On je živ!
Marija i Isus
Nema zapisa.
Blog - svibanj 2012
četvrtak, svibanj 31, 2012

Marijo, Majko! Zazivaj je glasno, glasno! Tvoja će te sveta Majka čuti, vidjeti ako si u pogibelji, i pružiti, milošću svojega Sina, svoju majčinsku pomoć i nježnost prepunu ljubavi: tako ćeš zadobiti snage za novu borbu.

zamakdushe @ 20:14 |Komentiraj | Komentari: 0



Pravom Isusovu čovještvu pripada i to da može biti iskušavan. U Isusu Krstu nemamo takva Otkupitelja "koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavan svime, osim grijehom" (Heb 4,15).

Svakoga dana... kršćanin mora biti istu bitku koju je Krist izdržao u Judejskoj pustinji, gdje ga je Sotona kušao četrdeset dana... Radi se o duhovnoj borbi protiv grijeha i konačno protiv samoga Sotone. To je borba u koju je uključena čitava osoba i koja zahtjeva trajnu budnost. BENEDIKT XVI.

zamakdushe @ 20:13 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, svibanj 30, 2012

Ne ćeš biti vođa, ako u mnoštvu vidiš samo podnožak, da dohvatiš visinu. -Bit ćeš vođa, ako stremiš k spasenju svih duša. Ne možeš živjeti leđima okrenut prema mnoštvu: trebaš težiti za tim, da to mnoštvo učiniš sretnim.

sv.Josemaria


zamakdushe @ 10:35 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, svibanj 29, 2012



Živjeti iz Duha Svetoga znači živjeti iz vjere, nade i ljubavi,
dopustiti Božji zagrljaj, da On od početka obnovi naše
srce i oblikuje ga na svoj način. Zreli, duboki i jaki kršćanski
život ne može se improvizirati, jer je on plod rasta milosti
Božje u čovjeku. Djela apostolska opisuju život kršćanske
prazajednice jednom tako kratkom i tako jezgrenom rečenicom:
Oni su bili postojani u apostolskoj nauci, zajedničkom
životu, lomljenju kruha i molitvama
(Dj 2,42).


Ta nauka vrijedi za sve kršćne, jer smo mi svi u istoj
mjeri pozvani na svetost. Nema kršćana druge klase, koji bi
bili obvezani na neki razvodnjeni oblik življenja Evanđelja;
svi smo mi primili isto krštenje, a među različitim darovima
milosti i ljudskim životnim okolnostima jedan Duh dijeli božanske darove, jedna je vjera, jedna nada, jedna ljubav
(usp. 1 Kor 12,4-6 i 13,1-13).

Stoga možemo Apostolovo pitanje shvatiti kao nama
upućeno i možemo ga uzeti kao poticaj za osobno i neposredno
ophođenje s Bogom: Ne znate li da ste hram Božji i
da Duh Božji prebiva u vama?
(1 Kor 3,16). Nažalost, Duh

je Sveti za neke kršćane Veliki Neznanac: ime koje se izgovori
ali nije Netko – jedna od tri Osobe jedinog Boga -, s kojom
se razgovara i iz koje se živi. Ono što nedostaje jest
uobičajeno ophođenje s Njim u jednostavnosti i povjerenju,
onako kako nas to Crkva uči po liturgiji. Tada ćemo Gospodina
bolje upoznati i bit ćemo svjesni onoga što znači taj neizreciv
dar zvati se kršćaninom; tada ćemo naslutiti svu
puninu i istinu onog pobobanstvenja, ono udioništvovanje u
Božjem životu o kojemu smo govorili.

zamakdushe @ 17:30 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, svibanj 27, 2012



Moćni dolazak Duha Svetoga na Duhove nije bio neki
izoliran događaj. Nema stranice u Djelima apostolskim na
kojoj se ne govori o Njemu i o njegovim djelima, koja vode
život i daju mu duha, te o promjenama prakršćanske zajednice:
On daje riječ svetom Petru (usp. Dj 4,8), jača vjeru učenika
(usp. Dj. 4,31), svojim dolaskom On potkrepljuje zov,
koji se izlio na pogane (usp. Dj 10,44-47). On šalje Savla i
Barnabu u daleke zemlje da za Kristovu nauku otvore nove
putove (usp. Dj 13,2-4). Njegova prisutnost i njegova djela
jesu iznad svega.

Duboka stvarnost koju nam ti tekstovi Svetoga pisma otkrivaju
nije samo sjećanje na prošlost, na zlatno doba Crkve,
koje je nestalo u prošlosti. Ta stvarnost unatoč bijedi i grijesima
svakoga od nas jest stvarnost Crkve i danas i za sva vremena. Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugog Branitelja koji
će ostati s vama zauvijek
(Iv 14,16), reče Gospodin svojim

učenicima. Isus Krist ispunio je svoja obećanja: uskrsnuo je,
uzašao na nebo i zajedno s vječnim Ocem šalje nam Duha
Svetoga da nas On posveti i dadne nam život.

zamakdushe @ 16:39 |Komentiraj | Komentari: 0



Ovo je svjedočanstvo dvojice hrvatskih nogometaša - Alen Guć (30) NK Dugopolje i Mijo Caktaš (20) NK Hajduk. Alen je ove sezone najbolji strijelac 2.HNL, a Mijo je novo otkriće i velika nada NK Hajduka. Ovaj intervju donosimo povodom njihovog trodnevnog boravka u samostanu Gospe Karmelske u Krku.

Kako svoju vjeru svjedočiš među suigračima?

Alen:

Pa svoju vjeru svjedočim najviše svojim životom, svojim suigračima. Kad sam krenuo prije dvi godine na zajednicu (Dobri Pastir), dosta igrača iz kluba je isto krenulo tim putem, i tako... Naravno mislim da je vjeru najbolje svjedočit životom – s onim kako živiš. Goran Granić je voditelj zajednice; s obzirom da je i on igrao u našem klubu u Dugopolju, danas je 6-7 igrača baš u zajednici.

Mijo:

U našem klubu (Hajduk) baš i nema puno takvih koji idu na zajednice, ima nas troje koji idemo, i tako uvik pričamo nešto između sebe – o nekoj vjerskoj temi pa nekim momcima bude zanimljivo, pa pitaju i eto tako njima svjedočimo. Polako počinje i njih to zanimat, a nama je drago da im možemo tu posvjedočiti.

Nosiš li na sebi neki vjerski predmet?

Alen:

Nosim blagoslovljeni križ koji sam kupio u Međugorju. Osim toga krunica.... bez krunice rijetko di idem ovako na putovanja. Kad idemo na neka gostovanja, onda neka duhovna knjiga, i molitva naravno.... to je to otprilike.

Mijo:

Ja isto tako krunicu nosim obavezno i o. Branko mi je dao Škapular – to isto nosim ima možda nekih pola godine, pa sam nedavno kupija još jedan križić – mater mi je rekla: "Okitija si se dobro..."=D


Kako usklađuješ nedjeljne utakmice i svetu misu?


Alen:

Pa evo zadnje dvi godine baš imamo domaće utakmice, igramo nediljom tako da je malo teže, ali ujutro se dignem ako je utakmica u 16h u 15h moramo bit na stadionu, moraš ručat dva tri sata prije, tako da dignem se ili u 9h ili 11h, kako kad, pa tako otiđem na misu nediljom. Kad stignem onda otiđem i preko tjedna na misu. Mislim da mi to daje jedno dodatno ohrabrenje i jedno oružje protiv ovih svjetovnih stvari s kojima se moram borit.

Mijo:

A ja eto... meni su većinom subotom utakmice, tako da mi je nedilja uvik slobodna. Većinom ujutro idem na misu – ili u 8h ili u 10.45h. Nastojim da odem ujutro da budem na ručku sa svojima. Ako je utakmica naporna ili je neki dugačak put, onda odem popodne.




Smatraš li da bi tvojoj ekipi dobro došla pomoć svećenika, poneka duhovna obnova i sl. prije nekih bitnih utakmica, na početku ili na kraju sezone?


Alen:

Pa sigurno da smatram, pogotovo sad kad sam malo dublje uša u vjeru; da je to - barem meni – jedan način za lakše nosit se s problemima – ne samo u nogometu nego i u životu općenito. I eto baš sam razmišlja par puta kako bi bilo dobro da dođe svećenik i da blagoslovi ekipu i stadion, ali malo je to teško zato šta ima tu momaka koji ne samo šta nisu dublje ušli u vjeru nego nisu još ni upoznali Boga. Dosta njih živi u neznanju i ne znaju koliko to znači čovjeku, ne samo u nogometu nego i u životu. Kolliko je lakše s Bogom ić i baš jedan uteg padne s tebe kad se znaš borit protiv nekih stvari, al eto, naravno da bi volija da dođe svećenik da je tu jedno ohrabrenje i da nam da blagoslov i sigurno da bi lakše bilo igrat.

Mijo:

Ja mislim da ne samo prije neke važne utakmice nego u početku sezone da bi trebalo nešto tako uvest, ali kao šta je reka Alen to je malo teže. Al eto mi na Poljudu imamo jednu malu kapelicu pa bi bilo lipo da bude uvik otvorena, da uđemo unutra i da se pomolimo. Ne trebaju sad odmah biti duhovne obnove, al eto bar ta kapelica... da tu netko nađe vremena da se pomoli.


Kako komentiraš nedavne vijesti iz UEFA-e ili FIFA-e da nogometaši ne smiju na majicama ili dr. iskazivati svoje vjersko opredjeljenje?


Alen:

Pa sigurno da je to jedan veliki minus za sve ljude, za cilo čovječanstvo a ne samo za nogomet. Nogometaša ipak gledaju milijuni gledatelja, ipak prenosi poruku – Božju poruku. Mislim da je svijet malo krenija nizbrdo pa je ovo samo još jedan dokaz. Mislim da se Bog zaboravlja i to je ono što je najteže od svega, tako da normalno da ne podržavam to s obzirom da je svjedočanstvo jedna velika stvar. Npr. ja osobno kad zabijem gol ili kad igram utakmicu, sve posvećujem Bogu. Jednostavno znam da me On tu stavija, to je posao kojim se bavim i u svakom trenutku želim Ga proslavljati. Tako da eto smatram da je to od FIFA-e jedan veliki minus.

Mijo:

Ja isto mislim da je to veliki minus. Ne znam šta su to uopće uveli. Kako malo ne gledaju kad netko zabije gol pa divlja i razbija zastavice, kad pljuje po navijačima. A oni gledaju baš to kad netko zabije gol pa slavi Boga, ne znam zašto im to ima smetat dok ovo drugo ne vide.




Koji ti je vjerski uzor među nogometašima?


Mijo:

Meni je u početku bio Kaka. Vidilo se na njemu da je prid Bogom, sve svoje utakmice posvećuje Bogu, sve svoje golove, tako da mi je on nekako najdraži u tome.

Alen:

Meni je isto tako vjerski uzor u nogometu Kaka, ali moram spomenit ovdje Gorana Granića. To je momak koji je igra cili svoj život nogomet – u Varteksu, u inozemstvu. I moram reći da sam priko nogometa i upozna njega i on mi je najveći uzor, ne samo u nogometu nego i van njega. Svojim životom on baš svjedoči vjeru.


Koji ti je omiljeni svetac?


Alen:

Meni je Majka Terezija najomiljenija. Ona je oličenje dobrote, jednostavno joj na licu vidiš dobrotu.

Mijo:

Meni je najdraži sv. Mihovil. Njega slavimo baš u mojoj župi u Dugopolju, bude fešta i uvik kad prođem kraj naše crkve, uvik kažem: "Sveti Mihovile, čuvaj me i brani me od ovoga zla šta vlada ovim svijetom."




Moliš li uoči utakmica?


Alen:


Uvik. To mi je jedna priprema prije utakmice, znači to mi je oružje. Prije se nisam toliko priprema prije utakmice i nisam ima te molitve toliko često, pa je sve to bila neka nervoza prije – kako će sve završit, oćemo li dobit, oću li dobro odigrat, oću li zadovljit ukuse svih tih čelnika u klubu navijača itd. Ali sada ovo zadnje vrime otkad sam upozna Boga, vidim da su sve te stvari koje su me prije mučile bile uteg na meni. Sad kad se pripremam, pripremam se molitvom krunice ili sv. Misom i jednostavno vidim da ne moram baš dobro odigrat svaki put da bi proslavija Boga. Znači možeš ti svojom lošom partijom proslavit Boga, bez obzira na sve. Znači ne moraš ti zabit gol svaki put, bitno je da ima jedan mir i da budem jedno oličenje i svjetlo Božje na terenu – da budeš primjer drugima.

Mijo:

Ja isto tako prije nisam uopće ono tako se priprema niti sam razmišlja o tome. Tako kad bi došla utakmica – stalno neki strahovi, bojao bi se, ne bi bio opušten... pritisak baš veliki. I tako kad sam krenija na zajednicu počeo sam se raspitivati kako se osloboditi toga. Sad dva-tri dana prije utakmice izmolim krunicu, otiđem na Misu i kad dođe utakmica predam sve to Bogu u ruke, pa šta bude. Tada bi osjetio neki mir, uopće nije bilo straha. To je sve bilo ovo otkad sam doša u Hajduk i otad sam čak počeo davat golove i bolje igrat – strah je nestao.

zamakdushe @ 16:07 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare

Sveti Pavao, naime, piše Korinćanima: Milosni su darovi različiti, ali je isti Duh. Različite su i službe, ali je isti Gospodin. Različiti su i učinci, ali je isti Bog koji čini sve u svima. Duh Sveti nas potiče da s Kristom i u Kristu molimo Abba! Oče!, uključuje nas u veliki mozaik Božje obitelji u kojem svatko ima mjesto i važnu ulogu, sjedinjen s cjelinom. I s Marijom, Majkom Sina Božjega, učimo moliti Oče. Vrijeme se ispunilo u trenutku Marijina 'Neka mi bude po riječi tvojoj', njezina prihvaćanja Božje volje: evo službenice tvoje.

Benedikt XVI.


zamakdushe @ 10:50 |Komentiraj | Komentari: 0


Svakom riječju Očenaša častimo Božja savršenstva. Nazivajući ga Oče štujemo njegovu plodnost: “Oče, ti vječno rađaš Sina koji je Bog kao i Ti, vječan, istobitan s tobom, iste moći, iste dobrote, iste mudrosti s Tobom. Oče i Sine, ljubeći se nadišete Duha Svetoga koji je Bog kao i Vi. Vi, tri Božanske osobe dostojne klanjanja, vi ste samo jedan Bog.” Oče naš. Oče ljudi po stvaranju, uzdržavanju i otkupljenju, milosrdni Oče grješnika, Oče prijatelju pravednih, veličanstveni Oče svetih.
Koji jesi. Ovim riječima divimo se beskonačnosti, veličini, slavi i savršenstvu biti Boga, koji se uistinu naziva Onaj koji jest. Jest onaj koji bitno, nužno i vječno postoji. Biće svih bića; uzrok svih bića, koji u sebi eminentno sadrži savršenstva svih ostalih bića. On je svugdje po svojoj biti, prisutnosti i moći, bez da ga to ograničava. Štujemo njegovu uzvišenost, slavu i veličanstvo riječima: koji jesi na nebesima, to jest kao onaj koji sjedi na prijestolju, usredotočen na ispunjenje pravde nad svim ljudima.
Moleći da se sveti ime njegovo, klanjamo se njegovoj svetosti. Tražeći dođi kraljevstvo tvoje prepoznajemo njegovo kraljevanje nad svakim stvorenjem i pravednost njegovog zakona želeći tako da ga ljudi slušaju tu na zemlji kao što ga Anđeli slušaju na nebu. Moleći ga da nam dade kruh svagdanji, vjerujemo u njegovu Providnost. Tražeći ga da nam oprosti grijehe, zazivamo njegovo milosrđe. Pokorno ga moleći da nas ne pusti da padnemo u napast, utječemo se njegovoj moći. I nadajući se da će nas izbaviti od zla, uzdamo se u njegovu dobrotu.
Sin Božji je uvijek proslavljao Oca u svojim djelima, došao je na svijet da bi ga ljudi slavili, naučio ih je kako da ga štuju ovom molitvom koju je on s radošću naučavao. Zato je trebamo često i pažljivo moliti u istom Duhu u kojem ju je On sročio.

zamakdushe @ 10:45 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, svibanj 25, 2012

Molitva Kristova duha u nama i naša molitva u Njemu nije samo osobni nego je čin cijele Crkve. Kad se obraćamo Ocu, nismo sami, nego molimo s Crkvom, dio smo velike simfonije koju svekolika kršćanska zajednica uzdiže Bogu. Svaki put, dakle, kad se Bogu obraćamo i velimo Abba! Oče! cijela se Crkva moli, a to se odražava u bogatstvu darova, služba, i zadaća koje obavljamo u Crkvi.

Benedikt XVI.


zamakdushe @ 20:00 |Komentiraj | Komentari: 0

Duh Sveti, veliki učitelj molitve, uči nas da se Bogu obraćamo kao njegova djeca, zazivajući ga Abba –Oče. Isus je tako činio u najdramatičnijem trenutku svojega zemaljskog života. On nikada nije izgubio pouzdanje u Oca nego mu se uvijek kao ljubljeni sin obraćao. U Getsemanskom vrtu, kad je osjetio tjeskobu smrti, molio je: Abba – Oče! Tebi je sve moguće udalji ovaj kalež od mene. Ali ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš.

Današnji čovjek ne osjeća ljepotu, veličinu i duboku utjehu u riječi Oče, kojom se možemo u molitvi obratiti Bogu, jer očev lik nije dovoljno nazočan i pozitivan u svakodnevnome životu. Očeva odsutnost u životu djeteta veliki je problem našega doba, stoga teško možemo shvatiti Božje očinstvo. Od Isusa, njegovog sinovskog odnosa s Bogom, možemo naučiti što zapravo znači „otac“. Isus objavljuje istinsku narav Oca: On je Ljubav, a mi po svojoj sinovskoj molitvi ulazimo u ljubav koja čisti naše želje i ponašanja staroga čovjeka

Benedikt XVI.

zamakdushe @ 10:25 |Komentiraj | Komentari: 0



Krstiti znači uroniti. Svojim se je krštenjem Isus uronio u grešnu povijest čitava čovječanstva. Tako je učinio znak. Kako bi nas otkupio od grijeha, Isus će jednoga dana biti uronjen u smrt, ali će snagom svojega Oca biti ponovno probuđen na život.

Grešnici – vojnici, bludnice, carinici – dolazili su proroku Ivanu Krstitelju tražeći "krštenje obraćenja za oproštenje grijeha" (Lk 3,3). Isusu zaista nije trebalo takvo krštenje jer je bio bez grijeha. To što se podvrgnuo takvu krštenju govori dvoje: Isus na sebe uzima naše grijehe; Isus svoje krštenje razumije kao predoznačenje svoje muke i uskrsnuća. Na taj se znak njegove spremnosti da za nas umre otvara nebo: "Ti si Sin moj, Ljubljeni!" (Lk 3,22b).

Između grešnika i pravednika postoji zajedništvo, jer inače uopće ne bi bilo pravednika. GERTRUD VON LE FORT (1876.-1971., njemačka književnica)

zamakdushe @ 10:20 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, svibanj 24, 2012



Ostati pasivan ne bi bilo ispravno, jer Gospodin izričito izjavljuje: Trgujte time dok se ja ne vratim (Lk 19,13). Čekajući na Gospodinov povratak, na to da On dođe i zaposjedne svoje Kraljevstvo, ne možemo skrstiti ruke. Širenje kraljevstva Božjega nije isključivo službeni nalog onih pripadnika Crkve koji reprezentiraju Krista, zato jer su oni od Njega primili posvećenu moć. Vos autem estis corpus Christi (1 Kor 12,27) – I vi ste Tijelo Kristovo, kazuje nam Apostol uz konkretan nalog da trgujemo do kraja.

Mnogo toga ostaje još učiniti. Možda zbog toga što se
dvadeset stoljeća nije ništa događalo? Ne, mnogo se toga
zbilo u tih dvadeset stoljeća. Takvim naglim osuđivanjem
mnogi omalovažavaju rad prijašnjih naraštaja, a to mi se ne
čini nepristrano ni časno. U ove dvije tisuće godina mnogo
je toga urađeno, često i veoma dobro. Naravno, nije prošlo
bez grešaka i udaraca, a nije kao ni danas manjkalo ni straha
ni bojazni, ali nije izostala ni hrabrost ni plemenitost. No
ljudska se obitelj neprestano obnavlja i tako svaka generacija
iznova mora nastojati pomagati čovjeku da otkrije
veličinu svoga poziva kao dijete Božje i da duboko upije zapovijed
ljubavi prema našem Stvoritelju i prema bližnjemu.

Nikada ne govorim o politici. Ne mislim na to da kršćani
na zemlji trebaju neku političko-religioznu struju; bila bi to
ludost; čak i onda kad bi čovjek imao dobru namjeru da sve
ljudske djelatnosti prožme Kristovim duhom. To je ljudsko
srce, koje bilo kome pripada, koje treba da se prinese Bogu.
Potrudimo se da sa svakim kršćaninom govorimo tako da on
shvati kako da on, ondje gdje se nalazi, svoju vjeru, koju
ispovijeda, potvrdi riječju i primjerom u konkretnoj situaciji,
koja ne ovisi samo o njegovu položaju u Crkvi i u društvu,
već i o učincima promijenjivih povijesnih prilika.

Kršćanin živi u svijetu i posjeduje puno pravo, jer je on
čovjek. Ako dopusti da u njegovu srcu stanuje Krist, da u
njemu vlada Krist, onda će sva njegova ljudska djelatnost
biti obilježena otkupljujućim djelovanjem Gospodinovim.
Sporedno je onda da li tu djelatnost svrstavamo među one vi-
soke ili niske, jer što u ljudskim očima vrijedi kao visoko,
može pred Bogom biti veoma nisko, a što mi nazivamo sitno
ili skromno, može se u kršćanskom smislu nalaziti na visini
svetosti i služenja.

zamakdushe @ 20:11 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, svibanj 23, 2012

"Bog se pokazuje na različite načine, i u životu svakoga od nas. No, da bismo mogli prepoznati njegovu prisutnost, potrebno je da mu se približimo svjesni svoje bijede i s dubokim poštovanjem. Inače sami sebe činimo nesposobnima za susret s njime i za ulazak s njime u zajedništvo."

Benedikt XVI.


zamakdushe @ 20:04 |Komentiraj | Komentari: 0



Isus je htio s nama podijeliti običan život i tako posvetiti našu svakodnevnicu.

Isusa su kao dijete roditelji s ljubavlju i pažnjom primili i odgajali. Tako je on "rastao u dobi, mudrosti i milosti kod Boga i ljudi" (Lk 2,52); živio je u jednomu židovskom selu i sudjelovao u bogoštovlju; izučio je stolarski zanat i njim se bavio. Bog se u Isusu htio roditi u ljudskoj obitelji i u njoj rasti te je tako učinio da obitelj bude Božje boravište i prauzor zajedništva u kojemu se međusobno pomaže.

Djeca u obitelji uče ljubiti jer su besplatno ljubljena, uče druge osobe poštivati jer su sama poštovana, uče upoznati Božje lice jer je njegovo prvo očitovanje u ocu i majci, koji im daruju svu svoju pažnju. Kongregacija za nauk vjere

zamakdushe @ 20:01 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, svibanj 21, 2012

"Krunica je veoma uspješna za one koji kao oružje primjenjuju razum i učenje. Budući da ta prividna monotonija, kojom djeca mole svoju Majku, u zazivanju Gospe uništava svaki zametak taštine i oholosti."

sv. Josemaria Escriva


zamakdushe @ 17:24 |Komentiraj | Komentari: 0


Možemo zvati sretnim onoga tko moli molitvu koju je Gospodin naučio razmišljajući pažljivo o svakoj riječi. Tu će naći sve ono što mu je potrebno i sve što treba željeti. Ovom čudesnom molitvom, prije svega, zarobljavamo Božje Srce zazivajući ga imenom Oče.


Oče naš. Najnježniji od svih očeva, svemoguć u stvaranju, čudesan u uzdržavanju, preljubazan u svojoj Providnosti, uvijek dobar, dapače beskrajno dobar u Otkupljenju! Bog je naš Otac a mi smo svi braća, raj je naša domovina i naša baština. Zar nije dosta samo to da ljubimo Boga i bližnjega i oslobodimo se svih navezanosti na zemlju? Ljubimo, dakle, jednoga Oca i ponavljajmo mu na tisuće puta: Oče nas koji jesi na nebesima. Ti koji ispunjaš zemlju beskonačnošću svoje biti, ti koji si svugdje prisutan; ti koji si u Svecima po svojoj slavi, u osuđenicima po svojoj pravednosti, u pravednicima po svojoj milosti, u grješnicima po svojoj ustrajnoj strpljivosti, učini da se uvijek sjećamo svog nebeskog porijekla, da živimo kao tvoji pravi sinovi i da uvijek sve naše goruće želje budu prema tebi usmjerene.


Sveti se ime tvoje. Ime Gospodnje je sveto i strašno - reče kralj prorok - i nebo odzvanja od neprestane slave serafina kojom slave svetost Gospodina Boga nad vojskama– kliknu Izaija. S tim riječima tražimo da ga cijela zemlja upozna te da se klanja otajstvima tako velikog i svetog Boga; da On bude upoznat, da ga ljube i da mu se klanjaju bezbožnici, Turci, Hebreji, pogani i svi nevjernici; da mu svi ljudi služe i slave ga živom vjerom, čvrstom nadom i žarkom ljubavlju odričući se svakoga grijeha. Jednom riječi, tražimo da svi ljudi budu sveti jer je i on Svet.


Dođi kraljevstvo tvoje. Kraljuj, o Gospodine, u našim dušama, svojom milošću u ovome životu, kako bismo zaslužili kraljevati s tobom poslije smrti, u tvome kraljevstvu koje je najviša i vječna sreća u koju vjerujemo, kojoj se nadamo i koju iščekujemo: sreća koju nam je Očeva dobrota obećala, koju su nam zasluge Sina Božjega omogućile, i koju nam Duh Sveti po svome svjetlu objavljuje.


Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Ništa naravno ne izmiče promislima Božje providnosti, koja je sve predvidjela i sve uredila još prije nego li se nešto dogodi. Ni jedna zapreka ne može je spriječiti u ostvarenju cilja koji je odredila. Zato kada tražimo od Boga da vrši svoju volju, nemojmo se bojati, kaže Tertulian, da se netko može uspješno usprotiviti ostvarenju njegovih planova, ali ponizno prihvatimo sve ono što je on htio providonosno za nas pripraviti. A mi molimo da vršimo uvijek i u svemu njegovu presvetu volju, koju spoznajemo po zapovijedima, s istom spremnošću, ljubavlju i ustrajnošću kojom ga Anđeli i sveci slušaju u nebu.


Kruh naš svagdašnji daj nam danas. Isus Krist nas uči tražiti od Boga ono što nam je u životu potrebno za dušu i tijelo. Ovim riječima ponizno ispovijedamo našu bijedu i iskazujemo čast Božjoj Providnosti, izjavljujući da očekujemo od njegove dobrote sva vremenska dobra. Riječju kruh tražimo od Boga ono što je neophodno za život; suvišno je isključeno iz te prošnje. Taj kruh tražimo danas, tj. ograničavamo svaku našu brigu na tekući dan, s pouzdanjem u Boga za sutradan. Tražeći kruh svagdašnji mi ispovijedamo našu trajnu potrebu Božje zašite i pomoći.


Otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim. Naši grijesi, kažu sv.Augustin i Tertulian - jesu naši dugovi koje imamo kod Boga, dugovi za koje njegova pravednost zahtijeva da budu isplaćeni do zadnjeg novčića. Svi mi imamo ove žalosne dugove. Ali usprkos našim brojnim grijesima, približimo mu se s povjerenjem i kažimo mu iskrenim kajanjem: “Oče naš, koji jesi na nebesima, oprosti grijehe našeg srca i naših ustiju, grijehe naših djela i propusta, koji nas čine neizmjerno krivima u očima tvoje pravde. Da, oprosti ih zato što i mi, sinovi jednoga tako blagoga i milosrdnog Oca, opraštamo iz poslušnosti i ljubavi onima koji su nas uvrijedili.”


I ne uvedi nas u napast nego izbavi nas od zla. I nemoj dozvoliti da zbog svoje nevjernosti tvojim milostima podlegnemo napastima svijeta i tijela. Nego oslobodi nas od zla koje je grijeh, od zemaljskih muka, i od vječne muke koju smo zaslužili.


Amen. Izraz je to vrlo utješan jer je – kaže Sveti Jeronim – kao pečat stavljen od Boga našim prošnjama na završetku kako bi nas uvjerio da nas je uslišao. To je kao da nam sam Bog kaže: “Amen! Neka vam bude po vašim prošnjama. Ja sam ih uslišao.” To je značenje riječi Amen.

zamakdushe @ 17:19 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, svibanj 20, 2012

"Kad čovjek promatra bajkovite livade, šume i planinske vrhunce, dolazi mu spontana želja da zahvali Bogu na tim njegovim djelima. Divljenje ljepoti prirode pretvara se u molitvu."

zamakdushe @ 20:04 |Komentiraj | Komentari: 0


zamakdushe @ 19:58 |Komentiraj | Komentari: 0

Francuski pisac Benson u jednom od svojih prvih romana donosi izvanredno tumačenje krunice. Stara učiteljica, sestra Margaret, objašnjava molitvu krunice svojoj mladoj protestantskoj učenici Izabeli. Djevojka je pita: «Zar može biti dobra molitva u kojoj se stalno ponavlja jedno te isto?»

Redovnica je na tren zašutjela a onda odgovorila: «Prošlog tjedna vidjela sam gospođu Martin sa svojom djevojčicom u naručju. Mala je obujmila majku rukama oko vrata i svaki puta kad bi je mati zanjihala ponavljala bi jedno te isto: 'mama'.»

Izabel se zamislila a onda primijetila: «To je bilo tako dok je djevojčica bila mala.» Na to je sestra podsjetila na Isusove riječi: «Ako ne budete kao djeca nećete ući u kraljevstvo nebesko» i doda: «Vidiš, moja Izabela, Bogu i Isusovoj Majci mi nismo drugo nego djeca. Ponavljati Zdravo Marijo jedan je od izvrsnih načina na koji joj možemo reći da je volimo. Prebirući po zrncima krunice i ponavljajući Oče naše i Zdravo Marije, nižemo slike iz života Isusova, razmišljamo o otajstvima spasenja stranicu po stranicu, kako bismo prepoznali i svoje mjesto u toj povijesti spasenja. Od krunice imaju koristi oni koji je razumiju. Oni zajedno s Marijom mole i razmatraju otajstva spasenja u kojima uvijek otkrivaju novost za nove situacije svojega života. I stoga se izredavši pred očima sve slike otajstva krunice, vraćaju opet na početak»

zamakdushe @ 19:51 |Komentiraj | Komentari: 0


Oče naš ili Gospodnja molitva svu svoju uzvišenost ima od autora koji nije bilo kakav čovjek, nije anđeo, već je Kralj Anđela i ljudi Isus Krist. “Bilo je potrebno - kaže sveti Ciprian - da onaj koji je došao kao Spasitelj koji nam daruje život milosti, da nas i kao nebeski Učitelj pouči kako moliti.” Mudrost božanskog Učitelja zasjala je u redoslijedu, snazi i jasnoći ove božanske molitve, koja je kratka, ali bogata u poukama, pristupačna jednostavnima dok je prepuna otajstava za učene.
Oče naš sadrži sve naše obveze prema Bogu, čine svih kreposti i molbe za sve naše potrebe duhovne i materijalne. “To je sažetak Evanđelja” - kaže Tertulian. “Nadilazi sve želje svetaca”- kaže Toma Kempenac- i ukratko sadrži sve slatke prošnje Psalama i himana; moli sve ono što nam je potrebno, na izvrstan način hvali Boga, uzdiže dušu od zemlje k nebu i sjedinjuje je s Bogom.
Sveti Ivan Krizostom kaže da tko ne moli kako je molio i naučavao božanski Učitelj, taj nije njegov učenik. Bog Otac ne voli da ga se zaziva molitvama koje je sastavila ljudska mudrost, već onom koju nas je naučio njegov Sin.


Moramo moliti sa sigurnošću da će vječni Otac uslišati našu molitvu, jer je to molitva njegova Sina koju On uvijek uslišava, i jer smo mi njegovi udovi. Bi li naime, tako dobar Otac mogao odbiti jednu dobro smišljenu prošnju koja se temelji na zaslugama tako dostojnog Sina i koju mu on upravlja? Sveti Augustin jamči da, kada dobro molimo Oče naš, zadobijemo oproštenje lakih grijeha. Pravednik pada sedam puta na dan, ali po sedam prošnji koje sadrži Oče naš on se može dići iz svojih padova i ojačati protiv svojih neprijatelja. Molitva Gospodnja je kratka i lagana kako bi nama, krhkima kakvi jesmo i podložnima mnogim nedaćama, bilo moguće pobožno i često je moliti te tako često zadobiti željenu pomoć.


Pobožne duše, koje zapostavljate molitvu koju je sastavio sam Sin Božji i zapovjedio svim vjernima da je mole, oslobodite se zablude. Vi cijenite samo molitve koje su ljudi sastavili, kao da bi čovjek, pa čak i najprosvijetljeniji, znao bolje od Isusa Krista kako trebamo moliti. Vi koji tražite u knjigama koje su ljudi napisali način kako slaviti i moliti Boga kao da se stidite koristiti molitvu koju nam je njegov Sin preporučio. Vi ste uvjereni da su molitve sadržane u knjigama za učene i bogate, dok je Krunica dobra samo za žene, djecu i narod; kao da su molitve koje čitate u njima ljepše i Bogu ugodnije od onih koje sadrži Oče naš. Zapostaviti molitvu koju Isus Krist preporučuje da bismo se služili molitvama koje je sastavio čovjek, jest opasna napast.
Mi odobravamo molitve koje su sveci napisali kako bismo potakli vjernike slaviti Boga, ali ne možemo prihvatiti da su one draže od one molitve koja je proizišla iz usta utjelovljene Mudrosti, da se ostavi izvor kako bi se išlo u potragu za potocima, da se odbaci bistra voda kako bi se pila ona mutna. Da, jer sve u svemu Krunica koja je sastavljena od Očenaša i od Zdravomarije, jest ta trajno bistra voda koja izvire iz izvora milosti, dok su ostale molitve koje se tu i tamo traže u knjigama, potočići koji iz njega proizlaze.

sv. Ljudevit Monfort

zamakdushe @ 19:45 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, svibanj 19, 2012

"Meditacija nad otajstvima krunice može biti izvrsna priprema za slavlje tih istih otajstava u liturgijskom činu i njihov trajni eho" - Papa Pavao VI

zamakdushe @ 11:11 |Komentiraj | Komentari: 0



Marija je naša majka jer nam ju je za majku dao Krist, Gospodin.

"Ženo evo ti sina... evo ti majke!" (Iv 19,26) Ove je riječi, koje je Isus s križa rekao Ivanu, Crkva oduvijek razumjela tako da je cijela Crkva povjerena Mariji. Tako je Marija i naša majka. Smijemo je tako nazivati i moliti da za nas zagovara kod Boga.

Marija je najnježnija majka ljudskog roda, ona je utočište grešnika. SV. ALFONZ LIGUORI (1696.-1787., utemeljitelj redemptorista, mistik i crkveni naučitelj)

Što Crkva više živi po Marijinu uzoru, to postaje više majčinska, to se više u njoj može preporoditi, ostvariti pomirenje. BRAT ROGER SCHULTZ (1915.-2005., utemeljitelj i prior ekumenske zajednice Taize)

zamakdushe @ 11:06 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, svibanj 18, 2012

"Krunica je sažetak cijelog Evanđelja." 

Papa Pavao VI

zamakdushe @ 08:46 |Komentiraj | Komentari: 0


Vjerovanje ili Simbol Apostola je molitva s velikim zaslugama kada ga molimo na križiću svete krunice, budući da je ono sveti sažetak kršćanskih istina. Vjera je osnova, temelj i princip svih kršćanskih kreposti, svih vječnih istina i svih molitava koje su Bogu mile. Onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati (Heb 11,6): tko se približi Bogu u molitvi mora započeti činom vjere; što će imati više vjere to će njegova molitva biti plodonosnija i zaslužnija za njega i slavnija za Boga.
Neću se zaustaviti na objašnjenjima članaka Apostolskog Vjerovanja. Ali ne mogu a da ne ustvrdim da prve tri riječi: Vjerujem u Boga - koje sadrže čine triju teoloških kreposti, vjere, ufanja i ljubavi - imaju čudnovatu učinkovitost u posvećenju duša i pobjedi nad đavlima. Mnogi su sveci ovom ispoviješću vjere za života i na samrti pobijedili napasti, pogotovo one protiv vjere, ufanja i ljubavi! One su zadnje riječi koje je sveti Petar mučenik napisao, kako je bolje mogao, prstom po pijesku kada je, nakon što ga je neki krivovjernik udario sabljom po glavi, umirao.
Vjera je jedini ključ koji nas uvodi u razumijevanje otajstava Isusa i Marije koji se nalaze u svetoj Krunici. Zato treba na početku moliti Vjerovanje s velikom pažnjom i pobožnosti, jer što je življa i jača naša vjera to ćemo zadobiti više zasluga moleći svetu Krunicu. Ta vjera mora biti gorljiva i prožeta ljubavlju: drugim riječima, da bi se dobro molilo svetu Krunicu treba biti u Božjoj milosti ili barem biti odlučni da je ponovo zadobijemo. Ta vjera treba biti jaka i postojana, to jest u molitvi svete Krunice ne smijemo tražiti samo osjetnu slast i duhovnu utjehu. Znači, ne smijemo je napustiti kada nas muče tolike nenamjerne rastresenosti ili neka čudna odbojnost u duši ili neka mučna dosada ili produžena obamrlost u tijelu. Da bi se dobro molila sveta Krunica nisu potrebne duhovne slasti, utjehe, zanosi, uzdisaji, suze. Niti se traži stalna sabranost mašte. Dovoljne su čista vjera i isprava nakana. Dovoljna je sama vjera!

sv. Ljudevit Montfort


zamakdushe @ 08:39 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, svibanj 17, 2012

"Krunica je bičevanje đavla."

Papa Hadrijan VI

zamakdushe @ 08:44 |Komentiraj | Komentari: 0


Marija je bila mnogo više od pasivna Božjega oruđa. Njezinim aktivnim pristankom ostvarilo se Božje utjelovljenje.

Anđelu, koji joj je navijestio da će roditi "Sina Svevišnjega", Marija je odgovorila: "Neka mi bude po tvojoj riječi" (Lk 1,38). Tako je ljudsko otkupljenje započelo s Božjim pitanjem i slobodnim odgovorom jednoga čovjeka – i jednom trudnoćom, prije nego što su se Marija i Josip oženili. Tako neobičnim putem Marija je za nas postala "vrata spasenja".

Marijin odgovor... je najpresudnija riječ u povijesti. REINHOLD SCHNEIDER (1903.-1958., njemački književnik)

zamakdushe @ 07:56 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, svibanj 16, 2012

"Ne ustručavamo se posvjedočiti kako polažemo veliku nadu u svetu krunicu za ozdravljenje od zla naših vremena."

Papa Pio XII

zamakdushe @ 08:48 |Komentiraj | Komentari: 0



Postoji još toliko drugih oblika marijanskog štovanja,
koja ovdje nećemo nabrajati. U životu baš svakoga kršćanina
ne moraju svi oni zauzeti mjesto – jer rasti u duhovnom
životu ne znači nagomilavati pobožnosti i nije na neki način
pokazao svoju ljubav prema Mariji.

Tko pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji smatra
zastarjelima, pokazuje time da je izgubio dublji smisao
kršćanstva i da je zaboravio na izvor iz kojega je proizašao:
na vjeru u spasonosnu volju Boga Oca, na ljubav prema
Bogu Sinu, koji je uistinu postao čovjek i koji je rođen iz jedne
žene, te na pouzdanje u Boga Duha Svetoga koji nas posvećuje svojom milošću. Bog je onaj koji nam je dao Mariju i mi nemamo prava da je od sebe odbacimo; dapače, mi se Njoj moramo utjecati u ljubavi i u djetinjoj radosti.

zamakdushe @ 08:46 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, svibanj 15, 2012

"Nema sigurnijeg puta da se zazove Božji blagoslov na obitelj od svakodnevnog moljenja krunice"

Papa Pio XII

zamakdushe @ 14:44 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 14, 2012

"Među svim pobožnostima odobrenim od Crkve niti jedna nije bila povlaštena tako mnogobrojnim čudima kao pobožnost svete krunice" 

Papa Pio IX

zamakdushe @ 20:43 |Komentiraj | Komentari: 0



Crkva vjeruje "da je Blažena Djevica Marija, od prvoga trenutka svojega začeća, jedinstvenom milošću i povlasticom svemogućega Boga, u predviđanju zasluga Isusa Krista, Spasitelja ljudskoga roda, bila očuvana od svake ljage istočnoga grijeha" (Dogma iz 1854.g.)

Vjera u "bezgrešno začeće" postoji od početka Crkve. Taj pojam danas mnogi krivo razumiju. On želi reći da je Bog Mariju sačuvao od istočnoga grijeha, i to od početka. To nije izričaj o Isusovu začeću u Marijinu tijelu. Još manje je obezvređivanje spolnosti u kršćanstvu, kao da bi se muž i žena "okaljali" pri začeću djeteta.

Godine 1858. Blažena Djevica Marija ukazala se sv. Bernardici Soubirous i predstavila joj se kao "Bezgrešno Začeće".

zamakdushe @ 20:40 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare

Ne. Tko Mariju naziva Majkom Božjom, time ispovijeda da je njezin Sin Bog.

Kada se u ranom kršćanstvu raspravljalo o tome tko je Isus, naslov Theotokos – Bogorodica postao je znak raspoznavanja pravovjerna tumačenja Svetog Pisma. Marija nije rodila samo jednog čovjeka koji je nakon rođenja "postao" Bogom, nego je njezino dijete već u utrobi bilo pravi Sin Božji. Kod ovoga pitanja ne radi se o Mariji, nego je ponovno u pitanju je li Isus istodobno pravi čovjek i pravi Bog.

Tko dokida vjeru u Majku Božju, dokida vjeru u Sina Božjega i Boga Oca. LUDWIG FEUERBACH (1804.-1872., ateistički filozof, u Bit kršćanstva)

zamakdushe @ 20:39 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare

Ne. Isus je jedini tjelesni Sin Marijin.

Već se je u ranoj Crkvi priznavalo Marijino trajno djevičanstvo, koje isključuje Isusovu tjelesnu braću i sestre. U aramejskom jeziku, koji je bio Isusov materinski jezik, samo je jedna riječ za braću i sestre, rođake i rodice. Gdje se u evanđelju govori o Isusovoj braći i sestrama (kao u Mk 3,31-35), radi se o Isusovoj bliskoj rodbini.

zamakdushe @ 20:38 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 13, 2012

"Ne ubij" odnosi se na: "Ne ubij nevinoga, ne ubij nevinoga u ratu, nevinoga u miru, nevinoga u majčinoj utrobi, nevinoga u posljednjoj bolesti, ne ubij nevinoga nikada i ni u kojem slučaju."

bl.Ivan Pavao II.

zamakdushe @ 09:52 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare



Na tisuće načina, ali uvijek s tankoćutnošću i s pouzdanjem; s
tankoćutnošću koja se spontano očituje, svaki put drukčije i
sukladno situaciji, ali koja nikada nije ograničena samo na
vanjski oblik: srdačni izrazi zajedničke pripadnosti, svakodnevne
sitnice koje su djetetu potrebne sa strane njegove majke, i koje majci veoma nedostaju, kad tu i tamo izostanu: poljubac, nježnost pri odlasku i dolasku kući, mali dar, nekoliko
srdačnih riječi.

I u našem odnosu prema našoj Majci Nebeskoj postoje
također takve djetinje naklonosti u susretu s Njom. Mnogi se
kršćani drže starog običaja da nose škapular; neki imaju naviku
da pozdrave slike Majke Božje koje se susreću u kršćanskim kućama ili na ulicama tolikih gradova – riječi čak nisu potrebne, dovoljna je kratka misao; neki mole krunicu, tu divnu molitvu, kod koje se duša ne umara što govori uvijek iste riječi, kao što se ne umaraju pravi zaljubljenici, i u kojoj znaju oživjeti središnji trenuci života Gospodinova; ili se Mariji posveti određeni dan u tjednu – upravo ovaj na koji smo se danas okupili: subota – da joj se izrazi zahvalnost razmišljanjem na poseban način o njezinu materinstvu.

sv. Josemaria Escriva

zamakdushe @ 09:45 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, svibanj 12, 2012

Milosrđe Božje nije napustilo ljudski rod. Jedan Čovjek i jedna Žena postali su izvor svakog dobra. Taj Čovjek, iako smrtan, jest Riječ Očeva, koja u punini vremena preuze ljudsko tijelo. Ova Žena, koja mu posta prava Majka, posjedovala je djevičansku čistoću u svem njezinom sjaju.

sv. Leopold Mandić


zamakdushe @ 19:37 |Komentiraj | Komentari: 0


Sv. Leopold Mandić svetac je po kojemu je uskrsli Isus činio brojna čudesna djela. Crkva mu slavi spomendan 12. svibnja. Taj je svetac većinu života proveo u Padovi kao ispovjednik. Rano ujutro odslužio bi misu, a onda bi otišao u svoju sobicu u kojoj je ispovijedao. Tamo je ispovijedajući ostao gotovo cijeli dan. I tako četrdesetak godina. Kad ne bi bilo nikoga za ispovijed molio bi. Molio je, zapravo, bez prestanka. Znalo se dogoditi da dok bi s nekim razgovarao i samo nekoliko minuta ne bi mislio na Boga, već bi se pokajao i otrčao pred svetohranište, kajući se i moleći Gospodina da mu oprosti što nekoliko minuta nije mislio na Njega. Bio je, kao i svi sveci, čovjek molitve. Ljude je poticao na molitvu govoreći: "Božja su obećanja vezana uz naše molitve. Tako je odredio Gospodin. Sve možemo dobiti od njega, ali uvijek posredstvom molitve."
Otac Leopold je ispovijedao 10 ili 12 sati dnevno, a sam se ispovijedao svakoga dana. Nije se umarao od ispovijedanja i nikada nije niti jednoga pokornika otjerao zato što je došao u nezgodan čas. Imao je dar pronicanja u srce. Svjetlo koje mu je Bog dao otkrivalo bi mu duhovno stanje pokornika. O patnjama i grijesima pokornika ne da je mogao sam govoriti, već je iz njihovih duša čitao kao iz otvorene knjige. Znao je pokornika već na početku prekinuti govoreći: "Dosta je, sve znam, razumio sam." Jedan pokornik je na ispovijedi insistirao da on sam govori o svojim grijesima, iako ga je otac Leopold gotovo odmah prekinuo riječima: "Sve znam, ne trebate ništa više govoriti." I kako je pokornik insistirao, otac Leopold mu reče da će mu on kazati sve što je učinio. Tako je iznio sve zbog čega se pokornik optuživao, čak i neke sitnice kojih se on više nije sjećao, i rekao mu je: "Vidite, sve mi je bilo poznato. Naučite se vjerovati ispovjedniku."

Mnogi su ljudi iz raznih staleža dolazili ocu Leopoldu po savjet, jer je posjedovao dar mudrosti i savjeta. A on, službenik Božji, bio je toliko blizak Bogu i toliko siguran da govori u Božje ime, da nakon što je dao savjet nije više dozvolio ponovno ispitivanje i ponavljanje onog što je rekao. Znao je ponovno ispitivanje odlučno prekinuti riječima: "Tko je govorio? Govorio je Bog! Dosta!"
Zanimljiv se događaj zbio jednog dana kad je u blizini crkve pokraj sveca prošao jedan čovjek kojega otac Leopold do tada nikada nije vidio. Taj čovjek više od 40 godina nije bio u crkvi, te se loše izražavao o crkvi i o svećenicima. Otac Leopold ga je uporno gledao pa mu je čovjek pristupio jer je pomislio da ga ovaj želi nešto važ¬no pitati. A otac Leopold mu je rekao: "Želim da odmah pođete sa mnom u crkvu!" I zaista čovjek je pošao s njim u crkvu, a otac Leopold ga je ispovjedio. I od tada on je postao kršćanin, i svima je pričao o "čudesnom" pogledu oca Leopolda. Ovaj je svetac mnogima pomogao i nakon svoje smrti uslišavajući njihove molbe kojima su mu se preporučili, najčešće da bi ozdravili. Jedno ozdravljenje koje se zaista smije nazvati čudom, dogodilo se 1977. godine, jednoj srčanoj bolesnici kojoj je radi začepljenja krvnih žila u lijevoj nozi došlo do smrtonosne gangrene. Liječnici su odlučili hitno amputirati nogu, znatno iznad koljena, da bi joj spasili život. Ona je zatražila da se zahvat odgodi do sljedećeg jutra i u molitvi se povjerila ocu Leopoldu. Na bolesnoj je nozi držala sličicu oca Leopolda s njegovim moćima i usrdno molila. Kad je bolničarka na nekoliko trenutaka izašla iz sobe, žena je u viđenju ugledala oca Leopolda kako prilazi njenom krevetu i govori da će joj noga biti spašena. Bolovi su naglo nestali i već dok se bolničarka vratila, za samo nekoliko trenutaka, noga je bila prirodne boje i topla. Dogodilo se čudesno ozdravljenje.

Što je ljudima nemoguće, Bogu je moguće. Naša vjera je pobjeda što pobjedi svijet i patnje svijeta. Jer sve što je od Boga rođeno pobjeđuje svijet" (1 Iv 5, 4).

zamakdushe @ 19:35 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, svibanj 11, 2012

"Krunica je moja najdraža molitva. Divna, krasna molitva! Divna u svojoj jednostavnosti! Divna u svojoj dubini!"

Ivan Pavao II.


zamakdushe @ 19:37 |Komentiraj | Komentari: 0



Katolička vjera vidi u Mariji povlašteni znak ljubavi
Božje; Bog nas već sada naziva svojim prijateljima; u nama
djeluje njegova milost, ona u nama svladava grijeh i daje
nam snagu da se unatoč svojim slabostima – ta prašina smo i
bijeda – nekako ipak odrazi lice Kristovo. Nismo samo brodolomci
kojima je Bog obećao spasenje, jer to spasenje već
u nama djeluje. Naš kontakt s Bogom ne sliči onomu jednoga
slijepca, koji čezne za svjetlošću, a koji stenje pod pritiskom
tame, već onom jednoga sina, koji zna da ga Otac ljubi.

Tu srdačnost, to pouzdanje i tu sigurnost nalazimo u Mariji.
Zato nas njezino ime dira ravno u srce. Odnos prema našoj
vlastitoj majci može nam služiti kao primjer i poticaj u
ophođenju s našom Gospom, koja nosi slatko Ime Marija.
Boga moramo ljubiti istim srcem kojim ljubimo svoje roditelje,
braću i sestre, svoje rođake, svoje prijatelje ili prijateljice;
jer mi nemamo drugoga srca. I sa samim ovim srcem
trebamo biti uz Mariju.

zamakdushe @ 19:35 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, svibanj 10, 2012

Marija, Majka Božja, živjela je u svojem mjestu neuočljivo, kao svaka druga žena. Nauči od nje živjeti jednostavno i prirodno.

sv.Josemaria Escriva

zamakdushe @ 09:15 |Komentiraj | Komentari: 0


Mir je jednostavnost duha, vedrina savjesti, spokoj duše, veza ljubavi. Mir je red, sklad unutar osobe, neprestana radost koja je posljedica mirne savjesti, sveta radost srca u kojem vlada Bog. Mir je put savršenstva ili, još bolje: savršenstvo se nalazi u miru.

Demon, koji zna sve te stvari, čini sve napore da nam oduzme mir. Duša se ne smije žalostiti ni zbog čega, osim toga da uvrijedi Boga. No i u tome moramo biti vrlo razumni: valja nam žaliti zbog naših slabosti, no neka to bude mirna žalost, uvijek puna povjerenja u Božje milosrđe. Čuvajmo se onih predbacivanja i grižnje savjesti koja dolazi najčešće od neprijatelja koji nam želi oduzeti mir.

Ako nas grižnja savjesti vodi poniznosti i marljivosti u dobru, ne oduzimajući nam povjerenje u Boga, znajmo sa sigurnošću da dolazi od Boga. Ako nas, naprotiv, čini bojažljivima, nepovjerljivima, lijenima, sporima u dobru, znajmo sa sigurnošću da dolazi od demona, odbacimo je i tražimo utočište u povjerenju u Boga.

padre Pio


zamakdushe @ 09:12 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, svibanj 9, 2012

Ne ispričavaj se i ne odbijaj da budeš ispravljan od svakoga. Slušaj vedra lica i misli da ti sam Bog govori.

sv.Ivan od Križa


zamakdushe @ 19:50 |Komentiraj | Komentari: 0


Sluga:

1. Nadasve i u svemu počivat ćeš, dušo moja, uvijek u Gospodinu, jer je on vječni počinak svetaca. 

- Daj mi, preslatki i premili Isuse, počivati u tebi nad svako stvorenje, nad svaki spas i ljepotu, nad svaku slavu i čast, nad svaku moć i dostojanstvo, nad svaku znanost i umovanje, nad sve bogatstvo i umjetnost, nad svako veselje i klicanje, nad svaki dobar glas i pohvalu, nad svaku milinu i utjehu, nad svaku nadu i obećanje, nad svaku zaslugu i želju, nad sve darove i poklone koje možeš dati i pružiti, nad svaku radost i slavljenje, koje duša može shvatiti i oćutjeti, napokon nad anđele i arkanđele i nad svu vojsku nebesku, nad sve vidljivo i nevidljivo i nad sve što nisi Ti, Bože moj!

2. Jer si ti, Gospode Bože moj, najbolji od svega, ti jedini najviši, ti jedini najmoćniji od svega, ti jedini najviši, ti jedini najmoćniji, ti jedini najdovoljniji i najpuniji, ti jedini najmiliji i najutješniji, ti jedini najljepši i najljubežljiviji, ti jedini najplemenitiji i najslavniji od svega, u kome sva dobra zajedno i savršeno jesu, uvijek su bila i bit će! Zato je premalo i nedovoljno što god mi daruješ osim sebe ili što god o sebi objaviš ili obećaš, ako tebe ne vidim i potpuno ne zadobijem. Jer ne može srce moje zbilja istinski počivati niti biti posve zadovoljno, ako ne počine u tebi i ako se ne izdigne nad sve darove i svako stvorenje.

3. O premili moj zaručniče, Isuse Kriste, ljubitelju prečisti, gospodaru svega stvorenja. O kad će mi biti dozvoljeno da se sasvim bavim s tobom i vidim kako si sladak, Gospode Bože moj? Kad ću se potpuno sabrati u tebi da od ljubavi tvoje ne znam više za sebe, nego samo za tebe, iznad svakoga shvaćanja i načina, na način koji nije svima poznat? Sada pak često uzdišem i svoju nesreću bolno nosim. Jer nailazim na mnoga zla u ovoj dolini bijede koja me često smetu, ražaloste i zastiru oblakom; češće me smetaju i rastresaju, privlače i zapliću da ne mogu slobodno k tebi i da ne uživam u dragim zagrljajima s kojima uvijek raspolažu blaženi duhovi. Neka te gane moj uzdah i mnogostruka žalost na zemlji.

4. O Isuse, sjaju vječne slave, utjeho lutajuće duše, k tebi su upravljena usta moja bez glasa i govori ti moja šutnja. Dokle će još krzmati da dođe Gospodin moj? Neka dođe k meni siromašku svome i razveseli me. Neka ispruži ruku svoju i izbavi mene bijednika od svake tjeskobe. Dođi, dođi; jer bez tebe neće biti veselog ni jednog dana ni časa; jer si ti radost moja i bez tebe je prazan stol moj. Bijedan sam i na neki način utamničen i opterećen okovima dok me ne okrijepiš svjetlom svoje prisutnosti i ne povratiš mi slobodu i ne pokažeš mi ljubezno lice svoje.

5. Neka drugi traže mjesto tebe što god hoće; meni se međutim ništa ne sviđa i ništa mi se neće svidjeti nego samo ti, Bože moj, nada moja i vječni spas. Neću šutjeti, neću prestati moliti dok se ne povrati milost tvoja i dok mi ne progovoriš u nutrini.

Gospodin:

6. Evo me! Evo me kod tebe, jer si me zazvao. Tvoje suze i želja duše tvoje, tvoje poniženje i skrušenost srca sklonili su me i doveli k tebi.

Sluga:

7. I rekoh: Gospodine, zazvah te i zaželio sam te uživati, spreman prezreti sve poradi tebe. Jer ti si me prije potakao da te tražim. Budi dakle blagoslovljen, Gospode, "jer si učinio ovo dobro sluzi svojemu" prema veličini milosrđa svojega. Što ima drugo da kaže sluga tvoj pred tobom nego da se veoma ponizi pred tobom, sjećajući se uvijek vlastite opačine i niskosti? Nema naime sličnoga tebi među svim krasotama neba i zemlje. Tvoja su djela vrlo dobra, sudovi tvoji istinski i tvoja providnost upravlja sve. Neka ti dakle bude hvala i slava, o Oče Mudrosti, neka te hvale i blagoslivlju moja usta, moja duša, a istodobno i sva stvorenja



zamakdushe @ 19:45 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, svibanj 6, 2012

Ma uradio ti mnoge stvari, ako se ne naučiš odricati svoje volje i podložiti se drugome, prepuštajući skrb o sebi i o svojim stvarima, nećeš napredovati u savršenstvu.

sv.Ivan od Križa


zamakdushe @ 09:30 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare


Gospodin:

1. Sinko, sad ću te poučiti o putu mira i prave slobode.

Sluga:

2. Učini, Gospodine, kako kažeš, jer volim o tome slušati.

Gospodin:

3. Nastoj, sinko, radije vršiti tuđu volju nego svoju. Uvijek radije imaj manje nego više. Traži uvijek niže mjesto i svima se podvrgni. Želi uvijek i moli da se volja Božja na tebi potpuno ispuni. Evo, takav čovjek ulazi u krajeve mira i pokoja.

Sluga:

4. Gospode, taj tvoj kratak govor sadrži u sebi mnogo savršenstva. Malen je obzirom na broj riječi, ali pun značenja i bogat plodom. Kad bih ga vjerno slijedio, ne bih se smio tako lako smesti. Jer kad god osjetim da sam nemiran i potišten, vidim da sam odstupio od te nauke. Ali ti, koji sve možeš i uvijek ljubiš napredak duše, umnoži mi milost da mogu postupati po tvojoj nauci i postići svoje spasenje.

Molitva protiv zlih misli

5. Gospode Bože moj, "ne udalji se od mene; Bože moj, u pomoć mi pohitaj". Jer evo navališe na me razne misli i veliki strah mučeći dušu moju. Kako ću proći bez ozljede? Kako ću ih svladati?

6. "Ja ću" - veliš - "ići pred tobom, i poniziti veličine zemaljske". Otvorit ću vrata tamnice i otkrit ću ti duboke tajne.

7. Učini, Gospode, kao što govoriš, i neka pobjegnu ispred lica tvojega sve opake misli. To je moja nada i jedina utjeha uteći se u svakoj nevolji k tebi, u tebe se pouzdati, zazvati te iz dubine srca i strpljivo očekivati tvoju utjehu.

Molitva za prosvjetljenje duha

8. Prosvijetli me, Isuse dobri, sjajem unutarnjeg svjetla i otjeraj iz stana srca mojega svaku tminu. Obuzdaj mnoge prestupke i ukloni silovite napasti. Bori se odlučno za me i potjeraj divlje zvijeri, to jest zamamne požude; da budem miran u kreposti tvojoj i da odjekne izobilna hvala tebi u svetome dvoru, to jest u čistoj savjesti. Zapovjedi vjetrovima i olujama; reci moru "umiri se" i sjevernom vjetru "ne puši"; i nastat će velika tišina.

9. "Pošalji svjetlo svoje i istinu" da svijetle nad zemljom, jer ja sam zemlja pusta i prazna dok me ne prosvijetliš. Izlij odozgo milost, natopi srce moje nebeskom rosom, pusti vodu pobožnosti da natopi lice zemlje i proizvede obilat i najbolji plod. Podigni duh, pritisnut težinom grijeha, i usmjeri sve moje želje prema nebeskim stvarima da, okusivši milinu nebeske sreće, zamrzi misliti na zemaljštinu.

10. Ugrabi me i otrgni me od svake prolazne utjehe i kojeg stvorenja, jer ništa stvoreno nije u stanju potpuno zadovoljiti moju čežnju i utješiti me. Priveži me uz sebe nerazrješivom vezom ljubavi, jer si ti jedini dovoljan onome koji ljubi, a bez tebe je sve bezvrijedno.

zamakdushe @ 09:23 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, svibanj 5, 2012


zamakdushe @ 19:54 |Komentiraj | Komentari: 0

Želiš li ljubiti Djevicu Mariju? Moraš je upoznati. Kako? Moleći što bolje Gospinu krunicu.

zamakdushe @ 19:46 |Komentiraj | Komentari: 0



Spontano i sasvim razumljivo raste u nama želja da se
ophodimo s Majkom Božjom, koja je i naša Majka. Želimo
je sretati kao živu osobu: jer nad njom nije zatrijumfirala
smrt, ona je dušom i tijelom uz Boga Oca, uz njegova Sina i
uz Duha Svetoga.

Da bismo shvatili Marijinu ulogu u kršćanskom životu,
da bismo se od Nje osjećali privučeni, da bismo djetinjom
ljubavlju tražili njezinu prisutnost, ne treba mnogo razmišljati,
iako je tajna njezina božanskog Materinstva tako duboka i osobita
da o njoj nikada ne bi bilo dovoljno razmišljati.

sv. Josemaria Escriva


zamakdushe @ 19:43 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, svibanj 4, 2012

Za napredak je najnužnije da ovom velikom Bogu šute požude i jezik, jer jezik koji on najbolje čuje jest šutljiva ljubav.

sv.Ivan od Križa


zamakdushe @ 21:16 |Komentiraj | Komentari: 0


Kad netko nekoga ljubi te ga obasipa dobročinstvima, obasipava ga i ljubi prema svojim svojstvima i uvjetima. Tako tvoj Zaručnik, nastanjujući se u tebi, pruža ti milosti onakav kakav On jest. Budući da je svemoguć, mudar i neizmjerno dobar, ljubi te i daruje te svemogućnošću, mudrošću i dobrotom. Svet i pravedan, ljubi te i daje ti milosti sa svetošću i pravednošću. Budući da je milosrdan blag i milostiv, ti doživljavaš njegovu milosrdnost, blagost i milostivost. On je jako i nježno Biće, pa osjećaš da te ljubi jako i nježno. Istinit i čist, ljubi te istinski i čisto Darežljiv te ljubi i miluje darežljivo, bez ikakvog računa, samo da tebe obdari. On koji je sama krepost najveće poniznosti najponiznije se snizuje do tebe i ljubi te najvećim poštovanjem, izjednačuje te sa sobom. I po tom putu svojih saopćenja On ti se sam pokazuje sladak i raspoložen, s onim svojim licem punim ljepote, pa ti u ovom sjedinjenju - ne bez razigranosti tvoga srca - kaže: “ja sam tvoj i sav pripadam tebi. I uživam da sam ovakav kakav jesam, da budem tvoj i da ti se darujem."

sv.Ivan od Križa

zamakdushe @ 21:08 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, svibanj 2, 2012


Bog je htio da Isus Krist ima pravu ljudsku majku, ali da mu sam Bog bude Ocem jer je htio novi početak koji dolazi ne od zemaljskih moći, nego od njega samoga.

Marijino djevičanstvo nije nikakva zastarjela mitska predodžba, nego je temeljno za Isusov život. Rođen je od jedne žene, ali bez ljudskog oca. Isus Krist je odozgo r poslani novi početak u svijetu. U Evanđelju po Luki pita Marija anđela: "Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?" (=ne spavam ni s jednim muškarcem) (Lk 1,34); anđeo joj na to odgovori: "Duh Sveti sići će na te" (Lk 1,35). Iako je Crkva od prvih vremena izrugivana zbog vjere u Marijino djevičanstvo, uvijek je vjerovala da se tu ne radi tek o simboličnu, nego o stvarnu djevičanstvu.

Sve što Katolička Crkva vjeruje i uči o Mariji, utemeljeno je u vjeri u Krista. KKC, 487

Tko ne ispovijeda da je Emanuel uistinu Bog, i da je zato Marija Bogorodica... neka bude isključen. Efeški sabor, 431.g.

U Mt 1,23 stoji: "Evo Djevica će začeti i roditi sina, i nadjenuti će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog!"

zamakdushe @ 09:23 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 1, 2012

Ništa ne vrijeđa Boga tako puno, nego kada čovjek sumnja u Njegovo milosrđe.


zamakdushe @ 09:15 |Komentiraj | Komentari: 0



Da. Isus je "radio ljudskim rukama, razmišljao ljudskim umom, odlučivao ljudskom voljom, ljubio ljudskim srcem" (Drugi vat. Sabor, GS 22,2).

Isusovu potpunu čovještvu pripada i to da je posjedovao dušu i da se je duševno razvijao. U toj je duši bio njegov ljudski identitet i njegova osobita samosvjesnost. Isus je znao za svoje jedinstvo s nebeskim Ocem u Duhu Svetomu od kojeg se dao voditi u svim situacijama svojega života.

Isus napredovaše u dobi i mudrosti. Lk 2,52

takva oca / kakva je on trebao imati / nema / među očevima / zemaljskim... WILHELM WILLMS Ave Eva (1930.-2002., svećenik i pisac)

zamakdushe @ 09:05 |Komentiraj | Komentari: 0
Mali Isus
Arhiva
« » svi 2012
Brojač posjeta
150023
Index.hr
Nema zapisa.