On je živ!
Marija i Isus
Nema zapisa.
Blog - lipanj 2012
petak, lipanj 29, 2012


zamakdushe @ 10:21 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, lipanj 28, 2012

Svetost nije povlastica nekolicine, već jednostavna dužnost za tebe i mene.

bl. Majka Terezija


zamakdushe @ 11:40 |Komentiraj | Komentari: 0


Isusova nasilna smrt nije samo posljedica izvanjskih tragičnih okolnosti. Isus je "predan po odlučenu naumu i promislu Božjemu" (Dj 2,23). Da bismo mi, djeca grijeha i smrti, imali život, Otac nebeski "njega koji ne okusi grijeha za nas grijehom učini" (2Kor 5,21). Veličina žrtve koju je Bog, Otac, tražio od svojega Sina, odgovara međutim veličini Kristova predanja: "Što da kažem? Oče, izbavi me od ovog časa? No, zato dođoh u ovaj čas!" (Iv 12,27). Na obje je strane ljubav koja se je na najviši način potvrdila na križu.

Da bi nas spasio od smrti, Bog se dao na opasan put. Odaslao je u naš smrtni svijet "lijek besmrtnosti" (Ignacije Antiohijski) – svojega Sina Isusa Krista. Otac Sin bili su nerazdvojni saveznici u tome djelu, spremni i puni čežnje da na sebe iz ljubavi do kraja preuzmu ono što je ljudsko. Bog je htio ostvariti potpunu zamjenu da bi nas zauvijek spasio. Htio nam je podariti svoj vječni život kako bi smo uživali njegove radosti, htio je podnijeti naše umiranje, naš očaj, naše patnje, našu smrt da bude u svemu u zajedništvu s nama. Htio nas je ljubiti do kraja, i još više. Kristova je smrt volja Očeva, ali nije njegova posljednja riječ. Otkada je Krist za nas umro, možemo mijenjati svoju smrt za njegov život.

Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. Iv 13,1

Nema drugih stepenica za uspinjanje u nebo osim križa. SV. RUŽA LIMSKA (1586.-1617., svetica zaštitnica Perua, prva svetica američkog kontinenta)

Samo onaj tko je ozbiljno promislio koliko je težak križ, može pojmiti koliko je težak grijeh. ANSELMO KANTERBERIJSKI

zamakdushe @ 11:38 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, lipanj 26, 2012

Dokaz je ljubavi u djelima. Gdje je ljubav, tamo su i velika djela. Nema li djela, nema ni ljubavi.
Sv. Grgur Veliki

zamakdushe @ 20:39 |Komentiraj | Komentari: 0


Opušten i miran uputi se Onome koji govori preko savjesti. Savjest je sveto i izvorno središte tvoje osobnosti. Neka ispred tebe "promarširaju" sva tvoja djela iz dosadašnjeg života. Kako se u njima osjećaš pred savješću? Nemoj se opravdavati, neka savjest sama iskreno govori. Pogledaj Bogu "u oči" i opredijeli se za onu bolju polovicu.
Čovjekova savjest jasno govori da ne smijemo činiti zlo i da moramo činiti dobro. U tom osnovnom etičkom principu svi se ljudi slažu. To je usađeno u srž čovjekova bića. Tko je to baš tako odredio? Činimo li zlo, osjećamo krivicu. Bojimo se. Stojimo pred nevidljivim ali stvarnim i konkretnim sudom. Tko nas to sudi? Pred kime moramo odgovarati za svoje čine? Samima sebi? Zašto onda ne možemo opravdati ni jedno zlo? Savješću ne raspolažemo. Jesmo li odgovorni ljudima? Zašto nas onda muče tajni grijesi za koje ljudi nikada neće doznati? Možda smo odgovorni povijesti čovječanstva? Tko je ta povijest? I zašto onda ljudi rade i protiv uvjerenja čitave povijesti čovječanstva kad to traži njihova savjest? Savjest je, znači iznad povijesti ljudi i iznad uvjerenja skupine ljudi i iznad osobnog mišljenja.
Za savjest ljudi daju živote. Činiti dobro važnije je od života. Za slobodu, za ljubav, za mir, za drugoga, za pravdu, ljudi daju živote. Savjest nas prenosi u onostranost, transcendentnost. Tko nas tako neodoljivo sudi i privlači da činimo ono što je pravedno i dobro? Kad čovjek gazi savjest, postaje nečovjek. Uzalud je sve što čini i zaludan je njegov boravak na Zemlji. Kad, naprotiv, čini što je dobro i pravedno, sretan je i kad nema ništa drugo do kruha i ruha. Savjest je otvoren put k Iskonu, k Izvoru. Savjest je izravno komuniciranje s Bogom i onda kad toga nismo svjesni. Onaj tko čini dobro jest s Bogom. Bezbožan je onaj tko čini zlo pa makar riječima i priznavao Boga.

zamakdushe @ 20:27 |Komentiraj | Komentari: 0


zamakdushe @ 20:25 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, lipanj 24, 2012


zamakdushe @ 11:15 |Komentiraj | Komentari: 0

Najveći uništavač mira danas je krik nevinog, nerođenog djeteta. Kad jedna majka može u svom krilu ubiti svoje vlastito dijete, koji onda gori zločin još postoji od onoga da mi počnemo sami jedni druge ubijati? Čak i u Svetom pismu stoji: "Čak i kad bi majka mogla zaboraviti svoje dijete, ja ga neću zaboraviti. Ali danas se ubija milijune nerođene djece, a mi na to ne kažemo ništa.

Majka Terezija

zamakdushe @ 11:13 |Komentiraj | Komentari: 0


Nitko ne može na "Židove" svaliti kolektivnu krivnju za Isusovu smrt. Ono što Crkva sa sigurnošću ispovijeda jest sukrivnja svih grešnika za Isusovu smrt.

Prorok starac Šimun prorekao je da će Isus bit "znak osporavan" (Lk 2,34b). Tako je postalo odlučujućim odbacivanje Isusa od strane židovskih vlasti, iako je na primjer među farizejima bilo i potajnih Isusovih sljedbenika, kao što su Nikodem i Josip iz Arimateje. Na Isusovu suđenju imali su udjela različite židovske i rimske osobe i institucije (Kajfa, Juda, Veliko vijeće, Herod, Poncije Pilat), čiju osobnu krivnju samo Bog zna. Tvrdnja da su svi tadašnji ili danas živući Židovi krivi za Isusovu smrt nerazumna je i biblijski neodrživa.

Nisu ga vrazi razapeli, nego ti, jer si ga ti zajedno s njima razapeo i razapinješ kad god uživaš u opačinama i grijesima. FRANJO ASIŠKI

zamakdushe @ 11:04 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, lipanj 22, 2012

Gdje je ljubav i mudrost,
ondje nema ni straha ni neznanja.
Gdje je ustrpljivost i poniznost,
ondje nema ni srdžbe ni nemira.
Gdje je veselo siromaštvo,
ondje nema ni pohlepe ni škrtosti.
Gdje je mir i razmatranje,
ondje nema ni nemira ni skitanja.
Gdje strah Gospodnji čuva svoj stan
(usp. Lk 11, 21),
ondje neprijatelj ne može imati mjesta za ulazak.
Gdje je milosrđe i razboritost,
ondje nema ni suviška ni krutosti. Wink

sv. Franjo Asiški

zamakdushe @ 11:46 |Komentiraj | Komentari: 0


Vjerujem u Boga koji je Otac čovjeku, stvorenjima i cijelom svemiru, a ne nekakav hladni Stvoritelj. Koji je stvarao mene iz ljubavi, kome sam ja sin, a ne tek puko stvorenje i objekt njegove svemoći.
Vjerujem u neraskidivu nit između Stvoritelja i njegovih stvorenja.
Vjerujem da je Gospodin stvorio predivnu zemlju i još divnija stvorenja na njoj, unatoč tome što su lice zemlje i duša stvorenja sada toliko iznakaženi.
Unatoč staračkom i iznakaženom licu zemlje, osjećam ispod njezinih bora ljepotu duše Stvoriteljeve. U bezdušnom svijetu, kojeg posebno teško podnosimo u ratnim stradanjima, znam da je u njemu ostalo još puno duše Stvoriteljeve.
Vjerujem da me je Bog stvorio zato što je želio da još netko bude sretan kao on, da se još netko raduje što živi. Ne mislim, kao mnogi, da sam samo igračka u Božjim rukama i da se on poigrava mojom sudbinom kao vjetar lišćem. Ne držim da sam mu tek puko sredstvo koje njemu, Svemoćnom i Svesilnom, treba poslužiti za njegove čine ili biti tek objekt njegove snage. Koliko god se osjećao malen kao mrav u odnosu prema njemu, osjećam da smo suputnici i supatnici. Znam da sam mu dragocjeniji od najdragocjenijeg bisera i vredniji od svega što postoji i što je stvorio. Koliko god me nadvisivao i koliko god nije moguće da se s njim uspoređujem i mjerim, ipak znam da sam mu sličan i da je moja duša dio duše njegove, a moje lice, makar ponekad izobličeno, odraz Lica njegova.
U trenucima kad se, zbog bola ili svoje ljudske bijede, osjećam sićušan i nevrijedan, kao prašina koju vjetar raznosi i svatko po njoj gazi, sjetim se da je on za me umro. A Bog ne umire za nešto nevrijedno i prolazno i ne razdaje svoj život uzalud. Tada, u časovima spoznaje, uspravim se i pogledam s više poštovanja svoje lice i smognem snage za mrvu poštovanja prema sebi i za prvi korak naprijed.
Kad iskusim da me ljudi obezvrijede i ponize, kad žele ubiti u meni i zadnju iskru poštovanja i vrijednosti, kad me žele ugasiti kao čovjeka, u mom srcu nastane pobuna, jer u meni odjekuje njegova riječ: «U dlanove sam te svoje urezao, imenom sam te zazvao: ti si moj!» (Iz 49,16; 43,1)

zamakdushe @ 10:24 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 20, 2012

Duša koja ljubi Boga nježna je, ponizna i strpljiva.
Sv. Ivan od Križa

zamakdushe @ 11:37 |Komentiraj | Komentari: 0



Isus je svoju okolinu stavio pred odlučno pitanje: ili djeluje božanskom snagom ili je prevarant, bogohulnik i kršitelj zakona koji po zakonu treba biti pozvan na odgovornost.

U mnogim je stvarima Isus bio čista provokacija tradicionalnom židovstvu svojega doba. Opraštao je grijehe, što samo Bog može činiti, relativizirao je zapovijed o opsluživanju subote, izložio se sumnji za bogohulstvo i na se navukao predbacivanje da je lažni prorok. Sve su to prijestupi za koje je zakon predviđao smrtnu kaznu.

Kad dođe čas, sjede Isus za stol i apostoli s njim. I reče im: "Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke. Jer kažem vam, neću je više blagovati dok se ona ne završi u kraljevstvu Božjem." Lk 22,14-16

zamakdushe @ 11:32 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, lipanj 18, 2012

Nužno je započeti svakodnevno moliti s čvrstom odlukom da ćemo ustrajati u tome.
Sv. Terezija Avilska

zamakdushe @ 14:17 |Komentiraj | Komentari: 0


Važno je da se potpuno smiriš. Sjedni i duboko udahni, te lagano izdišući uvjeri se da si opušten. Tako ćeš lakše zapažati sve oko sebe.
Stavi pred sebe cvijet i zagledaj se u njega. Dugo ga promatraj i slušaj što ti intuicija govor. Pođi na rijeku i promatraj je. Približi se izvoru i gledaj ga. Idi na obalu mora i dugo motri nebo, horizont i more. Zagledaj se u dijete u igri. Pogledaj sve što su stvorile ljudske ruke. Je li priroda, još savršenija, mogla slučajno nastati? Gledaj voće, gledaj svoje oči. Popni se na brdo i gledaj ... Motri zalaz sunca... Naslućuješ li Nekoga?
Sve oko nas kao da govori da mora biti Netko tko je sve isplanirao i sve drži pod svojom kontrolom. Mora biti izvor rijeke vremena, mora biti čvrsta ruka koja drži željezne zakone prirode, mora biti umjetnički zanos koji je stvarao cvjetove, mora biti planer koji je svrhovito stvarao trave i životinje, muško i žensko, žeđ i vodu, glad i hranu, pluća i zrak, oči i svjetlo, uši i glas, riječ i razum, noge i ceste, krila i vjetar, brodove i more. Sve se u svemiru i u atomskom svijetu kreće savršenom točnošću. Zato možemo proračunavati, zato čovjek može znanstveno istraživati, zato se može osloniti na zakone prirode. Zamisli da se poremete zakoni - kakav bi nered nastao! Tko je sve to učvrstio? Tko se pobrinuo da vrapci imaju i zimi što jesti? Da vukovi i medvjedi zimi ne uginu? Da lastavice i rode odlaze u tople krajeve? Da ptice prave tako savršena gnijezda, da pčela pravi med, da se krtica skrije, da riba može živjeti u vodi?
Evolucija ne tumači ništa. Nedostaje vremena za razvoj tako savršenih vrsta i organizama. Zemlja je premlada da bi se na njoj sve to moglo razviti. A onda, nema prijelaznih oblika. Antropologija je otkrila da je čovjekov kostur od tri milijuna godina sličniji kosturu današnjeg čovjeka nego kostur od tri stotine tisuća godina. Ni slučaj, niti nerazumni razvoj! Nego...? Razum. Koji? ...

zamakdushe @ 13:38 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 17, 2012

"Diši u meni, Duše Sveti,
da moje misli budu uvijek svete!
Pokreni me, Duše Sveti,
da moja djela budu sveta!
Primami me, Duše Sveti,
da moja ljubav bude sveta!
Ojačaj me, Duše Sveti,
da svetost sačuvam!
Sačuvaj me, Duše Sveti,
da milost nikad ne izgubim."
(Sv. Augustin)

zamakdushe @ 09:52 |Komentiraj | Komentari: 0


zamakdushe @ 09:50 |Komentiraj | Komentari: 0


Isus je izabrao blagdan Pashe svojeg izraelskog naroda kao pralik (simbol) onoga što se treba dogoditi u njegovoj smrti i uskrsnuću. Kao što je izraelski narod oslobođen iz egipatskog ropstva, tako će Isus nas osloboditi iz ropstva grijeha i od vlasti smrti.

Pasha je bila blagdan oslobođenja Izraela iz egipatskog ropstva. Isus je pošao u Jeruzalem da nas oslobodi na još dubljoj razini. Sa svojim je učenicima slavio pashalnu gozbu, no umjesto žrtvovanja pashalnog janjeta sama je sebe učinio žrtvenim Jaganjcem. "Žrtvovana je Pasha naša, Krist" (1Kor 5,7b) da jednom zauvijek utvrdi konačno pomirenje između Boga i ljudi.

Reče im: "Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt, predati poganima, izrugati i popljuvati. Izbičevat će ga, ubit će ga, ali on će nakon tri dana ustati." Mk 10,33-34

zamakdushe @ 09:48 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, lipanj 15, 2012

Gospodine, učini da ne tražim:
da me tješe, nego da ja tješim druge;
da ne zahtijevam da me razumiju,
nego da ja razumijem druge;
da ne tražim samo da me ljube,
nego da i ja ljubim druge!

Jer tko se daruje prima;
tko prašta, bit će mu oprošteno;
i tko umire sebi,
rađa se za vječni život.

sv. Franjo Asiški


zamakdushe @ 08:54 |Komentiraj | Komentari: 0



Slika milosrdnog Isusa

Iako se Božje milosrđe štovalo i zazivalo kroz čitavu povijest čovječanstva, štovanje Božanskog milosrđa u novom obliku počinje 22. veljače 1931. Toga dana je u Poljskom gradu Plocku, redovnica Faustina Kowalska imala prvo viđenje Milosrdnog Isusa. Tada je Isus izrazio želju da se naslika Njegova slika, te da ispod nje budu napisane riječi "Isuse, uzdam se u tebe", a sama slika da se štuje po cijelom svijetu.

"Navečer kad sam bila u ćeliji, ugledala sam Isusa, Gospodina, u bijeloj odjeći. Jedna je ruka podignuta za blagoslov, druga je dodirivala odjeću na grudima. Iz otvorenog dijela odjeće na prsima izlazile su dvije velike zrake: crvena i bijela. Šuteći promatrah Gospodina. Moja duša je bila prožeta strahom, ali i velikom radošću. Nakon nekog vremena Isus mi reče:

"Naslikaj sliku prema onom što vidiš, s potpisom: Isuse, uzdam se u Tebe. Ja želim da se ta slika štuje, najprije u vašoj kapeli, a onda u cijelom svijetu." (Dnevnik s.Faustine, br 47)

Blagdan Božanskog milosrđa

Isus je izrazio želju da se nedjelja poslije Uskrsa proglasi blagdanom Božanskog milosrđa, te svima koji se taj dan ispovijede i pričeste obećao potpun oprost svih krivica i kazni.

"Ja želim da prva nedjelja poslije Uskrsa postane svetkovinom milosrđa. ... Tko toga dana dođe na Vrelo života primit će potpun oprost svojih krivica i kazni." (Dn, br. 299-300)

Blagdan Božanskog milosrđa proglašen je obveznim za cijelu Crkvu i proslavljen prvi puta 30. travnja 2000. godine.

Čas milosrđa

Isus je od s. Faustine tražio da posebno štuje i zaziva Božje milosrđe u 15,00 sati, u času kada je On umro za nas na križu.

"Podsjećam te, Moja kćeri, da ti, kad god čuješ otkucavanje trećeg sata, uroniš posve u Moje milosrđe, proslavljaš ga i hvališ. Zazivaj njegovu svemoć cijelom svijetu, a posebno siromašnim grešnicima, jer sada je ono široko otvoreno svakoj duši. U ovom času možeš izmoliti sve za sebe i za druge. U ovom času dolazi milost cijelom svijetu." (Dn, br. 1572)

Molitva u času milosrđa: O krvi i vodo, što potekoste iz srca Isusova, kao izvor Milosrđa za nas, uzdam se u Tebe!

Krunica Božanskog milosrđa

Isus je1935. u Vilniusu s. Faustini objavio krunicu Božanskog milosrđa.

"Molit ćeš je devet dana kao uobičajenu krunicu, i to: Najprije Oče naš i Zdravi Marijo i Vjerovanje, dodajući na zrnce Očenaša riječi: Vječni Oče, prikazujem Ti Tijelo i Krv, Dušu i Božanstvo Tvoga preljubljenog Sina, Gospodina našega Isusa Krista, kao zadovoljštinu za naše grijehe i grijehe cijeloga svijeta. Na zrnca Zdravomarije molit ćeš sljedeće: Po pregorkoj muci Isusovoj, budi milosrdan nama i cijelome svijetu. Na kraju ćeš ponoviti tri puta riječi: Sveti Bože, Sveti Jaki Bože, Sveti Besmrtni Bože, smiluj se nama i cijelome svijetu." (Dn, br. 476)

Isus je obećao po ovoj krunici darovati svoje veliko i neizmjerno milosrđe svima koji je budu molili i za koga se bude molila, a posebno grešnicima i umirućima.

"Ma tko je god bude molio, doživjet će u svom smrtnom času Moje veliko milosrđe... Ukoliko bi bio najokorjeliji grešnik – ako samo jednom izmoli tu krunicu, dobit će milost Mog beskrajnog milosrđa." (Dn, br. 687)

"...kad se moli ova krunica milosrđa, kod umirućih neću stajati između Mojeg Oca i umirućeg kao pravedni Sudac, nego kao Milosrdni Otkupitelj." (Dn, br. 1541)

Širenje pobožnosti Božanskom milosrđu

Kako bi i sami zadobili Božje milosrđe, Isus nas preko s. Faustine posebno potiče na širenje pobožnosti Božanskom milosrđu.

"Duše koje šire slavu Mojeg milosrđa, štitit ću u cijelom njihovom životu kao što nježna majka zaštićuje svoje dojenče. U času smrti neću im biti Sudac, nego milosrdni Otkupitelj." (Dn, br. 1075)

zamakdushe @ 08:07 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 13, 2012

Kada na početku obraćenja i novog života
započne grmjeti, to jest kad se pojave
kušnje blagostanja ili protivljenja, one često
uspijevaju uništiti nadu i svete odluke.
Zato sin milosti mora moliti Boga za milost
nade u vječna dobra jer je, kako kaže prorok
Jeremija, "blagoslovljen čovjek koji se uzdaje
u Boga, i kome je Bog uzdanje" (Jr 17, 7).

sv. Ante Padovanski


zamakdushe @ 20:02 |Komentiraj | Komentari: 0

Da. Isus je triput nagovijestio svoju muku i smrt prije nego što je svjesno i slobodno (Lk 9,51) došao na mjesto svoje muke i uskrsnuća.

I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace. Mk 8,31

zamakdushe @ 19:51 |Komentiraj | Komentari: 0


Otac je htio božansku slavu svojega Sina objaviti već za njegovog zemaljskog života. Kristovo je preobraženje trebalo učenicima kasnije pomoći da razumiju njegovu smrt i uskrsnuće.

Tri evanđelista izvješćuju kako je Isus na vrhu jedne gore pred svojim učenicima počeo svijetliti ("preobrazio se"). Glas nebeskoga Oca Isusa naziva "ljubljeni Sin", kojega treba slušati. Petar želi sagraditi "tri sjenice" i taj trenutak zadržati. Isus je pak na putu prema svojoj muci. Ovo viđenje slave imalo je za cilj ojačati njegove učenike.8,31

zamakdushe @ 19:46 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, lipanj 11, 2012

"Ništa neka te ne straši,
ništa ne uznemiruje.
Sve prolazi.
Samo Bog ostaje isti.
Tko je strpljiv sve postiže.
Tko ima Boga ima sve.
Jedino Bog dostaje."

sv. Terezija Avilska

zamakdushe @ 20:39 |Komentiraj | Komentari: 0



Isus je oko sebe imao velik krug učenika, muškaraca i žena. Iz toga je kruga izabrao dvanaestoricu muškaraca koje je nazvao apostolima (Lk 6,12-16). Apostole je posebno poučio i dao im različite zadatke: "Posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesne" (Lk 9,2). Isus je tu dvanaestoricu apostola poveo na svoju Posljednju večeru, gdje im je predao poslanje: "Ovo činite meni na spomen" (Lk 22,19b).

Apostoli su postali svjedoci Isusova uskrsnuća i jamci njegove istinitosti. Nakon Isusove smrti nastavili su Isusovo poslanje. Izabrali su i svoje nasljednike za tu službu: biskupe. Nasljednici od apostola i danas vrše od Isusa predanu vlast: oni predvode, poučavaju i slave bogoslužje. Zajedništvo je apostola postalo temelj jedinstva Crkve (apostolsko nasljedstvo). Među dvanaestoricom posebno mjesto ima Petar, kojemu je Isus predao posebnu vlast: "Ti si Petar – Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju" (Mt 16,18). Iz osobita Petrova mjesta među apostolima proizašla je papinska služba.

Kao što mene posla Otac, i ja šaljem vas. Iv 20,21b

Kada milost nekome daruje snažno iskustvo Boga, to je slično onomu što su učenici doživjeli kod preobraženja: u jednomu trenu ima se predokus budućega rajskog blaženstva. Obično se radi o kratkim iskustvima koje Bog ponekad udjeljuje, prije svega u svijetlu velikih iskušenja. BENEDIKT XVI.

zamakdushe @ 20:33 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, lipanj 8, 2012

Onaj, koji se dostojno pričešćuje, gubi se u Bogu, kao kaplja vode u oceanu. Kako lijepo bi bilo kad bismo na to mislili: izgubiti se u bezdanu ljubavi za cijelu vječnost.

sv. Ivan Marija Vianney


zamakdushe @ 21:22 |Komentiraj | Komentari: 0



Nisi sam. S radošću podnosi nevolje. Doduše, jadno dijete, ne osjećaš da te drži majčina ruka... A jesi li gledao majku kako raširenih ruku prati svoje dijete, dok samo pokušava nesigurne korake? Nisi sam, Marija je uz tebe.

Dat ću ti jedan savjet, i neću se umoriti ponavljati ga dušama: ljubi do bezumlja Majku Božju, koja je Majka naša.

Reci: Moja Majko (da, tvoja je, jer joj s više naslova pripadaš), neka me tvoja ljubav priveže za križ tvojega Sina; ne daj da mi uzmanjka vjere, hrabrosti, odlučnosti u ispunjavanju volje našeg Gospodina Isusa.

Ako si ponosan što si dijete Svete Marije, zapitaj se: u kojoj je mjeri tijekom dana prisutna moja pobožnost prema Djevici, od jutra do večeri?

Ljubav prema našoj Majci bit će za tebe svježi lahor, koji će u tebi oživjeti žar kreposti zapretan pod pepelom tvoje mlakosti.

Prije, sam, nisi to mogao. Sad si se utekao Gospi, i s njom, kako je lako!

sv. Josemaria Escriva

zamakdushe @ 21:03 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, lipanj 7, 2012

Kad primate Spasitelja, morate kod toga uvijek imati neku stanovitu nakanu, i kad se upravo spremate da Gospodnje sv. Tijelo u sebe primite, govorite ovako: "O dobrostivi nebeski Oče, ja Ti prikazujem sada Tvoga dragoga Sin, onako, kako su Ga, skinuta sa križa, primili, Njegovoj Presvetoj Majci u ruke položili i kako Ga je Ona za nas kao žrtvu prinijela. Ja Ti žrtvujem Njegovo Presveto Tijelo i Njegovu predragocjenu Krv i vapim k Tebi kroz usta Njegove Presvete Majke, oprosti mi moje grijehe da Ga dostojno primim i ovu ili onu milost zadobijem: vjeru, ljubav, poniznost …"


zamakdushe @ 10:55 |Komentiraj | Komentari: 0


Čudesa koja je Isus činio, bila su znakovi nadolazećega kraljevstva Božjega. Ona su bila iskaz njegove ljubavi prema ljudima i potvrđivala su njegovo poslanje.

Isusova čudesa nisu bile magijske predstave. On je bio ispunjen snagom ozdravljajuće Božje ljubavi. Čudesima je pokazao da je on Mesija i da s njim započinje kraljevstvo Božje. Tako se može iskusiti početak novoga svijeta: on oslobađa od gladi (Iv 6,5-15), nepravde (Lk 19,8), bolesti i smrti (Mt 11,5). Izgonom zloduha započinje njegov pobjednički hod protiv "vladara ovoga svijeta" (Iv 12,31; misli se na Sotonu). Pa ipak, Isus ne dokida sve jade i zla u svijetu. On stavlja naglasak na oslobođenje ljudi od ropstva grijehu. Najvažnija mu je vjera, na koju čudesa pozivaju.

Preko svake mjere zadivljeni govorahu: "Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!" Mk 7,37

zamakdushe @ 10:53 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, lipanj 5, 2012

Ohrabrite se, djeco, zavapite Bogu: on će vas izbaviti iz nasilja, iz ruku neprijatelja.
(Baruh 4, 21)

zamakdushe @ 10:14 |Komentiraj | Komentari: 0



Isus je zaista činio čudesa, kao i apostoli. Novozavjetni pisci upućuju na stvarne događaje.

Već najstariji izvori izvješćuju o brojnim čudesima, čak i oživljavanju mrtvih, kao potvrdi Isusova navještaja: "Ako ja po Duhu Božjem izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje" (Mt 12,28). Čudesa se zbivaju javno. Osobe kojima se to dogodilo koji put su nam poimenice poznate, poput slijepoga Bartimeja (Mk 10,46-52) ili Petrove punice (Mt 8,14-15). Neka su se čudesa za židovsku okolinu činila šokantnim prekršajem (npr. ozdravljenje uzetoga u subotu, ozdravljenje gubavaca). Ipak od ondašnjega židovstva nisu osporavana.

Čudo se ne događa protiv prirode, nego protiv našega znanja o prirodi. AUGUSTIN

Nigdje se na svijetu nije zbilo tako veliko čudo kao u betlehemskoj štalici: tu su Bog i čovjek postali jedno. TOMA KEMPENAC (1379./1380.-1471., njemački mistik, autor Nasljeduj Krista)

zamakdushe @ 10:06 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, lipanj 4, 2012

Budite svi jednodušni, puni suosjećanja i bratske ljubavi, milosrdni, ponizni! Ne vraćajte zlo za zlo ni uvredu za uvredu! Naprotiv, blagoslivljajte jer ste na to i pozvani da baštinite blagoslov!
(Prva Petrova poslanica 3, 8-9)

zamakdushe @ 10:36 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare


Nije ti to prikraćena, površna kretnja kao da ne znaš što znači. Ne, pravilan je to znak, polako napravljen, velik, od čela do prsiju, od jednog ramena do drugoga. Osjećaš li, kako te svega obuzimlje? Saberi se, sav, sve svoje misli i sva svoja čuvstva u tu kretnju. Misli, kako ide od čela do prsiju, od ramena do ramena. Onda je osjećaš: svega te obuhvaća, tijelo i dušu; ujedinjuje te, blagoslivlja te, posvećuje te.

Zašto? Jer je znak svemira, znak otkupljenja. Na križu je naš Gospodin otkupio sve ljude. Po križu posvećuje svakoga čovjeka, svega, do posljednje niti njegova bića.

Radi toga se križamo prije molitve, da nas križ uredi i sabere, da nam misli, srce i volju utopi u Boga. Križamo se poslije molitve, da ostane u nam što nam je Bog darovao. Križamo se u napasti, da nas jača. U nesreći, da nas čuva. Kod blagoslova, da u svoju dušu primimo svu puninu Božjeg života, da taj u njoj sve oplodi i posveti.

Misli na to uvijek, kad se križaš. To je najsvetiji znak, što ga imamo. Čini ga pravilno, polagano, na dugo i široko, promišljeno. Tada će obuzeti sve tvoje biće, vanjštinu i nutrinu, tvoje misli i tvoju volju, osjećaje i ćud, svu tvoju djelatnost. I po njemu će se sve označiti, obilježiti, posvetiti u moći Kristovoj u imenu trojedinoga Boga.

zamakdushe @ 10:16 |Komentiraj | Komentari: 0


Na vjerni Božji "da" se nacjepljuje "amen" Crkve koji odzvanja u svakom liturgijskom činu: to je odgovor vjere kojim završava svaka naša osobna i zajednička molitva i koji izražava naš "da" na Božju inicijativu. Često u svojoj molitvi odgovaramo iz navike sa "amen", ne shvaćajući njegovo duboko značenje. Taj termin dolazi od izraza aman koji, na hebrejskom i aramejskom, znači "učiniti postojanim", "utvrditi" i, samim tim, "biti siguran" ili "govoriti istinu". Ako pogledamo Sveto pismo, vidimo da se "amen" govori na kraju psalama blagoslova i hvale, kao, primjerice, u Psalmu 41: "A mene ćeš zdrava uzdržati i pred svoje me lice staviti dovijeka. Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka do vijeka! Tako neka bude! Amen!" (rr. 13-14). Ili pak izražava prianjanje uz Boga, u trenutku u kojem se Izraelski narod vraća pun radosti iz babilonskog izgnanstva i kaže svoj "da", svoj "amen" Bogu i njegovu Zakonu. U Knjizi Nehemijinoj se pripovijeda kako "Ezra je otvorio knjigu (Zakona) naočigled svemu narodu - jer je bio poviše od svega naroda - a kad ju je otvorio, sav narod ustade. Tada Ezra blagoslovi Jahvu, Boga velikoga, a sav narod, podignutih ruku, odgovori: 'Amen! Amen!'" (Neh 8, 5-6).


Od samih početaka, "amen" židovske liturgije je postao "amen" prve kršćanske zajednice. A knjiga kršćanske liturgije u pravom smislu riječi, Otkrivenje svetog Ivana, započinje sa "amen" Crkve: "Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom otkupi od naših grijeha te nas učini kraljevstvom, svećenicima Bogu i Ocu svojemu: Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen!" (Otk 1, 5b-6). Tako u prvom poglavlju Otkrivenja. A ista knjiga završava zazivom: "Amen! Dođi, Gospodine Isuse!" (Otk 22, 21).
Dragi prijatelji, molitva je susret sa živom Osobom koju se sluša i s kojom se vodi dijalog; to je susret s Bogom koji obnavlja svoju nepokolebljivu vjernost, svoj "da" čovjeku, svakom od nas, da nam pruža svoju utjehu usred oluja života i dadne nam živjeti, u jedinstvu s njim, život pun radosti i dobra, koji će naći svoju puninu u vječnom životu.



U svojoj samo molitvi smo pozvani reći "da" Bogu, odgovoriti s "amen" prianjanja, vjernosti njemu čitavog svog života. Tu vjernost ne možemo nikada postići vlastitim snagama, ona nije plod našeg svakodnevnog zauzimanja; ona dolazi od Boga i temelji se na Kristovom "da" koji kaže: moja je hrana vršiti volju Očevu (usp. Iv 4, 34). U taj "da" moramo ući, u prianjanju uz Božju volju, da stignemo dotle da poput Pavla kažemo da nismo mi ti koji živimo, već sam Krist živi u nama. Tada će "amen" naše osobne i zajedničke molitve obavijati i preobraziti čitav naš život, život Božje utjehe, život uronjen u vječnu i nepokolebljivu Ljubav. 


Benedikt XVI.


zamakdushe @ 10:10 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, lipanj 2, 2012

Kruh za duše je u svetohraništu. O, kako lijepo je to, moja braćo! Kada svećenik kod Mise digne sv. Hostiju i vama je pokaže, možete vi tada zaista reći: "Ovo je hrana moje duše!" O, moja djeco, mi imamo previše sreće! Mi ćemo to razumjeti u nebu.


zamakdushe @ 10:59 |Komentiraj | Komentari: 0



O kako je velik svećenik! Istom u nebu ćemo razumjeti njegovu uzvišenu čast. Kad bismo je na zemlji shvatili, umrli bismo – ne od straha , nego od ljubavi.
Katolički je svećenik personifikacija ljubavi božanskog Srca Isusova.
Ako negdje hoće da unište religiju, počinju time da protjeraju svećenike, jer tamo gdje nema više svećenika nema više niti misne žrtve, a gdje nema misne žrtve propada religija.
Kad bih u isto vrijeme sastao jednog svećenika i jednog anđela, to bih najprije pozdravio svećenika. Anđeo je prijatelj i sluga Božji, no svećenik je Njegov zamjenik.
Sveta Terezija je običavala ljubiti tragove, što ih je iza sebe ostavljao prolazeći svećenik.
Svećenik nije svećenik za sebe, on ne može sam sebe odriješiti od grijeha niti si podijeliti posljednje pomazanje. On nije ovdje za sebe, nego za vas.


zamakdushe @ 10:54 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, lipanj 1, 2012

Nema ništa ljepšega i ništa dragocjenijega od svete Mise, jer nam ona daruje Isusa Krista u Presvetom oltarskom Sakramentu. Kad bismo znali što je sveta Misa, od radosti bismo umrli. Nikad nećemo na zemlji shvatiti kolika je sreća svetu Misu smjeti prikazati. Tek u nebu ćemo razumjet.

sv. Ivan Marija Vianney


zamakdushe @ 11:31 |Komentiraj | Komentari: 0



Bog hoće "da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine" (1Tim 2,4). "Kraljevstvo Božje" počinje u ljudi kada dopuste da ih Božja ljubav mijenja. To su, po Isusovu iskustvu, prije svih siromašni i maleni.

Čak i ljudi koji su daleko od Crkve otkrivaju kako je kod Isusa fascinantno to što se on u nekoj vrsti opredijeljene ljubavi najprije okrenuo društveno odbačenima i isključenima. Po Govoru na gori, pristup kraljevstvu Božjem imaju, prije svih ostalih, siromašni i žalosni, žrtve progonstva i nasilja, svi koji čistim srcem Boga traže, koji traže njegovo milosrđe, pravednost i mir. Na poseban su način pozvani grešnici: "Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike" (Mk 2,17).

Isus govori o svojemu Ocu: "On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje." Lk 4,18-19

zamakdushe @ 11:25 |Komentiraj | Komentari: 0
Mali Isus
Arhiva
« » lip 2012
Brojač posjeta
150023
Index.hr
Nema zapisa.