje je Ivan sigurno proučavao kao novak, stoji slijedeće naučavanje:

    "Cilj ovog života je dvostruk: prvi (cilj) je onaj kojega možemo postići vlastitim nastojanjem i vlastitim vježbama u krepostima uz pomoć Božje milosti, tj. prikazivati Bogu (osjećaje) srca koje je čisto od svake okaljanosti aktualnoga grijeha. Ovaj cilj postižemo kad smo savršeni i na Keritu, tj. skriveni u toj ljubavi o kojoj Mudrac govori: 'Ljubav pokriva sve pogreške' (Izr 10,12). Bog je želio da Ilija toliko napreduje kad je rekao: 'Sakrij se na potoku Keritu' (1 Kr 17, 3-4). Drugi pak cilj ovoga života pokazuje nam se kao čisti Božji dar. Ovaj (drugi) cilj sastoji se u tome da ne samo poslije smrti nego već u ovome smrtnom životu nekako okusimo u srcu i u duhu snagu Božje prisutnosti i slatkoću nebeskog života. To znači piti na potoku ljubavi Božje koju Bog obećaje u riječima: 'Pit ćeš iz potoka'. U ovom dvostrukom vidu se redovnik treba predati pustinjačkom i proročkom životu."


Najvjerojatnije krajem 1564. Ivan od sv. Matije odlazi u Salamanku na studij filozofije i teologije. Izgled sveučilišnog grada sa svim njegovim crkvama i katedralama, palačama i gospodštinama oduševio ga je. U doba svojeg najvećeg sjaja, sveučilište u Salmanki odlikovalo se prestižnim profesorima, velikim brojem studenata iz svih dijelova Španjolske, s naglaskom na bibilijske i teološke studije i raznim filozofskim usmjerenjima. Mjerilo se s najslavnijim sveučilištima kao onim u Bolonji, Parizu i Oxfordu. Ivanovo ime pronalazimo u rezultatima prijemnog ispita za studij umjetnosti u razdoblju od tri godine. Školske godine 1567/68 Ivan se upisuje na teologiju.
Doznajemo da se brat Ivan isticao po svojoj "osobitoj nadarenosti" i zalaganju, svjedočanstvo poduprto njegovim položajem nadstojnika još kao studenta.

Ova služba podrazumijevala je dnevnu poduku studenata, obranu javnih teza i rješavanja pritužbi. Mladi karmelićanin je ipak bio nezadovoljan. Da li je to bilo zbog atmosfere na sveučilištu gdje se promicanje znanja lako pretvorilo u promicanje sebeljublja, želje za naslovima, uglednim mjestima, promaknućima i nagradama? Je li tu Ivan počeo primjećivati tvrdoglavu navezanost na poznate sisteme razmišljanja, i nevoljkost u priznavanju konačne ograničenosti svih spekulacija? Je li ovo on tražio kad je položio zavjete? U svakom slučaju, njegovi pogledi išli su u drugom pravcu; često se bavio mišlju da stupi u kontemplativni red Kartuzijanaca. Iako se Ivanu dopadao studij, kontemplativni život koji ga je na prvom mjestu privukao u Karmel sada se borio za prvo mjesto.Ivan je pohađao školu "de la doctrina", jedna vrst sirotišta koje je djeci pružalo hranu, odjeću i smještaj te osnovnu naobrazbu uz vjersku poduku. Imao je priliku postati šegrt u nekom obrtu ili profesiji. Svećenik koji je bio upravitelj škole, izabire Ivana za akolita na službu u obližnjem samostanu augustinki "La Magdalena". Radio je u sakristiji 4 sata prijepodne ali i poslijepodne kad bi to poglavar, kapelan ili sakristan zatražili. Što se tiče naukovanja (drvodjeljstvo, krojenje, kiparstvo i slikanje) nije pokazivao previše sklonosti prema njima.
Njegova darovitost, njegova blagost i strpljivost našli su svoj izričaj u njegovanju bolesnika. Don Alonso Alvarez, ravnatelj bolnice "de las bubas" koja se brinula za siromašne koji su bolovali od kuge, sifilisa i drugih zaraznih bolesti, počeo se zanimati za Ivana i ponudio mu službu njegovatelja i sakupljača milostinje. Don Alonso također mu je pružio priliku i za nastavak školovanja na novootvorenom jezuitskom učilištu koje je bilo jedna vrsta napredne srednje škole humanističkog usmjerenja. U školi pravilo su činila predavanja iz gramatike, retorike, filozofije te latinskog i grčkog jezika. Budući pjesnik došao je u dodir s latinskim i španjolskim klasicima, i više od toga, jer su isusovci zahtijevali visoki standard i neprestano vježbanje, čitanje i literarne radove.
Upoznavši se s simbolikom klasike, nadareni učenik usavršava se u literarnoj tehnici i otvara se svijetu oko sebe. Ove godine rada u bolnici i studiranja, zadaće koje se pozivale na odgovornost i ustrajnost, upotpunile su Ivanova rana iskustva siromaštva.



Pri završetku školovanja, Don Alonso mu nudi sigurnu budućnost: zaređenje za svećenika i mjesto bolničkog kapelana. Mladić je zauzvrat činio sve kako bi pomogao svojoj siromašnoj majci i bratu. Na njega su ciljali i isusovci koji su posebno cijenili njegovu intelektualnu nadarenost i pobožnost. Na iznenađenje sviju, Ivan 24. veljače 1563. kao dvadesetjednogodišnjak ulazi u novicijat novootvorenog karmelskog samostana Santa Ana u Medini. Ono što ga je priklonilo Karmelu bio je vjerojatno njegov kontemplativni duh i njegova osobita ljubav prema Mariji, majci Božjoj.

Uzevši ime Fray (brat) Ivan od sv. Matije, svoju godinu novicijata provodi proučavajući Pravilo i duhovnost prvotnih Karmelićana. U "Institutio primorum monachorum", srednjovjekovnom djelu o duhovnosti Reda koje je Ivan sigurno proučavao kao novak, stoji slijedeće naučavanje:

    "Cilj ovog života je dvostruk: prvi (cilj) je onaj kojega možemo postići vlastitim nastojanjem i vlastitim vježbama u krepostima uz pomoć Božje milosti, tj. prikazivati Bogu (osjećaje) srca koje je čisto od svake okaljanosti aktualnoga grijeha. Ovaj cilj postižemo kad smo savršeni i na Keritu, tj. skriveni u toj ljubavi o kojoj Mudrac govori: 'Ljubav pokriva sve pogreške' (Izr 10,12). Bog je želio da Ilija toliko napreduje kad je rekao: 'Sakrij se na potoku Keritu' (1 Kr 17, 3-4). Drugi pak cilj ovoga života pokazuje nam se kao čisti Božji dar. Ovaj (drugi) cilj sastoji se u tome da ne samo poslije smrti nego već u ovome smrtnom životu nekako okusimo u srcu i u duhu snagu Božje prisutnosti i slatkoću nebeskog života. To znači piti na potoku ljubavi Božje koju Bog obećaje u riječima: 'Pit ćeš iz potoka'. U ovom dvostrukom vidu se redovnik treba predati pustinjačkom i proročkom životu."

Najvjerojatnije krajem 1564. Ivan od sv. Matije odlazi u Salamanku na studij filozofije i teologije. Izgled sveučilišnog grada sa svim njegovim crkvama i katedralama, palačama i gospodštinama oduševio ga je. U doba svojeg najvećeg sjaja, sveučilište u Salmanki odlikovalo se prestižnim profesorima, velikim brojem studenata iz svih dijelova Španjolske, s naglaskom na bibilijske i teološke studije i raznim filozofskim usmjerenjima. Mjerilo se s najslavnijim sveučilištima kao onim u Bolonji, Parizu i Oxfordu. Ivanovo ime pronalazimo u rezultatima prijemnog ispita za studij umjetnosti u razdoblju od tri godine. Školske godine 1567/68 Ivan se upisuje na teologiju.
Doznajemo da se brat Ivan isticao po svojoj "osobitoj nadarenosti" i zalaganju, svjedočanstvo poduprto njegovim položajem nadstojnika još kao studenta.

Ova služba podrazumijevala je dnevnu poduku studenata, obranu javnih teza i rješavanja pritužbi. Mladi karmelićanin je ipak bio nezadovoljan. Da li je to bilo zbog atmosfere na sveučilištu gdje se promicanje znanja lako pretvorilo u promicanje sebeljublja, želje za naslovima, uglednim mjestima, promaknućima i nagradama? Je li tu Ivan počeo primjećivati tvrdoglavu navezanost na poznate sisteme razmišljanja, i nevoljkost u priznavanju konačne ograničenosti svih spekulacija? Je li ovo on tražio kad je položio zavjete? U svakom slučaju, njegovi pogledi išli su u drugom pravcu; često se bavio mišlju da stupi u kontemplativni red Kartuzijanaca. Iako se Ivanu dopadao studij, kontemplativni život koji ga je na prvom mjestu privukao u Karmel sada se borio za prvo mjesto.

zamakdushe @ 11:25 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, prosinac 13, 2011



Istinska radost nije jednostavno prolazno stanje duše, ni nešto što se postiže vlastitim naporima, nego je ona dar, rađa se iz susreta sa živom osobom Isusa, iz prostora koji ostavljamo za Njega, iz prihvaćanja Duha Svetoga koji vodi naš život.

Benedikt XVI.


zamakdushe @ 09:20 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare


Živjela je u IV.st. na Siciliji; ime joj znači "svijetla", zato je običaj da se na njezin blagdan pale svijeće. Predaja kaže da je bila lijepa, ali najdivnije su joj bile oči. Razvrgla je zaruke zbog zavjeta da izliječi svoju bolesnu majku. Na zaručnikove ucjene odgovara da će radije iskopati svoje oči nego pogaziti svoj zavjet.

Razjareni zaručnik je prijavljuje kao kršćanku. Sudac prijeti da će je dati u kuću bludnica, no ona mu odgovara da na silu oduzeta čistoća nije grijeh nego dvostruko mučeništvo. Čistoću su joj poštedjeli, ali je probodena mačem. Jedna je od posljednjih žrtava Dioklecijanovih progona. Blagdan joj se spominje već od 400. godine. Zaštitnica je očnih bolesnika.

Njena je priča tužna
Da ti suza poteče.
Zato na svetu Luciju
Uvijek palimo svijeće.

zamakdushe @ 08:41 |Komentiraj | Komentari: 0

„Kakve li sreće, što ju je doživio starac Šimun kad je „stisnuo na svoje srce, puno ljubavi, Dijete Isusa, koji je davao žar i plamen tome srcu. Sad, Gospodine, kliknuo je on, otpuštaš slugu svoga ...“ Razumije se da je tada bio u zanosu.
  A zar mi nismo sretniji od Šimuna? On je mogao gledati Isusa samo jedan čas. Mi ga možemo uvijek gledati ako hoćemo. On ne dolazi samo u naše ruke nego i u naša srca.“





„Tko će ikad shvatiti sreću kršćanina koji prima Isusa Krista u svoje srce, i time postaje malo nebo. On je sam isto tako bogat kao čitavo nebo skupa.
  Sretne li kuće u kojoj ti kršćani prebivaju! ... Kakvo li poštovanje treba imati prema njima kroz cio dan! Imati u kući drugo svetohranište u kome dobri Bog doista stanuje tijelom i dušom! ...“
 „O čovječe, kako si sretan, ali tako slabo razumiješ svoju sreću! Kad bi je razumio, ti ne bi mogao živjeti ... Oh, ne, sigurno ne bi mogao živjeti! ... Ti bi umro od ljubavi! ... Ovaj Bog daje tebi Sebe ..., ti ga možeš ponijeti, ako hoćeš ..., kamo hoćeš..., On je odsad jedno s tobom! ... Srce koga bi jednom zaokupio čisti zagrljaj Isusov, ne bi moglo naći sreće izvan njega.“ ...




... Svetac je volio pripovijedati jednu zgodu o svetom Ivanu od Križa i svetoj Tereziji. Njih bi dvoje, kad bi se razgovarali o radostima svete pričesti, osjećali kako ljubav Isusova, idući od jednoga k drugome, rastapa njihova srca tako da bi sveti Ivan od Križa pao na jednu stranu, a sveta Terezija na drugu od velikog zanosa ljubavi ...
Ove riječi ne bi se ni na koga mogle primijeniti kao na Župnika Arskog. Euharistija je bila za nj „kupelj“ u kojoj se on osvježavao. U nju bi on, u napasti i u kušnjama, znao zaroniti i izlazio bi onda veseo i jak.
Koliko je suza sreće on prolio služeći svetu misu i držeći Spasitelja u rukama, za vrijeme zahvale i svojih dugih poklona!
Ova radost odsijevala je iz čitavog njegovog života i činila mu je i same križeve privlačnima. „Puno su me klevetali“, govorio je on, „mnogo su mi prigovarali, mnogo su me gurali. Imao sam križeva, imao sam ih više nego što sam ih mogao nositi! Stao sam moliti Spasitelja da mi dade ljubav prema križevima. Tada sam postao sretan. Rekao sam: „Doista, samo je u tome sreća!“



  Ta je sreća blistala s njegovog lica i odražavala se u njegovim razgovorima. Taj čovjek, koji je bio tako krut prema sebi, bio je ljubezan, veseo, srdačan. Znao se smiješiti. Imao je milih riječi, dražesnih dosjetaka. Vrlo blaga privlačnost počivala je na njegovim usnama iz kojih su istodobno izlazile riječi istine i utjehe.
  Sreća je poticala i podržavala njegovu snagu. I on nikad nije bio tako blizu da je ponovno zadobije kao kad bi bio najviše satrven. Množina naroda, prenatrpanost poslovima, dugi sati ispovijedanja, sve što bi moralo uništiti sile čovjekove, njemu ih je vraćalo. Što su hodočašća veće zahtjeve na nj stavljala, to je on više nadmašivao sama sebe. A to stoga što je svaki dan „obnavljao mladost“ svoju, kao što prorok kaže, u krvi Isusa Krista i žarkim razgovorima s euharistijskim Bogom.


zamakdushe @ 07:00 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 12, 2011


zamakdushe @ 09:05 |Komentiraj | Komentari: 0

Katkada čovjeka zaposjednu dvije suprotne gospodarice: škrtost i raskoš. Škrtost govori: čuvaj, a rasipnost: razdaj. Slobodan si i pozvan na slobodu, stoga neka ti je mrsko robovanje takvim gospodaricama. Priznaj svog Otkupitelja i svog Osloboditelja. Njemu služi.

sv. Augustin

zamakdushe @ 08:57 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 11, 2011


zamakdushe @ 20:12 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare



1. Isus je konačno bio blag u činima i krotak u svem svojem ponašanju. “Sve je dobro radio”(Mk 7, 37.), a to znači da je sve što je radio činio s toliko odmjerenosti, mudrosti, svetosti i blagosti da mu se nije mogla naći ni najmanja zamjerka. Pogledajmo s koliko li se blagosti ponašala ta ljupka Mudrost u svemu svom vladanju.
2. Siromasi i mala djeca slijedila su ga posvuda kao njima ravnoga. Oni su u tom dragom Spasitelju vidjeli toliko jednostavnosti, krotkosti, dobrohotnosti i ljubavi da su se tiskali oko njega da mu budu što bliže. Jednog su se dana djeca htjela po običaju dogurati do njega dok je propovijedao na nekoj ulici. Apostoli koji su bili uz njega htjedoše ih odgurnuti. Isus to opazi i ukori ih: “Pustite k meni tu dječicu.”(Mk 10, 4.). A kad su došli do njega, on ih je zagrlio i blagoslovio. Kakve li blagosti i nježnosti!
Kada su siromasi vidjeli kako je siromašno obučen i kako je jednostavan u svom držanju bez nadutosti i pretjeranog ponosa, bili su uz njega sretni i tražili su njegovu zaštitu protiv bogatih i oholih koji su ih vrijeđali i progonili, dok ih je on u svakom susretu bodrio i blagoslivljao.
3. Kakva je tek bila Isusova blagost prema jadnim grešnicima! Kako je blago postupao s Magdalenom grešnicom, s kakvom milosrdnošću obratio Samaritanku, s kolikim je milosrđem oprostio ženi preljubnici, a s koliko je ljubavi išao jesti k javnim grešnicima samo da ih pridobije. Nisu li njegovi neprijatelji uzeli upravo tu njegovu dobrotu kao dokaz protiv njega da krši Mojsijev zakon i progonili ga vrijeđajući ga i nazivajući ga prijateljem carinika i grešnika? S koliko li je dobrote i poniznosti pokušavao pridobiti Judino srce kad ga je već odlučio izdati, dok mu je prao noge i nazvao ga prijateljem! Konačno, s koliko li je ljubavi molio Oca za svoje krvnike ispričavajući ih da ne znaju što čine.




4. O kako je ta Utjelovljena Mudrost, Isus, lijepa, blaga i ljubezna! Kako je lijepa od vječnosti kao odraz svoga Oca, zrcalo bez ljage i slika njegove dobrote, ljepša od sunca i sjajnija od same svjetlosti! A kako je lijepa i u vremenu, jer ju je oblikovao Duh Sveti, čista bez ljage i grijeha, jer je za vrijeme svog zemaljskog života zanijela oči i srca ljudi, jer je sada slava anđela, jer je blaga i ljupka prema svima a posebno prema jadnim grešnicima koje je došla potražiti na vidljiv način, i koje još uvijek traži na nevidljiv.
5. I nemojmo misliti da sada proslavljeni Isus Pobjednik ima manje blagosti i spremnosti da nam se približi. Nasuprot, njegova slava na neki način usavršava njegovu blagost. On i sada više želi da oprašta nego da se pokaže u slavi, i više mu je stalo da nam pokaže bogatstvo svog milosrđa negoli slave.
6. Ako pogledamo kroz povijest, vidjet ćemo, kad se ta slavna Utjelovljena Mudrost objavila svojim prijateljima, da im se nije pokazala uz munje i grmljavinu, nego na ljubak i blag način, i nije uzela veličanstvenost vrhovne Gospodarice svemira i Boga nad vojskama, već nježnost zaručnika i milinu prijatelja. Katkada se dala vidjeti pod prilikom Euharistije, ali se ne sjećam da sam čitao da se pokazala pod drugim oblikom osim pod likom lijepoga djeteta.
7. Pred neko vrijeme neki je nesretnik izgubio novac na igri. Bijesan zbog toga, trgne mač i uperi ga protiv neba proklinjući Gospodina što je to dopustio. I čudne li stvari: umjesto munja i strijela da ga ubiju, evo s neba nekog papirića koji poče lepršati oko njega. Iznenađen zbog toga, on ga dohvati i otvori, a na njem bijaše napisano: - “Smiluj mi se, Bože”!(Ps 51 (50), 1.). Mač mu ispade iz ruku. To ga je tako potreslo da je pao ničice i zamolio milosrđe.
8. Sv. Dionizije Areopagita priča o biskupu Karpu da je obratio uz velike napore nekog krivovjerca. Toga istog čovjeka neki je drugi krivovjerac ponovno odvukao od prave vjere. Karpo je čitavu noć proveo u molitvi da Bog zbog svoga uvrijeđenog veličanstva kazni i jednog i drugog grešnika. I kad se tako najusrdnije molio, ugleda kako se otvara zemlja, a na rubu pakla oba grešnika koje đavao pokušava u nj strovaliti. Podigavši oči, ugleda samog Isusa Krista s mnoštvom anđela, i on mu reče: “Karpo, moliš se za osvetu, znači da me uopće ne poznaš. Znaš li što od mene tražiš, i koliko su me ti grešnici koštali? Zašto želiš da ih pogubim? Ja ih toliko ljubim da bih bio spreman još jednom umrijeti za svakoga od njih, kad bi to bilo potrebno.” Zatim se Gospodin približi Karpu i pokaza mu otkriveno rame govoreći: “Karpo, ako se želiš osvetiti, udari radije mene nego te jadne grešnike!”
9. Nakon svega ovoga, nećemo li još više zavoljeti tu Vječnu Mudrost koja nas je toliko ljubila i još nas uvijek ljubi, a koje ljepota i milina nadvisuje sve što je najljepše i najljupkije i na nebu i na zemlji!




10. Priča se u životu bl. Henrika Suza da mu se nakon žarkih molitava jednog dana ukazala Vječna Mudrost. Uzela je tjelesni oblik okružena sjajnim i prozirnim oblakom, a sjedila je na prijestolju od bjelokosti. S lica i iz očiju ižaravala je bljesak sličan zrakama sunca u podne; njezina je kruna bila vječnost, riječ sama milina, dok je njezin zagrljaj dočaravao sreću svih blaženika. Henrik ju je tako promatrao, a što ga je najviše začudilo jest to što se ona pojavljivala čas kao divna djevojka, čudo ljepote na nebu i na zemlji, a čas kao mladić koji kao da je na svom licu sabrao sve stvorene ljepote. Čas je glavom nadilazila oblake i nebesa a nogama gazila bezdane zemaljske, čas se udaljavala od njega, a čas mu se približavala. Sad je bila veličanstvena, a sad opet pristupačna, blaga, jednostavna i puna nježnosti prema svima koji su je okruživali. I u tom stanju miline ona se uz blagi osmijeh okrenu prema njemu i reče mu: “Sine, daj mi svoje srce!”. Istodobno Henrik pade ničice do njezinih nogu i predade joj neopozivo svoje srce. Po primjeru ove svete osobe predajmo i mi svoje srce zauvijek i neopozivo toj Vječnoj Utjelovljenoj Mudrosti, jer to je jedino i sve što od nas traži.

zamakdushe @ 19:42 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, prosinac 10, 2011


Zašto ljubite ispraznost i tražite laž? (Ps 4,3) Koju laž tražite? Reći ću odmah. Znam da želite biti sretni. Pokažite mi lopova, razbojnika, razvratnika, zločinca, bogohulnika, čovjeka zablaćena svim opačinama, zasuta svim nevaljalstvima i zlodjelima, a da ne voli provoditi sretan život. Znam da svi želite živjeti sretno. Ali na temelju čega čovjek živi sretno? To ne želite istraživati. Tražiš zlato. Misliš da će te ono usrećiti. Ali zlato ne čini sretnim. Zašto tražiš laž? Zašto se želiš uzvisiti u ovome životu? Ovo je razlog: misliš da će te ljudska čast i svjetovni sjaj usrećiti. Ali svjetovni sjaj ne usrećuje. Zašto tražiš laž? Sve drugo što ovdje tražiš – kada tražiš na svjetovan način, ljubeći i grleći zemlju – tražiš da budeš blažen. Ali te sretnim neće učiniti nikakva zemaljska datost. Zašto ne prestaješ tražiti laž?

sv. Augustin


zamakdushe @ 19:44 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare


Duh Sveti je treća osoba Presvetoga TROJSTVA, jednaka božanstva kao Otac i Sin.

Kada u sebi otkrivamo Božju stvarnost, radi se o djelovanju Duha Svetoga. Bog je poslao "Duha Sina svoga u srca naša" (Gal 4,6) da nas on posve ispuni. Kršćanin u Duhu Svetome nalazi duboku radost, nutarnji mir i slobodu. "Ta ne primiste duha robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo:'Abba! Oče!'" (Rim 8,15b) U Duhu Svetomu, kojega smo primili u krštenju i potvrdi, smijemo Boga zvati "Ocem".



O, dođi, Stvorče, Duše Svet, pohodi duše vjernika, poteci višnjom milosti u grudi štono stvori ih. Himan Veni, Creator Spiritus (SV. RABAN MAURUS, 9.st.)

zamakdushe @ 19:36 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 8, 2011



Preslatka Božja ljubavi, kako li si malo poznata! Koji ti napipa žile, taj prima okrepu.

sv. Ivan od

zamakdushe @ 14:50 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 7, 2011



Rođen je g. 340. u Trieru. U Rimu studira govorništvo i pravo i postaje upravitelj sjeverne Italije. Kad je u Milanu umro arijanski biskup, na povik jednog dječaka iz mnoštva narod izabere Ambrozija za nasljednika, iako još nije bio kršten. U osam dana Ambrozije je primio sve sakramente: krst, potvrdu, pričest, svećenički i biskupski red. Stekao je velik ugled u narodu.

Nagovorio je cara Gracijana da se odrekne naslova "Vrhovni svećenik" koji pripada Papi. Caru Teodoziju nije dopustio ući u crkveni kor dok nije učinio javnu pokoru, jer je u solunskom cirkusu dao pobiti 7000 ljudi. Krstio je sv. Augustina. Spjevao je glasovite himne (svečane pjesme), hvalospjev uskrsnoj svijeći, razvio ambrozijansku liturgiju i uveo crkveno pjevanje. Došao je i u Sirmium (Srijemsku Mitrovicu) da utječe na izbor novog biskupa. Ondje je carica Justina nahuškala arijanske žene da Abrozija napadnu. Vukući ga s oltara, jedna djevojka počela mu je trgati misno ruho. Kad je sutradan umrla bio je to znak za narod. Nju je Ambrozije pokopao, a za novog biskupa izabrali su njegova čovjeka.

Liturgijsko pjevanje je uveo,
Tu pjesmu što dušu nam liječi
I glasovitu himnu spjevao
"Hvalospjev uskrsnoj svijeći".

zamakdushe @ 10:24 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare

Boga štujemo kao Oca već stoga što je Stvoritelj i što svoja stvorenja prihvaća s punom ljubavlju. Isus, Sin Božji, poveo nas je još dalje kada nam je pokazao da je njegov Otac i naš Otac i poučio nas moliti "Oče naš".

Već različite predkršćanske RELIGIJE poznaju obraćanje Bogu kao "Ocu". I prije Isusa u Izraelu se obraćalo Bogu kao Ocu (Pnz 32,6; Mal 2,10), znajući da je on i kao Majka (Iz 66,13). U ljudskomu iskustvu otac i majka su izvorište i autoritet za ono što nas podiže i nosi. Kakav je Bog doista kao Otac, pokazao nam je Isus: "Tko je vidio mene, vidio je i Oca" (Iv 14,9). U prispodobi o izgubljenom sinu Isus govori o najdubljoj ljudskoj čežnji za milosrdnim ocem.

Sjećanje na ovoga Oca osvjetljuje najdublji ljudski identitet: odakle dolazimo, tko smo i koje nam je dostojanstvo. Naravno da potječemo od svojih roditelja i da smo njihova djeca, ali potječemo i od Boga koji nas je na svoju sliku stvorio i pozvao da budemo njegova djeca. Zato na početku svakoga čovjeka ne stoji slučaj ili sudbina nego naum božanske ljubavi. To nam je objavio Isus Krist, pravi Sin Božji i potpuni čovjek. On je znao odakle dolazi i odakle svi potječemo: iz ljubavi njegova Oca i našega Oca. BENEDIKT XVI. 9.srpnja 2006.

zamakdushe @ 10:19 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 6, 2011



Svladaj svoje želje i naći ćeš ono za čim ti srce čezne; zar ti možda znadeš da li je tvoja želja od Boga?

sv. Ivan od

zamakdushe @ 19:54 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare


U IV. stoljeću u Miri (u Maloj Aziji) kao biskup se zalagao za siromašne i činio čudesa. Njegov susjed imao je tri kćeri, no ostavši bez posla nije im mogao dati miraz za udaju, pa je odlučio da prodaje njihova tijela za novac. Nikola je doznao za to, i po noći ubacivao u njihovu kuću zlatnike. Otac sretan što je mogao časno udavati kćeri, iz zasjede je otkrio dobrotvora Nikolu i proširio glas o njegovoj svetosti.

Među brojnim čudesima sv. Nikola je oživio jednog dječaka i spasio hodočasnike u brodolomu. Zato ga kao zaštitnika štuju đaci, mornari i zaručnici, a običaj je da se djeci o njegovu bladganu daju darovi. Također je zaštitnik cijela Rusije.

Biskupa iz Male Azije,
Tog dragog sveca,
Cijene i štuju mornari
A najviše vole djeca.

zamakdushe @ 10:17 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, prosinac 5, 2011



Bog od tebe traži radije najmanji stupanj čiste savjesti, negoli sva djela što bi ih mogao učiniti.

Bog od tebe očekuje radije najniži stupanj poslušnosti i pokornosti, negoli sve usluge što ti se čini da mu ih možeš pružiti.

Bog kod tebe više cijeni pripravnost na suhoći i na trpljenje za njegovu ljubav, negoli sve duhovne utjehe i viđenja ili razmatranja što ih možeš imati ili učiniti.

sv. Ivan od

zamakdushe @ 19:57 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare



1. Budući da se Mudrost utjelovila samo zato da k svome prijateljstvu privuče ljudska srca da je nasljeduju, ona se ukrasila svim ljupkostima i svim ljudskim čarima i dražestima u kojima nema ni sjenke kakve manjkavosti i nesavršenosti.
2. Ako tu Mudrost promatramo u njezinu izvoru, vidimo da je sama dobrota i milina. Ona je dar ljubavi vječnoga Oca i kao učinak ljubavi Duha Svetoga. Ona je dana po ljubavi i oblikovana po ljubavi. “Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina”(Iv 3, 16.). Mudrost je, dakle, sva ljubav, ona je ljubav Oca i Duha Svetoga.
Rođena je od najmilije, najnježnije i najljepše od svih majki, božanske Marije. Objasnite mi Isusovu milinu! Objasnite mi najprije Marijinu milinu, jer on naliči svojoj Majci milinom temperamenta. Isus je Marijino Dijete, i, prema tome, nema u njemu ni oholosti ni strogosti ni bilo koje druge mane, jer je on ne samo Marijin nego je i Vječna Mudrost, sama milina i ljepota.
3. Proroci, koji su unaprijed vidjeli tu Utjelovljenu Mudrost, nazivaju je ovcom i “krotkim janjetom”(Jer 11, 19.). Zbog svoje blagosti “neće slomiti ni napola prelomljenu trsku, niti ugasiti stijenj koji tek tinja” (Mt 12, 20.). Ta će se Mudrost u svojoj blagosti tako sažaliti nad jadnim slomljenim grešnikom, zaslijepljenim i upropaštenim zbog grijeha, s jednom nogom već u paklu, da ga neće do kraja slomiti, osim ako je sam grešnik na to prisili.
Sveti Ivan Krstitelj, koji je tridesetak godina boravio u pustinji da svojim strogim životom zasluži spoznaju i ljubav Utjelovljene Mudrosti, netom ju je vidio, pokazao ju je prstom svojim učenicima i povikao: “Evo Jaganjca Božjeg, evo onoga koji oduzima grijehe svijeta!”(Iv 1, 29.).On nije rekao, kako bi se to nama činilo da je trebao kazati: “Evo Svevišnjega, evo Kralja slave, evo Svemogućega”, već, jer ga je poznavao kao nijedan drugi čovjek u njegovoj biti, rekao je: “Evo Jaganjca Božjega, evo te Utjelovljene Mudrosti koja je ujedinila u sebi milinu Boga i čovjeka, neba i zemlje, da bi očarala naša srca i otpustila nam grijehe.”
4. No, što nam označuje ime Isus, to ime koje je vlastito Utjelovljenoj Mudrosti? Ono nam označuje žarku i beskrajnu ljubav i neopisivu milinu. Isus Spasitelj, onaj koji spašava čovjeka, kojemu je vlastitost ljubiti i spašavati! “Što nježnije da zapjevaš, što ljupkije da poslušaš, il što da draže promatraš, no što je Isus, Gospod naš!”
O kako to Isusovo Ime blago zvuči u duši i u srcu jedne predodređene duše: “U ustima slatki med, u uhu divna pjesma, a u srcu radosno klicanje!”




5. ”Isus mio licem, blag u riječima, krotak u djelma.” Taj ljubezni Spasitelj imao je tako milo i dobrotvorno lice da je očarao milinom sve koji su ga vidjeli. Pastiri koji su ga došli vidjeti u štali bili su tako zaneseni ljupkošću i ljepotom njegova lica da su danima bili kao izvan sebe dok su ga promatrali. A kada su ponosni kraljevi vidjeli mile crte lica toga lijepog Djeteta, odložili su svu svoju uznositost i pali preda nj uz njegove jasle. Koliko li su puta sebi rekli: “O kako je divno biti ovdje! Ni u našim palačama ne nalazimo radosti slične ovoj što je osjećamo u ovoj štali uz to drago Dijete!”
Dok je Isus bio još malen, k njemu su dolazile žalosne osobe i djeca iz svih obližnjih mjesta da ga vide i da se obraduju. Govorili su: “Dođite da vidimo maloga Isusa, to lijepo Marijino Dijete!” “Ljepota i uzvišenost njegova lica, kaže sv. Krizostom, bile su tako blage i dostojanstvene da su ga zavoljeli svi koji su ga upoznali. Čak su i kraljevi iz udaljenih zemalja čuli o njegovoj ljepoti i htjeli imati njegov portret. Priča se, pače, da je sam Gospodin poslao takav svoj portret kralju Abogaru kao znak posebne naklonosti. Neki autori tvrde da su rimski vojnici i Židovi pokrili Isusu lice ne da ga jače ćuškaju i muče, već zato što je iz njegovih očiju i iz njegova lica zračio poseban bljesak ljepote, tako blage i tako zanosne da je razoružavao i najokrutnije među njima.
6. Isus je blag u svojim riječima. Dok je živio na zemlji, sve je pridobivao blagošću svojih riječi i nikada ga se nije moglo čuti da viče niti da žučljivo raspravlja, kako su već i proroci pretkazali: “On ne viče, on ne diže glasa, niti se čuti može po ulicama.”( Iz 42,2.). Svi oni koji su ga bez zlobe slušali bili su zadivljeni riječima što su izlazile iz njegovih ustiju da su govorili: “Nikada čovjek nije govorio kao ovaj čovjek”! (Iv 7, 46.). A i oni koji su ga mrzili, iznenađeni rječitošću i mudrošću njegova govora, govorili bi: “Odakle mu tolika mudrost u govoru”?(Mt 13, 54.).
Na tisuće siromaha ostavljalo je svoje kućice i obitelji da ga slušaju pa i u pustinji bez jela i pića kroz nekoliko dana, zasićujući se milinom njegove same riječi. Tom je milinom privukao kao na neki mamac i svoje apostole da ga slijede, ozdravljao je i neizlječive bolesnike i tješio neutješive. Bilo je dosta da kaže Mariji Magdaleni: “Marijo!” - i ispunio ju je radošću i utjehom.

zamakdushe @ 19:40 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 4, 2011



Tko u osamljenosti pade, također ostaje osamljen u svom padu, i malo cijeni svoju dušu pouzdavajući se samo u se.

sv. Ivan od

zamakdushe @ 11:04 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, prosinac 3, 2011

Duša sama, bez iskusnog učitelja, slična je užarenom, ali osamljenom ugljenu: mjesto da se jače užari, on se ohlađuje.

sv. Ivan od

zamakdushe @ 15:46 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare


Rođen je g.1506. u Španjolskoj na dvorcu Xaver (Javier) blizu Pamplone. Studira u Parizu gdje upoznaje drugog mladog Španjolca, Ignacija Loyolu. S njim osniva prvi mali odred Družbe Isusove, usmjeren za dobro osmišljenu borbu za osvajanje duša. U Veneciji je zaređen za svećenika. Pod kabanicom časoslov (molitvenik) i krunica a u ruci raspelo – to je bilo oružje za "svetu borbu". Franjo Ksaverski postat će najveći misionar svih vremena.

Kad je general Družbe sv. Ignacije zatražio misionare za Indiju, Franjo je odgovorio biblijski: "Evo me, pođimo!" Sa svojim "svetim oružjem" ukrcao se na trgovačku lađu. Dva mjeseca trpio je od morske bolesti, ali je svejedno na brodu liječio bolesne. Prva zemlja u kojoj je djelovao kao misionar bila je Goa u Indiji. Gubavci, bolesni i gladni zvali su ga "Veliki otac". Nakon sedam godina pošao je dalje.

Kad su ga iskrcavali na Molučke otoke mornari su u strahu govorili da ondje zmije imaju tako jak otrov od kojeg se odmah umire. Franjo im se smijao govoreći: "Pouzdanje u Boga najveći je protuotrov!" Nakon Molučkih otoka, Franjo je otišao u Japan a nakon tri godine krenuo je za Kinu do koje nije stigao. Umro je 1552. na otoku San Tchao, na vratima Kine, a pokopan u Goi, južno od Bombaja.

Misionar svih vremena
Na put neće uzet torbu,
Već krunicu i raspelo,
Oružje za "svetu borbu".

zamakdushe @ 15:39 |Komentiraj | Komentari: 0



Ne. Božje TROJSTVO je otajstvo. Da je Bog Trojstvo, znamo samo po Isusu Kristu.

Ljudi ne mogu pomoću vlastitog razuma otkriti Božje Trojstvo. Ipak, priznaju razumnost ovoga otajstva kada prihvate ovu Božju OBJAVU u Isusu Kristu. Kada bi Bog bio sam i osamljen, ne bih mogao iz vječnosti ljubiti. Kako nam je Isus pokazao, već u STAROM ZAVJETU (npr. Post 1,2; 18,2; 2Sam 23,2), pa čak i u svemu stvorenomu, nalazimo tragove Božjega Trojstva.

TROJSTVO (lat. trinitas = trojstvo): Bog je samo jedan, ali u tri osobe (Otac, Sin i Duh Sveti). Postojanje dvaju izraza: Trojedini Bog i Trojstvo za istu stvarnost (jedan naglašava Božje jedinstvo, a drugi različitost osoba u njemu) upućuje na nedokučivost otajstva Trojstva.

Gdje je ljubav, ondje je trojstvo: onaj tko ljubi, onaj tko je ljubljen i izvor ljubavi. AUGUSTIN

zamakdushe @ 13:26 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, prosinac 2, 2011



Koji hoće da se prođe bez oslanjanja na učitelja koji bi ga vodio, bit će sličan voćki koja se nalazi osamljena, posred polja, bez gospodara; pa će joj plodove, koliko god rodili, brati prolaznici i neće dozrijevati.

sv. Ivan od

zamakdushe @ 08:32 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, prosinac 1, 2011

Bolje je biti opterećen težinom u društvu jakoga negoli hoditi bez tereta u društvu slabića. Kad si više opterećen, stojiš bliže Bogu koji je tvoja snaga i koji pomaže one što su u nevolji; kad si bez tereta, stojiš blizu sebi koji si sam svoja tromost. Krepčina i snaga duše jača i raste napornim vježbanjem u krepostima.

sv. Ivan od

zamakdushe @ 14:28 |Komentiraj | Komentari: 0


Blaženik, mučenik, rođen je 1858.g. u Strassbourgu. Kad je imao šest godina, on i sestra ostadoše siročad kod djeda. Bio je žestoke naravi. Pošao je u biskupsku školu. Kasnije, na studiju retorike, počeo je gubiti vjeru. Odlazi na vojnu školu, i s 20 godina postaje poručnik, mlad bez vjere, tražeći užitke ovoga svijeta.

Nezadovoljan vojničkim poslovima u Alžiru, odijeva se u židovskog trgovca i putuje po afričkom gorju da upozna običaje arapskih plemena. Gledajući njihovu duboku vjeru i pustinjsko zvjezdano nebo, zaželi se vratiti vjeri svojega djetinjstva, ode, ispovjedi se i promjeni svoj život. Kao pokornik putuje u Svetu Zemlju te živi kao pustinjak u Nazaretu. Prijavljuje se za slugu u samostanu nazaretskih klarisa. Vraća se u Francusku, studira teologiju, u 43. godini postaje svećenik, odlazi u Afriku te u oazi Benni-Abbes gradi kapelicu i pustinjačku kolibu.

Arapi ga poštuju kao velikog liječnika. Potom putuje još 500 km na jug, gdje u oazi Tamarasset djeluje među plemenom Taurega. Imao je sve više uspjeha, ali tada bukne I. svjetski rat. Muslimani navijestiše "sveti rat kršćanskim psima". Iako je Karlo bio velik dobrotvor dođoše arapski konjanici i ustrijeliše ga. Iz njegove, na prvi pogled glupe mučeničke smrti, nikla je Družba male braće i Družba malih sestara. Oni nastavljaju njegov način propovijedanja Evanđelja: bez riječi, šutnjom, dobrim primjerom i kršćanskom ljubavlju.

Moderan pustinjak,
Liječnik i asket
U samostan za slugu
ide u Nazaret.
Afrikom krstari
S križem oko vrata,
Ko mučenik strada
Za prvoh svjetskog rata.

zamakdushe @ 14:19 |Komentiraj | Komentari: 0



Kada se upozna Boga, mora ga se staviti na prvo mjesto u svojemu životu. Time započinje novi život. Kršćani bi trebali biti prepoznati po tome što ljube čak i svoje neprijatelje.

Boga priznati znači: on koji me je htio i stvorio, koji me svakoga trenutka gleda s ljubavlju, blagoslivlja i uzdržava moj život, koji svijet i ljude koje volim drži u svojoj ruci, koji me s čežnjom očekuje da me ispuni i ostvari i koji hoće da mi zauvijek dade mjesto kod sebe – on je tu. Složiti se s time nije dovoljno. Kršćanin treba preuzeti Isusov način života.



Gospodine moj i Bože moj, uzmi od mene sve što me odjeljuje od tebe. Gospodine moj i Bože moj, podari mi sve što me k tebi upravlja. Gospodine moj i Bože moj, uzmi me od mene i daj me posve sebi. SV. NIKOLA IZ FLUA (1417.-1487., švicarski mistik i isposnik)

Bog je na prvom mjestu. SV. IVANA ARŠKA (1412.-1431., francuska nacionalna svetica i borkinja za slobodu)

Kada sam spoznao da postoji Bog, nije mi bilo moguće drugo osim za njega živjeti. BL. CHARLES DE FOUCAULD (1858.-1916., francuski svećenik, redovnik i pustinjak)

zamakdushe @ 13:50 |Komentiraj | Komentari: 0
Mali Isus
Arhiva
« » pro 2011
Brojač posjeta
150023
Index.hr
Nema zapisa.