On je živ!
Marija i Isus
Nema zapisa.
Blog - travanj 2012
nedjelja, travanj 29, 2012


zamakdushe @ 11:21 |Komentiraj | Komentari: 0

Ne kori, dok osjećaš gnjev zbog počinjene pogreške. Pričekaj do narednog dana ili još dulje. A onda, miran i pročišćene nakane, ne propusti ukoriti. Više ćeš postići jednom srdačnom riječi, negoli s tri sata prepirke. Usmjeri svoju ćud!

zamakdushe @ 10:13 |Komentiraj | Komentari: 0



Budući da je Isus Bog, ne može ga se razumjeti ako se isključi nevidljiva božanska stvarnost.

Vidljiva Isusova strana upućuje na nevidljivu. U Isusu vidimo mnoštvo stvarnosti, prisutnih u punoj snazi, koje možemo razumjeti samo kao otajstvo. Takva OTAJSTVA jesu na primjer božansko sinovstvo, utjelovljenje, Kristova muka i uskrsnuće.

OTAJSTVO (misterij, grč. mysterion = tajna): Otajstvo je ona stvarnost (ili određeni vid stvarnosti) koja u korijenu nije dohvatljiva razumskoj spoznaji.

Isus osvjetljuje. KARDINAL HANS URS VON BALTHASAR (1905.-1988., švicarski katolički teolog)

zamakdushe @ 10:09 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, travanj 28, 2012

"Usrdno vas molim u ljubavi koju imam za vas u Isusu i Mariji, molitve svaki dan krunicu! Vi ćete u svom smrtnom času blagoslivljati dan i čas kad ste mi povjerovali"

- Sveti Ljudevit Montfort

zamakdushe @ 09:46 |Komentiraj | Komentari: 0


1. Čudesno porijeklo svete Krunice, koje pomalo podsjeća na način na koji je Bog objavio Zakon na Sinaju, jasno pokazuje važnost ove uzvišene pobožnosti. Sveti Dominik, kojeg je Duh Sveti nadahnuo, kojega su Presveta Djevica i njegovo osobno iskustvo poučili, do smrti je propovijedao Krunicu primjerom i riječju, u gradovima i selima, velikima i malima, učenima i neukima, katolicima i krivovjernicima. Sveta Krunica, koju je on svakodnevno molio, bila je njegova priprema za propovijed i njegov susret s Bogom nakon propovijedanja.
2. Jednog dana – na spomendan sv. Ivana Evanđeliste - Svetac je bio u kapelici iza glavnog oltara katedrale Notre-Dame u Parizu i molio je Svetu Krunicu kako bi se pripremio za propovijed. Ukazala mu se Presveta Djevica i rekla mu: “Dominiče, dobra je propovijed koju si pripremio, ali je puno bolja ova koju ti ja donosim”. Sv. Dominik je primio iz njezinih ruku knjigu u kojoj je bio napisao nagovor. Pročitao ga je, uživao u njemu, usvojio ga i zahvalio Presvetoj Djevici.
U trenutku predviđenom za propovijed svetac se popeo na propovjedaonicu i, nakon što je pohvalno govorio o svetom Ivanu Evanđelisti kako je zaslužio da bude čuvar Kraljice neba, on je izjavio pred čuvenim auditorijem velikih dostojanstvenika i učenih pariških doktora, koji su navikli na izvanredne i uglađene govore, da neće nastaviti s učenim riječima ljudske mudrosti, već jednostavnošću i snagom Duha Svetog. I zadržao se je na Krunici, objašnjavajući im anđeoski pozdrav, riječ po riječ, kao što bi učinio govoreći djeci, koristeći se vrlo jednostavnim mislima i razlozima, koje je pročitao na papiru koji mu je dala Marija.
3. Događaj je, barem djelomično, preuzet iz knjige blaženog Alana de la Roche: De dignitate Psalterii, i kako ga je prenio Cartagena. Blaženi Alan tvrdi da mu je sveti Dominik jednog dana u objavi rekao: “Sine moj, ti propovijedaš i to je dobro; ali da ne bi tražio ljudsku pohvalu više od spasenja duša, poslušaj što mi se dogodilo u Parizu. Trebao sam propovijedati u velikoj crkvi posvećenoj Blaženoj Djevici Mariji i htio sam oštroumno govoriti, ne iz oholosti, već iz obzira prema vrlo biranom slušateljstvu. Dok sam molio, kako je to bio moj običaj otprilike sat vremena prije nagovora, moleći Krunicu, pao sam u zanos. Vidio sam Majku Božju, moju prijateljicu, kako mi pruža knjižicu i govori: “Dominiče, koliko god bio dobar govor koji namjeravaš održati, ja ti donosim jedan puno bolji”. Sav sretan uzeh knjigu, čitavu je pročitah i, kao što je ona rekla, nađoh ono što je trebalo propovijedati. Zahvalih joj od srca.
Kad je došlo vrijeme za propovijed, imao sam pred sobom čitavo pariško Sveučilište i veliki broj gospode, koji su bili dobro obaviješteni ili su sami bili svjedoci čudesnih djela koja je Bog učinio preko mene. Popeh se na propovjedaonicu. Bio je blagdan svetog Ivana Evanđeliste, ali ja se suzdržah govoriti o apostolu iznoseći samo da je zaslužio biti izabran za čuvara nebeske Kraljice. A tada počeh ovako govoriti slušateljstvu: “Gospodo i čuveni učitelji, vi ste navikli slušati uglađene i uzvišene govore, ali ja vam se danas ne želim obratiti učenim riječima ljudske mudrosti, već vam želim otkriti Božjega Duha i njegovu snagu”. I tada je sveti Dominik, opaža Cartagena zajedno sa blaženim Alanom, jednostavnim usporedbama i prispodobama objasnio anđeoski pozdrav – Zdravo Marijo.
4. I sam Alan de la Roche, kako još prenosi Cartagena, priča o mnogim drugim ukazanjima našeg Gospodina i Blažene Djevice Marije svetom Dominiku, kako bi ga potaknuli da sve to više i gorljivo propovijeda svetu Krunicu da bi se tako iskorijenio grijeh i obratili grešnici i krivovjernici.
U određenom trenutku Cartagena piše: “Blaženi Alan priča da mu je Presveta Djevica Marija objavila kako se njezin Sin Isus Krist ukazao svetom Dominiku i rekao mu: “Dominiče, zadovoljan sam kada vidim da se ne oslanjaš na svoju ljudsku mudrost, da ponizno radiš za spasenje duša i ne pokušavaš se dopadati ljudima koji se odaju ispraznosti. Mnogi pak propovjednici od početka običavaju grmjeti protiv najtežih grijeha, ne znajući da prije nego li se daje gorki lijek treba pripraviti bolesnika da ga primi te da tako od njega ima koristi. Zbog toga bi trebali najprije potaknuti slušatelje da zavole molitvu a posebno moj anđeoski pozdrav – Zdravo Marijo. Ako svi počnu tako moliti, Božja dobrohotnost će bez sumnje biti naklonjena onima koji budu ustrajni. Propovijedaj dakle moj Psalterij!”
5. A drugdje kaže: “Svi kršćanski propovjednici na početku nagovora potaknu vjernike na molitvu anđeoskog pozdrava kako bi pridobili Božju naklonost. Taj običaj se temelji na objavi koju je Presveta Djevica dala svetom Dominiku: “Dijete moje – rekla mu je – nemoj se čuditi ako ne uspijevaš u svojoj propovjedi: ti radiš na zemljištu koje još nije zaliveno kišom. Znaj da je Bog, kada je htio obnoviti svijet, najprije poslao kišu, odnosno anđeoski pozdrav: na taj je način svijet bio obnovljen. U svojim propovijedima, dakle potiči da se moli Krunica i pobrat ćeš velike plodove za duše”. Tako je sveti Dominik činio i to objašnjava njegov veliki uspjeh u propovijedanju.
6. S radošću citiram riječ po riječ ove odlomke (prevedene s latinskog) koje sam uzeo od dobrih pisaca da bi poslužili kao pomagalo propovjednicima i učenim osobama koje bi mogle posumnjati u čudesnu učinkovitost svete Krunice. Dok su propovjednici širili svetu Krunicu, po primjeru svetog Dominika, pobožnost i žar su cvjetali u redovničkim zajednicama koje su je vjerno molile i u kršćanskom svijetu. Ali od kada se počelo zapuštati ovaj dar koji nam je došao s neba, posvuda se vidi samo grijeh i nered.

zamakdushe @ 09:34 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, travanj 27, 2012

Volja. Energija. Primjer. Što treba učiniti, učini... Bez oklijevanja... Bez obzira... Niti bi bez toga Tereza iz Avile bila sveta Tereza;... niti bi Inigo de Loyola bio sveti Ignacije... Bog i odvažnost!"

zamakdushe @ 16:27 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, travanj 26, 2012


1. Krunica sadrži dva elementa: misaonu i usmenu molitvu. Misaona molitva se sastoji od meditacije glavnih otajstava života, smrti i slave Isusa Krista i njegove presvete Majke. Usmena molitva se sastoji od petnaest desetica Zdravo Marija, a prije svake molimo jedan Oče Naš. U petnaest otajstava svete Krunice meditiramo i kontempliramo petnaest glavnih kreposti koje su živjeli Isus i Marija. U prvoj krunici, koja se sastoji od pet desetica, moli se i razmatra pet radosnih otajstava; u drugoj pet žalosnih; u trećoj pet slavnih. Tako sastavljena Krunica je jedna sveta pobožnost koja sadrži usmenu molitvu i meditaciju, da bi smo na taj način štovali i nasljedovali otajstva i kreposti života, muke i slave Isusa Krista i Marije.

2. Budući da se sveta Krunica u biti sastoji od molitve Isusa Krista - Oče naš i od anđeoskog pozdrava - Zdravo Marijo- te od meditacije o otajstvima Isusa i Marije, bez sumnje da je najvažnija molitva i glavna pobožnost vjernika, koja je od vremena Apostola i prvih učenika, kroz stoljeća stigla do nas.

3. Ipak, sveta Krunica, u svom današnjem obliku i načinu moljenja, bila je nadahnuta svetoj Crkvi. Gospa ju je savjetovala svetom Dominiku za obraćenje albigenskih krivovjernika i grešnika, 1214. godine, na način koji ću izložiti, onako kako nam to predaje blaženi Alan de la Roche u svojoj poznatoj knjizi De dignitate psalterii.
Sveti Dominik, uvidjevši da su ljudski grijesi prepreka obraćenju Albigenza, povukao se u šumu kod Tuluza i tamo je ostao tri dana i tri noći u neprekidnoj molitvi i pokori. I toliki su bili njegovi uzdasi i plač, njegova pokora i bičevanje kako bi ublažio Božju srdžbu, da je pao u nesvijest. Tada mu se ukazala Presveta Djevica, praćena trima nebeskim dostojanstvenicima, i rekla mu: “Znaš li ti, dragi moj Dominiče, kojim se oružjem poslužilo Presveto Trojstvo da bi obnovilo svijet?”-“Gospo moja -on joj je odgovorio- Vi ste bili najvažnije sredstvo našeg spasenja.” Ona je dodala: “Znaj da je anđeoski Pozdrav, koji je temelj Novog Saveza, bio najdjelotvornije oruđe u obnovi svijeta; zato ako ti želiš osvojiti za Boga ona otvrdnuta srca, propovijedaj moj Psaltir.”
Svetac se utješi i, goreći od želje za spasenjem naroda, ode u katedralu. Odmah su počela neprekidno zvoniti zvona koja su anđeli pokretali da bi okupili stanovnike. Na početku njegovog propovijedanja buknulo je veliko nevrijeme; tlo je uzdrhtalo, sunce je pomračilo, zbog neprestanih gromova i munja problijedio je čitav auditorij. Njihov se strah još povećao kada su vidjeli Mariju sa slike koja je bila izložena na dobro vidljivom mjestu kako tri puta uzdiže ruke k nebu tražeći Božju osvetu nad njima, ako se ne obrate i ne uteku pod zaštitu Presvete Majke Božje. Ovo čudo s neba je ulilo veliko strahopoštovanje prema novoj pobožnosti svete Krunice i raširilo glas o njoj. Nevrijeme je konačno prestalo zahvaljujući molitvama svetog Dominika, koji je nastavio govoriti objašnjavajući uzvišenost svete Krunice s tolikim žarom i djelotvornošću da je potakao skoro sve stanovnike Tuluza da prihvate tu molitvu i odustanu od svojih zabluda. Za kratko vrijeme u gradu se primijetila velika promjena u ponašanju i životu ljudi.

zamakdushe @ 20:16 |Komentiraj | Komentari: 0

Ozbiljnost. -Okani se tog prenemaganja i djetinjastog ponašanja. -Neka tvoje vanjsko držanje bude odraz mira i reda tvojega duha.

zamakdushe @ 09:27 |Komentiraj | Komentari: 0


U Isusu je Bog stvarno postao jedan od nas i tako postao naš brat, ali tako nije prestao istodobno biti Bog i naš Gospodin. Kalcedonski sabor godine 451. naučava da su božanstvo i čovještvo u jednoj osobi Isusa Krista "neodijeljeno i nepomiješano" povezani.

CRKVA je dugo nastojala naći način kako bi izrazila odnos između božanstva i čovještva u Isusu Kristu. Božanstvo i čovještvo ne stoje jedno nasuprot drugomu, kao da bi Isus bio dijelom Bog, a dijelom čovjek. Ne radi se ni o tome da božanstvo i čovještvo budu pomiješani. Bog u Isusu nije samo prividno uzeo tijelo (doketizam) nego je zaista postao čovjekom. Ne radi se ni o tome da bi božanstvo bili u dvije različite osobe (nestorijanizam). Konačno, ne radi se ni o tome da bi čovještvo bilo posve uneseno u božansku narav (monofitizam). Protiv ovih krivovjerja Crkva se čvrsto drži vjere da je Isus Krist jedna osoba, istodobno pravi Bog i pravi čovjek. Poznata formula "nepodijeljeno i nepomiješano" ne pokušava objasniti ono što ljudskom razumu nije moguće shvatiti, nego čvrsto drži krajnje točke vjere. Ona označava "pravac" u kojemu se može tražiti otajstvo osobe Isusa Krista.

Ostao je što je bio, a uzeo je što nije bio. Rimska liturgija 1.siječnja

Spoznaja Boga bez spoznaje naše bijede ostaje u tami. Spoznaja naše bijede bez spoznaje Boga postaje očaj. Spoznaja Isusa Krista tvori središte jer u njemu nalazimo kako Boga, tako i čovjeka. BLAISE PASCAL

Religija bez otajstva mora biti religija bez Boga. JEREMY TAYLOR (1613.-1667., engleski duhovni pisac)

zamakdushe @ 09:22 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, travanj 25, 2012


Isus kaže: Ako tko, a ne “ako neki”, da bi označio malen broj izabranih, koji će se htjeti suobličiti Isusu Kristu raspetom u nošenju svoga križa. Taj broj je malen, tako malen, da bismo od boli svisnuli, kad bi nam bilo dano da ga upoznamo. Toliko malen, da se jedva nađe jedan između deset tisuća, kako je to bilo objavljeno većem broju svetaca, na primjer sv. Šimunu Stiliti, kako nam to prenose sv. opat Nil, sv. Efrem, sv. Basilije i drugi. Toliko ih je malo, da, kad bi Bog htio sabrati prave nosioce Križa, morao bi im doviknuti, kako je nekoć po proroku viknuo : Bit ćete probrani jedan po jedan! (Iz 27, 12), sabrani jedan iz ove pokrajine, drugi iz onog kraljevstva.

Ako tko hoće, to jest ako ima istinsku, potpunu i odlučnu volju, koju ne pokreće narav, običaj, samoljublje, interes ili ljudski obzir, nego posebna pobjednička milost Duha Svetoga, koja se ne daje svakome: Nije dano svakome, da razumije ova otajstva (usp. Mt 13,11). Istinska iskustvena spoznaja otajstva Križa je dana samo malom broju prijatelja.
Čovjek, koji se hoće popeti na Kalvariju i usred svoje zemlje dati se sa Isusom razapeti na Križ, mora biti hrabar, odlučan junak, visoko uzdignut k Bogu, koji prkosi svijetu i paklu, svojemu tijelu i svojoj vlastitoj volji, što više pripravan sve ostaviti, sve poduzeti i sve trpjeti za Isusa Krista. Znajte, dragi prijatelji Križa, da oni među vama koji nisu tako odlučni, idu samo na jednoj nozi, lete samo jednim krilom i nisu dostojni biti u vašoj sredini, jer nisu vrijedni, da se zovu prijateljima Križa, kojega moramo sa Isusom ljubiti, velikodušno i s velikom srčanošću. Nečija polovična volja mogla bi, poput šugave ovce, pokvariti cijelo stado. Ima li među vama koja takva, koja je ušla u vaš ovčinjak kroz opaka vrata svijeta, istjerajte je u ime Isusa Krista razapetoga, kao vučicu, koja je prodrla među ovce.
Ako tko hoće ići za mnom, koji sam se tako ponizio, poništio, da sam postao sličniji crvu nego čovjeku; a ja crv sam, a ne čovjek (Ps 22,7); koji sam došao na svijet samo zato, da zagrlim Križ, da ga usadim usred svoga srca, zavolim od svoje rane mladosti, (usp. Mudr 8,2) da cijeli svoj život žeđam za njim, kako sam tjeskoban dok se sve to ne izvrši (Lk 12,50), da ga radosno nosim i da mi je miliji nego li sve radosti nebeske i zemaljske, namjesto određene mu radosti podnese Križ (Heb 12,2); i koji napokon, nisam bio zadovoljan prije, nego što sam umro u njegovom božanskom zagrljaju
.


zamakdushe @ 17:04 |Komentiraj | Komentari: 0

O, kad bi tvoje ponašanje i tvoj razgovor bili takvi, da bi svatko, vidjevši te ili čuvši, mogao kazati: Ovaj čita život Isusa Krista.

zamakdushe @ 09:16 |Komentiraj | Komentari: 0



"Radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao je s nebesa" (Nicejsko-Carigradsko vjerovanje).

Bog je u Isusu Kristu svijet sa sobom pomirio i ljude otkupio od ropstva grijeha. "Bog je tako ljubio svijet, da je dao svoga Sina" (Iv 3,16). U Isusu je Bog uzeo naše smrtno tijelo (UTJELOVLJENJE), podijelio je s nama našu zemaljsku sudbinu, naše patnje i našu smrt i postao u svemu jedan od nas, osim u grijehu.

Bog je tako velik da može postati malen. Bog je tako moćan da može postati bespomoćan i kao bespomoćno dijete doći k nama da bismo ga mi mogli ljubiti. BENEDIKT XVI.

Otajstvo čovjeka stvarno postaje jasno jedino u otajstvu Utjelovljene Riječi. Drugi Vatikanski sabor, GS

zamakdushe @ 09:13 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, travanj 23, 2012

Vidite, djeco moja, mi moramo zapamtiti da imamo dušu koju moramo spasiti i vječnost koja nas čeka. Svijet, njezini bogataši, udobnosti i časti će proći; nebo i pakao nikad neće proći. Zato budite budni!


zamakdushe @ 10:53 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare



"Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite, jer to i jesam!" (Iv 13,13)

Prvi su kršćani govorili o Isusu kao "Gospodinu", kao o nečemu što je samo po sebi razumljivo, znajući da je ovaj izraz u STAROM ZAVJETU bio pridržan kao oznaka za Boga. Isus im je mnogim znakovima pokazao da posjeduje božansku moć nad prirodom, demonima, grijehom i nad samom smrću. Božanski je izvor Isusova poslanja objavljen u uskrsnuću od mrtvih. Toma ispovijeda: "Gospodin moj i Bog moj!" (Iv 20,28). Za nas to znači: ako je Isus "Gospodin", kršćanin ne smije prigibati koljena ni pred kim drugim!

Gdje Bog nije na prvom mjestu... u igri je ljudsko dostojanstvo. Stoga je žurna zapovijed današnje ljude dovesti do otkrića istinskoga lica Božjega, koje nam je objavljeno u Isusu Kristu. BENEDIKT XVI.

zamakdushe @ 10:48 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, travanj 21, 2012

Neka tvoj život ne bude besplodan. -Budi koristan! -Ostavi za sobom trag! -Rasvjetljuj s luči svoje vjere i svoje ljubavi!
Izbriši svojim apostolskim životom sluzav i blatan znak, što ga ostaviše nečisti sijači mržnje! -I zapali sve zemaljske putove Kristovim ognjem, koji nosiš u srcu.

zamakdushe @ 21:50 |Komentiraj | Komentari: 0


zamakdushe @ 21:49 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, travanj 20, 2012
Do obraćenja se uspinje poniznošću, putevima spuštanja.

zamakdushe @ 17:13 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare



1. Gledajte, draga braćo, dvije stranke, koje se bore neprestance međusobno: jedna je Isusa Krista, a druga je stranka svijeta.
Desno su sljedbenici našega miloga Spasitelja, koji se uspinju uskim putem, koji je danas više nego ikada suzila pokvarenost ovoga svijeta. Na čelu te povorke ide naš dobri Učitelj bosonog, okrunjen trnovom krunom, izranjen i krvava tijela. Nosi teški Križ. Malo ih ide za njim, samo šačica; zato ga srčano slijede. Doista ili se njegov blagi glas ne čuje u buci ovoga svijeta ili se nema hrabrosti da ga se slijedi u njegovom siromaštvu, patnjama, poniženjima i drugim križevima, koje nužno moramo nositi danomice cio život dok smo u njegovoj službi.
2. Lijevo je stranka svijeta, ili đavla, koja je, naizgled, mnogobrojnija, ljepša i sjajnija. Cijeli lijepi svijet tu trči. Premda su ti putovi široki i ugodniji, širi nego ikada zbog mnoštva koje njima hodi, poput bujice. Ovi su putovi posuti cvijećem, obrubljeni zabavama i igrama, pokriveni zlatom i srebrom. Zamamni su, pa kako da ne pođu za njima ljubitelji mekoputnosti ?
3. Maleno stado koje slijedi Isusa na desno (usp. Lk 12,32), govori samo o suzama, pokori, molitvama i preziranju svijeta. Često se čuju jecanjem isprekidane riječi: “Dajte da trpimo, plačemo, postimo i molimo, pustite nas da budemo u skrovitosti, ponizni, siromašni i umrtvljeni samozatajom, jer tko nema duha Kristova, koji je duh Križa, nije Kristov (usp. Rim 8,9). Oni, koji su Kristovi, razapeli su tijelo svoje zajedno sa požudama. Da ne budemo prokleti, moramo se suobličiti našem uzoru, Isusu Kristu.
Hrabro! Jedan drugom povikuju - Hrabro! Ako je Bog uz nas, među nama i pred nama, tko će biti proti nama? Onaj, koji je u nama, jači je od onoga koji je u svijetu. Nije sluga veći od gospodara! (Iv 13,16). Kratak čas žalosti, pribavlja nam veliku vječnu slavu (usp. 2 Kor 4,17). Manje je izabranih, nego li što se misli! (usp. Lk 13,23). Samo hrabri i siloviti prisvajaju silom nebo (usp. Mt 11,12). Okrunjen će biti samo onaj, koji se borio zakonito po evanđelju, a ne po modi i shvaćanju svijeta (usp. 2 Tim 2.5) Borimo se dakle hrabro, trčimo brzo, da što prije stignemo cilju i dobijemo krunu.
Ovo je dio riječi Božjih, kojima se potiču međusobno prijatelji Križa.


4. Sinovi svijeta, da se što jače utvrde u svojoj zlobi bez skrupula, dovikuju si danomice: “Život, život ; mir, mir ; veselje, veselje ; jedimo, pijmo, pjevajmo, plešimo, igrajmo i zabavljajmo se! Bog je dobar! Nije nas stvorio zato, da nas baci u vječno prokletstvo; ne zabranjuje nam Bog, da se veselimo; neće nas prokleti radi toga; ostavimo se skrupula: nećemo propasti”! Ne nećete umrijeti…(Post 3,4).
5. Prisjetite se, draga subraćo, da vas ovaj čas gleda naš dobri Isus i svakomu pojedinomu govori:
“Gle, gotovo me ostavlja cijeli svijet na kraljevskom putu Križa. Slijepi idolopoklonici rugaju se mome Križu misleći, da je ludost ; okorjeli se Židovi sablažnjuju nad njim, kao da je kamen smutnje i užasa (usp. 1Kor 1,23); krivovjernici ga razbijaju ruše kao stvar dostojnu prezira! Na žalost moram reći sa suzama u očima, i skršena srca da mi je najteža bol, što su me moja vlastita djeca, koju sam odgojio u vlastitom krilu i poučavao u mojoj školi, ti moji udovi, koje sam oživio mojim duhom, napustila i prezrela, te postadoše neprijatelji moga Križa (usp. Fil 3,18). Hoćete li i vi otići ? (Iv 6,68).
Hoćete li me napustiti i vi koji ste još ostali, bježeći od moga Križa, kao djeca ovoga svijeta, te se tako ponašaju kao antikristi? Mnogi su se pojavili antikristi…(1 Iv 2,18). Zar ćete se i vi suobličiti ovom svijetu i prezreti siromaštvo moga Križa, i hlepiti za bogatstvom? Zar ćete i vi izbjegavati patnje moga Križa, a hlepiti za ugodama; mrziti poniženja moga Križa i težiti za častima? Mnogi su mi naizgled prijatelji, koji govore i javno da me ljube, a uistinu me mrze, jer ne ljube moj Križ; mnogi prijatelji sjede za mojim stolom, ali malo ih je, koji rado nose moj Križ ”.
6. Na ovaj ljubezni poziv Isusa Krista, uzdignimo se nad same sebe, ne dajmo da nas kao Evu zavedu naša sjetila; gledajmo jedino na začetnika i dovršitelja naše vjere, Isusa Krista, raspetoga (usp. Heb 12,2). Izbjegavajmo iskvarenost i požudu pokvarenog svijeta, a ljubimo savršeno Isusa Krista to jest u križevima svake vrste. Razmatrajmo često one čudesne riječi našega ljubljenoga Učitelja, koje sadržavaju u sebi svu savršenost kršćanskoga života: Ako tko hoće ići za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme križ svoj i neka me slijedi! (Mt 16,24).

zamakdushe @ 14:16 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, travanj 19, 2012

Treba se odlučiti. U našem životu ne mogu gorjeti one dvije svijeće koje – kako narod kaže – svaki čovjek ima: jednu za svetoga Mihaela, a drugu za đavla. Đavolju svijeću moramo ugasiti, cjelokupan naš život moramo trošiti na taj način da sav izgori u služenju Gospodinu. Ako je naše zalaganje za svetošću iskreno, a mi dostatno raspoloživi da se prepustimo Božjoj ruci, sve će biti u redu. Jer On je uvijek spreman darovati nam svoju milost, a naročito sada milost novoga obraćenja, oplemenjivanje našega kršćanskog života.

zamakdushe @ 11:39 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare



Kada Isus za sebe veli da je "jedinorođeni Sin Božji" i kada to svjedoče Petar i ostali, time se želi reći da je među svim ljudima samo Isus više od samoga čovjeka.

Na mnogim mjestima NOVOGA ZAVJETA (Iv 1,14.18; 1Iv 4,9; Heb 11,17 i dr.) Isus je nazvan "Sin". Kod krštenja i preobraženja glas s neba naziva Isusa "ljubljeni Sin". Isus otkriva učenicima svoj jedinstveni odnos s Ocem na nebesima: "Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac, nitko ne pozna Oca doli Sin, i onaj kome Sin hoće objaviti" (Mt 11,27). Da je Isus doista Sin Božji, dolazi na vidjelo u uskrsnuću.

Govori o Kristu samo kada te pitaju. Ali živi tako da te se o Kristu pita! PAUL CLAUDEL (1868.-1955., francuski pjesnik i dramski pisac)

Isusa se ne kritizira. Kritizira se kršćane koji mu nisu slični. FRANCOIS MAURIAC (1914.-1996., francuski romanopisac)

zamakdushe @ 11:36 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, travanj 17, 2012

Bog te ne želi istrgnuti iz tvoje sredine, niti udaljiti od svijeta ni tvog staleža, niti od tvojih plemenitih ljudskih težnji ni tvoje profesije…, no, želi da tu budeš svet!

zamakdushe @ 19:52 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare



Na koji način dolazi do pojednostavljenja molitve:
1.    Na početku smo skloni vidjeti molitvu kao naše djelo; ali vremenom se jasno shvaća da je ona dar Božji, jedno djelovanje Duha Svetoga.
2.    Na početku molitvu osjećamo kao dobru priliku da tražimo nešto za nas; ali kasnije se otkriva ljepota zagovora, da se traži za druge. Kasnije se otkriva koliko je važna molitva zahvale i molitva hvale.
3.    Na početku uzimamo naučene formule ili one koje smo uzeli iz molitvenika, ali kasnije osjećamo da trebamo naučiti moliti sa srcem, spontanom molitvom.
4.    Na početku mislimo moliti detaljno i potpuno uređeno da izrazimo sve naše ideje i molbe; ali koliko više napredujemo u duhovnom životu, to više se shvaća snaga kratke molitve, strelovite, Isusove molitve, jednostavnih formula…
5.    Na početku se sviđa promjena i različitost metodologija. Ali vremenom se uči ljepota molitve koja se neprestano ponavlja.
6.    Na početku se izabire s pažnjom mjesto za molitvu, vrijeme, tradicionalne geste. Ali kasnije se uči moliti bilo gdje se nalazio i u svakome vremenu.
7.    Na početku se vjeruje da ne postoji odnos između liturgijske molitve i osobne molitve. Kasnije se otkriva snaga koju za osobnu molitvu imaju također i liturgijske formule.
8.    Na početku se vjeruje da su Psalmi samo molitve za liturgijska slavlja. Ali kasnije se otkriva  da je Psaltir jedno neiscrpivo blago za našu molitvu ako se psalmi recitiraju u Kristu i s Kristom.
9.    Na početku se čini da su čitanje Biblije i molitva dvije različite stvari. Ali poslije se nauči da je čitanje Biblije moleći nešto čudesno.
10.    Na početku se čini da se u molitvi ne može ne uzimati u obzir izgovaranje riječi. Ali kasnije se vidi da se može moliti tihom i dubokom molitvom bez nekih posebnih riječi.

Misli sv. Terezije Avilske o molitvi:
•    Molitva je razgovarati prijateljski često puta na samo, s Onim za koga znamo da nas ljubi.
•    Molitva je kraljevski put kojim se dolazi do neba.
•    Moliti ne znači mnogo misliti, nego mnogo ljubiti.
•    Ovo je bio moj način molitve: kako nisam mogla razumski razmatrati, nastojala sam si Krista predstavljati u sebi.
•    Ovo želim da shvatite: da vam priliči da dobro molite Očenaš. Ne odvojite se od Učitelja koji vas ga je naučio.
•    Osobe sabranosti moraju naučiti promatrati Gospodina u najdubljoj nutrini svoje duše.

zamakdushe @ 15:49 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 16, 2012

Ako se jednom ne osjećate kadri slijediti trag Isusa Krista, onda izmijenite riječi prijateljstva s onima koji su Njega za vrijeme Njegova života dobro poznavali; ponajviše s Marijom, koja nam je darovala Isusa; te s apostolima. Neki pogani pristupiše Filipu, koji bijaše iz Betsaide u Galileji, te mu rekoše, "Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa." Filip ode da to kaže Andriji. Andrija i Filipo odoše da kažu Isusu (Iv 12,20-22).
Nije li to ohrabrujuće? Oni stranci se ne usuđuju da sami idu k učitelju i traže pogodnog posrednika.

zamakdushe @ 20:42 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 15, 2012


zamakdushe @ 11:06 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare

Spoznajmo svoje bolesti, ali priznajmo Božju moć. Optimizam, radost, čvrsto uvjerenje da se Bog želi s nama poslužiti moraju dati obilježje kršćanskome životu. Ako se osjećamo dijelom te svete Crkve, ako smatramo da nas podupire čvrsta Petrova stijena i djelovanje duha Svetoga, onda ćemo se odlučiti da ispunjavamo male dužnosti svakoga trenutka: svakoga dana pomalo sijati. A žetva će ispuniti žitnicu do vrha.

zamakdushe @ 09:53 |Komentiraj | Komentari: 0



Isus na hebrejskom znači "Bog spašava".

U Djelima apostolskim kaže Petar: "Nema uistinu pod nebom drugog imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti" (Dj 4,12). svi su misionari donosili ljudima upravo ovu poruku.

U rimskim katakombama nalazi se starokršćanski tajni znak – riječ IHTHYS (=riba), koji je ispovijest vjere u Krista. Ako tu riječ rastavimo na slova, u njima otkrivamo početak grčkih riječi Iesous, Hristos,Theou (=Božji), hYios (=Sin), Soter (=Spasitelj).

zamakdushe @ 09:49 |Komentiraj | Komentari: 0



U kratkoj formuli "Isus je Krist" izriče se srž kršćanske vjere: Isus, jednostavni tesar iz Nazareta, očekivani je Mesija i Spasitelj.

Grčka riječ Hristos, jednako kao i hebrejska riječ Mašiah, znači "Pomazanik". U Izraelu su pomazivani kraljevi, svećenici i proroci. Apostoli su se osvjedočili da je Isus pomazan "Duhom Svetim" (Dj 10,38). Po Kristu i mi se zovemo kršćani – što je izraz našeg uzvišenog poziva.

zamakdushe @ 09:43 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, travanj 13, 2012

Kod tog nastojanja da budemo istovjetni s Kristom razlikujemo četiri stupnja: tražiti Ga, naći Ga, ophoditi s Njim, ljubiti Ga. Možda se još osjećate na prvom stupnju. Tražite Ga puni čežnje, tražite Ga svom snagom u vama samima. Ako ste u tome uporni onda ste Ga – to vam se usuđujem reći – već našli i zatim već počinjete ophoditi s Njime i ljubiti Ga i voditi s Njim razgovor u nebesima. (Usp Fil 3,20).

zamakdushe @ 11:10 |Komentiraj | Komentari: 0

 1. PRIPRAVA 

2. MEDITATIVNO ČITANJE

3. MEDITACIJA - RAZMATRANJE

4. RAZGOVOR – KONTEMPLACIJA

5. ZAHVALA

6. PRIKAZANJE - PONUDA

7. MOLITVA PROŠNJE




Vidimo dakle da postoji određena metoda, slijed molitve koju preporuča Terezija i karmelska tradicija. Međutim, prema metodama molitve postoje i određeno nepovjerenje. Sigurno nekada s razlogom, ali nekada je to pretjerano. Prema piscima duhovnog života razloge nepovjerenja treba tražiti u pomanjkanju produbljenog poznavanja povijesti same metode molitve razmatranja i u pomanjkanju poznavanja psihološkog bogatstva što može pružiti metoda molitve razmatranja, i po tome obogatiti duhovni život.

Drugi razlog zašto se malo cijene metode molitve razmatranja je u bojazni da metoda ne umanji spontanost molitve razmatranja. Baš je suprotno istinito: tko dobro upozna i primjenjuje metodu molitve, iako možda na početku malo materijalno, vremenom obogaćuje dušu iskustvom i po tome pridonosi da duša opći s Gospodinom s punom spontanošću. Upotreba metode svakako se smanjuje, u molitvenom životu, već prema stupnju stečene intimnosti razgovora s Bogom. Njezina upotreba po malo nestaje, ili joj se vraća, prema potrebi uspostave intimnog razgovora s Bogom. Suvremeni čovjek radije voli čitati nego razmatrati. Svakako, kako smo već rekli, i u metodi molitve razmatranja postoji trenutak za čitanje ali to čitanje priprema razgovor s Bogom kojega ljubimo jer znamo da nas on ljubi. Čitanje, kod molitve je kadkada sredstvo za molitvu, posebno u trenucima nemoći za molitvu, zbog umora ili vlastitih briga, bolesti. O. Ivan od Isusa i Marije iz Kalahore piše: "U molitvi treba nastojati da se vladamo pristojno, da budemo smireni i puni poštovanja prema činu koji vršimo; treba izbjegavati svaki nemir, okretanje ovamo ili onamo. Treba izbjegavati svaku vrstu nepotrebne komotnosti”. Kada zbog bolesti i nemoći ostaje u molitvi samo mogućnost čitanja treba postupati, uči sv. Terezija od Isusa, kao ptica koja pije vodu. Ona uzme vodu u svoj kljun, a onda digne kljun prema gore i pomalo pije vodu što je unijela u svoj kljun. Tako, čitanjem, kada ostaje jedina mogućnost, zbog spomenutih smetnji, postupa duša, koja na taj način podržava svoj kontakt s Bogom u molitvi.

Sva ova razmišljanja o metodi molitve vode k  zaključku, da, kako bi metoda ispunila svoju ulogu, u molitvenom životu i kako bi unaprijedila molitvu, jednom riječju, kako bi ispunila svoju ulogu u molitvenom životu duša, da ona mora ići u korak, što smo već puno puta naglasili, sa zauzetošću i opredjeljenjem molitelja. Molitvena metoda je učinkovito sredstvo kako bi naučili teško umijeće molitve razmatranja i zato joj treba dati primjereno mjesto. Istina je, doduše, da prema razvoju molitve, metoda može s vremenom postati i suvišna, ali ostaje istina da je metoda molitve razmatranja, sredstvo učenja umijeća molitve.

zamakdushe @ 10:41 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, travanj 12, 2012

Osim toga želio bih da razmislite kako se ni jedan čovjek ne može osloboditi od nagona oponašanja. Svjestan ili nesvjestan nagon da jedni druge oponašamo je svima zajednički. I onda baš treba odbaciti poziv da se oponaša Isus? Svatko nastoji malo-pomalo da liči na uzoru koji je po svojoj ćudi izabrao. On upriličuje svoje ponašanje tome idealu. Naš učitelj je Krist, Sin Božji, druga osoba Presvetoga Trojstva. Ako oponašamo Krista, otvara nam se divna mogućnost da sudjelujemo u struju ljubavi koja je prožeta tajnom jednoga i Trojedinoga Boga.

zamakdushe @ 10:54 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare



Bez evanđelja ne bismo znali da nam je Bog u svojoj bezgraničnoj ljubavi poslao svojega Sina da, unatoč našim grijesima, ponovno dođemo do vječnog zajedništva s Bogom.

Izvještaji o Isusovom životu, smrti i uskrsnuću najbolja su vijest svijetu. Oni svjedoče da je u Betlehemu rođeni Židov Isus iz Nazareta, utjelovljeni "Sin Boga živoga" (Mt 16,16). Njega je Otac poslao "da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine" (1Tim 2,4).

I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine. Iv 1,14

Ako su Sokratov život i smrt život i smrt jednog mudraca, onda su Kristov život i smrt život i smrt Boga. JEAN-JACQUES ROUSSEAU (1712.-1778. francuski prosvjetiteljski mislilac)

zamakdushe @ 10:46 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, travanj 10, 2012

Bog se brine o najsitnijim stvarima svojih stvorenja da bi
i mene i svakog pojedinog od nas zazvao našim imenom
(usp. Iz 43,1). U toj sigurnosti koju nam daje vjera vidimo
svoju okolinu u novom svjetlu i to da je doduše sve isto no
ipak sve sasvim drugačije, jer je sve izraz Božje ljubavi.
Tako se naš život pretvara u trajnu molitvu, u neprestanu
vedrinu i u postojani mir, u zahvaljivanje kojim kitimo časove
i časove.

zamakdushe @ 10:46 |Komentiraj | Komentari: 0


Prošli put smo vidjeli određena sredstva koja mogu pomoći pri prakticiranju molitve, kada nam dođu neizbježne poteškoće za koje nismo sami odgovorni. Kako smo čuli to su slika, knjiga, ponavljanje određenih kratkih riječi i priroda.
Pogledajmo sada kako se konkretno obavlja molitva koju je prakticirala Terezija i koju je preporučivala onima koju se htjeli slijediti. Ono što je odmah na početku potrebno reći to je da Terezija ni u kojem slučaju molitvu ne poistovjećuje sa nekom određenom metodom. Molitva je za Tereziju usko povezana uz sam život i u životu se provjerava ispravnost molitve. Molitva je ona koja preoblikuje život, a isto tako i naš svakodnevni život i te kako utječe na našu molitvu. Čini se da se može kazati da za nju, poučavati moliti znači poučavati živjeti. Ili jednostavno postojati. Ne znači poučavati neku tehniku molitve - barem ne baš to i ne na prvom mjestu - nego znači iznutra preporoditi čovjeka. Izgraditi onoga koji moli, voditi brigu o osobi koja se predaje molitvi. Terezija se pokazala skrajnje dosljednom u svojim stavovima i u svojoj definiciji molitve: "prijateljski odnos" to jest radikalna i posvemašnja opcija za Boga. Za ovo je potrebno vježbati se u krepostima. Potrebno je vježbati se u ljubavi, odcijepljenosti i poniznost". Ljubav je ona koja nas oslobađa od naše egocentričnosti, odcijepljenost od posesivnosti, a poniznost od oholosti.
Kod Terezije postoji daljnja priprava na molitvu i bliža priprava. Daljnja priprava je, kako smo rekli, povezana uz vježbanje u krepostima. Krepostima vjere, ufanja i ljubavi.

Riječima sv. Terezije možemo formulirati cilj njezine pedagogije: "Čim vas Bog, sestre, dovede da pijete od ove vode, a i one koje je sada pijete, naslađivat će te se ovim i shvatit će te kako li je istinska ljubav prema Bogu gospodar svih počela i svijeta, ako posjeduje svu svoju snagu, već potpuno oslobođena zemaljskih stvari i ako se vinula iznad njih. Zato sam u ovoj knjizi toliko naglasila da sebi priskrbite tu slobodu." (Put 19,4) To je sloboda koja znači potpuno darivanje: "sve što sam savjetovala usmjeruje tome da se potpuno predamo Stvoritelju i prepustimo našu volju Njegovoj, te se odreknemo stvorova, pa ćete shvatiti koliko je to važno: jer tako postižemo da za vrlo kratko vrijeme stižemo do kraja puta i pijemo živu vodu s izvora koji je spomenut." (Put 32,9; usp. 28,1) Potrebno je potpuno predanje u Božje ruke:  "Ako se potpuno ne predamo, blago molitve neće nam se dati" (Život 11,1).
Pozivajući na ljubav Terezija želi da čovjek nauči kako će postupati sa svojom braćom i sestrama, kako će biti prijatelj, kako će se drugima darivati, da bi onda mogao doći do svog "odnosa” s Bogom; odcjepljivanjem od svih stvorenih stvari... to jest slobodom. Terezija nas potiče da prekinemo sve veze, da ispitamo svoj "apetit" za posjedovanjem i da se oslobodimo svega; poniznost nas uči da prihvatimo Boga kao glavnog protagonista u svom životu, da Mu dopustimo da nas vodi, a ne da mu mi predlažemo ili "savjetujemo" kojim putem nas treba voditi.
Za molitvu je potrebna priprava, formacija na dvije razine: na osobnoj i na zajedničarskoj.

Svetoj Tereziji je stalo ponajprije do pretpostavki molitvenog života. Prva je općenitog značaja: gledati jako u vis, tj. imati pogled uprt u Crkvu, koja je ideal služenja i razlog našeg postojanja. Duša nije sama pred Bogom, nego se nalazi unutar otajstva Crkve.
Druga se sastoji od praktičnih vrlina ukorijenjenih u stvarnosti: ljubav prema bližnjima, nenavezanost na stvari i poniznost radi hoda u istini, kako smo već spomenuli.
Treća je «odlučna odlučnost», tj. konkretna čvrstina na djelu, jakost duha i djelovanja.
Tereziji nije toliko stalo do nekih određenih vrlina, koliko do radikalnog osobnog stava koji se neposredno odražava u konkretnom djelovanju. Terezija jako inzistira na «odlučnoj odlučnosti», tj. na ozbiljnoj odluci "da se ne zaustavi sve dok se ne dođe do molitve, dogodilo se što mu drago, naprezalo se koliko god trebalo, mrmljalo ako tko hoće mrmljati, bilo da se stigne ili da se umre na putu, bilo da uzmanjka hrabrosti zbog napora, bilo da se svijet sruši" (Put 23,2).

zamakdushe @ 10:22 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, travanj 8, 2012

Krist živi. To je velika istina koja našoj vjeri daje sadržaj.
Isus, koji je umro na križu, uskrsnuo je, On je pobijedio
smrt, tamu, bol i strah. Ne bojte se! – taj su pozdrav anđeli
uputili ženama koje su išle na grob. Ne bojte se! Vi tražite razapetog Isusa Nazarećanina. Uskrsnuo je! Nije ovdje (Mk 16,6; Evanđelje iz mise za uskrsnu nedjelju). Haec est dies
quam fecit Dominus, exultemus et laetemur in ea – Ovo je
dan što ga stvori Gospodin: kličimo i radujmo se njemu
(Ps 118,24; graduale iz iste mise).

zamakdushe @ 13:55 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare



"Ako ste veseli, gledajte Ga uskrsloga, jer će vas razveseliti sama pomisao na to kako je izišao iz groba. I s kakvim sjajem i s kakvom ljepotom! S kakvom veličanstvenošću, kako pobjedonosno, kako veselo! Poput nekoga tko je tako sretno izišao iz boja, u kojem je dobio tako veliko kraljevstvo koje hoće da cijelo bude za vas i On sam s njime. Pa zar je onda mnogo da na Onoga koji vam toliko daje, svrnete jedanput oči da ga pogledate?"

sv. Terezija od Isusa


zamakdushe @ 13:45 |Komentiraj | Komentari: 0


zamakdushe @ 13:43 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, travanj 7, 2012

Čak i u trenucima kada mi svoju ograničenost dublje osjećamo, možemo i moramo podignuti pogled k Bogu Ocu, Bogu Sinu i Bogu Duhu Svetomu, jer smo mi dionici božanskog života. Nikada ne postoji opravdan razlog za obaziranje unatrag (usp. Lk 9,62): Gospodin stoji na našoj strani. Moramo biti vjerni i lojalni, okrenuti se prema svojim dužnostima i u Isusu nalaziti ljubav i poticaj za razumijevanje tuđih pogrešaka i svladavanje svojih vlastitih. I tako će svi ti padovi – tvoji, moji i svih ljudi – također biti potpora za Kristovo kraljevstvo.

zamakdushe @ 11:40 |Komentiraj | Komentari: 0


Vjerujem, Isuse, u tajnu koju skriva tvoj grob. Vjerujem u smisao patnje, križa, umiranja. Vjerujem u tvoju smrt i uskrsnuće. Vjerujem da si za nas umro, da si za nas uskrsnuo! Vjerujem u život nakon groba, u vječnost nakon vremena, u radost nakon patnje i žalosti. Vjerujem u prekogrobni život, vjerujem u uskrsnuće tijela. Tvoj grob, Isuse, ostao je prazan. Snazi tvoga uskrsnuća, Gospodine, povjeravam sve grobove svojih, naših pokojnika. Znam da u tebi i po tebi žive. Snazi tvoga uskrsnuća i nadi koja zrači iz tvoga praznog groba povjeravam svoju smrt kao i sve druge časove života koji me upozoravaju na prolaznost i na umiranje. Snazi tvoga uskrsnuća povjeravam sve svoje nade i sve svoje želje i čežnje za punim i pravim životom. I vjerujem, Isuse, tvojoj riječi: "Tko jede tijelo Sina Čovječjega, živjet će zauvijek, neće umrijeti nikada!"

To je tajna vjere kojoj kličemo: Tvoju smrt, Gospodine... Tvoje uskrsnuće... Tvoj slavni dolazak...

zamakdushe @ 11:39 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, travanj 6, 2012

Biti svet znači živjeti onako kako je to odredio naš Otac na nebu. Prigovorit ćete da je to teško. Da, taj ideal jest prevelik. Ali istodobno je lagan: leži nadohvat ruke. Kad netko oboli, dogodi se ponekad da se ne na|e pravi lijek. Na nadnaravnom području to nije tako; lijek je uvijek nadohvat: Isus Krist, prisutan u svetoj euharistiji. Osim toga, On nam daje i svoju milost u drugim sakramentima koje je ustanovio.

zamakdushe @ 13:53 |Komentiraj | Komentari: 0


Marijo, Majko Otkupiteljeva, obraćam se tebi: U ovom času ti si žalosna Gospa, dok na svom krilu držiš mrtvo tijelo svoga Sina. To je ono tijelo koje si u svom krilu začela, koje si rodila, koje si dojila i njegovala, koje si pratila na putovima života i dopratila do Kalvarije. Tijelo tvoga Sina. Nijedna majka nije tako ljubila svoje dijete, kao što si ti njega ljubila;

nijedna majka nije imala tako čisto srce, osjetljivo na bol i patnju kao što ga imaš ti! Zato si žalosna Gospa, zato si dostojanstvena Majka! Isuse, s križa si mi poručio: "Evo ti Majke!" Hvala ti! Želim da ona bude prisutna i u mojem umiranju, želim da moje tijelo počine na njezinu majčinskom krilu.

zamakdushe @ 13:45 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, travanj 5, 2012

Čini ti se da je čitav svijet protiv tebe. Nigdje ne nalaziš izlaza. Stvarno, ovog puta je nemoguće svladati poteškoće. Ali, zar si već zaboravio da je Bog tvoj Otac? Jedan svemogući, sveznajući, milosrdni Otac? On ti ne može poslati nikakvo zlo. Ovo što ti sada zadaje brigu dobro je za tebe, iako su tvoje ljudske oči sada slijepe i to ne možeš shvatiti.
Omnia in onum! Gospodine, neka se sada i uvijek ispunja tvoja sveznajuća Volja!

zamakdushe @ 09:10 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare


Iz tvojih dubina izvirale su s križa riječi koje i danas potresaju svijet. Neka te riječi i mene potresu da ih osjetim u brojnim prilikama svoga života. U tvom vapaju: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" prepoznajem da si prisutan u svakom čovjeku u iskustvima duboke osamljenosti i tjeskobe. Svojom ostavljenošću na križu učinio si da više nikada nitko ne bude napušten. Htio bih te razumjeti, Isuse, i nasljedovati u svome životu dok doživljavam poteškoće s drugima i ponavljati tvoj vapaj kao poziv na praštanje i mir: "Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!" Htio bih, Isuse, zaroniti u tvoju sućut i brigu za drugoga, kad u vlastitoj agoniji okrećeš glavu prema raskajanom razbojniku i kanoniziraš ga za prvoga sveca: "Još danas bit ćeš sa mnom u raju!" Želim, Isuse, da mi dadneš milost da u svakom času svog života mogu vršiti volju Očevu i da na smrtnom času mogu ponoviti tvoje riječi predanja i ljubavi: "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!" Mnogi su odlazili s Kalvarije bijući se u prsa, a satnik je začuđen ispovjedio: "Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!"

zamakdushe @ 09:06 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 4, 2012


zamakdushe @ 16:15 |Komentiraj | Komentari: 0

Ponekad je čovjeku draža tama no svjetlo, jer je navezan na svoje grijehe. Tek kada se otvori svjetlu, tek kada iskreno prizna svoje grijehe Bogu, čovjek nalazi pravi mir i pravu radost. Zato je važno redovito pristupati sakramentu pokore, osobito u korizmi, da primimo od Gospodina oproštenje i odlučnije krenemo putom obraćenja.

Benedikt XVI.

zamakdushe @ 11:55 |Komentiraj | Komentari: 0


Gospodine, Isuse, tvoje tijelo pribijaju na križ. Potresan prizor. Više nećeš moći micati svojim rukama niti dodirivati one koji žele osjetiti tvoju blizinu, a ipak sada najviše činiš za sve nas i blagoslivlješ nas svojim raširenim i prikovanim rukama. Više nećeš moći napraviti svojim tijelom i svojim nogama ni jedan korak, jer noge su ti pribijene na križ, a ipak odsada ćeš biti najbliže svim potrebnima na čitavom svijetu. Tvoje razapinjanje blagoslov je svijetu. Hvala ti, Isuse, za ovaj čas i molim te:

za sve one koji pate na bolesničkim posteljama i koje ljudi smatraju teretom drugima;

za sve koji u svojoj nemoći i prikovanosti uz postelju misle da više nikome nisu od koristi;

za sve koji u sebičnim ekonomskim računicama ne vide vrijednost i blagoslov patnje, trpljenja, blagoslov nemoćnih i bolesnih!

Obrati nas, Isuse! Daj da tvojim očima prosuđujemo sebe i ljude oko sebe. Daj da te blagoslivljamo u svojim starcima i nemoćnima.

zamakdushe @ 11:52 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, travanj 3, 2012


Bog ne promatra samo kako čovjek sve više i više uništava sebe i svijet lančanom reakcijom grijeha. On nam šalje Isusa Krista, Spasitelja i Otkupitelja, koji nas izbavlja iz vlasti grijeha.

Rečenica iz ljudskog iskustva: "Nitko mi ne može pomoći" više ne vrijedi. Ma u što čovjek grijehom upao, tamo je Bog, Otac, poslao svojega Sina. Posljedica grijeha jest smrt (usp. Rim 6,23). Posljedica grijeha je i čudesna Božja solidarnost u kojoj nam šalje Isusa kao prijatelja i spasitelja. Po tome se istočni grijeh naziva i felix culpa (= sretni grijeh): "O sretna li grijeha koji nam je zavrijedio takva Otkupitelja imati!" (Liturgija vazmene noći).

Ovo je razlog zašto vjerujem kršćanstvu: to je religija koja se nije mogla izmisliti. C.S. LEWIS

Kada su Kristove ruke bile prikovane na križ, prikovao je na križ i naše grijehe. BERNARD IZ CLAIRVAUXA

zamakdushe @ 13:33 |Komentiraj | Komentari: 0

"Bog osuđuje tvoje grijehe; i ako ih ti također osuđuješ, pridružuješ se Bogu... Kada ti počinje biti mrsko to (zlo) što si učinio, tada počinju tvoja dobra djela, jer osuđuješ svoja zla djela. Dobra djela počinju priznavanjem zlih djela"

sv. Augustin

zamakdushe @ 13:30 |Komentiraj | Komentari: 0


Podnosiš poniženje i bol svlačenja. Skidaju s tebe odijelo ili ono što je još od dostojanstva na tebi ostalo. Stojiš prepušten ljudskoj bezosjećajnosti i pogledima. Tvoje tijelo postaje znakom. Isuse, darovao si nam tijelo. Ono je tvoj dar, ono je lijepo, stvoreno na tvoju sliku. Darovao si nam tijelo kojim možemo jedni drugima biti blizu, vidjeti osmijeh na licu, pružati si ruke prijateljstva i mira. Darovao si nam tijelo kojim možemo tebe slaviti i u kojem možemo prepoznavati divno djelo tvoje ljubavi. Oprosti, Isuse, kad vlastitostima svoga tijela ranjavamo jedni druge, umjesto da se usrećujemo! Oprosti, Isuse, kad u svom ili tuđem tijelu i njegovim oblicima ne otkrivamo tvoje djelo i kad ti prigovaramo za ovo i ovakvo tijelo kakvo imamo! Oprosti, Isuse, kad spolnost, koju si stvorio da bude u službi života i ljubavi, pretvorimo u sebično traženje užitka, čime ponizujemo sebe i ranjavamo druge! Oprosti, Isuse, što te ne proslavljujemo svojim tijelom!

Isuse, sačuvaj u nama poštovanje prema ljudskom tijelu, molimo te! Ne dopusti da duh bludnosti razori u mladima osjećaj za odgovornu ljubav... Vrati bračnim drugovima volju za ljubav i postojanost u vjernosti... Sačuvaj nam djecu od zlih utjecaja, neobuzdanih zabava i neodgovornih igara... Čuvaj naš narod da bude sposoban za život i za darivanje života daljnjim naraštajima, molimo te.

zamakdushe @ 13:22 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, travanj 2, 2012

Zašuti uvijek kad u sebi zamijetiš gnjev. Pa i onda kad si s pravom ogorčen. U takvom času, usprkos svoj diskreciji, kažeš više nego je trebalo.

sv. Josemaria Escriva


zamakdushe @ 19:46 |Komentiraj | Komentari: 0


Gospodine, ovo je tvoj treći pad na križnom putu. On je najbolniji, najteži. Nalaziš se nadohvat cilja, Kalvarije. Moraš naprijed, dokraja. Zato se dižeš i nastavljaš svoj hod.

Molim te, Isuse, za sebe i za sve kojima je križ težak, pretežak. Molim te za one koji padaju pod teretom križa, slabosti, očaja i beznađa. Molim te za one koji misle da više nema smisla, da nije vrijedno ponovno ustati, da je sve propalo. Molim te za one koji nemaju snage da se dalje bore te leže pod teretom vlastitih slabosti i zarobljenosti.

Molim te za sve koji očajavaju zbog teških okolnosti života, koji više ne vide izlaza. Molim te za one koji misle da je bolje prekinuti nit takvoga života i nalaze se u napasti samoubojstva.

zamakdushe @ 19:42 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, travanj 1, 2012


zamakdushe @ 14:11 |Komentiraj | Komentari: 0

Duša treba uvijek težiti:
ne onome što je lakše,
nego onome što je teže,
ne onome što je ukusno,
nego onome što nema okusa,
ne onome što je ugodno,
nego onome što je manje ugodno,
ne odmoru,nego umoru,
ne višemu,nego nižemu,
ne utjesi,nego onome što utjeha nije,
ne skupljemu i dragocjenjemu,
nego priprostijemu i neuglednijemu,
ne da želi nešto,
nego da ne traži ništa,
ne da traži bolju stranu onoga što postoji, nego goru,
i da čezne za siromaštvom
i lišenošću od svega što postoji na svijetu
radi ljubavi Isusa Krista!

sv. Ivan od Križa


zamakdushe @ 13:46 |Komentiraj | Komentari: 0
Mali Isus
Arhiva
« » tra 2012
Brojač posjeta
150023
Index.hr
Nema zapisa.