On je živ!
Marija i Isus
Nema zapisa.
Blog - svibanj 2011
nedjelja, svibanj 29, 2011

Tad ustade Job, razdrije haljinu na sebi, obrije glavu pa ničice pade na zemlju i pokloni se.  Job 1:20

JOBOVE su nevolje bile goleme. Ukrali su mu volove i magarce. U požaru su mu izgorjele ovce. Razbojnici su mu odnijeli deve. Ali to je bio tek početak. Veliki je olujni vjetar razorio kuću u kojoj su se njegovi sinovi i kćeri gostili i svi su poginuli. Njegov je gubitak izgledao nepodnošljiv. Ali uočite Jobov odgovor. Ponizio se pred Bogom i poklonio mu se štujući Ga.

U mjesecu travnju 1977. godine slično je doživio Norman kad se nebo zamračilo nad njegovim gradom. "Oh pa to nije tako strašno, još jedno žestoko nevrijeme", pomislio je. Ali kad mu je u ušima počelo zujati i osjetio je strahovit pritisak, munjevito je potrčao u podrum svoje kuće. I tada se dogodilo – njegova je kuća raznijeta na tisuće komada kad se tornado spustio nad grad. Nakon nekoliko minuta, kad je Norman izašao iz podruma, nije mogao vjerovati svojim očima. Sve što je posjedovao bilo je izbrisano i sravnjeno sa zemljom. Začudo, obitelj mu je ostala pošteđena. Sagnuvši glavu u molitvi, odmah je zahvalio Bogu za Njegovu dobrotu. I Norman je rekao: "Njegova je ruka u svemu što nam se događa."

Kako itko može štovati i zahvaljivati Bogu kad je uhvaćen u žestokom vjetru nevolja? Odgovor je jasan: Naša je vjera čvrsto usidrena u ljubavi i mudrosti Božjoj i zato možemo i kroz suze reći: "Bog je dao, Bog je oduzeo!"(Job 1:21) Osjećate li se odbačeni i napušteni od Boga kao što se osjećao Job? Recite Bogu kako se osjećate. I zatim Ga zamolite da vam pomogne vjerovati u istinitost Njegove ljubavi i brižnosti koju vam ukazuje.

Kad padate s nogu, spustite se na koljena.




zamakdushe @ 10:52 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare




Preč. Robert Lange

Amerikanci imaju mogućnost primanja Svete Pričesti na jezik ili na ruku. Vatikan je dao  mogućnost primanja Pričesti na ruke 1977. godine. To je izvršeno objavom indulta (papinskoga pisma), dopunom zakona, tako da možemo primiti Pričest na jedan od načina, na jezik ili na ruku. Indult je dan, jer su Američki biskupi rekli u Vatikanu da to traže njihovi vjernici. „Mi se možemo sami hraniti“ bio je jedan od argumenata koji je tada bio posebno istican.

Nakon apostolskih vremena, Crkva je postupno prihvatila Pričest na jezik kao opću praksu. U prva četiri stoljeća  kršćani - arijanci, koji su odbijali priznati Kristu božansku narav, uveli su praksu primanja Pričesti na ruku, posebno da bi iskazali što manje poštovanje Kristu, vjerujući da On nije „istobitan s Ocem.“

Zakon Opće Crkve, koji zahtjeva da se Sveta Euharistija djeli vjernicima na njihov jezik i dalje važi, tj. to je i dalje zakon. Ipak indult ima učinak da čini taj zakon neprimjenjivim, iako je na snazi.

Znajući da zahtjev za indultom dolazi, Kongregacija za Bogoštovlje i sakramente poslala je pismo predsjednicima biskupskih konferencija i savjetovala ih kako primjeniti ove opcije koje su im dane. Pismo je govorilo o čašćenju Svete Euharistije, a što je prioritet broj jedan. S tim mišljenjem pismo je ušlo u velike pojedinosti nastojeći objasniti upravo ono što je krucijalno u tome. Pismo je sadržavalo sljedeće pojedinosti:

-          Pričest na ruku je samo jedna od mogućnosti i to nije primarni način primanja Pričesti. Katolici moraju biti podučeni (katehetizirani) da bi razumjeli ovu vrlo važnu stvar. Nitko ne bi smio biti prisiljavan da prima Pričest na ruku.

-          Kada se prima Tijelo Kristovo na ruku, vjernik mora paziti na činjenicu da je svaki i najmanji djelić, bez obzira kako je čestica mala, pravo, istinsko Tijelo, Krv, Duša i Božanstvo Isusa Krista, Druge Božanske Osobe Presvetoga Trojstva. Zbog toga ni jedna i najmanja čestica se ne smije odbaciti ili se ne smije prema njoj odnositi s manjim poštivanjem od onoga što ga iskazuju vjernici u cjelosti Tijelu Kristovu. Vjernici se moraju podsjetiti da njihove ruke moraju biti čiste da bi na taj način primili našega Gospodina, Isusa Krista.

Kada sam zaređen 1986. godine bio sam zagovornik primanja Pričesti na ruku, ali vrijeme je promjenilo moje mišljenje o toj praksi. Vidjevši mnogo zloporabe i stvorivši dublje poštovanje prema Isusovoj istinskoj nazočnosti u Svetoj Euharistiji nastali su čimbenici koji su me prisilili da razmislim o svojem stavu.

28. ožujka 1965. godine kada sam pohađao katoličku gimnaziju bio sam nazočan otvorenju obnovljene kapele i nama đacima je rečeno kako trebamo primati Svetu Euharistiju: stojeći i na ruku. Tada nam nije dana mogućnost izbora. Dodao bih i to da sam tada imao samo dvanaest godina kada je svaka američka biskupija primila indult, koji je omogućio primanje Pričesti na ruku.

Zbog čega su ti svećenici, opati i biskupi na taj način izrazili svoj neposluh Rimu? Pričest  na ruku postala je standard za američke katolike u šezdesetim godinama prošloga stoljeća. U mnogim slučajevima taj način primanja Pričesti nam nije predstavljen kao samo jedna od mogućnosti, već je predstavljan kao jedini način primanja Pričesti.

Tijekom dvadest i četiri godine svoga svećeništva služio sam u mnogim župama i svjedok sam bio mnogih zloporaba i nedostjnosti primanja Euharistije na ruku. Često sam morao podići Isusa sa poda ispod klupa ili pokupiti Ga iz pjesmarica. Pratio sam ljude kada su se vraćali na svoja mjesta i tražio ih da mi vrate hostiju (oni su je ponijeli u zatvorenoj ruci ili u svome džepu) i bio sam svjedok mnogih drugih svetogrđa i obešćašćenja Presvetoga Sakramenta, toliko mnogo puta i na toliko različitih načina, a neke od tih su tako šokantne da ljudi ne bi jednostavno mogli povjerovati mojim riječima.

I kada sam počeo uočavati ova svetogrđa, obešćašćivanje Svete Euharistije, počeo sam postupno razumijevati kako je to odvratno, to me je tjeralo u očaj i počeo sam razmišljati kako se to stvarno može izbjeći. Mnogi vjerski obrazovni programi uče djecu kako primiti Pričest na ruku i samo s ponajviše letimičnim spomenom tradicionalnoga načina primanja Pričesti na jezik. Zašto? Crkveni dokumenti ne podržavaju takvo učenje. Tako je isto bilo i u mnogim američkim biskupijama šezdesetih godina prošloga stoljeća kada su vjernici bili prisiljavani da primaju Pričest na ruku, a to je bilo i deset godina prije nego je papa objavio ovaj indult.

Otac benedikt Groeschel, poznat vrlo dobro gledateljima EWTN-a (Ethernal Word Television Network), Katoličke televizijske mreže i uvaženi autor, objavio je u svojoj emisiji „Sunday Night Live with Fr. Groeschel“ (Nedjeljom navečer s o. Groeschel-om) da je shvatio i da osjeća Pričest na ruku kao najobičniju gadost, prostakluk. To je teški govor!

Pitali su bl. Majku Tereziju iz Kalkute što je najgora stvar na svijetu koja se je dogodila  Crkvi u njeno vrijeme. Odgovorila je bez sustezanja: „Pričest na ruke.“ Opet jako težak govor!

Zašto su ove dvije velike ličnosti našega vremena tako žestoke u svojim opažanjima o načinu primanja Pričesti ako to ne utječe na njihovo cijelo biće? Na neki način, mislim oni su suglasni da je Pričest na ruku prva američka tragedija.

Naš Sveti Otac, Benedikt XVI. daje nam primjer. Od kada je postao papa, svatko koga je On pričestio primio je Pričest na jezik i klečeći. On nije zatražio da se promjeni praksa diljem svijeta, ali je dao duboku poruku primjerom.

Prvenstveno je potrebno pravilno iskazati poštovanje Presvetoj Euharistiji. Molim vas razmislite sve ovo prije primanja Svete Pričesti ove nedjelje. Hvala vam.   


 

zamakdushe @ 10:26 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 24, 2011


Budući da Božja Riječ u Bibliji ima trajnu vrijednost, to je i za nas važeća Božja Poruka preko proroka Amosa: „Ništa ne čini Jahve Gospod a da osnove svoje ne otkrije slugama svojim prorocima.“  (Am 3,7).

Ne može se sumnjati u istinitost Svete  Marije Faustine Kowalske (1905.-1938) koja na početku svoga Dnevnika prenosi Isusovu Poruku:   Piši slijedeće: Prije nego što dođem kao  Sudac Pravedni, doći ću kao Kralj Milosrđa. Prije nego što započne Dan Pravednosti ljudima dat će se slijedeći znak na nebu: Svo svjetlo na nebu ugasit će se i bit će velika tama na cijeloj zemlji. Onda će se pojaviti znak Križa na nebu i iz svih otvorâ, gdje su bile probijene ruke i noge Spasiteljeve, izvirat će velike svjetlosti, koje će neko vrijeme osvjetljivati zemlju. To će se dogoditi kratko prije Sudnjeg dana“  (83).

MAJKA BOŽJA REČE: Ja sam darovala svijetu Otkupitelja a ti trebaš pričati svijetu o Njegovom velikom milosrđu i pripremati ga na Njegov ponovni Dolazak kad On neće doći kao milosrdni Otkupitelj, nego kao pravedni Sudac.“  (Dnevnik, 635)

MARIJA svećenicima predragim sinovima po Don Stefanu Gobbi:

Prvom Dolasku bit će sličan Drugi Isusov Dolazak. Kao što je bilo Njegovo rođenje u noći, tako će biti i Isusov Povratak  u Slavi, prije Njegova  zadnjeg Dolaska za Posljednji Sud…. Doći  će iznenada, i svijet neće biti pripravan za Njegov Dolazak. Doći će radi suda za koji  čovjek neće biti spreman. Doći će da uspostavi u svijetu Svoje Kraljevstvo, nakon što je porazio i uništio svoje neprijatelje. Ovo je čas mog Bezgrešnog Srca, jer se upravo priprema Dolazak slavnog Kraljevstva Isusove ljubavi.“ (24.12.1978. br.166)

Ja sam Majka Drugog Adventa. Zato dopustite da vas Ja oblikujem i pripremim… da biste bili spremni primiti Isusa, koji će doći u Slavi da uspostavi među vama Svoje Kraljevstvo Ljubavi, Svetosti, Pravde i Mira.“ ( 1.1.1990. br 417)

Čitate u Evanđelju: ' Kada se vrati Sin Čovječji, hoće li naći još vjere na zemlji?' Pozivam vas da razmatrate o tim riječima koje je izgovorio Moj Sin Isus. Teške su to riječi, koje pozivaju na razmišljanje i koje vam mogu pomoći da razumijete vrijeme u kojem živite. Prije svega  pitajte se zašto ih je izgovorio.      Da bi vas pripremio na svoj  Drugi Dolazak i da vam naznači okolnosti koje će biti znakovi za Njegov skori i slavni Dolazak. Ta okolnost je gubitak vjere…. U poslanici Svetog Pavla Solunjanima jasno je objavljeno da prije Kristovog slavnog Povratka, mora doći do velikog otpada. Gubitak vjere je pravi otpad. Širenje otpada je znak da se već bliži Drugi Kristov Dolazak.“ 13.3.1990.

U gradu Mexico 13. listopada 1990.  Majka Božja je proglasila: „Danas vam objavljujem da će se uskoro roditi Nova Crkva Svjetla, koju Moj Sin danas gradi u svom krajevima zemlje, da bi Ga mogli primiti s vjerom i radošću, kad po Drugi puta uskoro dođe. Blizu je slavno Kristovo Kraljevstvo, koje će se uspostaviti među vama Drugim Dolaskom Isusa u svijet.  To je Njegov Povratak u Slavi.  To je Njegov slavni Povratak, da bi uspostavio među vama Svoje Kraljevstvo i da bi cijelo čovječanstvo, otkupljeno Njegovom Predragocjenom Krvi, ponovno doveo do Novog Zemaljskog Raja. Ono što se sprema, toliko je veliko, da se tako nešto nije dogodilo od postanka svijeta.“ ( br. 435)

Majka Božja je „objavila da se bliži  kraj vremena i Isusov Dolazak u Slavi.  Sada  vam želim pomoći da razumijete znakove opisane u Svetom Pismu, koji pokazuju da je Njegov slavni Povratak već blizu.“ Majka Božja tu nabraja: širenje zablude; izbijanje ratova i bratoubilačkih borbi; krvavi progon onih koji su ostali vjerni Isusu i Njegovu Evanđelju; strašno svetogrđe ulaskom Antikrista u sveti Hram te neobične pojave na nebeskom svodu. (31.12.1992. br. 485)

U svojoj apokaliptičkoj Poruci 13. svibnja 1994. u Carravaggio (Italija) Majka Božja je rekla: „U vašem vremenu događa se ostvarenje Moje Poruke u Fatimi.. To je apokaliptička Poruka. Odnosi se na zadnja vremena. Navješćuje i priprema Povratak Mog Sina Isusa u Salvi.“  Majka Božja završava riječima:  „Moja je Poruka apokaliptička, jer ste vi u srcu onoga što vam je objavljeno z zadnjoj, tako važnoj knjizi Svetog Pisama. Povjeravam Anđelima svjetla mog Bezgrešnog Srca zadatak da vam objasne ova zbivanja, sada kad sam vam Ja otvorila Zapečačenu Knjigu.“ ( br. 518).




zamakdushe @ 14:15 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare

O, kada bih znao kako ću ga naći, do njegova kako doći prijestolja. Job 23:3

KAD je 1979. godine svrgnut diktatorski režim u Ugandi, većina je građana osjetila veliko olakšanje u svakodnevnom životu. Čak i usred razorenih gradova i nereda, narod je proslavljao promjenu vlasti.

Primjedba jednog sretnog građanina slika je kako mnogi kršćani reagiraju na životne teškoće. Rekao je: "Prestao sam odlaziti u crkvu jer sam smatrao da nas je Bog zaboravio. A sada mogu ponovno krenuti u crkvu."

Takvo razmišljanje nije ništa novo. Tijekom godina mnogi su kršćani počinili takvu grešku misleći da ih je Bog napustio kada im je bilo teško u životu. Drevni je Job uzviknuo: "O kada bih znao kako ću ga naći!" I mi danas možemo vrlo lako upasti u zamku takvu načina razmišljanja. Na neki način osjećamo da Bog i dobra vremena uvijek idu zajedno. I jednoga će se dana doista to obistiniti. Ali u sadašnje vrijeme je drukčije. Nevolje i tegobe povremeno se spuštaju na nas poput guste magle, zatvaraju nam pogled, a tada moramo vjerom prihvatiti činjenicu da je Bog itekako s nama, premda možda ne osjećamo njegovu nazočnost.

Bog nas uvijek vidi. Njegovu pogledu ništa ne može izbjeći. On uvijek sve znade i brine se za nas. Pitanje je, međutim, pouzdajemo li se u Njega i u prilikama koje nam nisu ugodne? Bog je uvijek vjeran svojim obećanjima. Hoćemo li biti dobri i vjerni kršćani i onda kad nam se dogodi nešto loše, a vrijeme i mjesto u kojem živimo je tegobno i gadno?

Nazočnost nevolja ne znači i nenazočnost Boga u našem životu.




zamakdushe @ 13:41 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, svibanj 21, 2011
U svemu trpimo nevolje, ali nismo u tjeskobi; ne znamo kamo bismo se okrenuli, ali ne očajavamo. 2 Korinćanima 4:8

JEDAN od pokazatelja naše duhovne zrelosti je kako reagiramo kad nam u životu sve pođe naopako. Ako se prepustimo očaju, posumnjamo u Boga ili udarimo po nedužnoj osobi, tada nam doista treba još mnogo truda da postignemo određenu duhovnu zrelost.

Istraživač Samuel Hearne (1745.-1792.) vodio je istraživački poduhvat u sjevernoj Kanadi kad mu se slomio važan dio zaprege. Morao se vratiti natrag u bazu iz koje je krenuo. Tada su mu lopovi pokrali većinu robe kojom se opskrbio. Hearne je odgovorio na vrlo neočekivan način. U svojem je dnevniku zapisao: "Budući da su lopovi krađom uvelike olakšali moj teret, dio puta koji je slijedio otkako sam napustio utvrdu, bio je mnogo lakši i ugodniji, od svih koje sam ranije poduzimao."

Još u prvom stoljeću, dok je apostol Pavao putovao iz jednog mjesta u drugo navješćujući Evanđelje, suočavao se s neprijateljstvom i tegobnim prilikama koje su ga mogle dovesti u očaj (2Korinćanima 4:8-10, 11:23-33). Međutim, uvijek je našao nadu i pomoć kad se obratio Bogu.

A kako je s vama? Kako ste vi zadnji put odgovorili na tegobe, kad vam je sve pošlo naopako? Jeste li se raspali? Ako jeste, morate zatražiti od Boga da vam da strpljivost i pozitivan pogled na to kako ćete postupiti kad ste se zaustavili u vašem duhovnom životu. Postupite tada kao zreli kršćanin kako to opisuje apostol Jakov u 1:2-5. I kad vam sve pođe nizbrdo, zamolite Boga da vam dadne snage i mudrosti kako biste ojačali svoju vjeru.

Tegobe nas uče pouzdanju u Boga.

 

zamakdushe @ 14:39 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare

Kratko nakon smrti došlo je do dijeljenja krvi: na krv koja se nakupljala u donjem dijelu i na bezbojnu tekućinu koja je ostala u gornjem dijelu grudi. Nakon probijanja boka kopljem došlo je do naglog izljeva prvo krvi, a potom prozirne tekućine: "krvi i vode" kako je napisao sv. Ivan (19, 34).

Probodeno Otkupiteljevo Srce govori nam do koje nas je mjere Bog ljubio. Postavši pravi čovjek, dobrovoljno je "ogolio samog sebe" i uzeo na se pravu ljudsku smrt i grijehe svih ljudi. On, potpuno nevin, kao Bogo-Čovjek, koji nije poznavao grijeha, iskusio je u času muke i smrti na križu kako grijeh nanosi strašno trpljenje: "A On je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna." (Iz 53, 45)

U svom pregorkom trpljenju radi grijeha sve do smrti, Isus je bio savršeno poslušan Ocu. Po toj poslušnosti pobijedio je grijeh i smrt. Isusovo trpljenje postiže vrhunac u trenutku agonije na križu kada je jasnim glasom uzviknuo: "Bože moj, Bože moj! Zašto si me ostavio?" (Mt 27, 46)

Svojim trpljenjem Isus dopire svugdje gdje djeluje razorna snaga grijeha – i pobjeđuje snagom sinovske ljubavi i poslušnosti Ocu, Isus je svojom smrću i uskrsnućem konačno pobijedio smrt i svaki grijeh.

Krist je svakom čovjeku darovao udio u toj pobijedi. Kako bi iskusio to čudo otpuštenja svih grijeha, čovjek mora pristati, mora se pouzdati i otvoriti svoje srce na beskrajno Božje milosrđe, pristupiti ispovjedaonici i iskreno priznati svoje grijehe.

Po svojoj slici utisnutoj na Torinskom platnu, Isus nas poziva na čvrstu odluku odreći se svakog grijeha u sakramentu pomirenja i uvijek ustrajati u milosti posvetnoj. Zahvaljujući Kristu, u životu čovjeka nema beznadne situacije. Ako upadnemo u grijeh, Isus je s nama. On nas uzdiže i oslobađa od grijeha. Potrebno je samo, s potpunim pouzdanjem, predati se Kristu.

"O, moj Isuse, kako je lako posvećivati se. Potrebno je samo malo dobre volje. Kad Isus vidi u duši iskru dobre volje, On žuri darovati joj se i ništa Ga ne može zadržati, ni pogreška ni pad u grijeh, baš ništa. Isus žurno pomaže takvoj duši, i ako je duša vjerna Božjoj milosti, ona ubrzo dospjeva do najviše svetosti koju stvorenje može na zemlji doseći. Bog je neizmjrno darežljiv i nikome ne uskraćuje svojih milosti; štoviše, daje više nego što ga tražimo." (Dn 291)



zamakdushe @ 14:32 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, svibanj 20, 2011

Analiza rane na boku, širine 1,5 cm i duljine 4,5 cm, i bogat izljev krvi i tekućine, koja se nakupila u prostoru oko pluća, ukazuju da je neposredno prije Isusove smrti došlo do puknuća srca, kao posljedica srčanog udara. Krv je tada potekla u osrčje (ondje se može nakupiti oko 2 l krvi), a potom u područje oko pluća, izazivajući hemoperikardiju. Nasilno pucanje osrčja pod utjecajem snažnog tlaka koji je izazvan količinom nakupljene krvi izaziva neizdrživu bol u predjelu prsišta. Ta je bol bila uzrok Kristovu smrtnom poviku: "A Isus opet povika jakim glasom i – ispusti dušu." (Mt 27, 50) Nasilna smrt do koje dolazi u stanju pune svijesti u krajnjem trpljenju obično izaziva trenutnu smrtnu ukočenost (smrtni grč). To objašnjava napetost tijela na Torinskom platnu.




zamakdushe @ 10:39 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, svibanj 18, 2011

Razapinjanje je bilo najokrutniji i najsramotniji oblik smrtne kazne u Isusovo vrijeme. Na Platnu su vidljive rane čavala na zapešćima. Po otisku stopala može se zaključiti da su oba stopala bila jednim čavlom pribijena na drvo križa. Čavao je probio kost stopala. Lijevo je stopalo stavljeno preko desnog.

Ruke, skupljene na trbuhu, dobro se vide. Na zapešću lijeve ruke vidi se veliki ugrušak krvi, u obliku slova U, koja je potekla iz rane nakon što je zapešće probijeno čavlom. Ruke su pribijane na križ na zapešćima, na ne na dlanovima, kako bi mogle izdržati težinu tijela. Čavao je probijan kroz prostor između kostiju zapešća. Na tom mjestu ne prolazi nijedan veći krvožilni sustav, no tu se nalazi živac nervus medianus koji upravlja pokretima palca. Probijanje zapešća i prekid živca izaziva propadanje palca prema središtu dlana; stoga na Platnu možemo vidjeti samo četiri prsta.

Iz probijenih zapešća krv se razlijeva ravnomjerno duž ramena, okomito. Za vrijeme dugotrajne agonije, Isus se, viseći na križu nogama pribijenima na križ, opirao dižući se prema gore kako bi uhvatio zraka. Bol i iscrpljenost natjerale bi ga da se vrati u prvobitan položaj. Taj ritam uzdizanja i ponovnog padanja raspetog Tijela na križu trajao je oko tri sata i uzrokovao silno trpljenje. Kako je vrijeme odmicalo postajalo je sve češće, do konačnog iscrpljenja snaga, i smrti.



zamakdushe @ 10:35 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare

Promatrajući rane na Torinskom platnu (iznad lijeve i desne lopatice) znanstvenici utvrđuju da je Isus do mjesta razapinjanja nosio poprečnu gredu križa, tzv. patibulum, za koju su mu privezali ruke. Pretpostavlja se da je imala oko 30 kg i bila duljine 1,80 m. Krajnje iscrpljen od bičevanja, Isus je s velikim naporom hodao do Golgote. Trebao je prijeći put od oko 500 metara. Padajući pod teretom križa, padao je na lice, bolno udarajući koljenima na kameni put. Znanstvenici su utvrdili brojne rane na licu, nosu (na vršku nosa pronađeni su ostaci zemlje i čestice kamene prašine pomiješane s krvlju), i koljenima, osobito na desnom. Kako Isus nije mogao sam iznijeti križ "uhvatiše nekog Šimuna, Cirenca, te na njega staviše križ da ga nosi za Isusom." (Lk 23, 26).




zamakdushe @ 10:28 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, svibanj 16, 2011

Isus je bio izvrgnut okrutnom bičevanju. Na cijelom Njegovom tijelu vidljive su rane od rimskog biča tzv. flagruma, pa i na debelom mesu, što govori u prilog činjenici da je bičevan gol. Bila je to strašna kazna, koja je mogla izazvati i smrt. Bič je imao tri duga remena koja su završavala komadićima metala koji su prouzrokovali trganje komadića tijela. Na tijelu je izbrojeno 120 rana od udarca biča. Bio je običaj da se bičevanjem kažnjavaju oni koji su izbjegli smrtnu kaznu. Nakon izvršene kazne bičevanja, optuženi bi bili pušteni na slobodu. Isprva je Pilat htio samo izbičevati Isusa: "Dakle, išibat ću ga i pustiti." (Lk 23,16). Time se tumači i velik broj udaraca i neobična okrutnost kojom su vojnici bičevali Isusa. Smatrali su to konačnom kaznom. Bila su dvojica koja su bičevala Isusa. Onaj s desne strane bio je viši i udarao je mučki. Isus je bio lagano pognut, rukama privezanima uz stup. Remenje s biča obavijalo se oko Isusova tijela i nanosilo rane i s prednje strane tijela, po trbuhu, grudima, koljenima i butinama.




zamakdushe @ 09:33 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, svibanj 15, 2011

"Zatim vojnici opletoše krunu od trnja, staviše mu je na glavu." (Iv 19, 2). Ova vrsta mučenja izmišljena je posebno za Isusa. Niti u jednom povijesnom izvoru ne može se naći spomen na takav postupak prije razapinjanja na križ. Na Torinskom platnu vidljivi su krvni podljevi na lubanji. Ta krv na Platnu stvara mrlje u pozitivu. Nastali su probijanjem krvnih žila na glavi trnjem. Trnova kruna bila je obavijena oko glave, više nalik trnovoj kapi. Kirurzi su izbrojili 13 ubodnih rana na čelu i 20 na potiljku, ali su skloni pretpostavci da ih je bilo ukupno 50. S obzirom na činjenicu da s na glavi nalazi na stotine živaca i krvnih žila, trnova kruna nanosila je nepodnošljivu bol i izazivala obilno krvarenje. "Ako se uzme u obzir da na glavi na 1cm2 nalazi iznad 140 točaka osjetljivih na bol, moguće je predočiti tu količinu Kristovog trpljenja u trenutku tragičnog krunjenja", napisao je L. Coppini, direktor Anatomskog instituta sveučilišta u Bologni. Istraživanja su potvrdila podudarnost mjesta izljeva krvi s anatomijom aorti i žilica koje se nalaze na glavi. To je još jedan dokaz koji govori u prilog autentičnosti Platna, samim time što je cirkulacija krvi kao takva, prvi put opisana 1593. godine.




zamakdushe @ 09:28 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, svibanj 12, 2011

Slika Raspetog na Torinskom platnu fascinira svojom ljepotom i dubinom Božjega otajstva. Usprkos brojnim ranama, posjekotini na sljepoočnici, oteklini na desnoj strani lica, slomljenoj nosnoj hrskavici od udarca bičem. U kosi se mogu prepoznati ugrušci krvi. Na čelu je ugrušak krvi u obliku broja 3. I brada i brkovi slijepljeni su krvlju. Vidljivi su tragovi čupanja kose i trganja površinskog sloja kože. Čitamo u evanđeljima: "I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu po njemu i klanjahu mu se prigibajući koljena." (Mk 15, 19), "I prilazili su mu i govorili: "Zdravo kralju židovski!" I pljuskali su ga." (Iv 19, 3). Na taj su način postupali Židovi s bogohulnicima, a Isus je za njih bio upravo to, jer se smatrao Sinom Božjim. Usprkos svim fizičkim i duševnim patnjama, Isusovo lice isijava božanskim mirom. Potvrđuje to da je Isus Bog i da je taj ogroman teret trpljenja nosio svjestan konačne pobjede nad besmislom trpljenja i smrti.



zamakdushe @ 15:03 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 11, 2011

Isus nam je ostavio potresno svjedočanstvo trpljenja i smrti – u Platno otisnuto izmučeno tijelo nakon što je skinuto s križa, umotano u platno i položeno u grob. Specijalisti sudske medicine tvrde da Isusovo tijelo nije bilo u grobu dulje od 36 sati jer na Platnu nema tragova raspadanja.

Torinsko platno snažno progovara o neiskazivom trpljenju koje je Isus podnio za vrijeme muke i smrti na križu.

Tako je trpio pravi Bog koji je postao pravi čovjek kako bi nas otkupio i oslobodio od bijede grijeha i smrti. Za Otkupiteljevo trpljenje i smrt odgovorni su svi ljudi. Svatko od nas svojim grijesima zdaje bolne rane Isusu i vodi ga u smrt na križu. To neizmjerno trpljenje Sina Božjeg postalo je izvor našeg spasenja. Ljudsko trpljenje, po Isusovom trpljenju, poprima smisao, ono postaje put otkupljenja, izvor milosti; ono ne uništava, nego posvećuje i postaje sredstvom spasenja drugih.

Slika izmučenog Isusa na Torinskom platnu svjedoči nam koliko Bog ljubi svakog čovjeka. Uistinu, "ljubio je svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio."(Iv 13, 1)

Na Platnu se vidi da je Isusovo tijelo u smrtnom grču. Brada mu je spuštena na grudi pa se ne može vidjeti vrat. Isus je bio podvrgnut strašnim mukama bičevanja, krunjenja trnovom krunom i razapinjanja. Na čitavom njegovom tijelu ima oko 600 rana i različitih povreda. Isus želi da što bolje upoznamo Njegovu ljubav razmatrajući Njegovu Muku: "Razmatraj često Moje trpljenje koje sam za tebe podnio. (...) Najviše mi se sviđaš kada razmatraš Moju bolnu muku." (Dn. 1512)



zamakdushe @ 14:48 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, svibanj 9, 2011

Upute za molitvu:

Čitaj sasvim polako. Pokušaj zamišljati ono što čitaš. Ondje gdje je prazan red, zadrži zamišljenu sliku dokle god sama ne poželi otići iz tvojih misli. Nemoj prije vremena prelaziti na daljnji tekst jer svaka slika treba određeno trajanje u tvojoj podsvijesti. Nije važno hoćeš li uopće završiti molitvu. Mnogo je važnije da ne forsiraš, već da svoj duh naučiš da sam upravlja molitvom. Isključi svaku napetost duha. Ne razmišljaj o onome što određeni dio molitve za tebe znači, nego je promatraj kao film na televiziji. To je molitva tvoje podsvijesti, a ne toliko svijesti.

Pokušaj se sabrati od svih rastresenosti ovoga dana. Dođi u središte svoga bića. A središte je u tebi. Otkada postojiš, u tebi Bog prebiva.

Duh Sveti je u tebi uvijek, u dubini tvoga bića, u tvojoj osobnosti, i zato si dionik božanske naravi. Cijelo tvoje biće vapi za Bogom.

On je ljubav koja nikad nije dovoljno voljena.

On je ljubav koju neizmjerno trebaš, više nego što dijete treba svoju majku. Samo dopusti da te Isus dodirne. I ako te boli duša zbog bilo čega, zamoli ga da dodirne tvoju ranu i da je izliječi. Sjeti se onog slijepca koji je rekao: Gospodine, daj da progledam. Sjeti se onog gubavca koji je rekao: Gospodine, ako hoćeš, možeš me ozdraviti.

I s dubokom vjerom gledaj Isusa koji je ovdje prisutan. Što hoćeš da ti učinim? Pita te Isus.

Jasno mu reci što želiš od Njega. Sjeti se, On je vlasnik svijeta i prirode.

Iz Njegove si ruke izišao. On poznaje svaki detalj tebe. K Njemu ideš.

On je svrha i cilj ljudske povijesti i tvoga života. U Njemu je sve i u Njemu sve ovisi.

Približi mu se sasvim blizu, svojim mislima, osjećajima, željama, čežnjom. Reci mu što od Njega očekuješ. Neka bude u središtu tebe. Neka te čitavog otkupi.

Neka 'servisira' i ozdravi u tebi sve što je iskvareno, sve što je u neredu.

Izgovori u svojem srcu: Gospodine, budi središte moga života. Budi središte moje duše. Budi izvor svih mojih snaga. Osposobi me da volim ljude, da nikoga ne prezrem.

Sada promisli želiš li da Isus nekoga ozdravi, nekome pomogne, nekoga oslobodi od ovisnosti, nekoga vrati na pravi put, nekoga izliječi. Gledaj Isusa u oči, mirno, svojim duhom, i samo reci: Isuse, molim Te, pođi tom čovjeku, i pođi s Isusom. Samo reci: Isuse, molim Te, to mu učini.

U duhu idi s Isusom k tom čovjeku. I reci: Isuse, gledaj, taj čovjek pati, ili je bolestan, ili je ovisnik, ili je depresivan, ili je u financijskim problemima...

Gospodine, molim Te, njega dotakni. Neka Tvoj dodir izbije iz njega svako zlo.

I podigni se polako na duhovnu razinu još snažnije i pomisli: tko sam ja? Reci: Iz Tvoje sam ruke izišao, Svemogući.

Ti si me htio. Ti si mi dao osobnost. Ti si mi jedini Otac i Stvoritelj. Ja pripadam Tebi, Bože. Od tebe sam izišao, i k Tebi idem. Samo me Ti Bože poznaješ.

Samo si Ti izvor i uvir moga života, o, Bože, moj.

Samo Tebe trebam. Sve je drugo nevažno. O Tebi, konačno, sve ovisi. Ucijepi me, Isuse, u sebe kako bih mogao voljeti ljude.

Pomozi mi da počnem živjeti za svijet, a ne od svijeta.

Da ne robujem svijetu nego da volim svijet, i da mu pomažem.

Vjerujem, Bože, da je Tvoja snaga u meni jača od svakoga zla.

Vjerujem da dodiruješ mene i da me mijenjaš.

Vjerujem da će biti dobro.

Govori: Vjerujem, dokle god ne osjetiš da je u tebi sloboda, tj. da ti je duša povjerovala da će zaista biti dobro.

Tada Bog čini čuda.




zamakdushe @ 16:11 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
"Božansku mudrost posjeduju samo oni koji poput neuke djece zanemare svoje znanje i s ljubavlju služe Bogu."

sv.Ivan od Križa



zamakdushe @ 14:50 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, svibanj 6, 2011
"Nije bitno je li neka ptica vezana tankom ili debelom niti, jer će u oba slučaja ostati zarobljena sve dok je ne prekine. Istina je da se tanka nit lakše prekida, no ipak se mora prekinuti, jer se ptica inače ne bi mogla osloboditi. Jednako tako ne mogu dosegnuti slobodu božanskoga zajedništva one duše koje su privržene nekom stvorenju, ako i posjeduju mnogo drugih kreposti."

sv.Ivan od Križa



zamakdushe @ 10:40 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 5, 2011
"Kao što dobro djelo rađa u duši ljupkost, mir, utjehu, svjetlo, čistoću i snagu, tako neuredna požuda donosi patnju, muku, sljepoću i slabosti."

sv.Ivan od Križa



zamakdushe @ 10:12 |Komentiraj | Komentari: 0

Jeste li već motrili ptice koje se nađu pred nekim problemom, npr. prilikom gradnje gnijezda? Danima i danima one grade svoje gnijezdo skupljajući razne materijale, često donoseći ih izdaleka...

Kad završe gnijezdo i kad su spremne položiti svoja jaja u nj, često se dogodi da ga nevrijeme, ljudsko 'djelo' ili neka životinja uništi i tada im propadne sve što su gradile.

Što tada učini ptica? Onemoća i napusti svoj rad? Nikako! Ona počinje ponovno i ponovno, sve dok jaja ne položi u gnijezdo.

Dogodi se, također često, prije nego li se izlegu mladi ptići, da životinja, dijete, nevrijeme, unište to gnijezdo, ali ovaj puta s dragocjenim sadržajem...

Vrlo je teško početi ponovno od nule.

Ali ptica nikad ne zastane, ne uzmakne.

Ona nastavlja pjevati i graditi, graditi i pjevati...

Imate li ponekad osjećaj da vaš život, posao ili vaša obitelj nisu ono o čemu ste sanjali?

Imate li nekad želju reći: "Dosta, to što nastojim, ne vrijedi truda, to je previše za mene!"?

Osjećate li umor zbog svakidašnje borbe za život, zbog narušenog povjerenja, nepostignutog cilja onda kad ste već bili sigurni da ste ga postigli?

U životu svatko ponekad doživi udarce, ali ne zaustavljajte se nikada. Ako vam pomaže, izrecite molitvu, nadajte se boljem. Ne dopustite da vas zaokupe problemi nastali za životnih borbi...

Pokušajte ih nadići i rješiti.

Pokupite komadiće svog nadanja, ponovno ih složite i počnite ispočetka! Kao ptice!

Nije važno što će se dogoditi! Ne odustajte nego samo idite naprijed. Život je stalna borba, ali vrijedi truda prihvatiti ga!

I nemojte nikada prestati pjevati! :)




zamakdushe @ 08:39 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 2, 2011
"Potrebno je da duša ima stalnu želju nasljedovati Krista u svakom svom djelu, poistovjećujući se s Njegovim primjerima, koje razmatra da bi ih znala slijediti i ponašati se u svakom trenutku onako kako bi se On ponašao."



zamakdushe @ 09:15 |Komentiraj | Komentari: 0
Mali Isus
Arhiva
« » svi 2011
Brojač posjeta
150023
Index.hr
Nema zapisa.