On je živ!
Marija i Isus
Nema zapisa.
Blog - lipanj 2011
četvrtak, lipanj 30, 2011

Razmatranja i vježbe o grijehu upućuju me na Krista Spasitelja koji oprašta, oslobađa, posvećuje i usrećuje. Moja veća spoznaja grješnosti, snažniji osjećaj nemoći i ugroženosti, doživljaj većega tereta i odvratnosti zbog grijeha izaziva u meni veću potrebu za spasenjem, veću otvorenost da Isus uđe u moje biće, žarču molitvu za spasenjem, a time i veći mir i radost u srcu.

S Kristom idem u ponor svoga zla – jer nitko od nas nije sposoban sam suočiti se sa zlom u sebi. Bez Krista možemo se naći zapljusnuti vlastitom nemoći, pesimizmom, defetizmom, očajem. Čovjek to naslućuje, a kako se ne oslanja na Krista, uopće ne želi ulaziti u tešku, mračnu, grješnu tajnu svoje nutrine.

U vjeri stojim pred Isusom, Jaganjcem Božjim koji oduzima grijehe svijeta. Bog je objavio da će Isus osloboditi narod od njegovih grijeha. Isus je naglašavao da ima vlast opraštati grijehe. Isus je spreman ići u najdublje moga zla i u tom ponoru odsutnosti Boga donijeti mi svoje spasenje, milost i ljubav. On je došao spasiti izgubljeno... Jesam li spreman podnijeti doživljaj da sam grješan, sam sebi odvratan, zastidjeti se, zgaditi se nad sobom (Petar na jezeru govori: "Otiđi od mene, grješan sam čovjek, Gospodine!" (Lk 5,8b), doživjeti da sam izgubljen. Takvi neugodni osjećaji prethode obraćenju. Gorki su, ali ljekoviti. Oni me potiču da prema svima budem blag, ne dopušta mi da ikoga osuđujem.

Osnovni preduvjet da doživim nutarnje iskustvo spasenja jest doživljaj grješnosti i potreba za spasenjem. Čovjek se sam sam ne može spasiti kao što se utopljenik ne može sam uhvatiti za kosu i spasiti. Isus nam kaže: "Zaista, zaista, kažem vam, tko god čini grijeh, rob je grijeha... Bit ćete slobodni ako vas Sin oslobodi" (Iv 8, 34-36).

Svi sveci, uz veliko iskustvo Božje ljubavi i dobrote, imali su snažno iskustvo svoje grješnosti. Oba iskustva uvijek su se prepletala.

Napomena: Osjećaj krivnje je neprihvaćena svijest grješnosti koja je bačena u podsvijest i čovjeka razara iznutra. Osjećaj grješnosti je krivnja priznata i donesena Isusu da je odnese.

Silaženje u ponor moje grješnosti uvijek me vodi prema većoj spoznaji onoga što u meni nije dobro, čisti moje srce i upućuje me prema potpunijem predanju Bogu.

Grijeh? "Otklanjanje od Boga i priklanjanje stvorenjima." Ali zašto se čovjek otklanja, udaljava od Boga i priklanja stvorenjima? Zato jer je svoj ja stavio na mjesto Boga.

Prema tome: grijeh je egocentrično kruženje oko sebe; egoizam u svim oblicima življenja. U grijehu čovjek odbacuje Boga, jer misli da je sebi dovoljan; odbacuje bližnjega ili ga želi podložiti svojim interesima; želi biti apsolutno neovisan kako o Bogu, tako i o bližnjem.

Sveti Ignacije definira grijeh: "Odbijanje da se tako služim svojom slobodom da častim Stvoritelja Gospodina i da mu služim."

Naš tipično ljudski grijeh je:

  1. U zaljubljenosti u sebe. Želim biti sam sebi središte, sreću tražim u sebi.

  2. U zavedenosti i u prevarenosti. Robujem nagonima. Nemoćan sam izići iz tamnice svoga ja.

  3. U lošem izboru: stvorenja pretpostavljam Stvoritelju. Velik sam siromah u ljubavi.

  4. U slabosti volje: ne prihvaćam što mi Bog daje, ne dajem Bogu što od mene traži, ne opredjeljujem se za Boga. Bojim se prepustiti Kristu, izgubiti u njemu (a samo "Tko izgubi svoj život radi mene, spasit će ga" (Lk 9, 24).

Krist stoji preda mnom otvorena Srca, raširenih ruku. Primit će me samo sa mojom sviješću da sam grješan i da mi treba njegovo spasenje.




zamakdushe @ 20:32 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 26, 2011

Osim usmene i mislene molitve ima još i druga vrsta molitve: razmatranje. Možda se strašiš i uzmičeš pred riječju "razmatranje", ali to je puno lakše činiti nego što ti možda misliš. Pokušaj jednom taj oblik molitve, ona će ti sigurno pribaviti radost i povesti te dalje.

Svaka molitva je susret s Bogom u tišini tvoje duše, ona je dijalog s njime. Ti počinješ istom pravo moliti ako Bogu govoriš vlastitim riječima, ako s Kristom razgovaraš kao sluga sa svojim gospodarom, kao prijatelj sa svojim prijateljem, da, kao dijete sa svojim ocem. Postoji također molitva bez riječi; ako je, naime, tvoje biće ispunjeno divljenjem, ljubavlju i zahvalnošću i ti se samo veseliš tome da smiješ gledati Boga, da smiješ boraviti kod njega. Tako kao što ljudi koji se međusobno vole mogu biti bez riječi sretni jedan pokraj drugoga.

Ovom prebivanju ili govoru prethodi nešto, što možemo nazvati slušanjem. To je neko osluškivanje i ocjenjivanje onoga što je nama Otac i što nam veli, prije svega, što nam veli po svojoj vječnoj Riječi, našem Gospodinu Isusu Kristu.

Iz tog osluškivanja i slušanja onog što nam Bog ima reći, izraste onda naš odgovor, odgovor srca i djela.

Po takvoj molitvi se ti sve dublje ukorjenjuješ u svijet vjere; ona ti pomaže uspostaviti most od Božje riječi k svagdanjem životu, uči te živjeti zaista od vjere.

Takva osobna molitva čini te sposobnim nutarnje doživjeti crkvene liturgijske molitve, time što ti omogućuje dublje razumijevanje ovih molitvenih tekstova.

Evo jednog primjera kako možeš obavljati razmatranje:

Razmatranje biblijskih događaja

Glavna tema ove vrsti razmatranja jest osobnost i djelovanje Isusovo prema izvještaju Evanđelja.

Tko zna mirno promatrati krajolik, tko se umije udubiti u kakvu sliku, taj može na sličan način razmatrati o kakvom biblijskom primjeru, o biblijskom događaju.

Počni s molbom za nutarnju dublju spoznaju tvoga Gospodina, da ga više ljubiš i da ga vjernije nasljeduješ.

Predoči si dotični prizor najprije kao cjelinu – tako kao što si navikao pri promatranju slike. Pusti da sve mirno na tebe djeluje.

Zatim uđi u pojedinosti:

Promatraj osobe, prije svega našeg Gospodina; pokušaj se prenijeti u njihovo raspoloženje i uživjeti se u njihove misli...

Jednako slušaj što pojedine osobe govore i daj da njihove riječi, prije svega riječi našega Gospodina, djeluju na tebe...

Gledaj što osobe rade i kako to čine, prije svega kako radi naš Gospodin, i prepusti se svojim dojmovima i osjećajima...

Vrati se konačno opet k cjelini i primaj ono nevidljivo što u razmatranoj sceni postaje vidljivo i daj se od toga zahvatiti. Tako prelati razmatranje samo od sebe u osobnu molitvu.

Jednim "Očenašom" možeš završiti razmatranje.

Primjer: Ozdravljenje gluhonjemog

Čitam izvještaj u Evanđelju po Marku (7, 32-37) i predočujem si čitav prizor što je moguće življe.

Onda se zagledam u pojedinosti:

Ti ga želiš ozdraviti, Gospodine, toga siromašnog čovjeka; ali s koliko uljudnosti i finog uživljavanja ti to činiš! Bolesnik ne može čuti što se o njemu govori; zato mu ti znakom daješ do znanja što namjeravaš s njime.

Ali najprije ga vodiš na stranu. Želiš ga poštedjeti bezobzirne radoznalosti mnošva koje zuri. Gospodine, kad bi barem i ja u takvoj prilici imao tako mnogo nježnosti!

Zatim stavljaš svoje prste u njegove uši, dotičeš njegov jezik pljuvačkom. On te vidi kako gledaš u nebo, vidi kako se tvoje usne miču – on može slušati, može pravo govoriti...

Ovdje ja mogu samo začuđeno gledati, Gospodine, uplašenu radost ozdravljenoga, glasno klicanje naroda i tebe, svoga Gospodina...




zamakdushe @ 09:31 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 20, 2011


"Ako je Bog tako moćan kao što znam i vidim, ako demoni nisu ništa drugo nego robovi, u što mi vjera zabranjuje sumnjati, što mi oni tada mogu učiniti kad sam služavka Kralja i Gospodina? Možda zato što se ne osjećam dovoljno snažnom da se suprotstavim čitavom paklu? Uzela sam u ruku križ i učinilo mi se da mi je Bog dao hrabrost. Ubrzo sam se osjećala tako preobraženom da se nisam bojala boriti sa svima i dovikivati im: "Samo dođite bliže. Budući da sam služavka Božja, željela bih vidjeti što mi možete učiniti!" I činilo se kao da su me se oni uistinu bojali, jer sam mogla ostati mirna. Otada me nije više mučio nemir, nisam se više bojala demona i ako su mi se prikazali, nisam ih se više plašila, već mi se činilo da su se oni plašili mene. Najviši gospodar svih stvari dao mi je takvu moć nad njima da ih se danas ne bojim više nego muhe. Oni su zapravo kukavice i odmah gube hrabrost ako vide da ih se prezire. Oni ne napadaju, osim one ljude za koje smatraju da ih mogu lako pridobiti za sebe ili ako to dopusti Gospodin, da bi njihovi napadi i progoni postali od veće koristi njegovim slugama. Bog želi da se mi bojimo samo onoga čega se treba bojati i da se uvjerimo u to da jedan jedini grijeh može nanijeti veću štetu nego čitav pakao. I upravo je tako. Znate li kada nam zli duhovi utjeraju strah? Kada se brinemo za časti, radosti i bogatstva ovoga svijeta. Ako dakle volimo i slijedimo ono što bismo trebali izbjegavati, predajemo im  oružje kojim bismo se mogli braniti i pozivamo ih da se bore protiv nas pomoću naše goleme predrasude. Bolno je misliti na to, jer bi već bilo dovoljno obujmiti križ i prezirati sve drugo iz ljubavi prema Bogu, jer zao duh bježi od takve ljubavi i vjere više nego mi od kuge. Đavao koji je prijatelj laži i koji je sam laž, ne može se nikada složiti s onim koji je na putu istine. No, ako vidi da je um pomračen, tada ga nastoji posve oslijepiti. A ukoliko opazi da je netko posve slijep i nalazi zadovoljstvo u stvarima ovoga svijeta koje su beskorisne i prolazne poput dječijih igračaka, vjeruje da ima posla s djetetom, te postupa s njim u skladu s tim. Tada se đavao zabavlja time da takva čovjeka uvijek iznova napada. Sviđa li se Bogu da ne pripadam takvima, već njegovom milošću smatram mirom ono što jest mir, čašću ono što jest čast, radošću ono što jest radost, a ne suprotno, tada se mogu suprotstaviti svim zlim duhovima i oni će prestrašeni pobjeći. Ne razumijem strahove onih koji viču:  "Đavao! Đavao!",  dok bi mogli zvati:  "Bože! Bože!" i tako ispuniti pakao strahom. Ne znamo li možda da se zli duhovi ne bi mogli ni pomaknuti bez Božjeg pristanka? Čemu dakle ti besmisleni strahovi? Ja se osobno više bojim onih koji se panično plaše đavla nego sama đavla, jer on mi ne može naškoditi, dok oni unose nemir u duše, osobito ako su ispovjednici. Radi njih sam morala toliko mnogo godina provesti u tako velikim teškoćama da se još i danas pitam kako mi je uspjelo svladati ih. Hvaljen budi Gospodine koji si mi pružio svoju golemu pomoć."

zamakdushe @ 15:48 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, lipanj 18, 2011

Posve je jasna i moć đavla. Isus ga naziva "knezom ovoga svijeta" (Iv 14,30), sveti Pavao ga označava kao "boga ovoga svijeta" (2 Kor 4,4), a Ivan naglašava da je "sav svijet u vlasti Zloga" (1 Iv 5,19), pri čemu riječju svijet misli sve ono što je upravljeno protiv Boga. Sotona je bio najdivniji među anđelima, postao najgorim među zlim duhovima i njegovim vođom. Jer i zli duhovi su međusobno povezani strogom hijerarhijom i čuvaju položaj što su ga imali kad su još bili anđeli: kneževi, prijestolja, moći... To je hijerarhija ropstva, ne ljubavi kao među anđelima, čiji je vođa Mihael.

Krist je srušio vlast sotone i obnovio Božju vlast. Radi toga su od osobite važnosti oni događaji kada Isus oslobađa opsjednute. Kad je Petar u Kornelijevoj kući opisivao Isusovo djelovanje, nije izvješćivao o čudesima, već kako je on ozdravljivao "sve koje đavao bijaše tlačio" (Dj 10,38). Sada razumijemo zašto je Isus kao prvo ovlastio apostole da izgone đavla (Mt 10,1). A isto vrijedi za vjernike: "Ova će čudesa pratiti one koji budu vjerovali: pomoću mog imena izgonit će zle duhove..." (Mk 10,1). Tako Isus ponovno uspostavlja božanski plan koji je bio razoren pobunom jednog dijela anđela i istočnim grijehom praroditelja.

Stoga bih ovdje želio jasno reći da zlo – bol, smrt, pakao (dakle vječno proklestvo u mukama kojima nema kraja) – nije Božje djelo. U vezi s tim želio bih ukratko ispričati sljedeće: Pater Candido je jednog dana bio zaokupljen istjerivanjem đavla. Pri kraju egzorcizma obratio se podrugljivo nečistom duhu i rekao: "Odlazi odavde! Ta Bog ti je pripremio lijep, dobro zagrijan stan!" Zao duh je odgovorio: "Ti baš ništa ne znaš. Nije on (Bog) načinio pakao. Mi smo ga načinili. On nije na to ni pomišljao." U jednoj sličnoj situaciji ja sam upitao zla duha je li sudjelovao u stvaranju pakla. On je odgovorio: "Svi smo mi tome pridonijeli."

Središnje mjesto Krista u Božjem planu za svoje stvorenje i njegovo obnavljanje veoma je važno da bismo razumijeli Božje planove i čovjekovo određenje. Anđeli, kao i ljudi, dobili su inteligentnu i slobodnu narav. Kad slušam kako Bog već zna tko će biti spašen, a tko proklet, te je stoga sve uzalud (pri čemu se božansko predznanje brka s predodređenjem), moram uvijek odgovoriti s četiri sigurne istine koje su sadržane i dogmatski definirane u Bibliji: Bog želi da svi budu spašeni; nitko nije predodređen za pakao; Isus je umro za sve; svi primaju milost potrebnu za spasenje. Kristovo nam središnje mjesto u Božjem planu kazuje da možemo biti spašeni samo u njegovo ime. I samo u njegovo ime možemo svladati sotonu i biti oslobođeni od njega, neprijatelja spasenja.

Pri kraju egzorcizma molim kristološki hvalospjev iz poslanice Filipljanima (Fil 2, 6-11), prije svega kad se radi o osobito teškim slučajevima potpune opsjednutosti đavlom. Kad dođem do riječi "da se Isusovu imenu pokloni svako koljeno, nebeskih, zemaljskih i podzemaljskih bića", tada kleknem, kleknu i nazočni, pa je i opsjednuti prisiljen kleknuti. To je veličanstven trenutak. Imam dojam da i čete anđela oko nas kleče pred imenom Isusovim.



zamakdushe @ 11:12 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, lipanj 16, 2011

I demon je Božji stvor. Ne može se govoriti o demonu i egzorcizmu, a da se prethodno barem shematski ne razmotri nekoliko osnovnih crta u Božjem planu stvaranja svijeta. To nisu nove spoznaje, ali će možda ponekom čitatelju otvoriti nove perspektive.

Tijek sama čina postanka svijeta prečesto se pogrešno prikazuje, to znači da postoje pogrešne predodžbe o redoslijedu događaja. Misli se da je Bog jednog lijepog dana stvorio anđele i podvrgnuo ih ispitu o kome ništa ne znamo i da su iz toga nastali s jedne strane anđeli, a s druge demoni. Anđeli po tome bili nagrđeni rajem,a demoni kažnjeni paklom. Jednog drugog lijepog dana stvorio je Bog – kako to neki tumače – svemir, minerale, biljke, životinje i naposljetku čovjeka. A Adam i Eva su navodno zgriješili u zemaljskom raju time što su slušali sotonu, a ne Boga. Tada je Bog odlučio poslati svoga Sina, kako bi spasio ljudski rod.

Ali to ne odgovara nauku Biblije, a ni nauku otaca. Takvo shvaćanje svijeta anđela i Božje tvorevine nije primjereno Kristovoj tajni. Pročitajmo samo proslov Ivanova evanđelja i oba kristološka hvalospjeva kojima počinju poslanice Efežanima i Kološanima. Krist je prvorođenac svih stvorova; sve je stvoreno po njemu i za njega – sve na nebu i na zemlji. Sve teološke rasprave pri kojima se radi o pitanju da li bi Krist došao da nije bilo Adamova grijeha, prilično su besmislene. Krist je središte Božje tvorevine; u njemu se jednako zrcale svi stvorovi: nebeski (anđeli) i zemaljski (ljudi). S druge je strane točno da je Krist zbog krivnje praroditelja preuzeo posve osobitu ulogu: On je Spasitelj. Središnja je točka te uloge uskrsna tajna. Krist je svojom krvlju prolivenom na križu pomirio sve stvorove s Bogom: nebeske (anđele) i zemaljske (ljude).

Taj kristocentrični preduvjet uvjetuje ulogu svakog stvorenja. A u vezi s tim ne smijemo zaboraviti ni Djevicu Mariju; jer ako je prvorođenac utjelovljena Riječ, tada je Bog prije svih stvorova mislio na tu osobu u kojoj se trebalo dogoditi to počovječenje. Otuda potječe njezin jedinstveni odnos prema Presvetom Trojstvu. Mariju su već u drugom stoljeću nazvali "četvrtim elementom božanske trojstvenosti."

Drugo se razmišljanje tiče Kristovog utjecaja na anđele i demone. Neki teolozi misle da su anđeli samo snagom tajne križa bili pripušteni Božjem pogledu koji donosi blaženstvo. Mnogi su crkveni oci bili zaokupljeni zanimljivim mislima. Iako je npr. sv. Anastazije pisao kako i anđeli zahvaljuju svoje spasenje Kristovoj krvi. U evanđelju se mnogo upozorava na zle duhove. Krist je svojim križem pobijedio kraljevstvo sotone i uspostavio Božje kraljevstvo. Tako povikaše npr. Opsjednuti iz Gadare: "Što hoćeš od nas, Sine Božji? Jesi li došao ovamo da nas mučiš prije vremena?" (Mt 8,29). To je jasno priznanje vlasti sotone koju Krist sve više guši. A ona će potrajati toliko dugo dok ne bude nastupilo spasenje, dok ne bude "zbačen tužitelj naše braće" (Otk 12, 10).

U svijetlu Kristove središnjosti prepoznaje se Božji plan stvaranja svijeta, naime da je on sve stvari dobro stvorio "po njemu i za njega". A vidi se i djelo đavla, neprijatelja, napasnika, tužitelja, pod čijim je utjecajem došlo u svijet zlo, bol, grijeh, smrt. Krist je svojom krvlju obnovio božanski plan.




zamakdushe @ 17:24 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 15, 2011

Gospodine Bože, Ljubljeni moj!

Ako te sjećanje na moje grijehe još zadržava da mi ne dadeš ono što te molim, čini, moj Bože, s obzirom na njih, kako hoćeš, jer to je stvar koju želim više od svega; ali daj, radi po svojoj dobroti i milosrđu, pa ću te prepoznati po tome što mi ih opraštaš.

Ako pak čekaš na moja djela, da prema djelima uslišiš moju molbu, podaj mi ih ti i izvrši ih ti u meni, pa nek se ispuni tvoja volja u trpljenju što ga od mene hoćeš primiti. No ako ne čekaš na moja djela, na što drugo čekaš, preblagi Gospodaru moj? I zašto još oklijevaš? Jer ako ono što te molim u tvom Sinu ima, konačno, biti milost i milosrđe, primi moj obol, jer ga tražiš, i daj mi ono dobro koje ti sam hoćeš da mi dadeš.

Tko se može osloboditi od ovih niskih ljudskih načina, ako ga ti ne uzdigneš k sebi u čistoj ljubavi, Bože moj? Kako će se tebi uzdignuti čovjek rođen u zabačenosti i u blatu, ako ga ti, Gospodine, ne uzdigneš svojom rukom kojom si ga oblikovao?

Nećeš mi, moj Bože, oduzeti što si mi jednom dao u svome jedinorođenome Sinu Isusu Kristu, u kojem si mi dao sve što tražim. Stoga ću se radovati u sigurnosti da nećeš kasniti ako te čekam.

Ali zašto ti, dušo moja, umećeš zakašnjenja, kad već ovoga časa možeš ljubiti Boga u svom srcu? Moja su nebesa i moja je zemlja. Moji su svi narodi. Pravednici su moji, moji su grešnici. Anđeli su moji, i Majka Božja i sve su stvari moje. I Bog je moj i za mene, jer je Krist moj i sav za mene. Što, dakle, tražiš i što pitaš, dušo moja? Tvoje je sve to i sve je to za tebe!

Ne skreći na manje i ne zadovoljavaj se mrvicama što padaju sa stola tvoga oca. Izađi i slavi se svojom slavom. U njoj se sakri i uživaj i postići ćeš da će se ispuniti želje tvoga srca.

sv.Ivan od Križa





zamakdushe @ 20:50 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 14, 2011
Kad smo započeli moliti Oče naš, sâm Gospodin mi po prvi put za vrijeme ove Misne Žrtve reče: ''Dobro pazi, JA hoću, da moliš s najvećom iskrenošću i sudje-lovanjem, koje možeš ostvaririti, i da se upravo u ovom trenutku sjetiš osoba ili ljudi, koji su ti u tvom životu nanijeli najviše boli, patnje i zla, da ih u tom trenutku zagrliš i prisloniš na svoje grudi i rekneš duboko iz srca slijedeće riječi: 'U Ime Isusovo opraštam ti i želim ti mir. U Ime Isusovo molim te za oproštenje i želim si mir od tebe.'
– I ako ta osoba zaslužuje mir, ona će ga i zadobiti i dobro će joj biti i na taj način će puno dobra primiti. Ali ako ta osoba nije sposobna otvoriti se miru, pustiti ga u svoje srce, taj mir vratit će se u tvoje srce.
Ali Ja ne želim, da zadobiješ mir i dadneš ga drugim osobama, ukoliko nisi najprije spremna oprostiti i  taj mir naprije osjetiti i imati u svom srcu.
                Pazite na to, što radite. Uvijek iznova govorite u 'Oče našu': Oprosti nam duge naše, kako i mi opraštamo dužnicima našim.  Ako ste samo spremni oprostiti ali ne i zaboraviti,
kako to mnogi uvijek naglašavaju, onda stavljate i Bogu uvijete za oproštenje. Vi kažete, oprosti mi, molim, samo toliko koliko sam spreman oprostiti, i baš ne više i ne manje.''

 

                Ne mogu baš objasniti moju bol i moje kajanje, koje me snašlo, kad sam  odjednom shvatila, kako teško možemo povrijediti Gospodina i kako sami sebi nanosimo štetu i sebe možemo vrijeđati u uvrijeđenošću, s osjećajima ljubomore i mržnje, i drugim užasnim načinima ponašanja, koji najčešće nastaju, od komple-ksa manje vrijednosti i preosjetljivosti. Ja sam oprostila, od sveg srca sam oprostila. I zamolila sam za oproštenje, koji su me ikad povrijedili, da bi zadobila Gospodinov mir i da bi ga osjetila u dubini svoje nutrine.

                Slavitelj reče: ''…daruj nam mir i jedinstvo…i zatim: Mir Gospodnji neka je sa svima vama…''

                I sasvim iznenada vidjeh, da je između nekih ljudi, koji se zagrliše (ne kod svih), započelo  u sredini sjati vrlo jako svjetlo, i odah sam znala, to je bio Isus, i naslonih se gotovo na osobu uz mene a bih je zagrlila. I tako osjetih zaista i stvarno također grljenje samoga Gospodina u tom natprirodnom svjetlu. To je bio On sam, koji me je zagrlio da bi mi podario Svoj mir, jer u tom trenutku odjednom sam bila sposobna oprostiti i protjerati iz svog srca svu bol i suzdržanost prema drugim ljudima. I to toliko jako si Isus želi provesti zajedno s nama taj trenutak radosti, zagrliti nas i poželjeti nam i ostaviti Svoj mir.

                Sad dođe trenutak Pričesti svih svećenika u Misi. Tad primijetih nazočnost svih svećenika na  nadbiskupovu mjestu. I kad je on primio Svetu Pričest, reče Presveta Djevica: ''Ovo je pravi trenutak za glavnog slavitelja i svećenike koji su ga pratili moliti. Dakle, ponavljaj za mnom: ''GOSPODINE, Blagoslovi ih, posveti ih, pomozi ih, održi ih čistima, ljubi ih, zaštiti ih, održi ih u SVOJOJ Ljubavi…'' Mislite pri tom na sve svećenike cijeloga svijeta, molite za sve BOGU posvećene osobe i redovnike…''

                Ljubljena braćo, to je pravi trenutak u kojemu moramo moliti za vas, budući da ste vi Crkva, važni dio Crkve, kao što smo mi laici također Crkva. Često mi laici tražimo toliko puno od svećenika, ali nismo sposobni za njih moliti, razumjeti ih, da su i oni samo ljudi, razumjeti i cijeniti njihovu usamljenost i njihovo biti sâm - ostavljen, čime je svećenik tako često okružen.

                Jednostavno moramo razumjeti, da su svećenici ljudi kao i mi, koji potrebuju puno razumijevanja, prije svega, i pazite, potreban im je i osjećaj  i tankoćutnost, potrebuju posebno naše poštovanje, budući da svoj život daruju za svakog pojedinog od nas kao i Isus. Oni su mu se zacijelo posvema posvetili.

                Gospodin želi, da narod stada, koje je Bog povjerio dotičnom svećeniku, moli za svojeg pastira i tako pomaže njegovom posvećenju. Jednog dana, kad već dođemo na Drugi svijet, shvati ćemo čudo, što ga je Gospodin  učinio, kad nam je darovao svećenike, koji nam pomažu spasiti naše duše.

 

zamakdushe @ 11:35 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, lipanj 13, 2011

Slavitelj izgovara riječi Pretvorbe. Nadbiskup je bio normalne visine, ali odjednom je počeo rasti, i ispunio se nekim svjetlom sto zrači, nadzemaljskim svjetlom, koje je svjetlilo između bijelog i zlatnog, obavijalo ga i zračilo je tako snažno svojim licem, tako da njegove crte nisu bile više za prepoznati. I kad je podigao Hostiju, vidjeh njegove ruke i na rubovima ruku nosio je znak, iz kojeg je izlazilo veliko intenzivno  svjetlo. Bio je to Isus. Bio je to On, koji je svojim Tijelom okružio tijelo slavitelja, kao da je On nježno i s puno ljubavi okružio i obujmio nadbiskupove ruke. U tom jedincatom trenutku započela je rasti Hostija i postajala je sve veća i u njoj se pojavi predivno Isusovo Lice, kako gleda Svoj narod.

                Spontano htjedoh oboriti svoju glavu a Naša Draga Gospa reče slijedeće: ''Ne obaraj svoju glavu,  nego podigni svoj pogled, promatraj NJEGA, gledaj Ga izravno i ne izmiči NJEGOVOM pogledu i ponavljaj molitvu iz Fatime: 'GOSPODINE, vjerujem u Te, klanjam Ti se, ufam se u Te i ljubim Te! Molim Te, oprosti onima koji ne vjeruju u Te, ne klanjaju Ti se, ne ufaju se u Te i ne ljube Te: Oproštenje i Milosrđe.'

                A sad reci Mu, kako Ga veoma ljubiš, iskaži tvoje štovanje KRALJU KRALJEVA.''

                I ja sam tako govorila Njemu. Činilo  mi se kao da On  samo mene gleda iz ogromne Hostije. U nutrini znala sam, da On promatra – s puno Ljubavi – na isti način svakog nazočnog… Zatim oborih glavu toliko dok mi čelo nije dodirnulo pod, tako kao što su to prethodno učinili svi Anđeli i Blaženici s Neba. Možda u djeliću sekunde, razmišljala sam o tom, kako je moguće, da se Isus  pojavio u liku slavećeg svećenika i istodobno također vidljiv u veliko Hostiji, koja je opet postala malenom kao prije pri spuštanja svećenikovih ruku. Niz moje obraze kotrljale su se velike suze. Lice mi je bilo od toga posve mokro i ne mogoh izaći iz mojeg stanja čudesnog divljenja.

                Odmah zatim izgovorio je nadbiskup riječi pretvorbe nad vinom a istodobno s njegovim riječima započelo je sijevati i zračiti na Nebu i pozadini. Odjednom nije bilo više zidova ni krova crkve. Sve je bilo mračno, zračilo je samo ono sjajno svjetlo na oltaru.

                I odjednom vidjeh gore u  zraku Isusa, razapeta s glavom što je pala na njegove grudi. Poprečni krakovi križa nosili su velike i jake ruke. I iz sredine tog jarkog svjetla izletjelo je svjetlašce kao neka krijesnica ili neki vrlo mali sjajni golubić, i letio je cijelom lađom crkve, da bi se napokon spustio na lijevo rame gospodina nadbiskupa, koji je još uvijek predstavljao i bio Isus, budući da sam jasno mogla vidjeti i razlikovati Njegovu dugu kosu i Njegove sjajne Rane i Njegovo veliko tijelo, ali Njegovo Lice ne vidjeh.

                A gore, Raspeti Isus, Njegovo Lice bilo se oborilo ka desnoj strani ramena i sve što se moglo vidjeti od Njegovog Lica i Njegovih ruku bilo je iznakaženo, prebijeno i puno rana.  Na desnoj strani otvorila se jedna Rana na Njegovim grudima a krv je izbijala u valovima prema lijevoj strani, i  na desnu stranu tekla je – naslućujem – voda, ali bila je prozirna i jasna, činilo se kao da je to rijeka nekog natprirodnog svijetla,  koja teče na desno i na lijevo na nazočne vjernike. Začudilo me, koliko je bilo Krvi što je tekla preko kaleža i pobojah se da bi se već kalež prelio i Krv bi tekla preko samog oltara i onda bi ostala ogromna krvava mrlja, ali nijedna kaplja nije pala!
                U tom trenutku reče Sveta Djevica:

''To je čudo nad čudesima. Već sam ti često kazala, za GOSPODINA nema vremena ni prostora u trenutku Pretvorbe, cijela se zajednica vjernika i suslavitelja premješta u  podnožje brda Kalvarije, točno u trenutku  razapinjanja ISUSA KRISTA.''

                Može li to sebi netko predstaviti? Naše oči ne mogu to vidjeti ni zamijetiti, ali mi smo svi tamo u tom trenutku kad Ga se razapinje na križ. On moli Oca za oproštenje, ne samo za one koji Ga ubijaju i muče, nego moli i za oproštenje svakog pojedinog našeg grijeha: ''OČE, oprosti im, jer ne znaju što čine!''

                Od onog dana molim sve, i svejedno mi je kad me se stoga drži ludom,  da trebaju kleknuti – pasti na koljena, da trebaju pokušati sa svim svojim srce i svim svojim osjećanjem, zašto su sposobni, doživjeti ovu povlasticu, koju nam Gospodin daruje u svojoj Dobroti.




zamakdushe @ 11:31 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, lipanj 12, 2011
Dođe kraj Predslovlja  i kad je sabrani Božji narod uskliknuo: 'Svet, Svet, Svet' iščezlo je odjednom sve što je bilo iza svećenikâ, koji slavljahu Svetu Misu. S lijeve strane nadbiskupa pozadi pojaviše se u kosom pravcu tisuće Anđela, malih i velikih, s ogromnim krilima i s posve malim krilašcima, kao i bez krila, obućeni u biojelu odjeću koja je bila slična albama svećenika i ministranata.,Svi su klečali s rukama sklopljenim na molitvu i prignuli u strahopoštovanju svoje glave. Čula se predivna glazba kao kad bi mnogi Zborovi pjevali s najrazličitijim glasovima, i svi zapjevaše i zajedno s Božjim narodom uskliknuše: Svet, Svet, Svet… Došao je trenutak do Pretvorbe, čas najdivnijih čudesa nad čudesima...S desne strane nadbiskupa prema pozadini, opet dijagonalno, pojavilo se mnoštvo osoba.Bili su obučeni u  jednakoj gornjoj odjeći (tunika) pastelnih boja: ružičaste, zelene, neboplave, ljubičaste i žute. Kratko rečeno, vrlo različitih mekih i svijetlih tonova boja. Njihova lica zračila su isto tako radošću. Svi su izgledali iste dobi. MOglo se vidjeti (ja ne mogu reći zašto) da su bili ljudi različite dobi, ali svi su bili istih lica, bez bora i s nekim blaženim izrazom lica. Isto tako svi su klečali pri odzvanjanju 'Svet, Svet, Svet GOspodin...'
                 Tada reče naša Draga Gospa: ''To su Sveci i Blaženici s Neba a među njima nalaze se i duše vaših članova obitelji, koji se već sada raduju  BOŽJOJ NAZOČNOSTI.'' 
 I najednom vidjeh Nju, Presvetu Djevicu Mariju, odmah izravno s desne strane nadbiskupa, korak dalje iza glave glavnog slavitelja, gdje se nalazilo nešto uzdignuto iznad poda,  kako kleči na vrlo finim i dragocjenim tkaninama,koje kao da su prozirne i istodobno svjetleće, poput kristalno bistre vode. Tu je klečala  Presveta Bogorodica Marija sklopljenih ruku, i gledala  pažljivo i sa strahopoštovasnjem prema slavlju. Odonur mi je govorila, ali sasvim tiho, izravno u moje srce, ne gledajući u me.
                ''Zar ne, iznenađuje te, što me vidiš iza nadbiskupa? Ali to upravo mora biti tako… Usprkos velikoj ljubavi, po kojoj mi je dodijeljen moj SIN, nije mi dodijelio dostojanstvo i moć, koju je darovao jednom svećeniku; NJEGA dnevno donositi mojim rukama na ovaj svijet, kao što to čine svećenikove ruke iz dana u dan. 
 Zato toliko puno poštujem i cijenim svećenika i pred svim čudom, koje BOG po njemu čini, te me jednostavno prisiljava, na tom mjestu, pasti na koljenima.''

                Moj Bože, koliko dostojanstva, koliko Milosti izlijeva Gospodin na svećenikovu dušu. I o tom ne vodimo računa, a možda ni sami svećenici nisu toga svjesni!

                Pred oltarom počeše se postavljati nekoliko sjenâ  osobâ sive boje, držeći uzdignute svoje ruke prema gore. O tom reče Presveta Djevica: ''To su siromašne duše Čistilišta, koje čekaju na vaše molitve, da bi se odmorile i olakšale svoje muke. Ne posustajte moliti za njih. Te siromašne duše molit će onda i za vas, ali za same sebe ne mogu ništa više činiti. Vi ste ti koji možete pomoći ovim siromašnim dušama  da se oslobode čistilišne vatre, da dospiju do  vječnog gledanja BOGA i da MU se mogu radovati dovijeka.

                Ti dakle vidiš, ovdje sam nazočna sve vrijeme. Ljudi hodočaste i posjećuju moja mjesta ukazanja, i to je štoviše u redu  i dobro zbog mnogih Milosti koje se primaju na tim  mjestima. Ali jamčim ti, ni na jednom mojem mjestu ukazanja, ni na jednom dijelu svijeta nisam toliko nazočna kao na Svetoj Misi. Na podnožju oltara na kojem se slavi Sveta Misa, moći ćete me sresti. Boravim i na podnožju Svetohraništa i ostajem zajedno s Anđelima, budući da sam jednostavno uvijek kod NJEGA i s NJIM.''

                Prelijepo lice Majke Božje – kao i sva druga lica što zrače – u tom trenutku dok se pjeva 'Svet', gledati ih kako kleče sa sklopljenim rukama  i u očekivanju velikog čuda, koje se po svem svijetu obnavlja, i uvijek iznova ponavlja,bilo je već da si u samom Nebu. Uopće ne misliti na to da ima ljudi, koji su među vama, koji nisu u ovom trenutku usredotočeni, već rastreseni pričaju.. S velikom boli u srcu sad govorim ovo:  ima puno više muškaraca, više nego žena, koji jednostavno ostaju stajati i prisustvuju ovom događaju prekriženih ruku, kao da Gospodinu žele iskazati často stojeći, takoreći svejedno je to, dakle izrazom ravnodušnosti.

                Blažena Djevica reče: ''Reci čovječanstvu: čovjek nije nikad više čovjek nego kad kleči pred BOGOM!''



zamakdushe @ 11:18 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, lipanj 11, 2011


zamakdushe @ 14:38 |Komentiraj | Komentari: 0
Trenutak kasnije počela je priprava darova, a Blažena Djevica reče:  ''Moli ovako:  ( i ja sam ponavljala za njom) 'GOSPODINE, sve Ti prikazujem što ja jesam, što imam, što mogu, sve to polažem u Tvoje ruke. Oblikuj Ti, GOSPODINE, od ovoga malo i jadnoga, što jesam. Po zaslugama TVOJEG  SINA, promjeni me o NAJ-UZVIŠENIJI  BOŽE. 
Molim Te, za moju obitelj, za moje dobročinitelje, za svakog pojedinog člana našeg apostolata, za sve osobe koje nas napadaju, za sve one koje su se preporučile mojoj siromašnoj molitvi… Pouči me, kako  položiti svoje srce na zemlju njihova puta, da njihov životni put bude tako tvrd i neka osjete pod svojim nogama nježnost LJUBAVI na svojem putu...'

                Tako su molili Sveti, i tako Ja želim da i vi molite.''

                I tako traži Isus, da raširimo svoje srce po tlu, da ne osjete grubost puta. Nego da im  olakšamo i preuzmemo boli svakoga koraka. Godinama kasnije pročitala sam i našla u molitveniku jednog Sveca, kojeg jako štujem – naime Svetog Josipa Marija Escriva de Balager – sličnu molitvu, koju me naučila Presveta Djevica. Može biti da mi je ovaj Svetac, pod čiju se stavljam zaštitu i  njemu preporučujem, svojim molitvama priredio veliku radost.

                Iznenada započeli su ustajati mnoštvo likova u crkvenim klupama, koje prethodno uopće nisam vidjela. Izgledalo je kao da izravno iz boka svakog pojedinog čovjeka, koji je bio u katedrali, izlazi bočno jedna druga osoba, koje se preobrazuju u mlade i lijepe likove. Bili su obučeni u svijetleću bijelu odjeću (tuniku), pa izađoše iz klupa u središnji prolaz crkve i tako uzađoše  svečano oltaru.

                Naša Majka reče: '' Dobro pazi, to su Anđeli Čuvari svakog pojedinog čovjeka ovdje nazočna. Sad je trenutak, u kojem Anđeo Čuvar svakog vjernika donosi darove i molitve na oltar Gospodinu,''

                U  ovom trenutku bila sam potpuno iznenađena i svladana, budući da su ta Bića imala tako lijepa lica koja su tako zračila  tajanstveno i predivno, što se ne da jednostavno opisati niti predstaviti.  Crte lica su tako lijepo i predivno zračila. Lica su bila žensko mekana, ali njihova tjelesna građa, njihove ruke i lik bili su kao u muškaraca. Bose noge nisu dodirivale tla, nego su se kretali klizeći, kao da lebde na zemlji. Ta procesija nebeskih likova bila je vrlo lijepa i dojmljiva.

                Neki od njih imali su u svojim ruka nešto slično zlatno-sjajnim posudama, iz kojih je izlazilo bijelo-zlatno svjetlo. Uz to reče Majka Božja: ''To su Anđeli Čuvari osoba koje prikazuju ovu Svetu Misu s mnogim nakanama. To su Anđeli Čuvari, koji su uistinu svjesni, što znači ovo slavlje.  To su Anđeli onih, koji imaju nešto što će ponuditi i prikazati Gospodinu.

                Prikažite u ovom trenutku sve, ponudite GOSPODINU vašu brigu, vaše boli, vaše snove i zanose, vaše žalosti, vaše radosti i vaše molbe. Sjetite se, da Sveta Misa ima beskrajnu vrijednost, i upravo stoga budite velikodušni  u žrtvovanju i prikazivanju vaših molbi i nakana.''

                Iza prvih Anđela išli su drugi, koji nisu ništa držali u svojim rukama. Stajali  su s praznim rukama. Blažena Djevica reče: ''To su Anđeli Čuvari ljudi, koji dođoše ovdje, ali koji nikad ne žrtvuju ništa, koji se uopće ne zanimaju doživjeti svaki liturgijski trenutak Svete Misne Žrtve   i koji ništa ne prikazuju što bi trebalo donijeti pred oltar GOSPODINOV. ''

                Posve na koncu išli su još drugi Anđeli, koji su ostavljali vrlo žalostan dojam. Išli su prema oltaru sa sklopljenim rukama na molitvu i s pogledom oborenim dolje. Blažena Djevica nastavi: '' To su Anđeli Čuvari ljudi, koji su ovdje, ali usprkos tomu nisu nazočni. To znači: to su oni, koji su silom došli, ili su došli na Misu zbog nekog kompromisa ili društvene obveze, ali sami ne žele sudjelovati  u žrtvi Svete Mise. Zato ti Anđeli Čuvari idu žalosni, budući nemaju ništa što bi mogli donijeti na oltar, osim svojih molitava.

                Ne žalostite tako svojeg Anđela Čuvara. Molite jednostavno mnogo. Molite za obraćenje grešnika, za mir u svijetu, za članove vaših obitelji, za vaše susjede, za one koji su se preporučili u vašu molitvu. Molite, tražite, vapite mnogo, ali ne samo za sebe, nego i za druge – prije svega za neprijatelje.

                Sjetite se, da se GOSPODINU  najviše sviđa kad sami sebe ponudite kao žrtvu zadovoljštine, da Isus, kad silazi u žrtvi Svete Mise s Neba na zelju, promijeni i izmjeni vas same SVOJIM vlastitim zaslugama. Kako ponuditi i prikazati Ocu sama sebe? Ništavilo, siromaštvo i grešnost samoga sebe; ali kad se sve to žrtvuje i prikaže sjedinjeno s ISUSOVIM  zaslugama, onda je to ugodno Nebeskom OCU.''

                Ona drama, ona procesija bila je predivna i vanzemaljski lijepa, da bi ju se teško mogla usporediti s nečim drugim. Sva ona nebeska Bića pokleknuše pred oltarom. Jedni ostaviše svoje darove na pod, drugi kleknuše tako duboko da je njihovo čelo dodirnulo pod.  I kad su svi došli na oltar, bili su mojim očima nevidljivi i iščeznuše iz mojeg vidika.

 



zamakdushe @ 11:07 |Komentiraj | Komentari: 0

Ili zar ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetog, koji stanuje u vama... Ne znate li da ne pripadate sami sebi? 1 Korinćanima 6:19

ČIJI sam ja? Kad se zapitam, moj je prvi poriv da to odbacim kao nesuvislo. Poput apostola Pavla, koji je uživao prava i slobode rimskog građanina, i ja se mogu pohvaliti da sam slobodan čovjek – barem što se tiče politike.

Olav Olavson bio je slobodan građanin Švedske, ali našao se u novčanim tegobama. Očajan je prodao svoje tijelo za medicinska istraživanja Karolinskom intitutu u Stockholmu godine 1910. Godinu dana nakon toga naslijedio je golemo bogatstvo i nastojao je otkupiti svoje tijelo. Ali institut je odbio prodati mu prava na vlastito tijelo, pa je u sudskom procesu izgubio parnicu. Institut je čak naplatio štetu, jer je Olav dao izvaditi dva zuba koja su ga boljela, a da od Instituta nije zatražio dozvolu.

Svi smo mi robovi grijehu i duhovno smo mrtvi – osim ako se nismo ponovno rodili od Boga. Možemo se osloboditi kazne i moći grijeha kad u molitvi zamolimo Isusa da postane naš Osloboditelj. Doživljavamo duhovnu slobodu kad prihvatimo Božji dar oproštenja i zatim se predajemo poput robova Bogu u Njegovu službu, kako je to opisao apostol Pavao u Rimljanima 6:22: "Ali sada, dok služite Bogu, pošto ste oslobođeni od grijeha, imate za rod posvećenje, a za svršetak vječni život."

Kako li je to čudna, ali u isto vrijeme blagoslovljena suprotnost! Kao Božji sluge uživamo u istinitoj slobodi, miru i nadi.
Bože, bili smo zatočenici grijeha, ali Spasitelj nas je oslobodio svojom žrtvom.

Da biste stekli pravu slobodu, predajte se Kristu.



zamakdushe @ 10:45 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, lipanj 8, 2011


Slava

               Bio je crkveni blagdan i pjevala se Slava. Naša Gospa mi je rekla: "Slavi i veličaj sa svom svojom ljubavlju Presveto Trojstvo porpuno priznajući se Njegovim stvorenjem."

                Odjednom, kako je bila posve drugačija ova Slava  ovog blagdana! Odjednom se ugledah na jednom jako udaljenom mjestu, pred veličanstvenom sadašnjošću prijestolja Božjega. Sve je bilo puno svjetla,
a ja sam bila ispunjena beskrajnom ljubavlju i puna zahvalnosti ponavljala uvijek iznova: ''Zahvaljujemo Ti  radi velike slave Tvoje, hvalimo Te,  klanjamo Ti se, slavimo Te, zahvaljujemo Ti,  Gospodine i Bože, Kralju nebeski, Bože Oče Svemogući…''

                I predstavih si očinsko lice nježnoga Oca puna beskrajne dobrote… ''Gospodine Isuse Kriste jedinorođeni Sine, Gospodine Bože, Jaganjče Božji, Sine Očev, koji oduzimaš grijehe svijeta…''  i odjednom stajao je Isus preda mnom, licem ispunjenim nježnošću i beskrajnim Milosrđem… ''Jer Ti si jedini svet, Ti si jedini Gospodin, Ti si jedini Svevišnji, Isuse Kriste, sa Svetim Duhom…'' Bog lijepe Ljubavi; Onaj, koji  je u ovom trenutku doveo do drhtanja i potresenosti cijelo moje biće i moj život…

                Iz dubine sam srca molila: ''Gospodine, oslobodi me od svih zlih duhova. Moje srce pripada posve Tebi,  o moj Gospodine. Pošalji mi Tvoj  mir, da bi iz ove Euharistije zadobila najveću korist za moje duševno spasenje i da bi moj život mogao donijeti najbolje plodove. Duše Božji, Sveti Duše, promijeni me, djeluj u meni, vodi me i pokazuj mi put! O Bože, daruj mi darove koji su mi potrebni, da bih Tebi bolje služila…!''

 

Služba Riječi

              I tako dođe vrijeme za Službu Riječi,  a Presveta Djevica tražila je od mene ponavljati za njom: ''Gospodine, danas želim posve brižljivo slušati Tvoju Riječ  i donijeti bogate plodove. Neka Tvoj Duh Sveti tako očisti  i pripravi tlo moga srca,  da Tvoja Riječ  raste u meni i dobro se razvija. Očisti moje srce i moju dušu da zato budem spremna i dostojna.''

                ''Ja želim, da pažljivo slušaš čitanja i cijelu svećenikovu propovijed. Sjeti se da u Bibliji stoji: 'RIJEČ BOŽJA  ne vraća se natrag bez ploda'  (Usp. Iz 55,10-11; 2 Kor 9,10).
 Kad pažljivo slušaš, ostat će nešto od svega što slušaš u tebi. Moraš onda pokušati za vrijeme cijelog dana razmišljati o tim riječima, koje su ostavile traga, dojma, u tvojoj nutrini, i sjećati ih se.
Ponekad su to možda samo dvije rečenice, drugi put je cijelo Evanđelje; ili možda također samo jedna jedina riječ; svakako ono, što u tebi ostane, trebaš kušati u ostatku dana  i radovati se njegovom ukusu. I tada će se ta Riječ 'utjeloviti', budući je to način koji mijenja život, u kojem se jednostqavno dopušta da Božja Riječ mijenja samog pojednica.

                I sad pak reci GOSPODINU, da si ovdje da bi to slušala, da ti to rado želiš, da Ti  ON to treba objaviti u tvom srcu.''

                Ponovno sam zahvalila Bogu, koji mi je dao prigodu čuti Njegovu Riječ,  i zamoli Ga za oproštenje, da mi je srce bilo tako otvrdnulo kroz sve te duge godine, da sam svoju djecu samo učila nedjeljom ići u crkvu, jer je to upravo Crkva zapovjedila i tražila, a  ne iz ljubavi  i iz potrebe ispuniti se BOGOM…

                Ja sam prisustvovala tolikim slav-ljima Euharistije najčešće iz obveze i zbog društvenih prilika, i time vjerovala da ću biti spašena. Nikada mi ni u snu  nije palo na pamet živjeti i doživljavati Svetu Misu. Još manje sam gubila vrijeme na to usmjeravati svoju pažnju pri čitanjima ili svećenikovoj propovijedi.

                Koju sam bol osjećala u svom srcu za sve godine, koje sam tako izgubila i koje su mi bile beskorisne! Sve zbog mojeg neznanja! Koliko površnosti pokazujemo u slavljima Svete Mise, na koju dolazimo, jer se radi o svadbi, zadušnici ili jednostavno jer je to nama jedna obveza, budući da nas moraju vidjeti ljudi iz društva. Koje neznanje spram naše Crkve i spram Sakramentima! Kojom se pak nekorisnošću bavimo i koje je to gubljenje snaga i vremena, kad se dalje obrazujemo i želimo biti u prolaznim stvarima svijeta na  'najnovijem stupnju', koje mogu nestati od jednog trenutka do drugog i onda stojimo bez ičega, i koji nam na nikoji način ne služe na koncu života produžiti ga za jednu minutu! I usprkos svemu uopće ništa ne znamo o onom što nam može donijeti malo Neba na Zemlju i zatim nam zaslužiti 'vječni život'! Ništa ne znamo o tome, a hoćemo biti obrazovane žene i ljudi !




zamakdushe @ 12:11 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, lipanj 7, 2011

U predivnoj katehezi, u kojoj su nas poučili Gospodin  i Djevica Marija i dalje nas pratili na duhovnom putu,  najprije su nas poučili kako treba moliti krunicu uvijek iz nutrine i svim srcem, i razmatrati, i uživati svim srcem i radosno trenutke susreta s Bogom i našom Blagoslovljenom Majkom. Zatim nam je pokazano kako se  dobro i skrušeno treba ispovjediti. A sada – u nastavku ove predivne kateheze oni nam pokazuju sve što trebamo znati o svetom događanju Svetoj Misi, i kako doživjeti Misu srcem.

                Ovo svjedočanstvo što ga iznosim želim da dođe do svih na cijelom svijetu, na veću slavu Božju i na spasenje i svakog pojedinog, koji svoje srce hoće otvoriti Gospodinu. Želim i moram ovo svjedočiti, da bi mnoge Bogu posvećene duše iznova rasplamsale vatru ljubavi prema Kristu; oni, čije ruke imaju veću moć donijeti Krista na Zemlju, da postane našom hranom; a drugi, da ostave 'naviku' primati Ga samo površno, i da iznova  divljenjem i čuđenjem dožive dnevni susret s Ljubavlju. Ovo svjedočim da bi moja braća i sestre laici po svem svijetu svaki put još dublje srcem doživjeli ovo najveće od svih čuda: sudjelovanje u slavlju Svete Euharistije.

                Bilo je to u predvečerje svetkovine Blagovijesti. Mi, članovi molitvene skupine, otišli smo na svetu Ispovijed. Nekoliko žena iz molitvene skupine propustile su te večeri otići na Ispovijed i htjedoše se stoga ispovjediti slijedećeg dana prije Svete Mise.

                Kad sam slijedećeg dana, na svetkovinu, malo zakasnila u crkvu, nadbiskup i svećenici već su se uspinjali na oltar. U tom trenutku Maja Božja progovori mi tako slatkim i nježnim glasom, koji čovjeka replavljuje radošću.

                ''Danas je za tebe vrlo poučan dan i želim da budeš vrlo pažljiva, jer čega si ti danas svjedok i sve što ćeš doživjeti ovoga dana, morati ćeš omogućiti cijelom čovječanstvu sudjelovati u tome.''

                Bila sa potpuno iznenađena, ne razumjevši što se dogodilo, čvrsto sam odlučila biti pažljivom.

                Prvo što sam zamijetila  bio je Zbor najljepših glasova, koji su tako pjevali kao daleko, a u trenutcima tako blizu i onda opet izdaleka, kao da su, glazba i pjevanje, bili nošeni šumom vjetra.

 

Uvodni obredi

 

                Gospodin nadbiskup započeo je žrtvu Svete Mise i kad je došao do pokorničkog čina, reče Presveta Djevica:

                ''Moli sad GOSPODINA iz dubine svoga srca za oproštenje svih tvojih promašaja. Moli Ga za oproštenje zato, jer si Ga uvrijedila; jer tako ćeš biti dostojna imati povlasticu sudjelovati u Svetoj Misi.''

                Sigurno sam tad u djeliću sekunde pomislila: ''Ali ja sam u stanju Božje Milosti, jer sinoć sam se tek ispovjedila.''

                Nebeska Majka mi je odgovorila:

                ''I ti stvarno misliš, da od sinoć nisi uvrijedila GOSPODINA? Dopusti, da te podsjetim na nekoliko događaja. Kad si danas izišla iz kuće, da bi ovamo došla, približila ti se djevojka, koja ti pomaže kod kuće da bi te nešto zamolila. A budući da već kasniš i bila si u žurbi i stoga si bila napeta, nisi joj baš uljudno odgovorila. To je bila s tvoje strane pogreška protiv kršćanske ljubavi prema bližnjemu. I sad još uvijek hoćeš t vrditi da nisi BOGA povrijedila?

                Na putu ovamo autobus ti je prepriječio put. Gotovo te pogazio, a ti si tom jadnom vozaču, tom tvom bližnjemu, doviknula puno nedoličnih izraza, umjesto da si došla na vrijeme izmoliti svoje molitve i tako se pripremiti na Svetu Misu. Pomanjkala si u ljubavi prema bližnjemu i izgubila si mir i strpljivost. I usprkos tomu kažeš, da nisi povrijedila GOSPODINA?

                I stoga dolaziš u posljednji čas, kad procesija sa svećenicima ulazi u crkvu, slaviti žrtvu Svete Mise… a ti ćeš sada sudjelovati u tom slavlju bez ikakve priprave…''

                A ja odgovorih:  ''Da, moja Majko, ništa više ne govori. Prestani. Ne podsjećaj me dalje na sve te pogreške u mojem ponašanju, jer ću inače umrijeti od stida i kajanja.''

 

                ''Zašto morate doći u posljednji čas? Trebate već ranije biti u crkvi, da biste izgovorili molitvu i zamolili GOSPODINA da pošalje SVOGA DUHA SVEOTGA, da vam dadne duha mira i pomirenja, i da potjera iz vas duh ovoga svijeta, dnevnih briga, osobnih problema i rastresenosti, da biste bili sposobni ispravno i dostojno doživjeti taj tako sveti trenutak Euharistije. Ali vi tek dolazite, kad je slavlje već započelo, i sudjelujete u njemu kao da bi to bio neki bilo koji događaj, a da se niste na neki način duhovno pripremili za to. Zašto? To je doista veoma čudno? Vi ste  pri  trenutku najvećeg dara od strane Svevišnjeg, ali to ne znate tako visoko cijeniti.''

                To je bilo sada dosta. Osjećala sam se tako loše, budući da je bilo toga beskrajno mnogo zašto sam morala moliti Boga za oproštenje; ne samo zbog krivog ponašanja ovog dana, nego prije svega za mnogo puta, u kojima sam – tako kao i  mnogo drugi – štoviše većina, jednostavno čekala dok svećenikova propovijed završi, prije nego bi sama unišla u crkvu. Za sve te slučajeve, kojih nisam bila svjesna ili ih jednostavno nisam htjela razumjeti, što to znači biti u crkvi i sudjelovati pri svetoj Misnoj Žrtvi. Za sve te mnoge slučajeve, u kojima je moja duša bila puna teških grijeha, a ja se usudila usprkos tome sudjelovati na Svetoj Misi, morala sam zamoliti za oproštenje.




zamakdushe @ 21:22 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, lipanj 2, 2011

Kako bismo iskusili Isusovu svemoguću ljubav, primijenimo najjednostavniji, ujedno najučinkovitiji način koji nam On sam preporučuje: "Milosti Mog milosrđa crpe se jedinom posudom, a to je pouzdanje. Što se duša više pouzdaje, to više dobiva. Neka se ne boji nijedna duša približiti Mi se, pa makar njezini grijesi bili crveni kao skrlet."

Kako bi nam pomogao da Mu se potpuno posvetimo i predamo, Isus nam je dao po sv.Faustini Dnevnik i sliku svoga milosrđa. Isus govori: "Najbolnije me ranjavaju grijesi nepouzdanja. Moje srce ranjava što čak ni odabrane duše ne razumiju koliko je veliko moje milosrđe... Sjećate se moje muke. Ako ne vjerujete mojim riječima, vjerujte barem Mojim ranama. O, kako Me boli što se duše tako malo sjedinjuju sa Mnom u sv. Pričesti. Čekam na duše, a one su tako ravnodušne prema Meni. Ljubim ih tako silno i iskreno, a one Mi ne vjeruju. Želim ih obasuti milostima. One ih, prezirno odbijaju. Ponašaju se prema Meni kao prema mrtvom, mada imam srce puno ljubavi i milosrđa. Kako bi spoznala barem djelomice Moju bol, zamisli najnježniju majku koja snažno voli svoju djecu. Pa ipak, djeca preziru majčinu ljubav. Promotri njezinu bol, nema nikog da je utješi. Blijeda je to slika i usporedba s Mojom ljubavlju. Duša nepouzdanjem razdire Moju nutrinu... Usprkos mojoj neiscrpnoj ljubavi, ne vjeruju Mi; čak im ni Moja smrt nije dovoljna."

U tim riječima, punima boli, koje je Isus uputio sv. Faustini, vidljiv je glavni razlog toj temeljnoj i najvećoj čovjekovoj bolesti – grijehu. Uzrok toj najgoroj bolesti je nepouzdanje, slaba vjera, sumnja i nevjera čovjekova u Boga. Na taj se način čovjek sam zatvara i ne dopušta Isusu da ga otkupi, oslobodi okova zla, da ga promijeni i ozdravi svojom ljubavlju. Jedino Isus može izliječiti izranjenu ljudsku dušu, štoviše, svladati grijeh koji je izvor svih nesreća i uzrok bolesti na duši i tijelu. Prihvaćanje milosrdne Isusove ljubavi događa se po svakodnevnoj molitvi, a osobito po sakramentima ispovijedi i Euharistije. Isus nam ne obećava život bez trpljenja, već, dajući nam nositi križ, na sebe preuzima njegov najteži dio. Tada naše trpljenje, u potpunom predanju volji Spasiteljevoj, postaje put otkupljenja, izvor velikih i predivnih milosti.

Isus želi da se potpuno pouzdajemo u Njega i da težimo samo jednom – da se u našem životu vrši Njegova volja. Tada ćemo Isusu zahvaljivati za sve: za trpljenje i radost, za zdravlje i bolest, za život i smrt. U svojim ćemo srcima nositi najveće blago i najdragocjeniji biser – Njegovu ljubav (usp. Mt 13, 44-46).




zamakdushe @ 15:13 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare

Toliko često kao što dišu moje grudi, toliko često kao što bije moje srce, toliko često kao što krv pulsira mojim tijelom, toliko tisuća puta slavim Tvoje Milosrđe, o Presveto Trojstvo.

Želim se sva pretvoriti u Tvoje Milosrđe da bih tako bila tvoja živa slika.

O, Gospodine, ovo najveće Božje svojstvo, Tvoje neizmjerno Milosrđe, neka dospije do mog bližnjeg kroz moje srce i moju dušu.

Pomozi mi, o Gospodine, da moje oči gledaju milosrdno, da nikada ne sumnjičim i ne sudim po vanjštini, nego spoznajem što je lijepo u dušama mojih bližnjih i pomažem im.

Pomozi mi, da moje slušanje bude milosrdno, da budem naklonjena potrebama svojih bližnjih, da moje uši ne ostanu ravnodušne za boli i žalopojke bližnjih.

Pomozi mi, Gospodine, da moj jezik bude milosrdan, da nikad prezirno ne govorim o svojim bližnjima, nego da za svakog imam riječ utjehe i praštanja.

Pomozi mi, Gospodine, da moje ruke budu milosrdne i pune dobrih djela, da svojim bližnjima činim samo dobro, a teže i mučnije poslove uzimam na sebe.

Pomozi mi, da moje noge budu milosrdne, da mojim bližnjima žure uvijek u pomoć i svladavaju vlastitu iznemoglost i umornost.

Moj pravi odmor neka je u službi bližnjima.

Pomozi mi, Gospodine, da moje srce bude milosrdno, da osjećam sve patnje bližnjeg, da nikom ne uskratim svoje srce, da iskreno susrećem i one za koje znam da će zloupotrijebiti moju dobrotu.

Ja sama zatvorit ću se u Srce Milosrdnog Isusa.

O vlastitim patnjama šutjet ću.

O, moj Gospodine, neka Tvoje Milosrđe počiva u mom srcu.

Ti Sam zapovijedaš mi da se vježbam u tri stupnja milosrđa: Prvo: djelo milosrđa – svake vrste. Drugo: milosrdna riječ – što djelom ne mogu izvršiti neka se ostvari riječima. Treće: molitva – što ne mogu ostvariti ni djelom ni milosrdnom riječju,to uvijek mogu molitvom.

Svoju molitvu proširujem tamo, kamo ne mogu dospjeti tjelesno.

O moj Isuse, promijeni me u Sebe, jer Ti sve možeš.




zamakdushe @ 14:57 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Mali Isus
Arhiva
« » lip 2011
Brojač posjeta
150023
Index.hr
Nema zapisa.