On je živ!
Marija i Isus
Nema zapisa.
Blog - lipanj 2013
nedjelja, lipanj 30, 2013

Kad pomislim na svoje osjećaje kod Pričesti, kao da je to bio neki san, tajinstven, čudan i lijep san, neki osjećaj, neko ozračje, a kad sam u tom osjećaju, zaboravim sve, samo me nešto vuče, neodoljivo vuče.

Bio sam jučer na Pričesti i tako sam veseo i zadovoljan i čini mi se da se neću nikada žalostiti pa makar mi i teško bilo.

Pričest je izvor života.

bl. Ivan Mertz


zamakdushe @ 09:25 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare


Negostoljubivi Samarijanci

51Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. 52I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. 53No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. 54Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: "Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?" 55No on se okrenu i prekori ih. 56I odoše u drugo selo.


Zahtjevi apostolskog poziva
(Mt 8,19-22)

57Dok su išli putom, reče mu netko: "Za tobom ću kamo god ti pošao." 58Reče mu Isus: "Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio."
59Drugomu nekom reče: "Pođi za mnom!" A on će mu: "Dopusti mi da prije odem i pokopam oca." 60Reče mu: "Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje."
61I neki drugi reče: "Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima." 62Reče mu Isus: "Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje."

zamakdushe @ 09:18 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, lipanj 29, 2013

"Bog anđelima svojim zapovjedi da te čuvaju
na svim putima tvojim."

(Ps 9 1 , 1 1 )


zamakdushe @ 09:32 |Komentiraj | Komentari: 0
Čitajući Djela apostolska, divimo se kako se širila vjera u Isusa Krista, i ostajemo zapanjeni ljubavlju koja je prožimala prvu kršćansku zajednicu.

Svatko od nas može izdvojiti dio koji mu se najviše sviđa i u kojem se najviše prepoznaje. No, olako nam može promaknuti da se čitava dramatična i napeta radnja Djela apostolskih raspliće upravo zahvaljujući djelovanju anđela. I pri tome, meni osobno vrlo zanimljivo, kako je vjera u postojanje anđela u prvoj kršćanskoj zajednici bila vrlo živa.

Anđeli su oslobodili apostole iz tamnice (5,19; 12,7); anđeo vodi Filipa iz Jeruzalema u Gazu na njegov sudbonosni susret s etiopskim dvorjaninom (8,26); anđeli dovode do susreta između Petra i Kornelija (10,3-5); Petar dolazi u kuću u kojoj kršćani mole, a oni pretpostavljaju da to nije Petar nego njegov anđeo (12,15).



ANĐELI U STAROME ZAVJETU

Pobožnost anđelima nije se pojavila kao nešto novo što bi bilo posljedica navještaja evanđelja. Naprotiv, ona je oduvijek bila dio biblijske religije.

Biblija je puna anđela od početka do kraja, od Knjige Postanka do Knjige otkrivenja. Anđeli su ključne figure drame koja se odigrava u edenskome vrtu. Često se pojavljuju i u životima patrijarha: Jakov se s jednim čak i pohrvao.

Anđeli predvode Izraelce tijekom njihova izlaska iz Egipta. Oni prorocima prenose Božju riječ. Upravo nam proroci otkrivaju da čak i narodi imaju svoje anđele čuvare. U knjizi o Tobiji možemo pročitati kako je anđeo mladiću pomogao vratiti obiteljsko bogatstvo, otkriti lijek za očevu sljepoću i usput pronaći lijepu i kreposnu suprugu.

ANĐELI U NOVOME ZAVJETU

Novi zavjet započinje eksplozijom anđeoskoga djelovanja. Najdivniji pozdrav od anđela upućen čovjeku i najdivniji odgovor čovjeka anđelu otvorili su Nebo čovjeku i povezali zemlju s Nebom. Sve se to dogodilo zahvaljujući jednoj divnoj ženi, poniznoj službenici Gospodnjoj - Mariji - koja je tom prigodom izrekla svoj sudbonosni "da" za čitavo čovječanstvo. Njezin ponizni odgovor arkanđelu Gabrijelu otvorio je prostor trajne komunikacije Božjih anđela s čovjekom.

Cjelokupni govor o anđelima u Novome zavjetu uvijek je, i u potpunosti usmjeren na Krista. Prisutnost anđela stvarna je i usmjerena je na ostvarivanje Božjih planova. Odnosi se na najznačajnije događaje Novoga zavjeta kojima je podređena: od već spomenutoga događaja Navještenja, zatim anđeli služe Isusu Kristu nakon kušnji u pustinji (Mt 4,11), prisutni su u Getsemanskoj tjeskobi (Lk 22,43) te su ujedno prvi svjedoci uskrsnuća i Kristova uzašašća na nebo (Mk 16,5, Mt 28,2). Isus često govori o anđelima: za njega su oni članovi nebeskoga dvora (Lk 12,8) i čuvari djece (Mt 18,10).

zamakdushe @ 09:16 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, lipanj 25, 2013

„Prije bi zemlja mogla postojati bez sunca,
nego bez svete Mise.“

sv. padre Pio

zamakdushe @ 13:48 |Komentiraj | Komentari: 0
Kako slavim Boga svetom Misom? Zašto nam sv. Misa malo govori i još manje nas preobražava? A samo bi jedna sveta pričest bila dovoljna da nas učini svecima. Zašto smo, uglavnom, u poodmaklim godinama života manje pobožni negoli kad smo bili mlađi?



Morali bismo svakodnevno sabranije i pobožnije svetu Misu slaviti i pričest primati te usrdnije zahvaljivati, kako to traži dinamizam milosti, narav sv. Mise i pričesti.

Zašto Božja riječ, koju slušamo ili osobno čitamo, teško silazi u dubinu naše duše?

Zašto u njoj tako rijetko nalazimo poruku Oca upravljenu svojoj djeci?

Zašto tako brzo klonemo u različitim životnim poteškoćama i budućnost predočujemo crnjom nego što će stvarno biti? Ovo su pitanja na koja bi trebalo dati odgovor.

Obično mislimo ovako: „Bio sam na Misi – sve je u redu. Pričestio sam se – to je dosta. Molio sam – što bi trebalo više?“ Najčešće se zadovoljavamo mišlju: „Bio sam na Misi!“

Odlazak na svetu Misu doista može biti obična navika.



Biti na Misi zapravo znači biti svjestan susreta s Bogom po Kristu, s Njegovom riječju, s Njim koji mi se dariva u Euharistiji, s Njegovom braćom, s cijelom Crkvom, odnosno prisustvovati osobnom odlukom, pokazati mu svjesno svoje prijateljstvo, vjernost, ljubav, obogatiti se u znanju i milosti.

Sudjelovanje na nedjeljnoj Misi mjerilo je koliko se živi vjera. Činjenica je da je dvojbeno koliko je netko katolik ili osvjedočeni vjernik ako u crkvu ne ide ni za najveće blagdane, primjerice za Uskrs i Božić. Prvi je i osnovni cilj dolaska na Misu: biti s Kristom zajedno! Biti na Misi, tj. slaviti Misu tako je jednostavno, ali ujedno i složeno. Pogledajmo malo konkretnije, s unutarnje strane, stvarno stanje stvari.

Koliko je onih koji su zaista svjesni što čine kada slave svetu Misu – Euharistiju?

Zna se dogoditi da pojedinci tijekom cijele Mise ni usta ne otvore; neki opet pravo i ne znaju gdje su dok Misa traje, a jedni riječ Božju uopće ne slušaju, kao da ih se ne tiče.

Postoje i oni koji nakon svete Mise ne znaju ponoviti ni jednu izrečenu misao, a određeni godinama dolaze, a ništa ne pokušavaju shvatiti, kao ni oni koji svjesno u crkvi traže najzabitniji kutak odakle će najmanje vidjeti i najlošije čuti. Lako je susresti i one koji drže da im je ispod časti odgovarati i zajednički moliti i pjevati.

Nerijetki su i oni koji tijekom cijele Mise oko prsta vrte krunicu tamo-amo, a niti što mole niti što slušaju. Najdosadniji su oni koji stalno razgovaraju i smetaju, znaju se i ljutiti što se o tome uopće govori. Susrećemo i one koji se ni za živu glavu ne bi pomakli od vrata, i one koji godinama dolaze, a nisu se ni ispovjedili ni pričestili...

Dobro je ne biti takav.

Nazočiti svetoj Misi znači otići na Kalvariju.



Papa Ivan Pavao II. jednom je predivno i jednostavno rekao mladima: „Ići na svetu Misu znači otići na Kalvariju, na susret s našim Spasiteljem, Otkupiteljem.“ Slavlje svete Mise susret je ljubavi i boli s raspetim Kristom. Odlučno i odvažno recimo: „Ja hoću ne samo ‘biti na Misi’ nego i proslaviti Boga ovom Misom, osluškivati Njegovu riječ i poziv.

Ja hoću! Želim tu biti srcem, cijelim svojim bićem. Takvoga me Krist želi i to od mene traži. Ako me On toliko ljubio i sebe za mene predao, onda sam pozvan odgovoriti svojim životom na tu neizmjernu ljubav. Slaveći svetu Misu srcem i potpunim predanjem, pokazujem ponajviše ljubav svomu Spasitelju.“

fra Petar Ljubičić

zamakdushe @ 11:43 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, lipanj 23, 2013
Rajski živi Kruše, gozbo Božjeg Tijela,
Skrovit, dirljiv čaru, ljubavlju nam dan!
U srce mi dođi, o Hostijo bijela,
Samo ovaj dan!
Sv. Mala Terezija
zamakdushe @ 08:55 |Komentiraj | Komentari: 0
Lk 9,18-24:


Petrova vjeroispovijest
(Mt 16,13-20; Mk 8,27-30; Iv 6,67-70)

18Dok je jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: "Što govori svijet, tko sam ja?" 19Oni odgovoriše: "Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta." 20A on im reče: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Petar prihvati i reče: "Krist - Pomazanik Božji!"
21A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju.


Prvi navještaj muke i uskrsnuća
(Mt 16,21-23; Mk 8,31-33)

22Reče: "Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne."


Uvjeti za nasljedovanje Isusa
(Mt 16,24-28; Mk 8,34-9,1; Iv 12,25-26)

23A govoraše svima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. 24Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.

zamakdushe @ 08:51 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, lipanj 21, 2013

Trpjeti i raditi za Katoličku crkvu.
Od ovih principa ne odstupamo nikada, makar uz cijenu života.

Ja iz ove zemlje ne idem!
Smatram svojom dužnošću, da u ovim teškim danima ostanem sa svojim narodom i svećenstvom.

Neka dođe bilo što, ja ostajem tu i čekam!

bl. Alojzije Stepinac

zamakdushe @ 09:13 |Komentiraj | Komentari: 0
Isus stalno inzistira na osobnom susretu s čovjekom; on je razgovor zapodjenuo s čovjekom, a ne s čovječanstvom. Isusu je važan osobni stav, a ne vikanje ili klicanje mase. Njegov pogled, ljubav i žrtva osobno su adresirani. Jedan je umro i uskrsnuo za svakoga od nas.



Često nam se znade dogoditi da počnemo živjeti utopljeni u bezličnu svjetinu lišenu savjesti i bez osjećaja odgovornosti za svoje čine.

Skupne odgovornosti nema; kolektivne savjesti i praštanja nema. Sve je osobna razina. Isus svakoga od nas proziva i poziva po imenu. Njegov zov sadrži nasljedovanje u sadašnjosti. Isus ne računa na one koji taj poziv prešućuju ili ga, po svoju, odgađaju za prikladnije vrijeme. Ovo je moje i tvoje vrijeme; i danas se rađa ljubljeni učenik Ivan ili izdajnik Juda. Ivan i Juda nisu samo povijesna i biblijska činjenica.

Istini za volju, prošlost nas pritišće, ali je uvijek bila mudrost živjeti sadašnji trenutak. Budućnost nas zove i nudi se. U tom našem nutarnjem nadmetanju između prošlosti i budućnosti strada naše „sada“, naš milosni trenutak, naš kairos. Isus je došao osloboditi zarobljene, iscijeliti srca slomljena. On je vladar naše prošlosti koja nas je zarobila. Teško se može živjeti s bremenom neriješene prošlosti.



Loša prošlost čovjeka tjera u stanje straha. Učenici su nakon Isusova uskrsnuća bili u strahu jer njihova je prošlost obilježena ostavljanjem i bijegom od križa. I oni su se zbog osobne slabosti utopili u bezličnu većinu. Skrivali su se od Boga i poput Adama tražili svoj smokvin list da prekriju stid.

Čovjeku je omiljena igra skrivača i povremeno se ponašamo kao da je Bog slijep. Zaboravljamo kako Isus zadivljuje i kako poznaje i proniče naša srca i bubrege. Natanael upita Isusa odakle ga poznaje, a Isus mu odgovori: “Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom” (Iv 1,48). Nije rješenje skrivati se iza vlastite slabosti; rješenje koje Isus nudi i očekuje jest očitovati se u njoj. Isus nam ponavlja da, umorni i opterećeni, dođemo k njemu. Počnimo živjeti svoj život jer nas ne će utješiti tuđe radosti niti će nam smirenje donijeti spoznaja da i drugi čine promašaje. Ne pretvarajmo svoj život u statističke rubrike s prepuštanjem zakonu vjerojatnosti.

Budućnost je zajamčena onima koji smisleno žive svoje „sada“, svoj a ne tuđi svagdan, kako se često znade dogoditi.

fra Mario Knezović "Glasnik mira"

zamakdushe @ 09:02 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, lipanj 19, 2013


zamakdushe @ 11:42 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 18, 2013

Jako volim tišinu i mir, mogu razmišljati, mogu misliti na misterij Euharistije, mogu se dugo moliti...

Ljepše je zavući se u tamnu crkvicu i kod treptanja vječnog svjetla, za zadnjih traka sunca, tiho moliti krunicu i vječno se diviti Euharistiji, tome sjaju, toj veličini, toj neizmjernoj Ljubavi.

Nemam riječi da izrazim, kako religiozna okolina pozitivno djeluje na čovjeka. Neopisivo duboko djeluje crkva, gdje se toliko puta uz mistični sjaj od mnogo svijeća obavlja u isti čas taj misterij svih misterija - sveta misa.

bl. Ivan Mertz


zamakdushe @ 22:06 |Komentiraj | Komentari: 0


Tišina i šutnja nisu isto. Čovjek može zašutjeti usnama a govoriti očima. Može utišati oči, a primati zvukove sluhom. Može umiriti svoje uši, a njuhom i opipom u sebe upijati nemir. Čovjek može ušutjeti dok istodobno u njemu vrvi mnoštvo misli, uspomena, napasti… poput oluje na moru dok Isus spava… no kada se on probudi i kada vjetru i uzburkanim valovima zapovijedi: „Utihni! Umukni!“, smiri se vjetar i nastaje velika utiha (Mk 4,39).

Tišina je umirivanje svih osjetila.

Dobro je u tišini čekati spasenje Gospodnje! (Tuž 3,26).

Postoje razdoblja u životu kada čovjek susreće Boga u molitvi. Postoje razdoblja čišćenja, razdoblja suhoće, kada se Bog u molitvi ne objavljuje. Tada se može činiti prikladnim pobjeći u aktivnu molitvu, no Bog se Iliji objavio kada je prekinuo svoju borbu protiv Baalovih proroka, kada se smirio, kada je zašutio… objavio mu se u šapatu laganog i blagog lahora (1 Kr 19,12). Job je raspoznao šapat Božjega glasa tek kada je posvuda zavladala tišina (Job 4,16).




Molitva tišine traži predanje. Molitva tišine traži poniznost čovjeka koji zna da je molitva milost a ne postignuće. Ako doista želimo iskreno moliti srcem, ne ćemo moliti onako kako mislimo da treba moliti jer nam je netko tako rekao, nego onako kako doista iskreno možemo. Stati pred Boga praznih ruku, bez želja, namjera, planova. Nema bolje ili manje dobre molitve. Molitva nije pitanje učinkovitosti nego pitanje susreta.

„Umuknite preda mnom, otoci, nek’ novu snagu narodi priberu“, govori Gospodin (Iz 41,1). Tiho, ljudi svi, pred Gospodinom, jer, evo, on ustaje iz svetoga Prebivališta svojega! (Zah 2,17).

zamakdushe @ 21:45 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, lipanj 17, 2013

"Po Marijinim se molitvama obratio neizmjeran broj grešnika."

sv. Metod

zamakdushe @ 08:59 |Komentiraj | Komentari: 0


Kršćani koji pokušavaju živjeti individualno, bez zajedništva, svode svoje ideale na prizemno koristoljublje. Samim tim ideale ubijaju i postaju pozemljari.

Naravno da nema kvalitetnog zajedništva ni društvenog niti crkvenog bez pojedinaca koji su utjelovili zajedničke vrednote u osobni život. Međutim, to utjelovljenje zajedničkih vrijednosti i ideala u osobni život treba se događati i kroz zajedništvo, inače ćemo teško odoljeti izazovu da zajedničke ideale skrojimo po vlastitoj mjeri te da nam od cilja postanu sredstvo u karijeri.

Kad god je ugrožen čovjek, ugroženi su i ideali i temeljne vrijednosti zajednice i zato joj prijeti opasnost. Jednako je tako u vrijeme kad se razmaše i umnoži osobno koristoljublje ili uski interes skupine koji se ne podudara s vrijednostima na kojima počiva zajednica. To je put u osobno i zajedničko potonuće. Treba ponovno smoći snage vidjeti zajedničke ideale i uvidjeti potrebu zajedništva u idealima i življenju.

fra Ante Grbeš "Ulomci duše"

zamakdushe @ 08:55 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, lipanj 14, 2013

"Da naš život nije pod Marijinom zaštitom, strepili bismo za svoju ustrajnost i spasenje."

sv. Petar Julijan Eymard

zamakdushe @ 09:07 |Komentiraj | Komentari: 0


Trebalo bi uvijek pronaći dovoljno vremena za slavljenje Euharistije. Euharistija je nebeski kruh, mistična, duhovna hrana našim dušama – duhovna mana. U njoj je oslobođenje, ozdravljenje, spasenje, radost i vječna sreća!

Ona je „lijek besmrtnosti, protuotrov protiv smrti, hrana vječnoga života u Isusu Kristu“ (sv. Ignacije). Bez Euharistije nema duhovnoga života, životne sreće i vječnoga spasenja.

Gospodin kaže da je Njegovo tijelo jelo za život svijeta. Nepobitno je da je u Euharistiji život.

Ona nam dariva milost jer sadrži samoga Gospodina, izvor i početak svake milosti. Euharistija je kao prava nebeska hrana najsigurniji put spasenja, besmrtnosti i ostvarenja svih ljudskih iščekivanja.

Ona je izvorna i ona ista žrtva križa Kristova koja, kao što kaže Ignacije, svojom djelotvornošću satire đavolske sile i uništava vlast onoga koji vreba i želi uništiti čovjeka.

Kao što se Isus nama dariva u Euharistiji, tako bismo se i mi trebali darivati Njemu.



Euharistija je bila i ostala srce i duša svekolikoga kršćanskog bogoštovlja i vjerničkoga života. Ona je vrhunac svega kršćanskog života. Euharistija je velika milosna rijeka koja izvire ispod križa, pere grješnu zemlju, duše čisti i posvećuje, liječi i spašava. Iz nje izlaze sve milosti za vjernika i Crkvu. Ona je nekrvna žrtva.

Euharistija je najuzvišenije, najpotrebnije služenje Bogu i svijetu. Primajući Isusa Krista u sv. pričesti, sjedinjujemo se s Njim i dobivamo snagu da možemo služiti braći i sestrama donoseći im Boga. Tako se svi mijenjaju i postaju drukčiji, bolji, pravedniji, blaženiji, svetiji…

Euharistija je život za drugoga. Ona nas krijepi i potiče da se osobno mijenjamo, obraćamo i tako stvaramo novo društvo koje se obraća Bogu i ne može bez Njega.

Euharistija je središte i okosnica cjelokupna života, odnosno božanska žrtva u kojoj se „vrši djelo našega otkupljenja“ – „kojom se savršeno Bog proslavljuje i ljudi posvećuju“.

Najveće blago i najdublje iskustvo Boga koje Crkva ima, živi i naviješta, očituje se u euharistijskome otajstvu. Sveta misna žrtva najveća je i najsavršenija, najmoćnija i najjača prosidbena molitva, koja nadilazi sve ostale molitve, pokore i svako dobro djelo. Nije nam to teško shvatiti ako znamo da Euharistija na oltaru predstavlja Kristovu žrtvu za brata čovjeka. Žrtvovani Isus prava je „žrtva pomirnica za naše grijehe“ i Njegova se božanska krv prolijeva „za oproštenje grijeha“.



Sveta Misa pravi je i stvarni događaj. Ona je istinska zbiljnost koja se mora dogoditi, stoga ju je lako doživjeti i u nju vjerovati.

Euharistija je za bl. Ivana Merza čudo nad čudima: „Najveća stvar koja postoji na svijetu jest sv. Crkva; najveća stvar u Crkvi jest Misa, a u Misi pretvorba. I kao što je Krist za svoga zemnog života bio usmjerio sve svoje misli prema Golgoti, tako zaručnica Kristova, Crkva, upire sve svoje poglede prema oltaru.

Što se dakle događa na oltaru, to je najveća stvar koja se uopće zbiva na svijetu. Tamo se zbiva molitva i žrtva, koju je za spas cijeloga svijeta prikazao Isus na Kalvariji i koju katolička hijerarhija – taj nosilac svećeničkog reda Kristova – javno prikazuje Bogu za sve ljude i u ime njih svih.“ Iz ovoga se teksta jasno vidi da je za Merza Euharistija žrtva ljubavi za čovjeka i cijeli svijet.

zamakdushe @ 08:51 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, lipanj 11, 2013

"Molitve Majke zadovoljstvo su Sinu jer On želi udijeliti sve po njezinoj milosti, želi ispuniti sve molbe Onoj koja Ga je rodila."

sv. Teofil

zamakdushe @ 08:45 |Komentiraj | Komentari: 0
Molitva je razgovor s Bogom ljubavi. Taj se razgovor ostvaruje u tišini srca i pameti jer samo u miru i tišini mogu uspješno proticati osjećaji koje je Bog usadio u naše srce. Tko zna i voli moliti, njemu Bog proširuje obzorja da vidi više i dalje, da dublje i uspješnije osjeća sve stvarnosti svagdanjeg života.




Doista, molitva je život duše. Molitva je za duhovni život ono što je zrak za tjelesni život. U životnim teškoćama s kojima se suočavamo i borimo, potrebna nam je molitva.

Molitva može ostvariti sve što nam je potrebno za duhovni i tjelesni život jer ona dostiže samoga Boga po njegovu Sinu Isusu Kristu u zajedništvu s Duhom Svetim. Jedini uvjet da bi nam molitva bila uspješna jest čvrsta vjera. Bog nas preko nadahnutih pisaca i duhovnih vođa stalno poziva na molitvu. Želi nas preobraziti po našoj molitvi, iz naravi nas uzdići u nadnarav, i da postupno ostvarimo svoj duhovni rast. „Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega“ (Lk 21,36), „Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu“ (1 Sol 5,17-18).




Molitva je duhovna sila koja jača našu pamet i ognjem Božje ljubavi pročišćuje naše srce. Ona može odstraniti svaku sumnju, svaki nemir, svaki strah, svaki egoizam iz našeg života.

Molitva je razgovor s Bogom ljubavi. Taj se razgovor ostvaruje u tišini srca i pameti, jer samo u miru i tišini mogu uspješno proticati osjećaji koje je Bog usadio u naše srce. Tko zna i voli moliti, njemu Bog proširuje obzorja da vidi više i dalje, da dublje i uspješnije osjeća stvarnost svagdanjeg života.

Molitva se ne sastoji samo u prošnji i zazivima, nego i u klanjanju Bogu, u slavljenju i zahvaljivanju Bogu za sve što smo od njega primili. Iskrena molitva može ostvariti nutarnji odnos, živ, iskren, i dubok odnos s Bogom. U molitvi srce izravno komunicira s Bogom. Srce mu svojim osjećajima može izraziti ono što se riječima ne može izraziti.



Pogotovo je takva molitva koja se sjedinjuje s molitvom Isusa Krista i njegove Majke. Ta se molitva pretvara u krik koji je kadar pokrenuti nebo. Takva je molitva sposobna promijeniti naš svagdanji život.

Takva molitva postaje most između neba i zemlje. Njome možemo nadvladati svako zlo i stvarati novu životnu nadu. Moć molitve je bezgranična, neizmjerna.

zamakdushe @ 08:26 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 9, 2013

Ne bojte se reći Isusu da ga ljubite, pa i kad to ne osjećate. To je sredstvo da prisilite Isusa da vam pomogne, da vas nosi kao malo dijete odveć slabo da hoda.

Sv. Mala Terezija

zamakdushe @ 10:57 |Komentiraj | Komentari: 0


11Nakon toga uputi se Isus u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. 12Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. 13Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: "Ne plači!" 14Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: "Mladiću, kažem ti, ustani!" 15I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. 16Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: "Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!" 17I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici.

zamakdushe @ 10:56 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, lipanj 8, 2013

Ostavljaš uvijek Krunicu za poslije i na koncu je propustiš jer si pospan. – Ako nemaš drugog vremena, moli je putom, da nitko ne primijeti. Štoviše, pomoći će ti da budeš u Božjoj prisutnosti.

zamakdushe @ 11:28 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare


Povjeriti svijet bezgrješnom Srcu Marijinu znači: po zagovoru Majke pristupiti k samom Izvoru onoga života što je provreo na Golgoti. Taj Izvor bez prekida ključa otkupljenjem i milošću. U njemu se neprekidno obnavlja naknada za grijehe svijeta. To je trajan Izvor novoga života i svetosti.

Povjeriti svijet bezgrješnom Srcu Majčinu znači: ponovno se vratiti podno križa njezina Sina. Još više, to znači povjeriti svijet samom probodenom Srcu Spasiteljevu te se tako približiti samom izvoru njegova otkupljenja. To je otkupljenje uvijek veće i obilnije nego ikoji čovjekov grijeh, štoviše nego i sam „grijeh svijeta". Snaga otkupljenja bezgranično je veća od svih mogućnosti zla što se nalaze u čovjeku i u svijetu.

Više nego itko drugi u cijelom svemiru, vidljivom i nevidljivom, Srce je Majčino toga svjesno.

Upravo stoga ona pozivlje.

Ona ne pozivlje samo na obraćenje. Ona nas pozivlje kako bi nas sama ona, Majka, privela tom izvoru otkupljenja.

bl. Ivan Pavao II.

zamakdushe @ 11:22 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, lipanj 7, 2013

Na današnji blagdan trebamo moliti Gospodina da nam On dade dobro srce, srce kadro suosjećati s tuđom nevoljom, koje zna da se patnja, koja čovjeka prati u životu na zemlji i često mnoge duše uznemiruje, može ublažiti jedino ljubavlju i naklonošću. Sve ostale utjehe donose možda kratak zaborav, a nakon toga slijedi ogorčenost i očaj.

sv. Josemaria Escriva


zamakdushe @ 08:03 |Komentiraj | Komentari: 0


U srcu svoga Sina darovao nam je Bog Otac neizmjerno blago ljubavi, milosrđa i pažnje. Ako želimo sigurno znati da nas Bog ljubi – ne samo da uslišava naše molitve, nego ih ispunjava prije nego što su izrečene dosta je da slijedimo misli svetoga Pavla: On koji čak nije poštedio vlastitog Sina, već ga predao za sve nas, kako nam nam neće dati sve ostalo s njime? (Rim 8,32).

zamakdushe @ 07:56 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, lipanj 6, 2013

"Da vidim vrata pakla otvorena i da stojim na ivici ponora ne bih očajavala, ne bih izgubila nadu u milosrđe jer vjerujem u Tebe, moj Bože!"

sv. Gemma Galgani

zamakdushe @ 21:03 |Komentiraj | Komentari: 0


Možda su nas učili da Boga nikad ništa ne pitamo. Učili su nas prositi i moliti, ali tražili odgovor od njega i u njemu možda nismo nikad.

Možemo li pokušati danas za sve dileme našeg srca reći Bogu: «Bože moj, kad si živio kao čovjek, jesi li ikad u sebi osjetio raspuklost srca? Jesi li ikad osjetio da ti srce hoće i jedno i drugo? Jesi li ikad oćutio da ti duh želi jedno, a srce drugo? Pomozi mi! Ipak je u tebi kucalo i ljudsko i božansko srce. Ti to razumiješ!»


Drži li Bog do našeg mišljenja?

Tko ima kršćansko iskustvo, trebao bi moći lakše usvojiti Božji mentalitet koji se očitovao i u Isusovom stavu prema ljudima koji su ga odbacili.

Bog poštuje ljudsko mišljenje i slobodu izbora pa čak i onda kad se ljudski stav potpuno kosi s Božjim.

Mi smo tako neizmjerno vrijedni i dragocjeni u Božjim očima da nam on neće nametnuti silu niti onda kad je očito da nam se životni putovi razilaze i kad naš put sigurno vodi u propast. Zašto je Bog takav?

Zato što zna da čovjeka bez slobode nema i da se ne može nikoga prisiliti činiti dobro jer je ili slobodna odluka našeg srca ili nema dobra u tom djelu.

zamakdushe @ 20:54 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, lipanj 5, 2013

Meditiraj nad sljedećim riječima:
U molitvi Bog je sunce... a ti si cvijet...

zamakdushe @ 17:03 |Komentiraj | Komentari: 0
Neki misionar iz Papue Nove Gvineje zapazi kako jedan od njegovih novokrštenika, ponosni poglavica plemena Kanaka, na kraju svake Mise dolazi pred svetohranište i tamo, razgolićenih grudi, dugo ostaje uspravan kao svijeća. Bio je vrlo jednostavan čovjek, još nije ni počeo čitati Bibliju.

Jednoga dana, ne mogavši više obuzdati znatiželju, misionar ga upita što to on čini pred svetohraništem. Poglavica mu, smiješeći se, odgovori: „Sunčam dušu...“

Nakon molitve ti si sunce... a drugi su cvijet...




zamakdushe @ 17:00 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, lipanj 2, 2013
Isusa bih rado gledala bez vela,
Ipak već na zemlji uza nj mi je stan...
Ljubazno mu Lice krit će Tajna bijela
Samo ovaj dan.
Sv. Mala Terezija
zamakdushe @ 08:35 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare


Postoji jedna tajna života koja uvijek nanovo izaziva i oduševljava. Čovjek! Biće puno tajna. Tko otvorenim očima ide kroz život gotovo svaki dan, ostaje bez riječi pred čovjekom. I u dobrom i u lošem smislu. Samo oni ljudi koji napuhani od lažne samodopadnosti i isprazne oholosti misle da su sve i svakoga «pročitali», oduzeše sebi sposobnost da pred čovjekom stanu zadivljeni ili začuđeni. Tko otvorenog srca i duše prilazi čovjeku i hrabro ide ponovno u susret, unatoč godinama i tko zna kakvim razočaranjima, ima mogućnost da ponovno ili možda prvi put ostane zadivljen čovjekom. Ostane bez daha. U pozitivnom smislu!

Ima prvih susreta u kojima nam odmah zaiskre oči, zatitra duša i zatreperi srce. Čini nam se da tu osobu oduvijek poznamo i da smo samo bili na nekom dužem putu i opet se vratili doma. Iako o njoj ne znamo ništa u smislu informacije i gole biografije, znanje koje dolazi iz drugih izvora već je u nama poslije prvog susreta. Ostajemo zbunjeni činjenicom da o njoj ništa ne znamo. U tom času i ne postoji potreba za nekim informativnim razgovorom. Dovoljno je biti zajedno. U iskustvu takva susreta prva je misao: šteta što je nisam prije susreo! Osjećamo da smo zakinuti što tog bića nije bilo u svim godinama našeg života.

Spontano želimo ne izgubiti više nijedan dan. Biti što više i što češće s tim čovjekom. To nam se čini posve naravno i normalno. Kakve li novosti: netko tko do jučer nije uopće postojao u mom životu, od danas je jako prisutan, a od sutra teško mogu zamisliti život bez njega! Tako ćutimo ljepotu ali i svu tajnu ljudskog života.

Čovjek je duša duše Božje, i kad se takav susretne s drugim bićem, nastaje neizrecivo iskustvo zadivljenosti pred ljepotom čovjeka i bogatstvom njegovih dubina. Znam da je uvijek lakše zagrabiti u plićak, no u plićaku nikad ne možemo utažiti žeđ već samo zavarati okus i možda se otrovati. Vjerujete li da je puno ljepše dotaknuti ljudsku dušu negoli tijelo, poštujte i jedno i drugo, a čeznite za prvim.

zamakdushe @ 08:29 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Mali Isus
Arhiva
« » lip 2013
Brojač posjeta
150023
Index.hr
Nema zapisa.