On je živ!
Marija i Isus
Nema zapisa.
Blog - ožujak 2012
subota, ožujak 31, 2012


Isuse, u vlastitoj boli, tjelesnoj i duševnoj, ne misliš na sebe. Sav svoj život služio si drugima, i sada svoju pažnju daruješ drugima, misliš na tuđe suze i boli. Ne želiš biti zarobljen sobom i svojim problemima, nego hoćeš živjeti dokraja za druge. Tako i u odnosu na žene koje ne mogu suzdržati suze videći teški prizor tvoje muke. One plaču nad tobom, a ti misliš na njih i na njihovu djecu. One ne mogu bez suza izdržati prizor koji potresa dušu, a ti želiš da i u tom času njihovo srce i njihov život usmjeriš prema spasenju. "Ne oplakujte mene! Oplakujte sebe, djecu svoju, ljude s kojima živite, bližnje kojima ne darujete ljubav.

Pogledajte sebe, svoj život, svoje djelovanje, svoje srce, svoju dušu. Oplakujte ono što je u vama izvor svakoga zla i grijeha, izvor nepravde i mržnje, izvor patnje i boli vaših bližnjih. Oplakujte grijehe svoje."

Gospodine Isuse, daj da i u meni pogled na tvoj križ izmami odluke obraćenja i suze pokore. Isuse, utješi i danas mnoge žene, sestre, kćeri koje su u domovinskom ratu izgubile svoje najbliže; utješi žene koje su ranjavane grubostima i sebičnostima svojih najbližih. Isuse, ohrabri žene da čuvaju svoje žensko dostojanstvo koje ih čini sposobnim za istinsku ljubav. Ohrabri ih da se nesebično predaju službi života i da se ne boje donositi novi život na svijet.

zamakdushe @ 20:16 |Komentiraj | Komentari: 0
Svaka požuda na pet načina šteti duši: umara je, muči je, čini je tamnom, čini je nečistom i oslabljuje je.

Ivan od Križa

zamakdushe @ 15:33 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare


Ti znaš, Isuse, kako smo obeshrabreni nakon ponovnog pada, ponovljenih slabosti. Ti znaš kako nas boli i kako smo poniženi kad i drugi mogu vidjeti da smo slabi, da ne znamo održati svečana obećanja, čvrste odluke, konačna opredjeljenja. Sve je to bolno. Svaki nas pad košta. Sve se teže dižemo. Ne vjerujemo ni samima sebi. Čini nam se da nam ni drugi više ne vjeruju. Isuse, ti koji uvijek daješ svakome novu životnu priliku, ti koji Petru vjeruješ i nakon trostrukog zatajenja, ti koji vjeruješ Zakeju, Magdaleni, ženi zatečenoj u preljubu, ti koji vjeruješ svakom čovjeku i znaš da je milost jača od grijeha, molim te: daj nam snage da se pridignemo nakon ponovljenih padova; daj da opet vjerujemo da se, ako smo i stariji, možemo preporoditi i da smijemo opet odlučiti i započeti; daj da osjetimo da nam ti vjeruješ.

Jednako te tako molimo, Isuse, daj da ljudima oko sebe pružamo nove životne prilike. Neka nas nikad ne obeshrabri njihova nevjera, neka nas ne razuvjeri njihova slabost: ti si veći od našega srca.

zamakdushe @ 15:28 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, ožujak 30, 2012
Približilo se kraljevstvo Božje. Obratite se i vjerujte evanđelju.

Evanđelje po Marku 1, 15

zamakdushe @ 15:38 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare


Isuse, uzeo si ovo naše ljudsko tijelo i imao si lice, pošteno i čisto. Svojim si se licem, tj. čitavim svojim bićem, okretao svima koji su te zvali, koji su te željeli čuti i vidjeti. Isuse, imao si divno lice! U ovom času to je lice iznakaženo, krvavo, popljuvano. Na njemu nema čara, privlačnosti, ljepote. Ali, to je tvoje lice! Veronika se usuđuje, među tolikim svijetom koji pogrđuje tvoje lice, otkriti ljepotu tog istog lica. Ostavljaš joj ga utisnutoga u taj čudesni rubac njezine ljubavi i srca. Molim te, Isuse, daj da ispravnim životom sačuvam u sebi i na svom licu odsjaj tvoga lica, jer stvoren sam na tvoju sliku.

Ne dopusti, Isuse, da sebičnošću ili krivim postupkom nagrdim lice svoga bližnjega, škodim njegovu dobru glasu; i daj mi hrabrosti da uzmognem s ljubavlju brisati ljage na licu bližnjega svoga! Daj mi, Isuse, da ne moram ustuknuti pred sjajem tvoga lica kad se konačno pojaviš u slavi!

zamakdushe @ 15:29 |Komentiraj | Komentari: 0


Ne. čovjek je ipak istočnim grijehom duboko ranjen i sklon griješenju. Međutim, uz Božju pomoć sposoban je i činiti dobro.

Mi ne moramo ni u jednom jedinom slučaju griješiti. Činjenica je, međutim, da uvijek ponovno griješimo jer smo slabi, jer smo u neznanju i jer se damo zavesti. Grijeh na koji je netko prisiljen zapravo ne bi bio grijeh jer za grijeh je uvijek nužna slobodna odluka.

Moralan odnos prema svijetu moguć je i koristan jedino kada se sva prljavština života, sukrivnja za smrt i grijeh, ukratko sav istočni grijeh na sebe uzme i odustane od toga da se uvijek druge smatra krivima. HERMAN HESSE (1877.-1962., njemački književnik)

zamakdushe @ 15:15 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, ožujak 29, 2012


zamakdushe @ 16:17 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, ožujak 28, 2012


zamakdushe @ 17:17 |Komentiraj | Komentari: 0
Suosjećajte s bližnjima u njihovim tegobama, koliko god male one bile.

Terezija Avilska

zamakdushe @ 16:17 |Komentiraj | Komentari: 0



Ti bi, Isuse, došao do Kalvarije i da se nije pojavio Šimun Cirenac.

Ali, htio si da se pojavi i taj čovjek, htio si i pomoć čovjeka. To je tajna tvoje ljubavi i tajna one druge, vječne Očeve ljubavi. U djelu spasenja trebao je sudjelovati čovjek: počevši od onog najdivnijeg ljudskog stvora, od Marije, pa do svakog Cirenca na tvom životnom putu. Ovaj je bio prisiljen nositi križ s tobom, ali to mu je bilo spasonosno.

I mene trebaš. Znam da je to tako već od krštenja. Trebaš me da možeš i danas pružati svoje ruke i liječiti, njegovati, pridizati. Trebaš me kako bi i danas upravio riječ ohrabrenja onima koji više ne mogu, kojima je teško. Trebaš me da i danas dopreš onamo gdje je toliko potrebna vidljiva, opipljiva djelotvorna ljubav. Želiš da budem Cirenac, jer se kriješ u mnogima, u ljudima oko mene.

Ako se tome otimam, Gospodine, tada me prisili. Znam da će mi to biti spasonosno.

zamakdushe @ 16:00 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, ožujak 27, 2012

Što tko sije, to će i žeti! Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni.

Poslanica Galaćinama

zamakdushe @ 17:41 |Komentiraj | Komentari: 0



Grijeh je u pravome smislu krivnja koja povlači osobnu odgovornost. Izraz "istočni grijeh" ne označava osobnu krivnju nego kobno stanje ljudi unutar kojega se svaki pojedini čovjek nalazi i prije nego što sam slobodno sagriješi.

Kod pada u grijeh, veli Benedikt XVI., mora se shvatiti "da svi mi u sebi nosimo poneku trunku onoga razmišljanja koje nam je oslikano u Knjizi POSTANKA... Čovjek nema povjerenja u Boga. Zaveden riječima zmije nosi sumnju da mu je... Bog konkurent, koji nam želi ograničiti slobodu, te ćemo biti potpuno ostvareni ljudi kada Boga odstranimo od sebe... Čovjek ne želi svoje postojanje i puninu svojega života primiti od Boga... I kada tako čini, ne vjeruje istini nego laži te mu život propada u ništavilo, u smrt" (Benedikt XVI., 8. prosinca 2005.).

Nije najgore počiniti zločin, nego propustiti kada se može učiniti dobro. To je grijeh propusta, što nije drugo nego ne-ljubav, a nitko se za to ne optužuje. LEON BLOY (1846.-1917. francuski književnik)

Nato će zmija ženi: "...kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi." Post 3,4-5

zamakdushe @ 17:30 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, ožujak 25, 2012


zamakdushe @ 10:28 |Komentiraj | Komentari: 0


Isuse, jedino je tvoja Majka dorasla ovom času i svemu što se događa. Ona se pojavljuje na tvom križnom putu kao službenica i supatnica. Istom vjerom i ljubavlju kojom se predaje Božjim planovima u času navještenja ona je i sada ovdje, na tvom putu muke i križa.

Jedino je ona tu, na pravom mjestu, šutljiva i tiha, ali prisutna i puna ljubavi. Mač boli dodiruje i njezino srce, ali ono ostaje čisto za ljubav. Isuse, darovao si nam svoju Majku.

Ona je i naša Majka, Majka Crkve, Majka svih putnika, svih križonoša, svih patnika.

Ti si, Isuse, morao nastaviti nositi svoj križ i nakon susreta sa svojom Majkom. Ali, znao si: ona je tu!

Daj, Gospodine, da nikad ne zaboravimo da je Marija kao majka na svakom mjestu s nama, a osobito ondje gdje se nosi križ

zamakdushe @ 09:46 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, ožujak 24, 2012



Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Gospodina i kome je Gospodin uzdanje. Nalik je na stablo zasađeno uz vodu što korijenje pušta k potoku: ne mora se ničeg bojati kada dođe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod.

Jeremija 17, 7-8

zamakdushe @ 17:17 |Komentiraj | Komentari: 0


Grijeh je u svojoj srži odbacivanje Boga i odbijanje da se prihvati njegova ljubav. To se pokazuje u nepoštivanju njegovih zapovijedi.

Grijeh je više od pogrešna ponašanja; to nije ni psihička slabost. U svojoj najdubljoj biti grijeh je svako odbacivanje i razaranje nečega dobroga; odbacivanje dobra kao takva zapravo je odbacivanje Boga. Grijeh je u svojoj najdubljoj i najstrašnijoj dimenziji odvojenost od Boga i s time odvojenost od izvora života. Upravo je stoga smrt posljedica grijeha. Tek u Isusu shvaćamo uništavajuću dimenziju grijeha: Isus podnosi odbacivanje Boga u svojemu vlastitom tijelu. On uzima smrtnu snagu grijeha na sebe da ne padne na nas. To izražavamo pojmom otkupljenje.

Bože, od tebe se odvojiti znači pasti. K tebi se prikloniti znači ustati. U tebi ostati znači imati siguran oslonac. AUGUSTIN

Gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost. Rim 5, 20b

zamakdushe @ 17:14 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, ožujak 22, 2012

Čudim se svakoga časa kako čovjek može staviti na kocku spas svoje duše zbog sasvim ništavnih i prolaznih razloga.

sv. Leopold Bogdan Mandić

zamakdushe @ 15:15 |Komentiraj | Komentari: 0


zamakdushe @ 15:11 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, ožujak 21, 2012
Tko sluša moju riječ i vjeruje onome koji me posla, ima život vječni, govori Gospodin.

zamakdushe @ 20:03 |Komentiraj | Komentari: 0


Tek što si krenuo, Gospodine, već posrćeš i padaš pod križem. Križ je težak, pritišće, boli. Vuče k zemlji. Poslušnost Ocu diže te i hrabri, daje ti snagu da ideš naprijed. Hvala ti, Gospodine, za svako oduševljenje kojim prihvaćamo svoje križeve i poteškoće života. Hvala ti za dodire milosti u predanju života i opredjeljenje za tebe u časovima dubokih iskustava susreta s tobom. Hvala ti za svaki susret s križem u svjetlu tvoje milosti i jakosti.

Molim te, Gospodine, pomozi nam da ne malakšemo kad se dogodi prvi pad nakon najljepših odluka i divnih iskustava novog života poslije krštenja ili sakramenta ispovijedi.

Molim te, Gospodine, za snagu da ne posumnjamo u ispravnost puta kojim smo za tobom krenuli kad se dogodi neki posrtaj i pad; ne dopusti da zaboravimo ljepotu milosti preporođenja.

Molim te, Gospodine, za novo rođenje nakon svakog iskustva pada i slabosti.

Jer, ljudski je pasti! Ali vjerujem da nas tvoja milost pridiže i hrabri!

zamakdushe @ 19:57 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, ožujak 20, 2012

Svatko neka bude brz da sluša, spor da govori, spor na srdžbu. Jer srdžba čovjekova ne čini pravde Božje. Smatra li se tko bogoljubnim, a ne obuzdava svoga jezika, nego zavarava srce svoje, isprazna je njegova bogoljubnost.

Jakovljeva poslanica 1,19-20.26

zamakdushe @ 17:02 |Komentiraj | Komentari: 0



Što je molitva za Tereziju? Prema Tereziji molitva nije nešto nimalo lagano. U molitvi se javljaju razne poteškoće koje imaju razne uzroke. Postoje namjerni uzroci rastresenosti i suhoća te nenamjerni. Namjerni su nemar da odbacimo rastresenost, znatna propuštanja duhovnog čitanja i priprave da bi se osigurala hrana razmatranju, rastreseno ponašanje u svakodnevnom životu, trajno popuštanje vlasti osjetilima. O tim namjernim uzrocima nismo posebno govorili jer je jasno što trebamo učiniti. Ako ne učinimo, sami smo krivi i odgovorni.
Ovdje je riječ o onim rastresenostima koje neposredno ne ovise o čovjekovoj volji.

Pogledajmo sada koje pomoći i savjete Terezija nudi, što i kako učiniti kada smo rastreseni u molitvi i kada nadođe suhoća.
Sv. Terezija daje savjete duši koja je pokazala dobru volju u vjernosti sabiranja, duhovnog čitanja i molitve, želeći joj pomoći da nadvlada ove suhoće. I želi pomoći dušama da se nauče boriti s ovim neželjenim rastresenostima i suhoćama.


1.  Promišljenost - Diskrecija
Kako smo vidjeli u ispitivanju uzroka rastresenosti, postoje mnogi koje ne možemo kontrolirati niti s velikim naporom volje. Radi se o nesposobnosti moći nasuprot nadnaravnih istina, o naravnoj nestabilnosti, o fizičkim nedostatcima ili utjecajima đavla. Bilo bi oholo i preuzeto misliti da bismo mogli upotrijebiti silu da bismo ih pobijedili. Ovo uvjerenje treba nadahnuti svu našu borbu protiv rastresenosti i da bismo mogli djelovati s diskrecijom, jer jedino to je ono što je moguće. Ali poslušajmo što o tome kaže sv. Terezija:
"A u muci koju zadaje onome koji to ima, vidjet će da to nije njegovom krivnjom i neka se ne gnjavi, jer je to još gore, niti neka se ne trudi da dovede razumu onoga koji ga tada nema, prema njegovu shvaćanju, već neka moli kako mogne. Čak neka i ne moli, već neka kao bolesnica nastoji pružiti olakšanje svojoj duši; neka se bavi kakvim drugim kreposnim poslom." (Put 24, 5)
Za svladavanje određenih poteškoća ponekad će trebati doista prosvjetljenja, a ponekad i će biti i neophodna i suradnja drugih da dođemo do pravoga zaključka.


2. Ustrajnost
Diskrecija nije usmjerena na to da pospješi lijenost nego da učini mogućom ustrajnost. (Ustrajnost je potpuno neophodna). I sv. Terezija se ne umara ponavljajući ovu istinu. Jednom je napisala: "Sve prolazi. Strpljivošću sve postižemo.". I to je doista neophodno za svaki uspjeh, a posebno za molitvu. I zbog toga je potrebno ustrajati u molitvi, ne sustajati unatoč svih problema i poteškoća. Sv. Terezija dobila je svoja nadnaravna bogatstva, posebno zahvaljujući ustrajnosti. I sama kaže da je bilo malo dana u kojima nije puno vremena posvetila molitvi, osim kada je bila vrlo boležljiva ili vrlo zauzeta.
Najveća napast u životu bila je da ostane više od godinu dana bez molitve jer joj se to činilo poniznijim.

Ta ustrajnost se treba protegnuti ne samo na vježbanje u molitvi, nego i na askezu sabiranja koja je treba pratiti. Treba bdjeti nad vlastitim osjetilima tijekom dana i kloniti se prilika koje rastresaju i što je češće moguće svratiti svoje misli na Isusa upotrijebivši koji zaziv. Isuse ja te ljubim. Isuse ja te volim ili slično.
Kratko rečeno ustrajnost je prijeko potrebna za uspjeh molitve.

zamakdushe @ 16:39 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, ožujak 19, 2012

O svetom Josipu veli sveta Terezija u svojem životopisu: «Tko ne nađe učitelja za molitvu, neka uzme ovog velikog sveca za učitelja - i neće pogriješiti». Savjet dolazi od iskusne osobe. Možeš ga s mirom prihvatiti.

Sv. Terezija Avilska, iskusila je da je sv. Josip uslišao svaku njezinu molitvu. Ona kaže doslovno: “Ako i imaš mnoge svece za Zagovornike, ipak štuj kao sasvim posebno svetoga Josipa kao svoga Zagovornika jer on postiže puno kod Boga. Drugim je svecima Gospodin čini se dao milost da mognu pomoći u nekoj određenoj stvari, ali ovoga divnoga sveca iskusila sam kao pomoćnika u nevolji na svim područjima. Ne sjećam se da sam ga dosad za nešto molila, što mi on ne bi udijelio.” I na jednom drugom mjestu Terezija veli: “Moje je veliko životno iskustvo, da mi je sv. Josip izmolio od Boga velike milosti. Upravo to me potiče da cijeli svijet pozovem na štovanje sv. Josipa. Nisam nikoga poznavala koji je sv. Josipa uzalud molio i u njegov se zagovor uzalud utjecao.”

zamakdushe @ 15:07 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 18, 2012

"Liječnik, koliko je do njega, dolazi da izliječi bolesnika. Ako se netko ne pridržava uputa koje mu je dao liječnik, čini to na vlastitu propast. Spasitelj je došao na svijet... Ako ti ne želiš da te on spasi, sam si sebe osudio"

sv. Augustin


zamakdushe @ 14:36 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, ožujak 17, 2012


zamakdushe @ 21:18 |Komentiraj | Komentari: 0



Rekao si, Isuse, da svoj život dragovoljno daješ i da ti ga nitko ne otima. Zato i križ dragovoljno primaš i nitko ti ga ne nameće.

I u drami svoje vlastite muke i smrti ti si slobodan i daješ svoj život. Ti se daruješ, tvoja muka i smrt žrtva je ljubavi, jer je to tvoj slobodan čin predanja u poslušnosti Ocu i u ljubavi za ljude.

Križ je oduvijek bio sramotno sredstvo muke i poniženja; bio je znak prokletstva. Ti si dragovoljno prigrlio križ. Time križ nije postao lakši, ali ga je lakše nositi. Tada on postaje znakom ljubavi. Od tog časa križ visi u našim crkvama, na raskrižjima putova, o našem vratu, u našim domovima.

Križamo se tako često i time posvećujemo vlastito tijelo. Križ je znak spasenja! Nauči nas, Isuse, prihvaćati križeve života. Daj da tim prihvaćanjem križeva života prestanemo biti ravnodušni ili buntovni patnici dostojni žaljenja, nego križonoše koji znaju da uvijek i na svakom mjestu mogu ljubiti slobodno i velikodušno.

Nauči nas prihvaćati križ i time svaku bol učiniti plodonosnom za druge. Gospodine, bilo je mnogo patnji, ima mnogo križeva. Daj nam milost da ih nosimo u hodu za tobom, kako to neizrecivo blago ne bi otišlo uzalud. Daj da odsada svaki križ nosimo samo uz tebe i s tobom!

zamakdushe @ 20:01 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, ožujak 16, 2012
Tvrda duša postaje još tvrđa u svome sebeljublju.

Sveti Ivan od Križa

zamakdushe @ 10:20 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare


Bog ne želi da čovjek pati i umire. Izvorna je Božja zamisao za ljude bio raj: trajni život u miru između Boga, ljudi i prirode, između muškarca i žene.

Koji put osjećamo kakav bi život trebao biti, kakvi bismo mi trebali biti, no činjenica je da živimo u nemiru s nama samima, određuju nas strah i nekontrolirani porivi te smo izgubili izvorni sklad sa svijetom i u konačnici s Bogom. U Svetomu je pismu iskustvo ove odijeljenosti izraženo pričom o "istočnom grijehu". Zato što se uvukao grijeh, Adam i Eva morali su napustiti raj u kojem su bili u skladu sa sobom i s Bogom. Znakovi toga gubitka raja jesu muka u radu, patnja, smrtnost i napast na grijeh.

Ljudska slabost ne može preokrenuti naume Božje svemoći. Božanski graditelj može graditi i sa stijenama koje padaju. KARDINAL MICHAEL VON FAULHABER

zamakdushe @ 10:11 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, ožujak 15, 2012

Kako je On božanski ljubazan kad mi ne dopušta da se navežem na bilo koju stvorenu stvar. On zna dobro: kad bi mi dao samo sjenu sreće da bih se uz nju priljubila svom silom, svom snagom svoga srca. On mi uskraćuje tu sjenu. On me više voli ostaviti u tami, nego mi dati lažno svjetlo koje ne bi bilo On! Budući da ne mogu naći nijedno stvorenje koje bi me zadovoljilo, sve ću darovati Isusu, stvorenju neću dati ni jedan atom svoje ljubavi. Neka mi Isus uvijek dade te shvatim da je jedino On savršena sreća, pa i onda kad izgleda da je odsutan! (…) On hoće da sve bude za njega… Pa dobro! Sve će biti za njega, sve! I kad budem osjećala da mu ne mogu ništa pokloniti, tada, kao ove večeri, dala bih mu to ništa!

Sv. Mala Terezija

zamakdushe @ 15:46 |Komentiraj | Komentari: 0


zamakdushe @ 15:42 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, ožujak 14, 2012

Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u srcu.

Prva knjiga o Samuelu 16,7

zamakdushe @ 09:18 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare



S ciljem da blago privuče vanjska i unutarnja osjetila, da sabere misao, da pomogne odgoj kontemplativnog pogleda, Terezija preporučuje upotrebu slika, pa u Putu k savršenosti kaže: "Ono što možete učiniti da vam bude od pomoći u tome jest da nastojite nositi neki lik ili sliku ovoga Gospodina, koja bude po vašem ukusu, ali ne da je nosite na grudima i ne pogledate je nikada, već zato da mnogo puta razgovarate s Njime, zato što će vam On udijeliti što ćete Mu reći. Kako razgovarate s drugim osobama, zašto bi vam uzmanjkalo riječi da razgovarate s Bogom?"

I ova Terezijina uputa je vrlo konkretna i nadahnuta je njezinim iskustvom, a potvrđena je dugom tradicijom Crkve koja je već od ranih početaka počela upotrebljavati slike kao sredstva koja pomažu pristup Bogu. Terezija je imala veliku ljubav prema slikama. Tako postoje mnogobrojne slike koje su Tereziji bile vrlo drage i u tome se nalazi u jednoj polemici s protestantima koji odbacuju ovo sredstvo posredovanja. Tereziji sam Isus progovara da posjedovanje slika nije nikakva nesavršenost i kaže joj da ne ostavlja ništa ono što bi moglo razbuditi ljubav. Slike su imale veliki utjecaj u Terezijinu životu već od samih početaka. Terezija je započela svoj molitveni odnos s Kristom po jednoj slici koja se nalazila u kući njezinog oca i koju je ponijela sa sobom u samostan Utjelovljenja. Ta slika prikazivala je evanđeosku scenu Isus i Samaritanka pokraj Jakovljevog zdenca. Instinktivno je se Terezija poistovjetila s likom Samaritanke; prešla je sa gledanja na identifikaciju, na razgovor. Možda se upravo u toj sceni, koja se dogodila još u djetinjstvu može pronaći korijen njezinog poimanja molitve kao razgovora s Kristom. O tome susretu Isusa i Samaritanke Terezija kaže: "Koliko li se puta sjetim žive vode o kojoj je Gospodin govorio Samarijanki! Eto, oduševljena sam onim evanđeoskim odlomkom. To sam, zaista, bila od najranijega djetinjstva. premda nisam shvaćala kao sada ovo dobro, puno puta molila sam Gospodina da mi dade one vode, te sam je uvijek imala pred očima, s ovim riječima, kad je Gospodin stigao do zdenca: Domine, da mihi aquam" (Ž 30,19).




Prema tome cilj slike je: uprisutniti Gospodina, poosobiti odnos s njime, odgojiti se na pogleda ljubavi koji zatim treba biti poonutarnjen. Terezijanska molitva upravo teži da bude u kontemplativnoj jednostavnosti preplitanje pogleda, govor očiju koji upravo započinje vanjskim motrenjem slike da bi postao unutarnji pogled.
Jedan primjer upotrebe slika i izvanjskih sredstava kao vrlo potrebnih za privođenje Bogu imamo u životu Bl. Alojzija Stepinca. On je uvijek upotrebljavao slike kao sredstvo za posredovanje do Boga. Iznad kreveta, u Krašiću nalazila mu je se uvijek slika koju je njegova majka donijela u njihovu kuću kada se udala. Vodio je procesije sa kipom Majke Božje, poticao je na podizanje raspela i kapelica na pojedinim prikladnim mjestima. Sve ovo ukazuje nam na važnost vanjskih znakova, na važnost križeva na raskršćima i sl. – to je vrlo potrebno i nije dobro spiritualizirati. Nama ljudima su ta sredstva potrebna. Slično kao što u ovozemaljskom putovanju imamo i potrebu sakramenta. Dakle konkretno – dobro je imati neku sliku Isusovu koja nam se sviđa uza sebe i tijekom dana je u više navrata pogledati, razgovarati s Njime kao što se razgovara s osobama.




Četvrto pedagoško sredstvo koje nudi Terezija je ponavljanje kratkih riječi
Terezija je dosta često upotrebljavala ovu jednostavnu i tradicionalnu metodu trajnog ponavljanja određenih biblijskih rečenica, odlomaka psalama ili liturgijskih molitava. U tim ponavljanjima ponekad je imala snažna kontemplativna iskustva. Mnogi izrazi iz psalama duboku su ušle u Terezijinu molitvu. Tako npr. u njezinim Esclamacijama kao da teku riječi nadahnute tekstovima sv. pisma. Time se pokazuje da je to plod njihovih dugih razmatranja i duhovnih iskustava. Kao što je Marija u svome hvalospjevu, kada je hvalila Gospodina prerekla mnoštvo riječi Sv. pisma i što je pokazivalo da je o njima doista razmatrala i bila sva uronjena u njih. Slično se može reći i o Terezijinom iskustvu. Iz liturgije je naročito štovala riječi iz Slave koje kažu: "Jer ti si jedini svet". Jednako tako motrila je i riječi iz Vjerovanja: "I njegovu kraljevstvu neće biti kraja". Posebnu pobožnost imala je Terezija prema riječima Marijinog hvalospjeva "Veliča". Marija od sv. Josipa se prisjeća da je često vidjela kako Terezija tihim glasom i velikom pobožnošću ponavlja riječi Hvalospjeva: "Veliča duša moja Gospodina". Upravo o tim riječima imala je Terezija i dva mistična iskustva kako to donosi u svojim Izvješćima.

Prema tome, radi se o tome da se uzmu kratke rečenice, da se na njima zaustavi, da ih se uživa. Terezija je tako činila i kada je više puta ponavlja jednu riječ ima je iskustvo koje je ovako opisala: "Vrlo je sklon oslobađati nas napora. Makar Mu to kroz jedan sat ne kažemo više od jedanput, dosta je shvatimo da smo s Njime, kao ono što Ga molimo, te volju da nam to dade i kako je rado s nama; nije prijatelj toga da sebi razbijamo glavu govoreći Mu mnogo".

zamakdushe @ 09:00 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 13, 2012
Traži pravi mir ne na zemlji nego na nebu; ne u ljudima niti u ostalim stvorenjima nego jedino u Bogu.

Toma Kempenac

zamakdushe @ 16:41 |Komentiraj | Komentari: 0



Isuse, svjetina oko tebe viče: "Raspni ga, raspni!" Pilat popušta zbog straha i ljudskog obzira. Presuđuje: "Ići ćeš na križ!"

Nepravedno si osuđen. Ti, jedini pravednik ovoga svijeta, nevini Jaganjac! Slušaš i šutiš. Gospodine, oprosti mi kad se sve u meni buni na neki krivi sud; kad mi se čini da me drugi nepravedno i krivo sude. Ti si jedini mogao punim pravom prosvjedovati na tu najveću nepravdu svijeta, a ipak si šutio. Želiš biti poslušan Ocu i ići dokraja.

Oprosti, Isuse, kad se u meni rađa osuda. Bližnjega krivo gledam. Često netko trpi zbog tvrdoće moga srca ili zbog mojih krivo izgovorenih riječi koje ranjavaju. Rekao si: "Što ste učinili, rekli, namjestili... jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili!" Daj nam milost da nitko pokraj nas i poradi nas ne bude nevino osuđen i smaknut. Svjetina viče, Pilat popušta, a mene pitaš: "A ti, što ti kažeš?"

zamakdushe @ 11:52 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, ožujak 11, 2012
Riječi kazane u pravo vrijeme, zlatne su jabuke u srebrnim posudama.

Mudre izreke 25,11

zamakdushe @ 20:04 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare



Bog, koji je ljubav i praslika zajedništva, čovjeka je stvorio kao muškarca i ženu da zajedno budu slika njegova bića.

Bog je čovjeka tako stvorio da bude muškarac ili žena te da teži za ispunjenjem i jedinstvom u susretu s drugim spolom. Muškarci i žene potpuno su istoga dostojanstva, ali u stvaralačkom ostvarenju svojega "biti muškarac" i "biti žena" očituju različite vidove Božje savršenosti. Bog nije ni muškarac ni žena, ali pokazuje očinske (Lk 6,36) i majčinske (Iz 66,13) osobine. U ljubavi muškarca i žene, posebno u bračnom zajedništvu, u kojemu muškarac i žena postaju "jedno tijelo" (Post 2,24), može se pojmiti nešto od sreće zajedništva s Bogom, u kojemu čovjek nalazi svoju konačnu puninu. Kao što je Božja ljubav vjerna, tako i ljudska ljubav zahtjeva vjernost; i kao što je ona na Božji način stvaralačka, tako i iz braka nastaje novi život.

Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. Post 1,27

Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on. Post 2,18

zamakdushe @ 09:34 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, ožujak 9, 2012

Crkva vjeruje da su muškarac i žena, po redu stvaranja i po svojo potrebi upotpunjenja i međusobnih odnosa, upućeni na to da mogu djeci podariti život. Stoga Crkva ne može prihvatiti homoseksualne prakse kao nešto dobro. Kršćani su međutim dužni poštovati i ljubiti sve ljude, bez obzira na njihovo seksualno usmjerenje,, jer je Bogu do njih stalo i jer ih on ljubi.

Nema čovjeka na zemlji koji ne potječe od veze oca i majke. Stoga je za neke homoseksualno usmjerene ljude bolno iskustvo osjećaj da ih drugi spol erotski ne privlači te da ne mogu ostvariti tjelesnu plodnost, kako odgovara ljudskoj naravi i božanskomu redu stvaranja. Često Bog neobičnim putovima privlači k sebi: neki nedostatak, gubitak ili ranjenost – priznata i prihvaćena – može postati odskočna daska prepuštanju u Božje ruke, u ruke onoga Boga koji sve čini dobrim, te otkrivanja da je još veći u otkupljenju nego u stvaranju.

Čitamo tamo (usp.Post 2,18-25) da čovjek "ne može postojati sam; može postojati samo kao jedinstvo u dvoje", dakle u odnosu s drugom ljudskom osobom. Radi se o obostranu odnosu: muškarca prema ženi i žene prema muškarcu. Biti osoba na sliku Božju dakle označava postojanje u odnosu, u odnosu prema drugomu "ja". To nam daje pojmiti samoobjava trojstvenoga Boga: životno jedinstvo u zajedništvu Oca i Sina i Duha Svetoga. BL. IVAN PAVAO II.

Izgubili smo raj, ali smo dobili nebo pa je dobitak veći od gubitka. SV. IVAN ZLATOUSTI (crkveni naučitelj)

zamakdushe @ 11:50 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, ožujak 8, 2012

Našao sam ga i On je našao mene
moj Bog koji me voli.
Našli smo se tražeći jedan drugog
i našao sam ga u sebi
jer živi u meni i za me
i ja se u njemu radujem.
Od iskona bili smo skupa
i do konca bit će mi pratilac
moj Bog.

Josip Pupačić

zamakdushe @ 20:11 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 7, 2012


Provedi vrijeme u Božjoj prisutnosti

Upoznaj se s Karmelom

Promisli o svom pozivu!

Buško jezero (BiH - 1h od Splita) - od 16. do 18. ožujka 2012. - Prijave do 12. ožujka

Kontakt: bdrazenMarija@gmail.com (098 98 70 717) - Organiziran je prijevoz iz Zagreba (polazak u petak popodne, povratak u nedjelju predvečer)  Smile


zamakdushe @ 20:13 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, ožujak 6, 2012


zamakdushe @ 20:06 |Komentiraj | Komentari: 0
U svakoj prilici hvali Gospodina Boga i moli ga da ti upravlja putove, da sve tvoje staze i namjere dobro završe.

Tobija 4,19

zamakdushe @ 19:51 |Komentiraj | Komentari: 0



Duša je ono što svakog pojedinog čovjeka čini čovjekom: njegovo duhovno životno počelo, ono što mu je najnutarnjije. Duša čini da materijalno tijelo bude živo, ljudsko tijelo. Po duši je čovjek biće koje može reći "ja" te pred Bogom stajati kao nezamjenjiv pojedinac.

Čovjek je duhovno i tjelesno biće. Čovjekov je duh više od tjelesne funkcije i ne može ga se protumačiti na temelju čovjekova materijalnoga ustrojstva. Razum nam veli: mora postojati duhovni princip koji je s tijelom povezan, ali ipak nije s njim identičan. Zovemo ga "duša". Iako se duša znanstveno ne može "dokazati", čovjek se ne može pojmiti kao duhovno biće bez prihvaćanja tog duhovnog ljudskog principa, koji nadilazi materiju.

Učini nešto dobra svojemu tijelu da duši bude drago stanovati u njemu. SV. TEREZIJA AVILSKA (1515.-1582., španjolska mističarka i crkvena naučiteljica)

Čovjek postaje potpun tek onda kada mu duša i tijelo pronađu unutarnje jedinstvo... Kada čovjek želi biti samo duh, a tijelo želi odbaciti kao životinjsku baštinu, duh i tijelo gube svoje dostojanstvo. A tko zaniječe duh i tako materiju, tjelesnost vidi kao jedinu stvarnost, isto tako gubi svoju veličinu. BENEDIKT XVI.

zamakdushe @ 19:44 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare

Ljudska je duša neposredno od Boga stvorena, a nisu je "načinili" roditelji.

Ljudska duša ne može biti proizvod evolucijskoga razvoja materije ni plod genetičkog spajanja oca i majke. Tajna da svaki čovjek dolazi na svijet kao jedincata, duhovna osoba, navodi Crkvu da kaže: Bog mu daje dušu koja ne umire ni kada čovjek u smrti izgubi svoje tijelo da bi ga u uskrsnuću ponovno našao. Reći: Imam dušu, znači: Bog me nije stvorio samo kao biće, nego kao osobu i pozvao me je na odnos sa sobom koji neće imati svršetka.

Svojim zemaljskim podrijetlom čovjek je povezan sa svim živim bićima, ali čovjek je tek po svojoj od Boga "udahnutoj" duši. To mu daje posebno dostojanstvo, ali i jedincatu odgovornost. KARDINAL CHRISTOPH SCHONBORN (r.1945., bečki nadbiskup)

zamakdushe @ 18:53 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 4, 2012
Dan što ga čovjek posveti drugome nije nipošto gubitak već dobitak. Dani u kojima ne učinimo ništa za druge, već samo za se, to su izgubljeni dani.

Ivan Merz

zamakdushe @ 10:58 |Komentiraj | Komentari: 0



Ustrajnost u molitvi, prema sv. Tereziji, treba pratiti strpljiva povjerljiva poniznost. Ona kaže: "Radi se o velikim naporima, koji nisu međutim bez nagrade… Ali, kao što sam jasno vidjela, Gospodin ih ne ostavlja bez velike nagrade, čak za ovoga života. Ne, nema sumnje: samo jedan sat slasti koje mi je Gospodin poslije dao bile su mi dovoljne da mi se čini da su plaćene sve tjeskobe koje sam dugo pretrpjela ustrajući u molitvi."(Ž 11,11)

Isus je pobijedio po poniznoj i ljubavnoj strpljivosti. Isti stav osigurati će duši pobjedu protiv unutarnjih i vanjskih prepreka koje je ometaju u njezinom sjedinjenju s Bogom. U Zamku duše sv. Terezija sažimlje svoju misao:
"A ono što je tako mučno za mene, mislim da će možda biti i za vas, pa to spominjem tu i tamo zato da vam možda uspijem nekad dati da shvatite kako je to neizbježno, te da vas ne uznemiri i ražalosti, već da pustimo da se okreće ovo mlinsko čeketalo i meljimo svoje brašno, dopuštajući da djeluju naš razum i volja. Ima i razlika u ovoj smetnji, ovisno o zdravlju i vremenima. Neka trpi jadna duša makar u tome ne imala grijeha, jer ćemo počiniti druge, zbog čega je pravo da imamo strpljenja. A zato što nije dosta ono što pročitamo i ono što nam savjetuju, a to je da se ne obaziremo na ove misli, za nas koje malo znamo ne čini mi se izgubljenim sve ovo vrijeme koje trošim da vam to bolje objasnim i da vas u tome utješim; no dok nas Gospodin ne htjedne prosvijetliti, malo koristi. Međutim, potrebno je i Njegovo Veličanstvo hoće da nađemo sredstva i da upoznamo sami sebe, a ono što čini naša imaginacija, narav i nečastivi, nemojmo pripisivati u grijeh duši. (Zamak IV, I, 13, 14)


      
Za obavljanje konkretne molitve Terezija nudi neke savjete koji mogu puno pomoći
        a) Za redovito obavljanje osobne produžene molitve kao što je ova Terezijina molitva traži se fizička i psihička uravnoteženost. Osobe koje su fizički poprilično umorne ili slabog mentalnog zdravlja ne mogu je s korišću prakticirati, naprotiv kod njih takva molitva može dovesti do ozbiljnih opasnosti. Za Tereziju molitva nikada nije neko sredstvo mrtvenja ili neke prisile iako je vrlo potrebna ustrajnost.
        Sv. Terezija savjetuje promišljenost, a to znači uravnoteženost, dobar smisao, pravu mjeru, respektiranje osoba i njihovog karaktera, ali također i pažnja da se ne dopusti prijevara od jednog određenog laksizma u primjeni tih savjeta. Reći će Terezija: "Rekla sam neka bude 'promišljenosti', jer će to gdjekada nečastivi napraviti. Prema tome, niti je dobro svaki put ostaviti molitvu kada se javlja velika rastresenost i nesređenost razuma niti pak svaki put nagoniti dušu na ono što ne može" (Ž 11,16).

Terezijin savjet je nadopunjen s određenim praktičnim usmjerenjima koji zajedno s duhovnom koristi pomažu određenom uravnoteženju između duše i tijela, pa kaže Terezija: "Ima i drugih izvanjskih stvari, kao djela milosrđa i duhovno čitanje, premda nekada neće biti ni za to. Neka tada radi Božje ljubavi služi tijelu, zato da bi to poslije jače služilo duši, te neka se prihvati kakvih svetih razbibriga u razgovorima, koji će to biti, ili neka pođe u polje, kako već bude savjetovao ispovjednik. A u svemu je velika stvar iskustvo, jer govori što nam priliči, i u svemu se služi Bogu. Sladak je njegov jaram i velik je dobitak ne navlačiti dušu, kako se to kaže, već je voditi s blagošću za njezinu veću korist". (Ž 11,16).



Sv. Terezija, dakle savjetuje da se ne treba uznemiravati, niti prisiljavati dušu nego treba moliti kako se može ili se posvetiti drugim dobrim djelima. Prema tome, redovito i produženo prakticiranje molitve zahtijeva jednu određenu fizičku i psihičku rasterećenost koja treba paziti na moguće poteškoće u odnosu na dane u kojima molitva postaje teža zbog fizičkog ili psihološkog stanja. Zbog toga je potrebno posvetiti se nekim drugim kreposnim djelima ili rekreaciji i opuštanju na taj način da se u drugim trenutcima može bolje moliti. I kako kaže p. Jesus Castellano bio bi grijeh protiv same molitve, ako bi je se, ne vodeći brige o ovim objektivnim i subjektivnim poteškoćama učinilo teškom i odbojnom da se više nema volje moliti.

zamakdushe @ 10:30 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 1, 2012

Objavljeno ti je, čovječe, što je dobro, što Gospodin traži od tebe: samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi.

Mihej 6,8

zamakdushe @ 20:15 |Komentiraj | Komentari: 0



Svi su ljudi jednaki po tome što im je isti praizvor u stvaralačkoj Božjoj ljubavi. Svim je ljudima spasitelj Isus Krist. Svi su ljudi određeni da svoju vječnu sreću i blaženstvo nađu u Bogu.

Stoga su svi ljudi braća i sestre. Kršćanin treba prakticirati solidarnost ne samo s drugim kršćanima, nego sa svim ljudima te se hrabro suprostavljati svim rasnim, spolnim ili ekonomskim podjelama jedna ljudske obitelji.

Otvara svoja usta za nijemoga, i za pravo sviju nesretnika. Izr 31,8

zamakdushe @ 20:09 |Komentiraj | Komentari: 0
Mali Isus
Arhiva
« » ožu 2012
Brojač posjeta
150023
Index.hr
Nema zapisa.