On je živ!
Marija i Isus
Nema zapisa.
Blog - travanj 2013
utorak, travanj 30, 2013

"Kada molimo glas srca mora biti glasniji od onoga koji silazi s usana."

sv. Bonaventura

zamakdushe @ 08:47 |Komentiraj | Komentari: 0


Svoje molitve redovito izgovaramo mehanički, naizust, olako. Često ne mislimo na ono što molimo. Znamo dnevno izgovoriti stotine Zdravomarija, jednako toliko Očenaša, pa i Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetome, a da zapravo nismo svjesni težine riječi koje izgovaramo. Što zapravo znači Zdravo Marijo možemo donekle dovidjeti iz Gabrijelova pozdravna, koji pristupa i pozdravlja riječju: Haire keharitomene – što će reći: Raduj se, Milosna, Marijo! Budi sretna i radosna, Marijo. Budi prepuna nutarnje radosti. Budi sretna da si to što jesi. Bog te treba. Bog ima s tobom svoj plan.

I mi drugima u svojim željama želimo ‘radost i sreću’, poglavito u čvorišnim, zgusnutim životnim trenutcima za pojedinca ili obitelj, za rođenja, krštenja, za podjeljivanja sakramenata. Što znači i ono moli za nas grješnike, sada i na času smrti naše. Molimo, ne samo u času smrti, nego upravo sada i ovdje. Sada i ovdje trebamo Marijinu pomoć, zagovor, trebamo nju, a ne samo kad nam dođe ‘smrtna ura’. I tako redom.

Poglavito pak molitvu Očenaša molimo mehanički. Ili pak Slava Ocu. Komu mi slavu dajemo? Koga mi svojim ustima hvalimo i častimo? Koga to slavi jedan psovač, bogohulnik ili onaj tko proklinje? Može li on mirne duše izreći svoje Slava Ocu, ako mu je psovka postala stilom života, ako je bogohula postala nešto kao pridjevak svakoj riječi koju izgovori, u trenutku kad se ne zna izraziti, pa onda prazninu svojih riječi i govora popunja sočnom psovkom? Psovačeva molitva postaje negacijom same sebe. I stoga su nam molitve neuslišane, ili kako veli sveti Jakov (koga blagdan slavimo 3. svibnja): “Nemate, jer ne molite. Molite, ali ne dobivate, jer molite sa zlom nakanom: da to protratite u svojim požudama... Tko god hoće da bude prijatelj svijetu, postaje neprijatelj Bogu” (Jak 4,3.4).

zamakdushe @ 08:29 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, travanj 28, 2013

I otrt će im svaku suzu s očiju
te smrti više neće biti,
ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti
jer - prijašnje uminu."

"Evo, sve činim novo!"

zamakdushe @ 08:38 |Komentiraj | Komentari: 0



31Pošto Juda iziđe, reče Isus:
"Sada je proslavljen Sin Čovječji
i Bog se proslavio u njemu!
32Ako se Bog proslavio u njemu,
i njega će Bog proslaviti u sebi,
i uskoro će ga proslaviti!


33Dječice,
još sam malo s vama.
Tražit ćete me,
ali kao što rekoh Židovima,
kažem sada i vama:
kamo ja odlazim,
vi ne možete doći.


34Zapovijed vam novu dajem:
ljubite jedni druge;
kao što sam ja ljubio vas
tako i vi ljubite jedni druge.


35Po ovom će svi znati da ste moji učenici:
ako budete imali ljubavi jedni za druge."

zamakdushe @ 08:30 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare



Crkva je onaj prostor u svijetu u kojemu je prisutan Duh Sveti.

Izraelski narod je častio Boga u jeruzalemskom hramu. Toga hrama više nema. Na njegovo je mjesto stupila Crkva, koja nije vezana za određeno mjesto. "Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima" (Mt 18,20). Duh Svti je čini živom. On prebiva u riječi Svetog pisma i prisutan je u svetim znakovima – sakramentima. On živi u srcima vjernika i govori u njihovim molitvama. On ih vodi i obasiplje darovima (karizmama) – jednostavnima i iznimnima. Tko se prepusti Duhu Svetomu, i danas može doživjeti prava čudesa.

Mi smo hram Boga živoga, kao što reče Bog: "Prebivat ću u njima i hoditi među njima; i bit ću Bog njihov, a oni narod moj." 2Kor 6,16

Većina ljudi ne može ni pojmiti što bi Bog od njih učinio kada bi mu se stavili na raspolaganje. SV. IGNACIJE LOYOLSKI

zamakdushe @ 08:26 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, travanj 25, 2013

"Duhovna radost nastaje iz čistoće srca i ustrajnosti u molitvi."

sv. Franjo Asiški

zamakdushe @ 15:48 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare


Ako želimo iskusiti istinsku ljudsku ljubav i Božju ljubav u sebi, moramo poći malim nesebičnim koracima prema drugom čovjeku ne očekujući plaću. Ako je zatražimo odmah, nikad nećemo iskusiti ljubav, nego tek spoznaju da smo trud naplatili. I opet ostali sami!

Upravo tu je crta razdjelnica između onih koji vjeruju u vječnu Ljubav u Boga, i onih koji nemaju to iskustvo. Ne upustimo li se u avanturu darivanja bez uzdarja, hoćemo li ikad upoznati ljepotu i dragocjenost života?

zamakdushe @ 15:43 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 22, 2013

Biti mistik ne znači pobjeći na nebo, nego nebo spustiti u sebe, u sadržaj svoga života. Biti mističan kršćanin znači svednevice biti uronjen u iskustvo živoga Boga. Bez takvog pristupa svom pozivu kršćanin će sam sebe staviti na rub smisla, a neminovno i na rub društva.

fra Ante Grbeš


zamakdushe @ 14:39 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare



Izazivamo li mi svojim životom druge, ili pokraj nas ljudi prolaze kao da i ne postojimo? Je li naš život izazov drugima kojima se život smučio ili je prazan?

Kršćani, ili smo izazov svijetu ili ne postojimo!

zamakdushe @ 14:12 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 21, 2013

Neće više gladovati ni žeđati, neće ih više paliti sunce nit ikakva žega jer - Jaganjac koji je posred prijestolja bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore voda života. I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih.

zamakdushe @ 09:00 |Komentiraj | Komentari: 0


27Ovce moje slušaju glas moj;
ja ih poznajem i one idu za mnom.
28Ja im dajem život vječni
te neće propasti nikada
i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke.
29Otac moj, koji mi ih dade,
veći je od svih
i nitko ih ne može ugrabiti
iz ruke Očeve.
30Ja i Otac jedno smo."

zamakdushe @ 08:56 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, travanj 18, 2013


zamakdushe @ 10:05 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, travanj 16, 2013

"Molitva? Ključ za Nebo."

sv. Augustin

zamakdushe @ 20:26 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare


Duh Sveti, koga nam je Bog obećao i poslao na dan Pedesetnice, njegova je tajna, njegova moć. Samo jedan primjer. Duh sveti u svakidašnjem životu. To je misao Ide Friederike von Görres. Ona se oslanja na himan Duhu Svetomu koji kaže: operi sve što je nečisto.

Jedna od zadaća Duha Svetoga je očistiti sve što je nečisto, da se ne bismo udavili u prljavštini. To ima dvije strane. Jednu posve materijalnu, i jednu duhovnu. Ona kaže: kad čistimo tanjure, lonce, djecu, kad peremo pod, sve su to stvari kojima se bave sve domaćice (u međuvremenu i muškarci!), to je djelo Duha Svetoga.

Sve što je očišćeno doprinosi tome da se život održava. Zamislimo da ne peremo tanjure, lonce, djecu! Možemo zamisliti da bi vrlo brzo izbile bolesti, pa i smrt. Sve što održava život uvijek dolazi od Duha Svetoga, Duh Sveti je na djelu.

Na duhovnoj razini, Duh Sveti nas u krštenju čisti od svih grijeha. Kada pogledamo velika svetišta kao što je Lurd, vidimo da je voda simbol čišćenja. Marija kaže: Ja sam Bezgrješno Začeće, čistoća. To je djelovanje Duha Svetoga u stvaranju i u obnavljanju. Ali to još nije tajna Božja.

Tajna Božja je u Njegovu najljepšem stvorenju, u stvorenju koje je reklo „Amen“ Njegovoj čežnji, Njegovu planu ljubavi. Ta zvijezda svega stvorenja bila je puna Duha Svetoga. Sigurno nije znala u čemu se sastoji Božji plan, ali je začela po svojem DA. Tada počinje život pun iznenađenja.

Majka Božja šuti o tajni začeća. Ta šutnja mogla je dovesti do toga da bude kamenovana. Ona ništa ne kaže o siromaštvu rođenja Božjega Sina u Betlehemu. Ona šuti kod bijega u Egipat. Ona šuti kad ne razumije, kad nalazi svoga dvanaestogodišnjeg Sina u Hramu, ona šuti pod Križem. Ona šuti u Gornjoj odaji među apostolima. Snaga Marijine šutnje. Njezina trudnoća, Kana, Križ, trideset godina šutnje njezina Sina – u toj šutnji skriva se nježnost, nenametljivost. Savršeno povjerenje u Boga. Koji zaljubljeni čovjek ne bi bio sretan zbog takva povjerenja?

zamakdushe @ 20:17 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 14, 2013

"Ništa nas osim samovolje ne može rastaviti od Boga."

sv. Alfonz Liguori

zamakdushe @ 08:38 |Komentiraj | Komentari: 0


“Izbavi nas od zla” zadnja je molba Očenaša. To je žarki vapaj i molitva Bogu da nas izvuče iz zla i tako spasi. Zlo od kojega nas Bog treba izbaviti jest grijeh. To je temeljno zlo. Ono nas odvaja od Boga i stoga od svakoga dobra. Izbavi nas od zla, želi nam reći da već jesmo u zlu. Nas treba izbaviti. Nismo samo napastovani na zlo, nego se već nalazimo u zlu. Zato molimo da nas Bog oslobodi od svih zala koja muče čovječanstvo.

Koliko je samo zla oko nas: psovke i bludnosti, mržnje i osvete, krađe i prijevare, zlih misli i želja, ogovaranja i klevete, svađe i prepirke, neumjerenosti u jelu i piću, zavisti i ljubomore, škrtosti i oholosti, nečistoće i lijenosti i drugih zala. Svijet nas privlači, a požuda zarobljava. U grijehu smo rođeni. David kaže: „U grijehu me zače majka moja“ (Ps 51,7). Krist je naš izbavitelj i spasitelj. Došao je očistiti nas od grijeha, opravdati nas, nadoknaditi štete, isplatiti naš dug i reći kako nas Otac voli; došao je izvući nas iz zla i povesti Ocu. Učinio nas je svojom braćom i sestrama, subaštinicima svoga kraljevstva. Čudesno nas spašava.

„Zlo nas okružuje sa svih strana te nas želi uvjeriti kako nam nema spasa. Pomisliti da je zlo jače od dobra jest očaj. Iz toga očaja treba nas izbaviti Bog. Ne smijemo nikada zaboraviti da je dobro apsolutno, a zlo relativno; da je dobro svemoćno, a zlo nemoćno; da je Bog Stvoritelj, a Zli i zlo samo stvorenja. Bog je jači. I kad dođe Jaki da nas lukavošću zavodi, pobjeđujemo čim se uteknemo Bogu“ (Tomislav Ivančić, A vi ovako molite, str. 143).

Zloga možemo pobijediti samo dobrim, a dobar je jedino Bog. Od njega dolazi svako dobro i trebamo ga kako bismo pobijedili zlo. Isus je križem pobijedio Zloga. Uzimajući na sebe patnje i bolesti, zla i muke, prokletstvo i naše grješno tijelo, dopuštajući da ga sile zla izmrcvare i izrugaju – Isus je pobijedio zlo. Zato i nama kaže: „Tko god hoće ići za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka svaki dan uzme križ svoj i neka me slijedi“ (Lk 9,23).

Vrlo je bitno prihvatiti križ i sve patnje, bolesti, umrijeti grijehu i s Kristom uskrsnuti. Tako smo s Kristom pobjednici. Po križu pokopavamo zlo i u nama se rađa nebo. Prihvaćajući križ, najjače se odupiremo Zlomu.

Bez Boga ne možemo ništa. Trebamo ga u svakome trenutku. Spreman nam je pomoći, jer poznaje naše nevolje. Ako znamo da su bolesti i zlo u svijetu posljedica grijeha čovječanstva, potrebno je da stalno vapimo i molimo: Bože, budi nam milostiv! Oslobodi nas od Zloga! Oprosti nam sve naše grijehe, iscijeli sve rane i spasi nas!

Moleći Očenaš, molimo da nas očuva od svakoga zla i nesreće, svih vrsta nevolja i muka, mržnje i ratova, ubojstva, prijevare i laži, oholosti i zavisti. Nikada nam nisu bili potrebni molitelji kao danas. Molitelji su najveći blagoslov zemlje, čovjeka i svega čovječanstva. Oni su svjetiljke, liječnici čovječanstva, pomoćnici svim nevoljnima, po njima Bog liječi.

Molimo Očenaš radosno i srcem, tj. s ljubavlju! Molimo meditativno, polako, kako bi što više zahvatio naše srce i dušu. I bit ćemo uslišani. Amen.

„Bog te sada zove,
da činiš dobro. Počni već danas!
Možda sutra ne ćeš više imati vremena.
Ili možda te Bog ne će više zvati!“

(Alfonso Maria de Liguori)

zamakdushe @ 08:21 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, travanj 12, 2013

"Pitaš me za metodu postizanja savršenosti. Ja znam za ljubav i samo za ljubav. Ljubav može postići sve."

sv. Terezija od Djeteta Isusa

zamakdushe @ 19:58 |Komentiraj | Komentari: 0


Uvijek je bilo opasno manipulirati s Bogom, jer on ne želi biti navijač. On stoji na strani čovjeka, svakog čovjeka, a ne na strani grupe, pa makar ne znam kakva bila. Isus voli čovjeka kao takvog.

On nikada ne stoji protiv čovjeka. Stoga svatko tko pokuša uzeti Isusa kao argument kojim će drugome pokazati da je jadniji i manje vrijedan, već je izgubio mogućnost da Isus stoji na njegovoj strani.

zamakdushe @ 19:48 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, travanj 10, 2013

"Moramo poštovati sliku Božju u svakome. Ona je tu."

bl. Rafaela Marija

zamakdushe @ 09:13 |Komentiraj | Komentari: 0


Poslije toga očitova se Isus ponovno učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako:

Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. Kaže im Šimun Petar: "Idem ribariti." Rekoše: "Idemo i mi s tobom." Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa.

Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. Kaže im Isus: "Dječice, imate li što za prismok?" Odgovoriše mu: "Nemamo." A on im reče: "Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete." Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe.

Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: "Gospodin je!"

Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata. Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. Kaže im Isus: "Donesite riba što ih sada uloviste." Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. Kaže im Isus: "Hajde, doručkujte!" I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: "Tko si ti?" Znali su da je Gospodin. Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu.

To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih.

zamakdushe @ 09:08 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, travanj 8, 2013

"U kraljevskoj galiji Božje Ljubavi nema robova, svi su veslači dragovoljci."

sv. Franjo Saleški

zamakdushe @ 20:11 |Komentiraj | Komentari: 0


U francuskome namjesto „uvesti“ stoji „ne pusti da padnem“. Drugim riječima, izraz „ne uvedi“ ne bi značio da Bog izravno, aktivno nekoga uvodi u napast, nego da Bog nekoga može pustiti da padne u napast. Mogli bismo reći: Nemoj dopustiti da budemo uvedeni u napast! Ili bolje: Nemoj dopustiti da padnemo kada budemo napastovani! Sjetimo se i Isusovih riječi učenicima u Getsemaniju: „Molite da ne padnete u napast!“ (Lk 22,40).

Tako nam molitva pomaže da budemo oslobođeni od napasti. Ako molimo, ne ćemo pasti u napast. Isus nas ovdje uči konkretno moliti da ne padnemo u napast. Mogli bismo reći da naša molitva zapravo glasi: Oče, molimo te da ne budemo uvedeni u kušnju u kojoj bismo se mogli od tebe odijeliti!

Izraz “ne uvedi nas u napast” mogao bi se prevesti “ne daj da padnemo u napast”. Smisao bi bio: Bože, ne dopusti da padnemo u napast! Moleći ovako, svojom molitvom Boga podsjećamo da bude uz nas i da nas čuva kako ne bismo pali i bili uvedeni u zlo.

Naš je život prepun kušnja. Kušnja je trpljenje i nevolja u kojoj se nalazimo, ono što nam nanosi bol i patnju. Sveto pismo kaže da je čovjekov život velika borba. U kušnji možemo postati sveti ili se protiv Boga okrenuti. Recimo, bolest može biti blagoslov, dovesti do mističnih doživljaja Boga, ali istodobno može i odvesti od Boga, u sumnju da nas Bog ljubi. U kušnji također dolazi i napast. Napast je ono što nas napada, zavodi i navodi na grijeh. Pristajući na napast, čovjek misli da će biti sretan, ali zapravo postaje nesretan i nezadovoljan.

Kušnja za čovjeka može biti dobra. Ona nas ispituje, daje nam priliku da prokušamo svoju vjernost Bogu. Ona nas tako utvrđuje u našem uvjerenju i pomaže nam da uvijek budemo Bogu vjerni i živimo krjeposnim životom. Zato su kušani svi proroci i svi Bogu mili ljudi. U psalmu molimo: „Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje: pogledaj ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim!“ (Ps 139, 23-24). Sveti Jakov kaže: „Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube“ (Jak 1,12).

Ne zaboravimo, napasnik postoji. Đavao nas ne iskušava, nego nas napastuje. On je zavidnik i zavodnik, lažac i ubojica ljudi, kaže Isus. Sotona nas na razne načine nagovara na zlo. Ponajprije nas želi vezati uz relativno dobro, kako bi nas odvojio od apsolutnoga. Ako se sotonskoj napasti pridruži požuda koja traži užitak, lako dolazi do grijeha. Tako se odvajamo od Boga.

Poslušajmo Isusa i molimo kako bismo bili oslobođeni od svake napasti i da bi Zli bio što dalje od nas. Bog će nas tako čistiti od grijeha i liječiti naše rane. Osjećat ćemo njegovu blizinu i biti radosni i sretni. Bit ćemo spremni na odricanje bez kojega nema rasta u duhovnome životu. Samo molitvom i uz Božju pomoć možemo pobijediti ovaj svijet, požudu i Sotonu. Sveti Pavao upozorava: “Neprestano molite!” (usp. 1 Sol 5,16).

zamakdushe @ 19:58 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 7, 2013
Lozicu sa sobom, Trse sveti, združi,
Pa ću slaba donijet rod Ti željkovan,
Ruka će mi moć da zlatni grozd Ti pruži,
Već i ovaj dan.
Sv. Mala Terezija
zamakdushe @ 09:27 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare



Ukazanje učenicima
(Mt 28,16-20; Mk 16,14-18; Lk 24,36-49)

19I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir vama!" 20To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina.

21Isus im stoga ponovno reče:
"Mir vama!
Kao što mene posla Otac
i ja šaljem vas."
22To rekavši, dahne u njih i kaže im:
"Primite Duha Svetoga.
23Kojima otpustite grijehe,
otpuštaju im se;
kojima zadržite,
zadržani su im."


Ukazanje u nazočnosti Tominoj

24Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. 25Govorili su mu dakle drugi učenici: "Vidjeli smo Gospodina!" On im odvrati: "Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati."
26I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: "Mir vama!"
27Zatim će Tomi: "Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran." 28Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj!" 29Reče mu Isus:
"Budući da si me vidio, povjerovao si.
Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!"


Zaključak: svrha ove knjige

30Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. 31A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.

zamakdushe @ 09:23 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, travanj 5, 2013

"Ljubi Boga, služi Bogu - u tome je sve."

sv. Klara Asiška

zamakdushe @ 21:29 |Komentiraj | Komentari: 0


Na ovo uskrsno vrijeme neka nam progovori sama sv. Terezija Avilska koja ima vrlo prisan odnos s Isusom, Ocem, Duhom Svetim. Ona govori svoji sestrama kako moraju pratiti Isusov život, u njem sudjelovati kao što žena sudjeluje u životu svoga muža i obratno. I stoga piše:

„Tako, kako kažu, mora postupati žena da bi bila dobra supruga, sa svojim mužem; pa ako je on žalostan, mora i ona pokazati da je žalosna, a ako je veseo, makar ona to ne bila nikada, da je vesela (…). Tako istinski, bez himbe, čini Gospodin s nama; jer podložnim se čini on i hoće da budete gospodarica, te da On bude vama po volji. Ako ste vesele, gledajte Ga uskrsloga, jer će vas razveseliti sama pomisao na to kako je izišao iz groba. I s kakvim sjajem i s kakvom ljepotom! S kakvom veličanstvenošću, kako pobjedonosno, kako veselo! Poput nekoga tko je tako sretno izišao iz boja, u kojem je dobio tako veliko kraljevstvo koje hoće da cijelo bude za vas i On sam s njime. Pa zar je onda mnogo da na Onoga koji vam toliko daje, svrnete jedanput oči da Ga pogledate?

Ako ste u nevoljama ili tužne, pogledajte Ga na putu prema vrtu. Kakvu li je veliku tugu nosio u svojoj duši, budući da je On, premda je sama strpljivost, iskazuje i žali se na nju. Ili Ga, pak, pogledajte privezana uza stup, puna boli, cijeloga tijela izmrcvarenoga zbog toga što vas toliko ljubi; koliko li trpi, gonjen od jednih, pljuvan od drugih, zanijekan od svojih prijatelja, napušten od njih, bez ikoga tko bi se zauzeo za Njega, promrzao od zime, potisnut u takvu samoću da se uzajamno možete tješiti. Ili Ga pogledajte pod teretom križa, a da Mu nisu dali ni da predahne.

On će vas pogledati tako lijepim i samilosnim očima, punima suza, i zaboravit će na svoje muke zato da vama ublaži vaše, samo zato što se idete tješiti s Njime i okrećete glavu da Ga pogledate. »O, Gospodaru moj, istinski Zaručniče moj! (možete Mu vi reći, ako vam se srce raznježilo vidjevši Ga takvoga, pa ne samo što ćete Ga htjeti gledati, već ćete se radovati što razgovarate s Njime, ne sastavljenim molitvama, već patnjom vašega srca, jer on do njih vrlo mnogo drži).

Zar ste tako potrebiti, Gospodine moj i Dobro moje, da hoćete prihvatiti tako bijedno društvo, kao što je moje, i da vidim na Vašem licu da ste se utješili sa mnom? Pa kako je moguće, Gospodine, da Vas ostavljaju samoga anđeli i da Vas ne tješi čak ni Vaš Otac? Ako je tako, Gospodine, da hoćete sve pretrpjeti poradi mene, što je to što ja trpim poradi Vas? Na što se žalim? Ta već se sramim što sam Vas vidjela takvoga, pa želim pretrpjeti, Gospodine, sve tegobe koje me snađu i smatrati ih velikim dobrom zato da Vas nasljedujem u nečemu. Skupa hodajmo, Gospodine; kamo god pođete, moram poći; kud god prođete, moram proći.« 

A na drugom mjestu ona se kod Nebeskog Oca zauzima za Isusa:

"O Vječni Oče, gledajte da se ne smiju zaboraviti tolika bičevanja, nepravde i tako preteške muke! Ta, Stvoritelju moj, kako može podnositi tako milosrdno srce, kakvo je Vaše, da se ono što je učinjeno tako žarkom ljubavlju Vašega Sina i da Vama više ugodi (jer ste zapovjedili da nas ljubi) tako malo poštuje, kao što danas tako malo poštuju Presveti Sakrament ovi heretici koji Ga lišavaju Njegovih prebivališta, rušeći crkve?

Pa da je i preostalo nešto što On nije učinio da Vam ugodi, ali sve je u potpunosti izvršio! Zar nije bilo dosta, Vječni Oče, što nije imao gdje nasloniti glavu dok je živio, i uvijek u tolikim nevoljama, već Mu sada oduzimaju prebivališta koja ima da pogosti Svoje prijatelje (zato što vidi da smo slabi i da je potrebno da se oni koji trebaju raditi moraju hraniti tom Hranom)? Zar već nije i previše platio za Adamov grijeh? Zar uvijek, kada mi ponovno sagriješimo, to mora plaćati ovo prekrotko Janje?

Nemojte to dopuštati, Vladaru moj! Neka se već smili Vaše Veličanstvo! Ne gledajte na naše grijehe, nego na to da nas je otkupio Vaš Presveti Sin, te na Njegove zasluge i zasluge Njegove slavne Majke i toliko svetaca i mučenika koji su umrli poradi Vas! Jao jada, Gospodine, tko se to odvažio izgovoriti ovu molbu u ime svih! Kakva loša posrednica da budete uslišane, kćeri moje, koja je uputila molbu za vas! Mora još više ozlovoljiti ovoga Vrhovnoga Suca kada vidi da sam tako smiona, i to s razlogom i s punim pravom! Ali, svrnite svoj pogled, Gospodine, budući da ste Bog milosrđa; imajte ga za ovu jadnu grešnicu, crvića koji se pred Vama toliko osmjeljuje. Gledajte, Bože moj, na moje želje i suze s kojima Vas to molim i zaboravite moja djela, poradi Vas, te se smilujte tolikim dušama koje se gube i podupirite Vašu Crkvu. Nemojte dopustiti da bude još gubitaka među kršćanima, Gospodine. Obasjajte ovu tamu". (Put, 3, 8-9)

zamakdushe @ 20:08 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 4, 2013

"Duša koja ljubi Boga nježna je, ponizna i strpljiva."

sv. Ivan od Križa

zamakdushe @ 08:44 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare


Može se s pravom reći da naša vjera stoji i pada s uskrsnućem. O tome je već u početcima pisao Pavao Korinćanima kad je čuo da su neki tvrdili kako nema uskrsnuća od mrtvih:

“Ako li Krist nije uskrsnuo, onda je neosnovano naše propovijedanje, neosnovana je i vaša vjera... bez ikakve je vrijednosti vaša vjera; još ste u svojim grijesima” (1 Kor 15,14,17).

Bez uskrsnuća – nastavlja Pavao – mi apostoli smo lašci, a vi ste kukavno prevareni. Jer, “ako smo se u ovome životu samo uzdali u Krista, najbjedniji smo od svih ljudi” (1 Kor 15,19). Jasno je kao podnevno sunce da bi bez Kristova uskrsnuća, a jednako tako i našega, vjera bila uzaludna, besmislena, suvišna.

Upravo od sv. Pavla posjedujemo najstarije svjedočanstvo o uskrsnuću. On naglašava da je to svjedočanstvo primio predajom.

“Jer predao sam vam, u prvom redu, ono što sam i primio: Krist je umro za naše grijehe, prema Pismima, i bio pokopan. Treći dan je bio uskrišen, prema Pismima, i ukazao se Kefi, zatim Dvanaestorici. Potom se ukazao braći kojih je bilo više od pet stotina zajedno od kojih većina još i danas živi, a neki su već umrli. Potom se ukaza Jakovu, pa onda Apostolima, i to svima. A naposljetku, ukazao se i meni koji sam donekle nedonošče” (1 Kor 15, 3-8).

Evanđelja nam donose dirljive susrete Uskrsnuloga Krista s apostolima. Znamo kako je na njih porazno djelovala Kristova smrt na križu. Bili su žalosni i razočarani, tjeskobni i nesigurni. Riječju, šokirani, puni straha i dvojbe... I sad raspeti Isus živ dolazi među njih, ukazuje im se i omogućuje im da ga vide; isti je onaj koji je s njima bio tri godine.

Gledali su ga svojim očima, slušali ga, divili mu se kako je činio čudesna djela. On je opet živ. Apostoli ne mogu doći k sebi. Ne snalaze se. Isus im kaže: “Mir vama!” Evanđelist Luka veli: “Oni, zbunjeni i puni straha, pomisliše da gledaju duha. A on im reče: – Zašto ste zbunjeni? Zašto se sumnje rađaju u vašim srcima? Pogledajte moje ruke i moje noge: ja sam, ja glavom! Opipajte me i shvatite: duh nema mesa ni kostiju kao što vidite da ih ja imam” (Lk 24, 36-39).

Apostoli doživljavaju preokret. Počinju shvaćati ono što im je Isus govorio dok je bio s njima. Postaje im jasno da se trebalo ispuniti sve što je o Isusu bilo napisano u Pismima. Luka veli: ‘’Na to im otvori pamet da razumiju Pisma, te im reče: – Ovako stoji pisano: Krist će trpjeti i treći dan uskrsnuti od mrtvih i u njegovo Ime propovijedat će se obraćenje i oproštenje grijeha svim narodima...” (Lk 24, 45-47). Apostoli otada neustrašivo, otvoreno i hrabro svjedoče da je raspeti Isus Krist uskrsnuo i da živi.

zamakdushe @ 08:32 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, travanj 2, 2013

"Što imaš, ako nemaš Boga?"

sv. Augustin

zamakdushe @ 09:32 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare


Dogodilo se ono što nikome nije nikada uspjelo: Jedan, jedinstveni, Jedinorođeni od vječnoga Oca, Isus Krist – uništava smrt i vraća život. Toga je trenutka povijest krenula sretnim tijekom. Smrt je pobijeđena! Našao se Jedinorođeni od Oca koji je obasjao blistavim svjetlom pomrčinu ljudskoga postojanja. Našao se On, Jedini, koji je donio jedino pravu radosnu vijest: Smrt je pobijeđena! Život traje bez svršetka!

Na ovaj naš najveći blagdan mi znamo da smo nešto više nego samo ljudi. Mi smo uvjereni da sav naš rad, sve naše brige, tjeskobe, patnje, svakidašnji križevi i poteškoće imaju svoj puni i pravi smisao. I neizmjernu vrijednost...

Činjenica da je Isus uskrsnuo od mrtvih bila je i ostala temelj našega vjerovanja. Naša je vjera neuništiva zato što je neuništiv naš Uskrsli Krist. Dovoljno je otvoriti Sveto pismo Novoga zavjeta pa se uvjeriti da nema jedinstvenijeg svjedočanstva od toga. Vrhunac svih spisa uvijek je isti: Bog “uskrisi svoga Sina od mrtvih” (1 Sol 1,10). I apostoli su “vidjeli Gospodina” (Iv 20,25).

zamakdushe @ 09:24 |Komentiraj | Komentari: 0
Mali Isus
Arhiva
« » tra 2013
Brojač posjeta
150023
Index.hr
Nema zapisa.