On je živ!
Marija i Isus
Nema zapisa.
Blog - prosinac 2014
srijeda, prosinac 31, 2014



Nije nam zapovjeđeno da stalno radimo, niti da budemo stalno pažljivi i da neprekidno napredujemo, ali nam je zadano da molimo stalno, bez prekida.
(Evagrius Ponticus)


Razmatrajući Evanđelja, kršćani su još od najranijih vremena pokušavali pronaći način kako moliti bez prestanka. Pustinjski su oci su pokušavali ostvariti neprekidnu molitvu tako da bi uzeli jednu rečenicu ili frazu iz Svetog pisma koja ih se dojmila za vrijeme jutarnje molitve, ili bi izabrali neku kratku molitvu koja je na neki način izražavala njihove najdublje osobne potrebe. Zatim bi je neprestano pozivali u sjećanje, tijekom čitavog dana. Premda molitva može biti zamišljena u umu, ona se mora spustiti u srce, jer se samo iz srca može izdići prema Bogu.
Pustinjski oci nisu primarno smatrali srce središtem emocija i osjećaja, nego je srce za njih ponajprije bilo moralno i duhovno središte cjelokupnog ljudskog bića. Zato Iskrena molitva srcem označava molitvu ujedinjene osobe, molitvu u kojoj je onaj koji moli potpuno uronjen u molitvu.

Opat Izak je rekao: "Kad se dižete iz kreveta, pustite da vas vaša molitva spusti na koljena, a zatim je pošaljite dalje u svoj rad i svoje poslove, i pustite da vas prati cijeli dan." To može biti molitva poput "Gospodine, spasi me" kako je to savjetovao opat Makarios, ili "O, Bože, dođi, budi moja pomoć", ili "Bože, požuri da mi pomogneš" kao što je predlagao opat Izak. Ova potonja je bila molitva koju je odabrao Sveti Benedikt, koji je, otkrivši da ona učinkovito pomaže, tražio od svojih redovnika da je izgovaraju prije svakog sata jutarnje molitve. Jednostavna molitva kao "Isuse, pomozi" ili čak samo jednostavno "Isuse" nastala je od molitve Isusu "Isuse, Sine Božji, smiluj se meni grešniku". To je vjerojatno najpoznatija 'molitva srca' koja se koristi sve do naših dana.


Sveti Augustin je bio prvi koji je ove molitve nazvao zazivima, dok su ih kasniji duhovni pisci često nazivali težnjama. U nedavnim stoljećima težnje poput "Isuse, smiluj se", "Marijo, pomozi mi" ili "Sveto Srce Isusovo, uzdam se u Te" najčešće potječu iz narodne pobožnosti. Ispravno korištene, one utjelovljuju sve značajke prave iskrene molitve srca. Kako god nazivali te kratke molitve, one mogu pomoći osobi koja žudi da joj 'molitva bez prekida 'pomogne doći do svetosti tako da se svaki dan neprekidno otvara Bogu.

David Torkington, Kako moliti

zamakdushe @ 22:58 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, prosinac 29, 2014


Po plodovima ćete ih njihovim prepoznati. (Mt 7,20)

Ono što je od Svetoga Duha, Duha Božjega, može se opisati na sljedeći način:

1. U skladu je s objavljenim istinama (Stari i Novi zavjet, apostolska predaja, crkveni nauk);
- u skladu je s Božjim zakonom (Deset zapovijedi, zapovijed ljubavi);
- u skladu je s duhom evanđelja (Blaženstva Mt 5; 'Što učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste' Mt 25,31-46 );
- u skladu je sa zdravim razumom, realno je, konkretno, ne niječe ljudsku stvarnost.

2. Čovjeka približava Bogu i zajednici vjernika, te potiče na redovit sakramentalni život i molitvu kao susret s Bogom;
- čovjeka otvara prema drugim ljudima i povezuje s njima vezovima bratske ljubavi;
- čovjeka približava čovjeku, čini osjetljivim za potrebe bližnjega, potiče na djelatnu ljubav prema drugima, na brigu za konkretnoga čovjeka u njegovim potrebama;
- čovjeka čini nesebičnim, velikodušnim, požrtvovnim;
- unosi u zajednicu slogu i međusobno poštovanje i prihvaćanje.

3. Ispunjava čovjeka, njegovu životu daje duboki smisao;
- oslobađa čovjeka od grijeha, zarobljenosti, navezanosti i ovisnosti;
- poštuje čovjekovu slobodu, ne ostavlja dojam prisile;
- unosi u čovjekovo srce mir, radost, sigurnost, strpljivost, čistoću, blagost, pravednost;
- unosi u čovjekov život doživljaj Božje prisutnosti, ljubavi i blagoslova;
- čovjeka čini istinski poniznim, pomaže čovjeku da sebe prihvati onakvim kakav jest bez uzdizanja nad drugima, ali i bez potcjenjivanja samoga sebe;
- oslobađa čovjeka licemjerja, lažne poniznosti, skrupuloznosti, sitničavosti;
- potiče na praštanje;
- potiče na istinu, koja oslobađa;
- blagoslivlja.

4. Stavlja Boga na prvo mjesto i teži za njegovom slavom, a ne svojom;
- događa se bez senzacionalnosti i buke;
- uključuje besplatno i bezuvjetno primanje i davanje duhovnih dobara i pomoći;
- ne ucjenjuje, ne uvjetuje, ne zastrašuje, ne služi se manipulacijom bilo kakve vrste.

Naprotiv, NIJE od Duha Svetoga sve ono što je obilježeno jednom ili više sljedećih osobina:

1. U suprotnosti je s objavljenim istinama (Stari i Novi zavjet, apostolska predaja, crkveni nauk);
- u suprotnosti je s Božjim zakonom (Deset zapovijedi, zapovijed ljubavi);
- u suprotnosti je s duhom evanđelja;
- u suprotnosti je sa zdravim razumom, nerealno je, maglovito, konfuzno, niječe ljudsku stvarnost, predstavlja bijeg od stvarnosti.

2. Čovjeka udaljava od Boga i zajednice vjernika, odvraća od sakramenata i molitve;
- čovjeka izolira od drugih ljudi, prekida vezove bratske ljubavi;
- čovjeka udaljava od čovjeka, čini neosjetljivim za potrebe bližnjega, odvraća od djelatne ljubavi prema drugima i brige za konkretnoga čovjeka u konkretnim potrebama;
- čovjeka čini sebičnim, usredotočenim na sebe, navodi ga da se previše bavi sobom, a ne vidi drugoga;
- čovjeka navodi na zanemarivanje svojih dužnosti;
- unosi u zajednicu razdor, neslogu, zbrku, rasulo, nered.

3. Ostavlja čovjeka praznim, neispunjenim;
- uvodi čovjeka u napast i navodi ga na grijeh;
- zarobljava čovjeka, uvodi ga u navezanost, ovisnost, posesivnost;
- ostavlja dojam prisile, neslobode;
- degradira, ponižava čovjeka;
- unosi u čovjekovo srce nemir, tjeskobu, sumnju, nesigurnost, strah, nestrpljivost, nečistoću, mržnju;
- čovjeka čini oholim, umišljenim, bahatim ili pak lažno poniznim, skrupuloznim, licemjernim, sitničavim;
- potiče na zlopamćenje, zamijeranje, nepraštanje;
- potiče na laž;
- proklinje.

4. Stavlja sebe na prvo mjesto i teži za svojom slavom mimo Boga;
- uključuje senzacionalnost, buku, isticanje, kič;
- uključuje naplaćivanje duhovnih dobara i pomoći;
- ucjenjuje, uvjetuje, zastrašuje ili se služi manipulacijom bilo kakve vrste;
- promovira kult osobe, vođe;
- sadrži elemente relativizma, racionalizma, materijalizma, hedonizma, ezoterije, magije, okultizma, praznovjerja.

zamakdushe @ 22:47 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 25, 2014



U ovoj hladnoj, siromašnoj štalici

kako si lijepo, Djetešce Isuse!

O milosti, o prekrasno čudo,

koje samo zbog mene si došlo!

 

Gledajuć krajnju bijedu

svoje djece koju preveć ljubi,

prepun ljubavi, Otac nebeski

daje nam ljubljenog Sina svog.

 

Da, slatko Janješce, malo Djetešce,

ti si vječno, istinsko svjetlo,

koje živi u krilu Očevu

i dolazi nam reć sve o Njemu.

 

O svijetlo, slatko viđenje!

U meni, u mojoj duši

ostvaruje se otajstvo uzvišeno

ponavlja se Utjelovljenje!

 

Ne živim više ja, On u meni živi!

Prvi je plod, licem u lice,

gledanja koje ne prolazi nikada:

dok smo u vjeri, već smo u vječnosti.

 

Dođi otkriti nam otajstvo,

sve tajne Oca,

povedi nas, od svjetla u svjetlo

sve do u krilo Trojstva.

 

Kako je lijepo u dubokoj tišini

slušat Ga sada i uvijek,

radovat se miru prisutnosti Njegove,

a zatim se sva ljubavi predati.

 

O čisto, slatko Janješce

Ti, jedino moje, jedinstveno Sve,

Ti poznaš glad veliku

male zaručnice svoje!

 

Gladna, jesti želi

Učitelja, od njeg nahranjena biti,

Njemu sva se predati

biti uzeta cijela.

 

Potpuno osvojena od Tebe,

ona koja živi samo za Tebe

tvoja, tvoja hostija živa,

koju ćeš na križu posve pojesti.

 

Da li sam Ti pripravila dobar stan?

Da li sam Te nahranila, Isuse?

Da li si kušao prave poslastice

u duši ove svoje malene?

 

bl. Elizabeta od Trojstva

zamakdushe @ 15:03 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 24, 2014


Dokle god morate braniti umišljeni ja koji smatrate važnim, gubite mir srca. Čim uspoređujete tu sjenu sa sjenama drugih ljudi, gubite sve veselje, jer ste počeli trgovati nestvarnostima, a nikakva veselja nema u stvarima koje ne postoje.

Čim ste sebe počeli uzimati ozbiljno i umišljati da su vaše kreposti važne, jer su vaše, postali ste utamničenik svoje taštine i čak vas vaša najbolja djela zasljepljuju i varaju. Tada, da branite sebe, počinjete gledati grijehe i pogreške svuda u djelima drugih ljudi. I što nerazumniju važnost pridajete sebi i svojim djelima, tim više težite da izgradite svoj vlastiti pojam o sebi osuđujući drugi svijet. Katkada su kreposni ljudi i ogorčeni i nesretni, jer su nesvjesno počeli vjerovati da sva njihova sreća ovisi o tom da budu kreposniji nego drugi.

Kada poniznost oslobađa čovjeka od privezanosti vlastitim djelima i vlastitoj slavi, on otkriva da je savršeno veselje moguće jedino tada kada smo potpuno zaboravili sebe. I samo smo tada kada više ne pazimo na svoja vlastita djela ni na svoju slavu ni na svoju izvrsnost napokon potpuno slobodni da savršeno služimo Bogu radi Njega samoga.

T. Merton, Nove sjemenke kontemplacije

zamakdushe @ 07:06 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, prosinac 22, 2014

Kako ću steći milost da nikad svojega bližnjega ne osuđujem?
Molitvom.
Zašto onda to još nisam uspio?
Zato što ne moliš na pravome mjestu.
Gdje je to mjesto?
U Božjemu Srcu.
I kako doći tamo?
Kad shvatiš da svatko tko griješi ne zna što čini i da zaslužuje
oproštenje.

A. de Mello

zamakdushe @ 16:17 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, prosinac 20, 2014



Marijo, išla si putovima svijeta.

Išla si livadama i šumama.

Nailazila si na raskršća.

S Josipom si tri dana hodala
tražeći onoga koji je put, istina i život.

Danas kad hodaš nebeskim stazama,
počuj, Gospo od Puta, moju molitvu!

Pošalji na sve putove svoje anđele
jer ne znam ima li ikoji put
kojemu ne bi bila potrebna pomoć s neba.

Uski, strmi, teški putovi trebaju anđele
da ih obdare nadom te obilno prate
radošću, smjelošću i vjerom.

Široki i opasni putovi, a osobito stranputice
trebaju anđele da probude one koji ne vide,
ne čuju, ili su smušeni...
— sam Bog zna zašto...

A ako smijem, Marijo, nešto osobno zamoliti,
onda mi podaj sreću i umješnost susreta.

Da usred današnjega Babilona
— zbrke glasova, lica, maski, pogrešnih ideja, tisuću putova otkrijem i susretnem one
kojima je Bog namijenio da se susretnu sa mnom.

H. Camara

zamakdushe @ 15:36 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, prosinac 19, 2014

Dobra srca nikad ne ostare.

M. D ’A zeglio

zamakdushe @ 07:23 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, prosinac 18, 2014



Oko tebe ima dovoljno kruha.
Ne radi se samo o pšeničnome.
I tebi je potreban drugi kruh
da bi mogao ljudski živjeti.

Bijeli kruh prijateljstva, prihvaćanja,
poštovanja, međusobnoga pomaganja,
bratske ljubavi, pravednosti i slobode,
bijeli kruh prava i odgovornosti,
zdravlja i kulture.

Podijeli to s drugima
i bit ćeš brat svima.

Ali postoji i crni kruh
siromaštva, trpljenja i osamljenosti,
beznađa, bolesti, neznanja.

Ako ne budeš ni njega znao dijeliti,
nećeš biti Gospodinov učenik.

Ne budeš li dijelio bijeli i crni kruh,
ostat ćeš izgubljen s učenicima u Emausu:
bili su blizu Krista,
a nisu ga mogli prepoznati.

Prepoznali su ga tek kad je lomio kruh.

Kard. Kim

zamakdushe @ 15:31 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, prosinac 17, 2014

Čovjek vrijedi toliko koliko je njegovo srce.

Ivan Pavao II

zamakdushe @ 07:22 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 16, 2014

Gospodine, neka nas preplavi poniznost.
Nismo mi osnovica života,
kako si pogrešno i sebično zamišljamo.
Tek pužući prolazimo kroz život
kojega nismo izabrali prije no što smo u nj ušli,
niti znademo kada ćemo iz njega izaći...
Život nas nadilazi,
a tvoji putovi, Gospodine,
vode mnogo dalje — no što seže naš pogled.

Luis Espinal

zamakdushe @ 15:28 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 14, 2014

Za mnoge ljude Bog postoji samo ako djeluje u njihovu korist.

Giulietta Massina

zamakdushe @ 16:22 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare


Svima je potrebna šutnja, jer je svima potreban Bog. Svi koji to že­le, mogu oko sebe stvoriti ozračje izvanjske šutnje koje bi im pomoglo da dospiju do unutrašnje šutnje.

Društveni razvoj daje više prostora rastresenostima. No, i u toj da­tosti mogu se predvidjeti i zavoljeti trenuci šutnje. Valja, međutim, ne­prestano voditi brigu o potrebi za tom šutnjom. »Ne mogu naći vremena za razmišljanje« — govore ipak mnogi.

Velike učiteljice šutnje jesu sestre u strogim samostanima. One ne treba da budu ništa drugo nego to što jesu: posvećene Gospodinu u mo­litvi i pokori, u samoći i šutnji, u kontemplaciji i radu. Da nas nauče po­trebi i vrijednosti šutnje, njima nije potrebno da se dižu na govornice, da prave reklamu oko svojih samostana. Njihova svakidašnjica bogata is­kustvom velikih duhovnih predaja i predaka obogaćuju i Crkvu i svijet, te nas pozivaju da se iz buke povučemo u samoću srca gdje ćemo se, po­put njih, susresti s Bogom i s braćom za plodniju ljubav u svim svojim zauzetostima.

Jerome kard. Hamer

zamakdushe @ 11:09 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, prosinac 8, 2014


Jednoga dana dođoše ljudi k osamljenu redovniku. Upitaše ga:
- Koji je smisao tvoga života u šutnji?
Redovnik bijaše upravo zaposlen zahvaćanjem vode iz duboka studenca. Reče svojim posjetiteljima:
- Pogledajte u studenac! Što vidite? Ljudi su gledali u dubok studenac.
- Ne vidimo ništa - rekoše.
Nakon kratkog vremena pozove pustinjak opet svoje posjetitelje:
- Gledajte u studenac! Što vidite? Ljudi su opet gledali dolje.
- Uistinu, sada vidimo sami sebe! Redovnik reče:
- Gledajte, kad sam malo prije zahvaćao vodu, ona se uzburkala. Sada je voda mirna.
To je iskustvo tišine: Vidiš samoga sebe!

zamakdushe @ 09:19 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, prosinac 6, 2014


Prvo moram biti spreman dati ono što mi je najteže. OPROSTITI ! "Oproštenje" - o tome je riječ. Moram oprostiti, uvijek iznova oprostiti. Prestanem li opraštati, brzo ću se naći pred zidom. A zid je već početak zatvora.

Dvoje moram u životu svakako činiti: razumjeti i oprostiti. Poznajem mnoge ljude i tajne mnogih ljudi. I sve sam više uvjeren da ni dvojica od njih nisu isti. Svaki čovjek ima svijet za sebe. Živi, osjeća i misli, i reagira polazeći od sebe, od svoga svijeta. A njegova mi najdublja jezgra uvijek ostaje tajna. Zato među ljudima i dolazi do gotovo neizbježnih neprilika, trvenja, napetosti, sukoba. Zajednički život moguć je jedino ako shvatim da je drugi drukčiji, ako sam s preman oprostiti. Inače postoji samo stanje obostranog podsjedanja i ja iz dana u dan živim u vrućem ili hladnom ratu. A toliko je povoljnih prilika da se stvori mir i otklone sukobi. Koliko sam već puta imao prilike spremiti dar, poslati razglednicu, pozvati nekoga k sebi kao znak da sam ga se opet zaželio.

Kad je učinjen prvi - najteži - korak, drugo je lako. Prvi korak: OPROSTITI - najljepši od svih darov.

Phil Bosmans

zamakdushe @ 07:42 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 4, 2014



Molitvu smo primili u isto vrijeme kada i milost: na svome krštenju. Stanje milosti, kako ga se naziva, znači u stvari, na razini srca, stanje molitve. Tamo, u najdubljim dubinama nas samih, mi smo od časa krštenja u stalnom dodiru s Bogom. Duh Sveti nas je zaposjeo, postali smo potpuno njegova svojina: On je postao dah našega daha, Duh našega duha. On uzima naše srce i okreće ga k Bogu. Po svetome Pavlu, on je Duh koji neprestano govori i svjedoči našemu duhu da smo djeca Božja. Duh stvarno neprestano u nama vapi i moli neizrecivim uzdasima: »Abba, Oče!« (Rim 8,15; Gal 4,6).

Uvijek nosimo ovo stanje molitve u sebi kao skriveno blago kojega čak nismo ni svjesni, ili smo ga svjesni tako malo. Naše srce negdje živi u punini, a mi to ne osjećamo. Gluhi smo, ne čujemo svoje srce kako moli, ne osjećamo ljubav, ne vidimo svjetlo u kojemu živimo.

Jer naše srce, naše pravo srce, drijema i valja ga cijeli život sve snažnije buditi. Prema tome, molitva zaista nije teška. Molitva nam je već odavno darovana. Ali čovjek je tako rijetko svjestan svoje vlastite molitve. Nijedna tehnika molitve nema druge svrhe osim da nam posvijesti ono što smo već odavno primili, da nas osposobi da osjećamo, zapažamo, u punoj i spokojnoj sigurnosti Duha, molitvu koja se ukorijenila u našim dubinama i koja ne prestaje djelovati. Ona treba izroniti na površinu naše svijesti, postupno prožeti i obuzeti sposobnosti našega duha, duše i tijela. Čak i naš psihički život i naši udovi trebaju titrati u ritmu ove molitve i našega nutarnjeg bića koje moli, kao što se suha grančica, stavljena u oganj, začas zapali. Neki drevni monah izrazio je to snažno: »Askeza monaha je: zapaliti cijelu šumu.«

Molitva, dakle, nije ništa drugo nego to nesvjesno stanje molitve koje, malo pomalo, tijekom vremena postaje posve svjesno. Molitva izlazi iz punine srca, prema evanđeoskoj izreci: »Iz punine srca govore usta.« (Mt 12,34; Lk 6,45). Molitva, to je srce iz kojega se prelijeva radost, zahvaljivanje, pohvala. Ona je punina probuđenoga srca.

André Louf

zamakdushe @ 09:12 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 2, 2014



Sjetite se da se mir duha može održati i u oluji sadaš­njega života. Taj se mir, znajte to dobro, prvenstveno sa­stoji od sloge s bližnjim, kojemu želimo svako dobro. Sa­stoji se potom od prijateljstva s Bogom, posredstvom posvetne milosti. A dokaz da smo ujedinjeni s Bogom jest moralna sigurnost koju imamo da nismo počinili smrtni grijeh, koji pritišće našu savjest. Mir se. naposljetku sa­stoji od pobjede nad svijetom, Đavlom i vlastitim stra­stima.

Recite mi, zar nije istina da se taj mir, koji nam je donio Isus, može sačuvati jako dobro ne samo kada je naš duh u obilju utjeha, nego i kada je srce uronjeno u gorčinu zbog buke i rezanja Neprijatelja?

sv.Padre Pio


zamakdushe @ 09:07 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Mali Isus
Arhiva
« » pro 2014
Brojač posjeta
150023
Index.hr
Nema zapisa.