On je živ!
Marija i Isus
Nema zapisa.
Blog - veljača 2013
četvrtak, veljača 28, 2013

Upravo u ovom trenutku mogu, ako želim, postati Božji prijatelj.

Sv. Augustin

zamakdushe @ 07:43 |Komentiraj | Komentari: 0


Sveta Terezija kaže da molitva, bila usmena ili nutarnja (mislena), mora biti spojena s razmatranjem. Bez toga nema molitve. To zahtijeva napor. Često je iskuljučen užitak. Upravo to izaziva poteškoće. To može nadvladati vjernik koji Bogu vjeruje, koji ga voli i koji želi izvršiti njegovu svetu volju. Za molitelja je silno važno da se trudi, odlučuje i sprema što može marnije kako bi svoju volju prilagodio Božjoj volji. Tko savršenije svoju volju prilagodi Božjoj volji, više će primiti od Gospodina i više napredovati na putu molitve. Nikako ne klonuti duhom zbog mogućih neuspjeha, ne prestati nastojati oko napretka.

Česte su tužbalice roditelja i svećenika kako mladež ne prihvaća Krunicu. Dosadna je to molitva, kažu. Svijet koji ih okružuje uzrok je takvom zaključivanju. Naša je zadaća pomoći im da shvate da su pozvani ne u svemu prilagoditi se svijetu, već da im je zadaća, i to od Boga zadana, da si podvrgnu svijet i da ga mijenjaju. Treba krenuti od sebe. Mijenjati svijet svoje nutrine.

Nutarnji svijet svakoga čovjeka, duševni grad, Bog je izgradio za sebe. To je mjesto njegova boravišta u čovjeku. Često puta čovjek taj svijet iznajmi ili potpuno preda nekome drugome, ne Bogu. Nutarnja molitva se obavlja u nutrini. To je nutarnje, duševno drugovanje s Bogom. Ako je ta nutrina ispunjena vanjštinom, onda su poteškoće velike.

Molitva Krunice je kontemplativna (nutarnja) molitva. Oče naš i Zdravo Marijo nisu čovjekove riječi, već evanđeoske. Kad ih čovjek izgovara, izgovara ih pred Bogom, govori ih Bogu. Bog boravi u čovjekovoj dubini. Ako ga čovjek želi čuti, mora ući u sebe. Tu mu je pozornost više usmjerena na Boga nego na riječi koje govori. Od svijesti da je Bog prisutan, riječi često postaju suvišne i čovjek motri Boga.

Riječi koje molitelj izgovara dok moli Krunicu u kojoj je glavni čimbenik Isus, koji je za nas čovjekom postao, koji je za nas bio raspet, koji je uskrsnuo i na nebo uzašao, polako se spušta s moliteljem u dubine njegove duše, u nebo na zemlji, u Kraljevstvo nebesko koje je među nama. Sveta Terezija kaže da izvrsnim putem idu oni koji se mogu zatvoriti u ovo malo nebo duše gdje boravi Stvoritelj. Posve je moguće, kaže Učiteljica, da onoga koji moli Krunicu (usmena molitva), Gospodin uzdigne do motrenja, kontemplacije.

Zato pažljivo s Krunicom. Bez prisile. Ona je usmena i mislena molitva. Pravo sredstvo za silazak u dušu i uspon u nebo. Tko to želi ostvariti nek prione uz Krunicu Blažene Djevice Marije, srcem svete Majke Terezije od Isusa (Avilske).


zamakdushe @ 07:17 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, veljača 26, 2013

Upamti da u Božjim očima ništa nije maleno. Sve što činiš čini s ljubavlju.

sv. Terezija od Djeteta Isusa

zamakdushe @ 08:15 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare


To znači nositi neizbrisivi znak, biti trajno preobražen i postati novo stvorenje. Onima koji su primili taj dar ništa ne smije ostati pri starome!

Biti ‘kršten’ u Duhu znači biti zapaljen Božjom ljubavlju. ‘Biti napojen Duhom’ (usp. 1 Kor 12,13) znači biti okrijepljen ljepotom Božjega plana za sve nas i za cijeli svijet, zatim postati i sami izvorom duhovne okrjepe za druge. ‘Biti opečaćen Duhom’ znači nemati nikakva straha u osobnom zalaganju za pobjedu civilizacije ljubavi, znači svjedočiti za Krista te dopustiti da naše oči, misli i čine prožme istina Evanđelja u nastojanju oko trijumfa civilizacije ljubavi.

Duh Sveti Duh je zajedništva koji stvara razumijevanje i komunikaciju. Razgovarajte jedni s drugima o svojim nadanjima i idealima, govorite o Bogu, govorite s Bogom! Duh Vas Božji vodio putevima mira!

Benedikt XVI.


zamakdushe @ 07:57 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, veljača 23, 2013


zamakdushe @ 16:19 |Komentiraj | Komentari: 0

Ne bojte se izreći Isusu svoje ‘da’, pronaći svoju radost u činjenju njegove volje darujući se posvema kako biste dosegnuli svetost te kako biste upotrijebili svoje talente u službi drugima.

zamakdushe @ 16:07 |Komentiraj | Komentari: 0


U Bibliji, u Starom zavjetu, imamo knjigu koja se zove Psalmi. Ona sadrži 150 psalama. Psalmi su postali knjiga za molitvu i za pjevanje u Hramu i sinagogama. Crkva moli svaki dan psalme.

Sveti Augustin rekao je za psalme: „Oni su Evanđelje Isusa Krista prevedeno u hvalu, zahvalu, molbu i pomirbu“. Psalam 49 spada među mudrosne psalme. Rješava zagonetku života. Taj psalam blizak je psalmima 37 i 73. Ističe da se životna nagrada ne sastoji u blagostanju ili pomanjkanju blagostanja nego da pripada onostranosti. Bog je daruje čovjeku.

Za psalmista, ljudski život je zagonetka, posebno čovjekova smrt. Tu zagonetku svaki čovjek cijeloga svoga života pokušava riješiti. Čovjek bi htio izbjeći smrti. Mnogi žele izbjeći smrt uzdajući se u svoje blago.
Zato se cijeloga života trude samo nagomilavati zemaljska dobra za sebe i za svoje najbliže. I u tome često nemaju nikakve mjere, a ni obzira prema drugima. Psalmist opominje čovjeka da smrti nitko ne može izbjeći. Zemaljsko bogatstvo, bez obzira koliko veliko bilo, uvijek se ostavlja drugima.

Sreća koja se tražila u užitku završava smrću. Lik takvih ljudi brzo se zaboravlja, bez obzira koliko bili na zemlji moćni i slavni. Čovjeka hvata strah kad vidi kako se drugi oko njega bogate. Psalmist tješi takve: „Ne boj se ako se tko obogati i ako se poveća blago doma njegova; kad umre ništa ne će ponijeti sa sobom, i blago njegovo ne će s njim sići” (Ps 49,17-18).

Ivan Pavao II. jedanput je u svom govoru rekao: „Značenje bogatstva u ljudskome životu bilo je predmet pozornosti svih kultura i svih duhovnosti”.

I Isus je ukazao na problem blagostanja više puta. Spomenimo jedno mjesto iz Markova evanđelja: „Ne sabirajte sebi blago na zemlji, gdje ga izgriza moljac i hrđa; gdje lopovi potkopavaju zidove i kradu ga! Nego sabirajte sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni hrđa ne izgriza, gdje lopovi ne prokopavaju zidova i ne kradu! Jer gdje ti je blago, tu će ti biti i srce” (Mk 6, 19-21).

Psalmist poziva i nas da promislimo u koga se uzdamo. A Isus pita je li naše srce uz Boga ili uz bogatstvo.

zamakdushe @ 15:34 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, veljača 22, 2013


zamakdushe @ 10:36 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 20, 2013

“Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom.” (Lk 9,23).

zamakdushe @ 22:28 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare


Iz evanđelja po Ivanu (18,39-40): Rekavši to, opet iziđe pred Židove i reče im: “Ja ne nalazim na njemu nikakve krivice.
A u vas je običaj da vam o Pashi nekoga pustim. Hoćete li dakle da vam pustim kralja židovskoga?” Povikaše nato opet: “Ne toga, nego Barabu!” A Baraba bijaše razbojnik.

Pilat ne nalazi krivice zbog koje bi kaznio Isusa, ipak popušta pod pritiskom tužitelja i Nazarećanin tako biva osuđen na smrt.
Kao da te slušamo: “Da, osuđen sam na smrt, mnoge osobe za koje mi se činilo da me vole i da me razumiju poslušale su laži i optužile me. Nisu razumjeli ono što sam govorio.
Već izdanog, sudili su me i osudili. Na smrt, razapinjanjem, najsramotnija smrt.”

Nemali broj naših obitelji trpe zbog izdaje bračnog druga, najdraže osobe. Gdje je nestala radost blizine, i usklađenog života?
Gdje je nestao osjećaj da smo jedno? Gdje je onaj “Ljubit ću te i poštivati u sve dane života svoga”?
Gledati Te, Isuse, izdanoga, i s tobom živjeti trenutak kad se raspada ljubav i prijateljstvo našeg para, osjetiti u srcu rane izdane vjernosti, nestalog povjerenja, i sigurnosti koje više nema.

Gledati te, Isuse, upravo sada kad me osuđuje strana koja se ne sjeća veza koji nas je ujedinio u potpunom daru samih sebe. Samo ti, Isuse, možeš me shvatiti, možeš me ohrabriti, možeš mi reći riječi istine, iako mi ih je teško shvatiti. Možeš mi dati onu snagu koja mi omogućuje da makar ja ne osuđujem, da ne podlegnem, za ljubav onih stvorenja koja me čekaju kod kuće i kojima sam sada jedini oslonac.

zamakdushe @ 22:20 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, veljača 19, 2013

Dan što ga čovjek  posveti drugome  nije nipošto gubitak već dobitak. Dani u kojima ne učinimo ništa za druge, već samo za sebe, to su izgubljeni dani.

bl. Ivan Mertz

zamakdushe @ 13:28 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare


Opraštati znači božanskom snagom ozdravljati od duševne boli koja nam je nanesena bilo kakvom nepravdom. Znak da je netko istinski oprostio, odnosno ozdravio u duhu i duši, jest da ga sjećanje na podnesenu nepravdu više ne boli. To ne znači izgubiti pamćenje, niti znači da oproštenje automatski oslobađa krivca odgovornosti za zlodjelo koje je nanio onom koji je oprostio. Kad bi bilo tako, onda bi u neku ruku opraštanje potpomagalo novu nepravdu i novo zlo. To Bog ne traži od čovjeka. Ta on je pravedni sudac. Opraštanje ne znači ni to da onomu koji oprašta ne treba nadoknaditi štetu ako je to moguće. Ali postoje trenuci i događaji kad trebamo praštati bezuvjetno kao što smo to od Boga iskusili bezbroj puta.

Ni sebi nije lako oprostiti. Ima ljudi koji se muče sa sobom cijeli život.

Oproštenje je odlika duha i u njemu se mora dogoditi oslobođenje od mržnje. Oprostiti znači biti zdrav i dati da netko opet živi. Ne isplati se ne opraštati jer tako sami gubimo, jer ostajemo u duši ranjeni, bolesni, i na taj način ništa ne dobivamo. Nije moguće potpuno oprostiti i ozdraviti od duševnih boli koje su nam nanesene samo ljudskim silama. Događaj potpunog oproštenja jest božansko djelo.

zamakdushe @ 13:18 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, veljača 17, 2013


zamakdushe @ 08:55 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, veljača 16, 2013

"Vjera nam pokazuje da je Bog dao svoga Sina za nas i daje nam pobjedonosnu sigurnost da je zaista istina: Bog je ljubav!... Vjera, koja promatra Božju ljubav koja se objavila u probodenom Isusovu srcu na križu, rađa ljubav. Ljubav je svjetlo – u konačnici jedino svjetlo – koje uvijek iznova rasvjetljuje svijet obavijen tamom i daje nam hrabrosti potrebne za život i djelovanje". Sve nam to pomaže shvatiti kako je glavni prepoznatljivi stav kršćanâ upravo "ljubav utemeljena na vjeri i njome oblikovana"

Benedikt XVI.


zamakdushe @ 20:13 |Komentiraj | Komentari: 0


Krist nas je pozvao da se neprestano i s pouzdanjem obraćamo Bogu kako bismo bili uslišani: »Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!« (Mt 7,7). Temelj te djelotvornosti molitve jest Očeva dobrota, ali također zagovor samog Krista (usp. 1 Iv 2,1) i djelovanje Duha Svetoga, koji se »za nas zauzima« prema Božjoj volji (usp. Rim 8, 26–27). Mi uistinu »ne znamo što da molimo kako valja« (Rim 8, 26) i katkad nismo uslišani jer »rđavo ištemo« (usp. Jak 4, 2–3).



Molitvu, koju Krist i Duh pobuđuju u našim srcima, Marija podupire svojim majčinskim zagovorom. »Crkvena je molitva kao nošena Marijinom molitvom.«  Doista, ako je Isus, jedini Posrednik, put naše molitve, Marija, njegov najčistiji odraz, pokazuje nam put. »Na temelju te jedinstvene Marijine suradnje u djelovanju Duha Svetoga, Crkve su razvile molitvu svetoj Bogorodici, usredotočujući se na osobu Krista koji se očitovao u svojim otajstvima.«  Na svadbi u Kani evanđelje jasno pokazuje moć Marijina zagovora kod Isusa za potrebe drugih: »Vina nemaju« (Iv 2, 3).



Krunica je ujedno i meditacija i prošnja. Ustrajna molitva Majci Božjoj počiva na uvjerenju da ona svojim majčinskim zagovorom može dobiti sve od srca svog Sina. Ona je »svemoćna po milosti« , da upotrijebimo smjeli izraz – kojeg ipak treba pravo shvatiti – blaženog Bartola Longa iz njegove Molitve Djevici. To se uvjerenje, počevši od evanđelja, sve više učvršćivalo u iskustvu kršćanskog naroda. Veliki pjesnik Dante, u duhu sv. Bernarda, divno to tumači kada pjeva: »Vrijedna si, Gospo, i velika budi: / tko se za milost tebi ne uteče, / njegova želja let bez krila žudi.« Kada se u krunici utječemo Mariji, hramu Duha Svetoga (usp. Lk 1, 35), ona nas zagovara kod Oca, koji ju je ispunio milošću, i Sina, rođenog iz njezina krila, moleći s nama i za nas.

bl. Ivan Pavao II.


zamakdushe @ 19:55 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, veljača 14, 2013

“U meni postoji veoma dubok zdenac. I taj zdenac je Bog. Ponekad mi polazi za rukom da doprem do njega, no češće je pokriven kamenjem i pijeskom: tada je Bog zakopan. Treba ga ponovno iskopati”

Etty Hillesum

zamakdushe @ 22:22 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare


Razmišljati o napastima, kojima je bio izložen Isus u pustinji je poziv za svakog od nas da odgovorimo da temeljno pitanje: što nam je doista važno u životu? U prvoj napasti đavao predlaže Isusu da pretvori kamen u kruh i tako utaži glad. Isus uzvraća da čovjek živi također od kruha, ali ne samo od kruha: bez odgovora na glad za istinom, gladi za Bogom, čovjek se ne može spasiti (usp. rr. 3-4).

U drugoj, đavao predlaže Isusu put moći: vodi ga na visoko i nudi mu vlast nad čitavim svijetom; ali to nije Božji put: Isus dobro zna da svjetska moć ne spašava svijet, već moć križa, poniznosti i ljubavi (usp. rr. 5-8).

U trećoj, đavao predlaže Isusu da se sunovrati s vrha jeruzalemskog hrama kako bi ga Bog spasio po svojim anđelima, to jest da učini nešto senzacionalno i stavi na kušnju samoga Boga; ali odgovor je da Bog nije neki predmet kojem ćemo nametati naše uvjete: on je Gospodar svega (usp. rr. 9-12).

Koja je suština triju napasti kojima je podvrgnut Isus? Odgovor glasi: instrumentalizirati Boga, koristiti ga za vlastite interese, za vlastitu slavu i vlastiti uspjeh. Dakle, u bîti, postaviti same sebe na Božje mjesto, uklanjajući ga iz vlastitog života i nastojeći ga prikazati suvišnim. Svatko bi se dakle morao zapitati: koje mjesto Bog ima u mome životu? Je li on Gospodin ili sam to ja?

Pobijediti napast podlaganja Boga sebi i vlastitim interesima ili da se gurne Boga u neki kut i obratiti se pravom poretku prioriteta, dati Bogu prvo mjesto, je hod koji svaki kršćanin mora poduzeti. “Obratiti se”, poziv koji ćemo više puta slušati u korizmi, znači slijediti Isusa na način da nam njegovo evanđelje bude konkretni vodič za život; znači pustiti da nas Bog preobrazi i prestati misliti da smo mi jedini graditelji svojeg života; znači priznati da smo stvorenja, da ovisimo o Bogu, njegovoj ljubavi, i da samo “gubeći” svoj život u njemu možemo ga steći.

To zahtijeva da vlastite odluke donosimo u svjetlu Božje riječi. Danas više nije moguće biti kršćanima kao jednostavna posljedica činjenice da živimo u društvu koje ima kršćanske korijene: i onaj koji se rađa u kršćanskoj obitelji i odgajan je u vjerskom duhu mora, svakoga dana, obnavljati odluku da bude kršćanin, to jest dati Bogu prvo mjesto, pred napastima pred koje ga svakoga dana stavlja jedna sekularizirana kultura, pred kritičkim sudom mnogih suvremenika.

Benedikt XVI.


zamakdushe @ 22:16 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, veljača 13, 2013

Prah označuje da je čovjek bez Boga samo gomila praha koja se raspadne i zauvijek nestane. Tek u Božjoj svemoći i ljubavi taj prah postaje čovjekovo tijelo i duša, i neraspadljiv, besmrtan i vječan. Zato taj prah koji se zove čovjek i koji je smrtan i loman treba neprestano Božju prisutnost i snagu Duha Svetoga da učini čovjeka nepobjedivim i besmrtnim.

zamakdushe @ 08:58 |Komentiraj | Komentari: 0


Pepeljenje je vrlo rječita simbolična gesta. Oduvijek posipati se pepelom – i kao izraz i kao čin – znači uozbiljiti se, kajati se za svoje loše postupke. Znači i spremnost na nove, bolje korake. Crkvenim jezikom to je predznak osobne metanoje, obraćenja.

S jedne strane pepeo je prah, blato, zemlja – podsjeća na smrt i prolaznost. “Prah si i u prah ćeš se vratiti!” zapisano je u knjizi Postanka.
S druge – pravi pepeo nastaje sagorijevanjem. A sagorijevanje je u drevnom simboličkom govoru postupak čišćenja, dapače oplemenjivanja. Stoga se vjernik “primanjem pepela” uključuje u korizmeno vrijeme duhovnog pročišćenja.

Pepeo je simbol pokore i pomaže nam razviti duh poniznosti i žrtve. Dok se naša čela pepeljaju prisjećamo se riječi: Sjeti se, čovječe, prah si i u prah ćeš se vratiti. Pepeljamo se kako bismo obuzdali oholost svojih srca i podsjetili se da je život na zemlji prolazan.

Čovjek je zaboravljivo biće. Zaboravlja što ne bi smio nikako zaboraviti. A treba stati. Sjetiti se. Korizma je upravo zov na nezaborav.
»Sjeti se, čovječe – Memento homo!«

zamakdushe @ 08:51 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, veljača 11, 2013

Svako stvorenje, a na poseban način svaka osoba, je plod jedne Božje misli i jednog čina Božje ljubavi, beskrajne, vjerne i vječne ljubavi.

Benedikt XVI.


zamakdushe @ 20:06 |Komentiraj | Komentari: 0


Sjedeći u tišini sobe ili prirode usmjeri svu pozornost na Isusa koji je ispred tebe. Gledaj ga i nakon temeljite sabranosti pitaj ga: KOJA JE MOJA ZADAĆA NA ZEMLJI?
Izgovaraj to pitanje lagano, otežući, dubinom srca, po nekoliko puta. A onda osluškuj nutarnji glas.
Bog te je stvorio. Budi zato takav kakvog te načinio. Na taj ćeš način postići uspjeh, smisao, radost i korisnost za druge. Nemoj bježati od sebe, nemoj se stidjeti sebe. Budi ponosan na svaki detalj svog života, vladanja, rada, prilika, jer je sve to od Boga.
Nitko te ne može obeščastiti, nitko zaustaviti, nitko ti uskratiti životne potrebe, ako si s Bogom. Osloni se na Božju silu u sebi i oko sebe.
Možeš biti svet kao sveci. Ako hoćeš, možeš, jer je Bog s tobom. Ne boj se ljudskih obzira, jer Bog daje da te poštuju i cijene. Prepusti se Božjem naručju, toj Providnosti, i počni nakon desetak minuta zahvaljivati Bogu za svaki detalj svoga bića.

Ljudi nemaju odlučujuću riječ o životu i uspjehu. Bog je po svome planu stvorio svaki život i on daje uspjeh svakom čovjeku. Svaki čovjek ima razloge postojanja. Bog daje moć i znanje da čovjek može ispuniti i savršeno izvršiti svoj životni zadatak.
Kad se prepustimo Božjem vodstvu, sigurno uspjijevamo. Čim se počnemo oslanjati samo na ljude, počinjemo doživljavati frustracije. O Bogu sve zavisi. Bez Boga počinje u nama strah, nesigurnost, nemoć.
Bog ljubi sve ljude jednako. Nema kod njega privilegiranih, jer svi su njegova djece. Svaki čovjek može biti svet, uspješan, radostan, sretan. Svaki život može biti osmišljen. Pitanje je samo na kome gradiš svoj život: da li na svemoćnoj sili svemira, na Bogu, ili na krhkim snagama čovjeka i stvorenja.
Neka nas ova meditacija oslobodi kompleksa manje vrijednosti.

zamakdushe @ 19:59 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, veljača 9, 2013


zamakdushe @ 20:07 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, veljača 8, 2013

“Primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas.” U svakoj svetoj Misi silazi iznova Duh Sveti kad ga se zaziva u svečanoj molitvi Crkve, ne samo da pretvori darove kruha i vina u tijelo i krv Gospodnju, nego da pretvori i naš život, kako bismo svi mi njegovom snagom postali “jedno tijelo i jedan duh u Kristu”.

zamakdushe @ 22:02 |Komentiraj | Komentari: 0


Ako pristupimo svojoj vlastitoj životnoj stvarnosti kao prilici za drukčiji pogled, spoznat ćemo da je Isus, Učitelj iz Nazareta, došao da nas pouči kako promatrati svoj život, svijet i Boga novim očima, očima vjere i predanja. Došao je da nam ponudi naočale s Božjom dioptrijom, a kroz njih svijet izgleda drukčije nego ga mi gledamo, dragocjen je i dobar.
Nova perspektiva kojoj je sam Isus u svom životu bio uzorno dosljedan čini da u nama raste novi odnos i novi osjećaj postojanja. Učitelj iz Nazareta nam je svojim načinom ophođenja s ljudima, svojim riječima, životom i smrću otvorio oči. Omogućio nam je da svoj život u vjeri doživimo kao novi način gledanja, ponašanja i djelovanja. Lako nam je ovo reći i poželjeti, ali u svakidašnjem životu to je teško ostvarivo jer se stalno vraćamo na ono uhodano, poznato. Stara matrica ponašanja stalno nam servira stare modele. Isusov odnos sa svakim čovjekom uvijek je bio originalan, autentičan i oslobađajući, bez proračunatosti, neopterećen predrasudama ili mudrovanjima. Isusov pogled je bio posvema čist i oslobođen od skrivenih namjera.
Zato je i mogao biti izravan, nepomućen i slobodan. On je imao cjelovit pogled, ne samo isječke o čovjeku kakve često mi imamo komadajući tako ljude i svrstavajući ih u neke naše koševe. Isus je gledao izravno u srce, ali nikada s namjerom da čovjeka razgoliti i osudi, nego da ga svojim pogledom dovede do njegove vlastite istine i da ga spasi.

zamakdushe @ 21:46 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, veljača 6, 2013

Božja ljubav samo onda može razviti svoju punu snagu ako joj dopustimo da nas iznutra promijeni. Moramo dopustiti probiti tvrdi oklop svoje ravnodušnosti, svoje duhovne lijenosti, svoje slijepe prilagodbe duhu današnjega vremena. Samo tada možemo omogućiti da ta ljubav Božja zapali našu predodžbenu snagu te oblikuje naše najdublje čežnje. S toga je razloga tako važna molitva: Svakodnevna molitva, osobna molitva u tišini vlastitoga srca i pred Presvetim kao i liturgijska molitva u srcu Crkve.

Benedikt XVI.

zamakdushe @ 20:22 |Komentiraj | Komentari: 0


U molitvi se vraćamo svome izvoru, Bogu, i tu otkrivamo smisao svog bića, vrijednost života. Susrećemo se sa sobom u najdubljim predjelima svoga bića. Okrećemo se sebi, da bismo bili sposobni okrenuti se drugima. Okrećemo se Bogu u molitvi da bismo vidjeli svoj izvor i svoje ušće, da bi nam on osvijetlio cjelokupan tijek života. U molitvi postajemo jedno s Bogom i jedno s ljubavlju kojom on ljubi čovjeka. Tada smo kadri učiniti prvi korak k čovjeku. Zamjećujemo ga, samim time i njegove zbiljske potrebe. Što smo duže s Bogom u molitvi, to se njegova ljubav više pretače u nas, a to je njegova snaga, time smo sposobniji više ljubiti čovjeka. Samim time sposobniji smo činiti i veće stvari za najpotrebnije i najugroženije, ali imamo i više ljubavi za one s kojima živimo.

zamakdushe @ 20:13 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, veljača 5, 2013


zamakdushe @ 13:15 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 4, 2013

Sva otajstva Marijina života svoje utemeljenje imaju u činjenici da je ona „našla milost u Boga“ (Lk 1, 30) te da je „povjerovala“ Božjim obećanjima (Lk 1, 45). Kad Pavao kaže da Bog one „koje predodredi one i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi“ (Rim 8, 30), kao da nam pred oči stavlja otajstva Marijina života.

zamakdushe @ 22:26 |Komentiraj | Komentari: 0




Istaknuta značajka kršćanske duhovnosti sve je potpunije suobličavanje učenika Učitelju (usp. Rim 8, 29; Fil 3, 10.21). Izlijevanje Duha na krštenju ucjepljuje vjernika poput mladice na trs, koji je Krist (usp. Iv 15,5), i čini ga udom mističnog tijela Kristova (usp. 1 Kor 12, 12; Rim 12, 5). Ipak to početno sjedinjenje zahtijeva sve veće poistovjećivanje s njim, pri čemu će se učenikovo vladanje sve više oblikovati prema Kristovu »mišljenju«: »Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu« (Fil 2, 5). Potrebno je, kako kaže apostol, »zaodjenuti se Kristom« (usp. Rim 13, 14; Gal 3, 27).



Na duhovnom putu krunice, utemeljenom na neprekidnom razmatranju – u Marijinu društvu – Kristova lica, taj zahtjevni ideal suobličavanja njemu postiže se čestim druženjem, koje bismo mogli nazvati prijateljskim. Krunica nas na jednostavan način uvodi u Kristov život i omogućuje nam takorekuć dijeliti njegove najdublje osjećaje. U vezi s tim blaženi Bartolo Longo napisao je: »Kao što se dva prijatelja, koji su često zajedno, nastoje prilagoditi također i u navikama, tako i mi, zapodijevajući prijateljski razgovor s Isusom i blaženom Djevicom u meditaciji otajstava krunice i dijeleći isti život u svetoj pričesti, možemo postati, koliko nam to dopušta naša ograničenost, slični njima i možemo od tih najuzvišenijih uzora naučiti živjeti ponizno, siromašno, skrovito, strpljivo i savršeno.« 



U tom suobličavanju Kristu u krunici mi se na osobit način prepuštamo majčinskoj brizi svete Djevice. Ona, koja je Kristova majka i ujedno združena s Crkvom kao »preodlični i sasvim osobiti ud«, istodobno je »Majka Crkve«. Kao takva trajno »rađa« sinove za mistično tijelo svoga Sina. Čini to zagovorom, moleći za njih nepresušno izlijevanje Duha. Marija je savršena slika majčinstva Crkve.



Krunica nas na mističan način dovodi pred Mariju, koja je brižno pratila odrastanje Krista u nazaretskom domu. To je čini sposobnom da i nas istom brigom odgaja i oblikuje, sve dok se Krist ne »oblikuje« u nama (usp. Gal 4, 19). Ta Marijina uloga, koja se potpuno temelji na Kristovu posredništvu i potpuno zavisi od njega, »nikako ne priječi neposredno sjedinjenje vjernika s Kristom, nego ga olakšava«. To svijetlo načelo, koje je izrazio Drugi vatikanski koncil, snažno sam iskusio u svom životu i na njemu sam utemeljio svoje biskupsko geslo: Totus tuus. To geslo, kao što je poznato, nadahnuto je učenjem svetog Ljudevita Marije Grignona de Montforta, koji ovako tumači Marijinu ulogu u procesu našeg suobličavanja Kristu: »Cijelo se naše usavršavanje sastoji u tome da budemo suobličeni Isusu Kristu, s njime sjedinjeni i njemu posvećeni. Stoga je najsavršenija od svih pobožnosti nedvojbeno ona koja nas najsavršenije suobličava Isusu Kristu, s njime sjedinjuje i njemu posvećuje. A kako se Marija od svih stvorenja najviše suobličila Kristu, iz toga slijedi da je između svih pobožnosti ona koja najviše posvećuje i suobličuje dušu našem Gospodinu pobožnost prema Mariji, njegovoj svetoj Majci, i što duša bude više posvećena njoj, to će više biti posvećena Isusu Kristu.« Nigdje kao u krunici Kristov život i Marijin ne izgledaju tako duboko sjedinjeni. Marija živi samo u Kristu i za Krista!

bl. Ivan Pavao II.


 

zamakdushe @ 22:08 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, veljača 2, 2013

Nakon susreta s Isusom u čovjeku se budi želja više ne živjeti starim načinom života, on želi započeti novi život u duhu i istini. Dopušta Isusu da uđe u njegove dane, u njegov život, u njegovo ponašanje i razmišljanje. Obraćenje nam daje priliku za novi početak. Ako slijedimo Isusa, zadobivamo radost življenja jer nam on pomaže spoznati vlastite slabosti, budi u nama čežnju za novim i boljim životom.

zamakdushe @ 11:36 |Komentiraj | Komentari: 0


zamakdushe @ 11:33 |Komentiraj | Komentari: 0


Papa Benedikt XVI. o odmoru kaže: “Svaki dobar kršćanin zna da praznici pružaju dobru priliku za fizički odmor, ali i za hranu duha. Treba iskoristiti široke prostore tišine za molitvu i razmatranje, za rast u osobnom odnosu s Kristom kako bi se naš život, što je više moguće, uskladio s njegovim naukom”. 

Jedino rješenje za pravi odmor Isusove su riječi: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu jaram je moj sladak i breme moje lako” (Mt 11,28-30).
Isusova poruka upućena je svima onima koji su opterećeni ovim životom, svima onima koji žele nutarnji mir. Svojom beskrajnom i nježnom ljubavlju Isus im želi olakšati patnju, utješiti ih, odmoriti i okrijepiti.

Poziva ljude da uzmu jaram njegov na sebe. Koji je to jaram? To je jaram ljubavi koji se oslanja na njegove riječi: “Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio (Iv 15, 12). Tko na sebe preuzme jaram ljubavi, naći će spokoj duše. Takvima Isus pomaže izdržati sve patnje i životne teškoće jer ih oblikuju s ljubavlju. Onima koji su opečaćeni Kristovom ljubavlju i najteže patnje i teškoće postaju lake.

zamakdushe @ 11:15 |Komentiraj | Komentari: 0
Mali Isus
Arhiva
« » vel 2013
Brojač posjeta
150023
Index.hr
Nema zapisa.