On je živ!
Marija i Isus
Nema zapisa.
Blog - srpanj 2012
nedjelja, srpanj 29, 2012


zamakdushe @ 11:40 |Komentiraj | Komentari: 0

Nikad ne zaboravite, da nam Bog svakog jutra priprema potrebne milosti, da sveto provedemo dan, jer On znade sve prigode, u kojima bi mogli sagriješiti, sve napasti, koje sotona sprema. Ako molite na koljenima, dat će vam Bog sve milosti, koje su vam potrebne, da ne podlegnete napastima. Zato sotona sve čini, da zanemarite molitvu, jer on znade, ako vas je dobio na početku dana, siguran je za sve ostalo... Nemojte govoriti, da nemate vremena za molitvu... Nemojte se varati! Kako ćete se svidjeti Bogu i spasiti dušu? Tko će vam spasiti dušu, ako je izgubite."

sv. Ivan Marija Vianney


zamakdushe @ 11:39 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare


Udobno sjedni, tako da ti nijedan od udova nije napet. Intuicijom se zagledaj u svoje rođenje i u svoju smrt, zatim u tijek svoga života. Gledaj zatim sebe među ljudima kako prolaziš Zemljom. Kao da te nevidljiva ruka vodi u svijet i iz njega izvodi. Otkrij tu ruku, tog režisera, nevidljivog, a ipak tako snažno prisutnog. Gledaj: što osjećaš kad se opredijeliš za slučajnost života? A što osjećaš kad se opredijeliš za razumnog Začetnika svega što postoji? Osluškuj svoje dubine! One ne lažu. Ili...?
Pođi u mašti od čovjeka do čovjeka i pitaj ga, tko smo i zašto smo tu. Pođi zatim od znanosti do znanosti i pitaj ih znaju li tko smo mi i kamo se krećemo? Pođi religijama i filozofima, da li oni što o tome znaju? Ima li Netko tko zna odgovor? Kome ćeš poći? Slušaj srce... A što misliš o Isusu iz Nazareta?
Zemlja izgleda kao samotan otok usred neprohodnog svemira. Ne znamo kakve tajne krije svemir. Ali ne znamo ni tko je "usadio" Zemlju i na nju ljude. Odakle na njoj život i odvijanje sudbina pojedinaca i ljudske povijesti? Ne znamo odakle dolaze ljudi na Zemlju, a ne znamo ni kamo odlaze s nje. Ne znamo zašto su ljudi baš takvi, tko se odlučio za takvu varijantu Zemlje, prirode i čovjeka. Ne znamo odakle patnja, krivnja, nemoć i mržnja među ljudima. Zašto se živi, kome je sve to trebalo, zašto moramo živjeti? Tko stoji iza svega? Što će biti sa zlima, nepravednima i neodgovornima? A što će biti s onima koji su se trsili da budu pravedni, pošteni, dobri? S onima koji su umirali za slobodu, iz ljubavi? Zašto uopće nešto postoji? Grijeh je potamnio čovjeku razum.
Bezbroj temeljnih nepoznanica. Kako onda treba živjeti? Tko ima pravo na Zemlji? Ima li Bog? Ima li budućnosti unatoč smrti? Može li se živjeti zatvorenih očiju? Bez pitanja i odgovora? Zašto baš nitko ne zna odgovore na ta pitanja? Ili, ako netko odgovara, zašto su tako različiti i nesigurni ti odgovori? Zna li itko sigurne odgovore?

zamakdushe @ 11:33 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, srpanj 27, 2012

Svaki od nas nosi u sebi temelje jedne druge katedrale koju treba graditi: to je hram Duha Svetoga u našim dušama. Mi moramo najprije u nama izgraditi tu katedralu, a onda pomoći graditi katedrale u dušama naših bližnjih.

bl. Ivan Mertz

zamakdushe @ 08:34 |Komentiraj | Komentari: 0



Učenici koji su prije toga izgubili svaku nadu, došli su do vjere u Isusovo uskrsnuće tako što su ga nakon njegove smrti na različite načine vidjeli, s njim razgovarali i osvjedočili se da je živ.

Uskrsni događaji, koji su se odigrali u Jeruzalemu oko 30. godine, nisu izmišljene priče. Pod pritiskom Isusove smrti i razočaranja nad porazom svoje zajedničke stvari učenici su pobjegli ("Mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela", Lk 24,21) ili su se sakrili iza zatvorenih vrata. Tek ih je susret s uskrslim Kristom oslobodio iz njihove zakočenosti i ispunio oduševljenom vjerom u Isusa Krista, Gospodara života i smrti.

Događaj Isusove smrti i uskrsnuća srce je kršćanstva, nosiva središnja točka naše vjere, snažan pokretač naše sigurnosti, jak vjetar koji goni svaki strah i nesigurnost, svaku sumnju i ljudsku računicu. BENEDIKT XVI.

zamakdushe @ 08:28 |Komentiraj | Komentari: 0

Ne. "Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša" (1Kor 15, 14).

zamakdushe @ 08:26 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, srpanj 25, 2012

Marija je Majka spoznaje, jer iz njezine ruke možemo naučiti najvažniju lekciju: da se ništa ne isplati ako se ne nalazimo uz Gospodina; da sve divne stvari te zemlje i sve ispunjena želja našeg srca nisu ništa, ako to srce nije obasjano plamenom žive ljubavi i svjetlom svete nade, koja nam omogućava da naslutimo beskrajnu ljubav u konačnoj Domovini.

zamakdushe @ 15:24 |Komentiraj | Komentari: 0


Kako bi u nama rasle nadnaravne kreposti kad bi nam uspjelo zaista s Njom ophoditi, s Marijom, s našom Majkom! Upravimo joj tijekom dana kratke molitve, od srca, bez riječi. Kršćanska pobožnost sakupila je mnoge takve njezine zazive u Lauretanskim Litanijama koje se mole nakon Svete Krunice. A svatko je slobodan da ove zazive umnoži i nađe nove koje si mi možda – iz suzdržanosti koju ona razumije i odobrava – ne usudimo izgovoriti naglas.
Na kraju bih ti još savjetovao da gajiš svoje osobno iskustvo s Materinskom Marijinom ljubavlju, ako to još nisi napravio. Nije dovoljno znati da je ona Majka; nije dovoljno Nju kao takvu priznavati i u tom smislu o Njoj govoriti: Ona je tvoja Majka, ti si njezin Sin. Ona tebe voli kao da si njezin jedini sin na tom svijetu. U ophodu s Njom možeš joj o svemu pričati što te pokreće, poštivaj ju i ljubi. Nitko to ne može za tebe učiniti i nitko to ne može od tebe bolje učiniti nego ti sam.
Jamčim ti da ćeš na tom putu odmah naći svu ljubav Isusa Krista. Ti ćeš zatim spoznati, da prebivaš u neshvatljivoj punini života Boga Oca, Boga Sina i Boga Duha Svetoga. Naći ćeš snage da savršeno ispuniš Volju Božju. Potreba za tim da služiš svim ljudima u tebi će rasti. Ti ćeš tada biti kršćanin o kojem ponekad sanjaš: bogat na djelima ljubavi i pravdi, vedar i jak, pun razumijevanja za druge i sa strogim zahtjevima prema samome sebi.

zamakdushe @ 15:19 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, srpanj 24, 2012

Hitno je potrebno širiti svjetlo Kristovog nauka.
Oblikuj svoju osobnost, usvoji jasne ideje kroz puninu kršćanske poruke kako bi je mogao onda prenositi drugima.
- Ne čekaj od Boga prosvjetljenje, jer nema razloga za to budući da raspolažeš konkretnim ljudskim sredstvima: učenje, rad.

sv. Josemaria Escriva


zamakdushe @ 16:21 |Komentiraj | Komentari: 0


Ako zaista pogledamo duboko i iskreno u svoje srce i svoj život, vidjet ćemo da smo na prvo mjesto nečijeg života dospjeli samo ako smo postupali Isusovom logikom. Na kraju svih naših funkcija i titula ostat će nam kao čvrst oslonac u životu samo oni ljudi kojima smo se darivanjem nametnuli, odnosno koje smo na Isusov način osvojili. Oni će biti razlogom naše radosti i našeg postojanja, kao što će oni biti i mjera naše veličine pred samima sobom i jednom pred Bogom.
Stoga, neka danas svaki naš korak i čin prema ljudima bude čin koji će nas uzvisiti u našem dostojanstvu, a ne u našoj oholosti.

zamakdushe @ 16:16 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, srpanj 22, 2012

"Duša koja se uzvisuje ponižava Boga, ali duša koja se ponižava uzvisuje Boga." — Sv. Augustin (354. – 430.)

zamakdushe @ 10:58 |Komentiraj | Komentari: 0


zamakdushe @ 10:56 |Komentiraj | Komentari: 0


Smiri se u sebi i pogledaj: što te najviše u tvome životu žulja, smeta, uznemiruje, odvodi od cilja i zadovoljstva? Otkrij to! Zatim promotri sve oko sebe: ima li netko tko te može osloboditi od tih tvojih muka? Jesi li to ti sam? Možeš li promijeniti svijet? Nakon toga promisli: gdje je izvor rijeke tvoga života? Može li Bog izmijeniti tvoje stanje? Zašto se to već nije dogodilo? Imaš li ti povjerenja u Boga? - Želiš li se sada opredijeliti za Svemogućega i za Ljubav?
U životu ne ide sve onako kako bismo željeli. Ne uspijevamo stvoriti mir u svijetu, ne uspijevamo uništiti bolesti, ne uspijevamo imati samo psihički zdrave i moralno dobre ljude, ne uspijevamo osloboditi ljude od mržnje i lutanja. Patnje je prepun svijet i život svakog pojedinog čovjeka. Smrt visi nad svakim, krivnja izgriza svakog stanovnika Zemlje. Trpljenje, bolesti, krivnje, razbojstva, smrt - sve to ima izvor u grijehu. Grijeh je kidanje komunikacije s Bogom. To je kao kad se rijeka odvoji od izvora i pretvori u močvaru. To je kao da se dijete odvoji od roditelja da živi samo. Grijeh je nepovjerenje prema Bogu, bijeg od Boga, silaženje s njegovih putova i lutanje vlastitima. To je rezanje jedine niti koja nas je držala u zraku, na visini života.
Zbog grijeha je teško komunicirati s Bogom. Teško je naći smisao, teško je naći pravi put. Netko nas treba dovesti do Boga. Bog je jedina mogućnost života, mira, blagostanja, Života u punini. Zato zatvaranje toj sili donosi umiranje i nespokoj. Iz toga slijedi: jedini čovjekov neprijatelj jest grijeh. Ne čovjek, ne Bog, ne priroda, nego samo grijeh. lli: najveće zlo jest odvojiti se od Boga. Čovjekovo srce je u pitanju. Treba promijeniti srce, ponovo uspostaviti vezu s Bogom. Tu je izvor svih problema i rješenje svih problema čovječanstva.

zamakdushe @ 08:06 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, srpanj 20, 2012


zamakdushe @ 10:48 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare

"I usta prorok Ilija kao oganj, riječ mu plamtjela kao buktinja. On je na njih donio glad i revnošću je svojom umanjio njihov broj. Po riječi je Božjoj nebo zatvorio i tri puta oganj s neba sveo.

Kako li si strašan bio, Ilija, u čudesima svojim! I može li se itko dičiti koliko ti? Podigao si mrtva od smrti i iz Podzemlja po riječi Svevišnjeg. Bacio si u propast kraljeve i vukao odličnike s odra njihova. Na Sinaju si čuo ukore i sud osvetni na Horebu. Pomazao si kraljeve osvetničke i proroka sebi za nasljednika, podignut si bio u vihoru ognja, u kolima s plamenim konjima. Određen si u prijetnjama budućim da umiriš srdžbu Božju prije no što ona provali, da obratiš srca otačka sinovima i da obnoviš plemena Jakovljeva. Blago onomu koji će te vidjeti i onima koji su usnuli u ljubavi, jer i mi ćemo posjedovati život" (Sir 48,1-11).

zamakdushe @ 10:02 |Komentiraj | Komentari: 0


Gotovo dvadeset stoljeća dođe i prođe, a Isus ostade središnja osoba za velik dio ljudskog roda. Sve vojske što marširaše, sve mornarice što ikad ploviše, svi kraljevi i ostali vlastodršci što ikad vladaše, svi parlamenti što ikad zasjedaše, svi trustovi ljudskih mozgova što ikad mozgaše skupljeni u akademijama, nisu 'pogodili u sridu' niti dotaknuli život čovjekov na zemlji tako snažno kao što to učini ovaj jedini čovjek – Isus iz Nazareta.
Već dvije tisuće godina Isus iz Nazareta začuđuje i privlači čovjeka i narode. Cijela je povijest obilježena njegovim imenom. U njegovoj sudbini svaka se ljudska sudbina može prepoznati. Njegov život je sudbinski povezan sa svakim smrtnikom koji je prošao ovom zemljom. I svako se pokoljenje ponovno pita: «Tko je za mene Isus iz Nazareta?»
I meni i tebi je postavljeno pitanje koje ne možemo mimoići ako želimo biti odgovorni prema svom životu i svojoj sudbini: Tko je za mene Isus iz Nazareta?

zamakdushe @ 09:56 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, srpanj 18, 2012

Sve za Boga.
Poniznost je magnet Srca Božjega.
Naša bijeda je prijestolje Božjeg milosrđa.
Poniznost i blagost su temelji svetosti.
U svom srcu usadi Isusa raspetoga i svi križevi i trnje bit će ti kao ruže.
Nasljedujmo blaženu Djevicu Mariju, idimo kao ona, veselo, desno ili lijevo, kamo nas Gospodin hoće voditi.
Neka živi Isus čija je smrt pokazala kako je jaka ljubav.
Ljubav je među krepostima ono što je Sunce među planetima; ono im daje njihov sjaj i ljepotu.
Jedini je temelj prave pobožnosti ljubav prema Bogu.
Radije sve izgubimo, samo ne odvažnost, pouzdanje i dobru volju.

sv. Franjo Saleški

zamakdushe @ 12:11 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare



Isus je zaista umro na križu. Njegovo je tijelo pokopano. To potvrđuju svi izvori.

Po Iv 19, 33sl. Vojnici su izričito utvrdili Isusovu smrt: kopljem su mrtvom Isusu otvorili bok i potekli su krv i voda. Osim toga, kaže se da su raspetima s njime prebili noge – postupak kojim se ubrzava umiranje, što kod Isusa nije bilo potrebno jer je već bio umro.

Kada pogledamo križ, razumijemo koliko je velika njegova ljubav. Kada pogledamo u jaslice, razumijemo nježnost njegove ljubavi prema tebi i prema meni, prema tvojoj obitelji i prema svakoj obitelji. MAJKA TEREZIJA

Torinsko platno (mrtvački pokrov) je laneno platno vjerojatno iz 1.st. Prvi put ga je fotografirao jedan torinski fotograf 1898. i kod pregleda negativa otkriveno je da je u platno utisnuta tajanstvena slika drevne žrtve mučenja, čije rane točno odgovaraju opisima iz evanđelja.

zamakdushe @ 12:01 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, srpanj 16, 2012

Od vijeka bila je u Božjim mislima Tvoja divna slika, o Marijo, i očarala ga više od nebeske ljepote blaženih duhova i od ljepote milosti svih stvorova. Nekoć Te je anđeo pozdravio: "Zdravo Milosti puna!"

Tako Te pozdravljamo i mi, Majko milosti. Tvoj sjaj ispunja nebo i zemlju.

zamakdushe @ 20:32 |Komentiraj | Komentari: 0


Jedna od istaknutih karakteristika karmelske duhovnosti je prisutnost Blažene Djevice Marije u našem životu; zajedništvo s njom, nasljedovanje njezinih kreposti i gajenje posebne pobožnosti prema njoj. Pokoljenja karmelićana, od početaka sve do danas,...nastojala su oblikovati svoje živote po primjeru Marijinu. Karmel u Mariji vidi svoju Majku, Zaštitnicu, Sestru i Uzor. Ovaj posljednji naziv usko je vezan za shvaćanje Marije kao Prečiste Djevice. Ovo nisu samo naslovi ili predmeti pobožnosti. Oni na neki način odražavaju iskustvo Reda kroz mnoga stoljeća.

Majka

   Prilikom dolaska prvih karmelićana u Europu, shvaćanje Marije kao duhovne majke već je bilo naširoko prihvaćeno, a tumačenje se oslanjalo na propovijedi cistercita Guerrica d'Ignya. Karmelićani su je počeli nazivati svojom Majkom i Djevicom kao što to možemo vidjeti u pjesmi "  Flos Carmeli" (Cvijet Karmela): "Majko blaga, što muža ne poznaš". Iz ovog vremena (1499.) potječe i grb na kojem stoji napisano: "Sum mater et decor Carmeli", tj. "Ja sam majka i ures Karmela. U liturgiji kasnog srednjeg vijeka spominje se naziv "Majka i divota Karmela" po Iz 35,2. Sveci karmelićani često govore o Mariji kao Majci pa je tako i sv. Terezija od Lisieuxa rekla: "Ona je više Majka nego Kraljica".

Zaštitnica

   Naziv "Zaštitnica Karmela" seže u daleku prošlost Reda. Prvi dokument o štovanju Majke Božje od strane pustinjaka gore Karmel potječe iz 1220.-1229, a nosi francuski naslov "La citez de Jerusalem". To je putopis hodočasnika u Svetu zemlju. U tom dokumentu nalaze se riječi: "Na priobalnom dijelu iste gore (Karmela) ima puno lijepih i ubavih mjesta u kojima stanuju latinski pustinjaci koji sebe nazivaju braćom s Karmela i gdje se nalazi crkvica naše Gospe." Karmelićani su ime "Braća Bl. Djevice Marije od gore Karmela" dobili po feudalnom mentalitetu tog vremena. Crkvica posvećena Majci Božjoj bila je "titulus" po kojoj su pustinjaci dobili ime. Dolaskom u Europu oko 1230. sve do 1380. Red se održao zahvaljujući upravo zagovoru i zaštiti Majke Božje. Krajem 13. st. nailazimo na dokumente u kojima piše da je Red osnovan na čast i slavu Marijinu. I obnovitelji Karmela, sv. Majka Terezija od Isusa i o. Ivan od Križa, iskusili su zaštitu i pomoć Blažene Djevice u svom životu. Po nekim izvorima, Ivana od Križa Marija je izbavila kad je još kao dječak upao u bunar, a on je i stupio u Karmel upravo zbog njegovog marijanskog obilježja. Sv. Terezija kaže da je obnova Reda uspjela zahvaljujući zagovoru Presvete Djevice i sv. Josipa. Spoznaja da je Marija zaštitnica Crkve, Karmela i svakog pojedinca ispunja nas povjerenjem i nadom pa se i mi s naše strane osijećamo ponukani da uzvratimo našoj Majci i Zaštitnici; da je častimo, služimo i ljubimo.

Sestra

   Njihovim dolaskom u Europu, pustinjake s gore Karmel narod i jurističke vlasti nazivali su "Braćom Bl. Djevice Marije od gore Karmela". Ovaj naziv označavao je njihovo podrijetlo, kao što je to bio slučaj i kod drugih redova, ali karmelićani su bili specifični po tome što su isticali Marijino sestrinstvo. Arnold Bostius († 1499.) koji je sintetizirao našu ranu tradiciju napisao je: "Ubogi brat karmelićanin može klicati i pjevati od radosti: "Gle! Kraljica Nebesa je moja sestra; mogu joj prići s povjerenjem i bez straha." Iako naziv "Sestra" možda nikad neće biti u tolikoj mjeri korišten kao "Majka" ili "Zaštitnica", moramo se prisjetiti riječi Pape Pavla VI: "Svi smo mi Adamova djeca i imamo Mariju za sestru." Na Mariju gledamo kao na našu stariju sestru koju slijedimo na putu prema zreloj vjeri.

Uzor i Prečista Djevica

   Pojam Marije kao uzora nasljedovanja datira još iz prvih stoljeća kršćanstva, a pronalazimo ga u svim razdobljima povijesti Reda. Naši stari i suvremeni autori nastojali su pokazati kako je Marija na poseban način uzor u našem karmelskom stilu života. Tako je pisac John Baconthorpe († oko 1348.) u svom komentaru o Pravilu izveo niz zaključaka o sličnosti Pravila i Marijinog života. Kaže da se pustinjaci zovu braćom od Bl. Djevice jer su izabrali Pravilo slično onome što ga je ona slijedila. Autor zatim nastavlja uzvisujući njezinu poslušnost, čistoću i siromaštvo. Kao što je to zapovijedalo Pravilo, Marija je izabrala svoje obitavalište daleko od buke svijeta: u samoći nazaretske kućice, samotnoj betlehemskoj spilji, siromaštvu Egipta. Povezujući njezin život sa pravilom obdržavanja šutnje ističe Marijinu šutnju kako je zabilježena u sv. Pismu. Sve ove činjenice iz Marijinog života prikazane su kako bi pokazale redovniku da nasljeduje Marijin život brižljivo obdržavajući svoje Pravilo. U to vrijeme ova povezanost se odrazila i u umjetničkim djelima pa je Majka Božja često bila prikazivana obučena u habit karmelićana.

Na poseban način Marija nam je uzor čistoće. Na izvanjski način zavjet čistoće simbolizira bijeli plašt koji redovnici i redovnice nose preko habita. Ljubav prema Djevici vidi se i iz posvete karmelićana Bezgrešnom Začeću i njihovo branjenje Marijinih privilegija prije proglašenja ove dogme. U 14. st. Mihovil Bolonjski komentirajući Pjesmu nad pjesmama tvrdi: "Sva si lijepa i sva krasna si Marijo, prijateljice Duha Svetoga, Roditeljice Riječi, Vječnoga Oca suroditeljice istoga Sina, nema na tebi ljage istočnoga grijeha." U Mariji gledamo Prečistu koja je nepodijeljena srca, potpuno otvorena Bogu (vrhovni model "vacare Deo"). Brojni su tekstovi koji govore o Mariji u kojoj se ostvaruje ideal kontemplativnog života i njezinoj podložnosti djelovanju Duha Svetog. Tako sv. Ivan od Križa  u opisivanju utjecaja Duha Svetoga na dušu u dubokom sjedinjenju duše s Bogom navodi kao primjer takvog života Presvetu Bogorodicu: "nije nikada imala utisnut u dušu oblik stvora, koji bi je pokretao na djelovanjem nego pokreti su bili uvijek od Duha Svetoga". Bl. Tito Brandsma kaže: "Ako se želimo suobličiti Mariji i sjediniti se s Bogom slijedeæi njezin primjer oèito je da trebamo biti druge Marije. Moramo dopustiti Mariji da živi u nama. Ona ne bi smjela biti izvan nas nego bi naš život trebao biti toliko slièan njezinom da živimo sa, u, kroz i za Mariju...Cilj naše pobožnosti prema Mariji jest da budemo druge Majke Božje, da se Bog zaène u nama i da ga nosimo svijetu. Otajstvo Utjelovljenja otkrilo nam je vrijednost èovjeka u Božjim oèima, kako Bog intimno želi biti sjedinjen s èovjekom. Otajstvo nam govori o vjeènom roðenju Sina od Oca kao najdubljem razlogu ovog otajstva Ljubavi. Kad slavimo tri sv. Mise na Božiæ, u prvoj slavimo roðenje od Oca, u drugoj od Djevice Marije, a u treæoj roðenje Boga u nama samima.  Ovo ne èinimo bez razloga. Trostruko poroðenje mora biti shvaæeno kao otkriæe vjeène Ljubavi...Marija je kæerka Boga Oca, Majka Boga Sina i Zaruènica Boga i Duha Svetog. Ovo trostruko roðenje u njoj je ostvareno. I mi smo po Duhu Svetom izabrani za boravište, da imamo udijela u povlasticama kojima se divimo u liku Marije, a koje Bog želi udijeliti i nama. U tom pogledu, rekao bih da je misterij Utjelovljenja sažetak karmelske mistike, karmelske duhovnosti."

Još od vremena 2. Vatikanskog sabora Red nastoji poticati marijansku pobožnost koja bi bila čvrsto utemeljena na sv. Pismu. Ako su u prošlosti pisci i propovjednici Reda i bili skloniji naglašavanju čudesnog i neobičnog, također je u živućoj tradiciji prisutna i zdrava pobožnost koja suvremenom čovjeku pruža vitalan i prije svega svetopisamski lik Marije. Sv. Tereziju iz Lisieuxa nisu nimalo privlačile misli o Mariji koje nisu bile utemeljene na istini. Kad bi imala priliku održati propovijed o Mariji kaže da bi "najprije pokazala ljudima koliko malo znamo o njezinom životu". Tako u svojim posljednjim razgovorima kaže: "Da bi mi se svidjela neka propovijed o Blaženoj Djevici i da bih od nje imala koristi, trebam vidjeti njezin stvaran život, ne njezin vjerojatan život; i uvjerena sam da je njezin stvaran život bio posve jednostavan. Prikazuju je nepristupačnom, a trebalo bi je prikazati kao onu koju se može nasljedovati, istaknuti njezine kreposti, reći da je živjela od vjere kao i mi...Neka nam dakle svećenici pokažu kreposti koje se mogu nasljedovati! Dobro je govoriti o njezinim povlasticama, ali je posebno važno da je se može nasljedovati. Ona više voli nasljedovanje nego divljenje, a njezin je život bio tako jednostavan!" U jednoj njezinoj pjesmi pjesmi, "Zašto te ljubim, Marijo", piše:

 

"Ja znam da si  u Nazaretu, o Majko puna milosti,

živjela posve siromašno, bez želje za ičim:

Nikakvi ushiti, ni čuda, ni zanosi

Ne uljepšavaju ti život, Kraljice izabranika!

 

Prevelika je četa malenih na zemlji,

Bez straha uvijek mogu k Tebi podići oči;

Posve običnim, zajedničkim putem,

neusporediva Majko,

Tebi se mili stupati da ih povedeš u nebo!" (PJ 54)

 

Gospa škapularska

   Kako Gospa škapularska počinje biti središnji lik Gospe koju karmelićani štuju i šire je među vjernicima od 16. stoljeća na ovamo, preostaje nam da ispitamo kakvi su sadržaji tog štovanja i kako to štovanje danas ostvariti u Crkvi. Naziv "Gospa škapularska" uključuje i dalje sve ono što su karmelićani kroz povijest rekli za Gospu ukolikoGospa Karmelska je ­povezana sa sudbinom njihova posvećena života. I po ovom nazivu ona je i dalje "patrona", zaštitnica; ona je i dalje uzor svetosti kojoj teži karmelska duša; ona se i dalje štuje u liku Bezgrešne, u čiju je čast Red ustanovljen.

Njezina zaštita očituje se vidljivo po "daru" škapulara. Osim povijesnih problema glede viđenja sv. Šimuna Štoka i problema koji se odnose na samo njegovo postojanje, izvjesno je da trebamo podržavati i dalje širiti sveti škapular i isticati da se vjerni puk može nadati Gospinu zagovoru, tj. da će umrijeti u milosti ako za života nosi karmelski škapular i živi prema svome staležu.Teološki to znači da se štovanje Gospe škapularske temelji na Marijinu duhovnom majčinstvu prema ljudima i na sveopćem Gospinu posredovanju. To se može podržavati na osnovi izjave pape Benedikta XIV. Po toj izjavi škapular postaje sakramental (blagoslovina) koji ima cilj staviti vjernika u posebni odnos s Presvetom Bogorodicom, u odnos koji ima značenje posvećenja jer uključuje u život Reda koji je posvećen Mariji od sarnoga svog utemeljenja. Uključujući se u Karmel, svi članovi i vjernici koji nose škapular uključeni su u marijansku duhovnost Karmela, što je jedan od vidova karmelskog kristocentrizma.

Za Karmelski red škapularska je Gospa objedinjenje svih vidova i elemenata koji su kroz dugu povijest Reda ušli u sklop suživota karmelićana s Presvetom Bogorodicom. Ona označuje povezanost Karmela i Majke Božje. U blagdanu Gospe od Karmela, koji se slavi 16. srpnja, stapaju se svi elementi tradicije po kojoj je Marija zaštitnica, Najsvetija, Bezgrešna, Djevica, Majka Karmela. Na taj dan svi joj karmelićani žele zahvaliti za zaštitu, za habit, za uzor, za sve darove što su u povijesti primili njezinim zagovorom i zaštitom.

zamakdushe @ 20:21 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, srpanj 14, 2012

Prije, sam, nisi to mogao. Sad si se utekao Gospi, i s njom, kako je lako!

zamakdushe @ 21:14 |Komentiraj | Komentari: 0


zamakdushe @ 21:11 |Komentiraj | Komentari: 0



Isus na križu, njegovo srce probodeno je zbog ljubavi
prema ljudima: to je jasan odgovor – riječi su ovdje suvišne
– na pitanje o vrijednosti stvari i osoba. Ljudi, njihov život i
njihova sreća, toliko su vrijedni da se sam Sin Božji predaje
da ih otkupi, da ih pročisti, da ih podigne: Tko neće ljubiti to
probodeno srce? upitala je jedna duša molitve: Tko ne bi ljubav
ljubavlju uzvratio? Tko ne bi prigrlio tako čisto srce?

Mi, koji smo od mesa, mi ćemo ljubav uzvratiti ljubavlju, mi
ćemo prigrliti našeg ranjenika, kojemu su bezbožnici proboli
ruke, noge, prsa i srce. Molimo se zato da On s lancima
svoje ljubavi poveže naše srce, da ga kopljem probode, jer je
još uvijek kruto i nepokorno.

Ljudi koji ljube uvijek su se Isusu obraćali takvim mislima,
osjećajima i poklicima. Međutim, da bismo taj jezik razumjeli
i zaista shvatili što je ljudsko srce, a što je Kristovo
Srce i Božja ljubav, moramo vjerovati i biti ponizni. U vjeri i
poniznosti ostavo nam je sveti Augustin glasovite riječi: Gospodine,
ti si nas stvorio da budemo tvoji i naše je srce nemirno
dok se ne smiri u tebi.

sv. Josemaria Escriva


zamakdushe @ 21:09 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, srpanj 13, 2012


Juanita Fernandez Solar rođena je u Santiagu, Čile, 13. srpnja 1900. Od svoje djevojačke dobi posvetila se Kristu. Stupila je u samostan bosonogih karmelićanki u mjestu Los Andes 7. svibnja 1919. gdje je dobila ime Terezija od Isusa. Umrla je 12. travnja slijedeće godine nakon svojih svečanih zavjeta. 3. travnja 1987. u Santiagu papa Ivan Pavao II proglasio ju je svetom i predstavio je kao uzor mladima. Ona je prva čileanka i ujedno prva redovnica terezijanskog karmela u Južnoj Americi koja je proglašena svetom.

"Karmelićanka se žrtvuje da posveti sve članove Crkve...Živimo duboko sjedinjeni s Njim, jer onaj koji ljubi želi biti sjedinjen s ljubljenim. Sjedinjenje dviju duša se zbiva preko ljubavi."

"Karmelićanka je sestra svećenicima. I svećenik i sestra prinose hostiju za spasenje svijeta.Sestra se posvećuje tako da sjedinjenjem s Bogom krv Božanskog Uznika koju prima u svoju dušu teče kroz ostale članove Kristovog Tijela. Jednom riječju, sestra posvećuje sebe da bi posvetila svoju braću."

"Zašto se osijećaš tako usamljeno? Zar nismo uistinu jedno u božanskom Učitelju? Misliš li možda da tvoja sestra karmelićanka nema mjesta u svom srcu za onoga tko je dio njezinog bića...? Ti si uvijek sa mnom; još radimo zajedno."

"On ostavlja anđele i milijune ljudi da dođe u tvoju dušu, da bi izvršio u tebi najintimnije sjedinjenje, da te preobrazi u Boga, da hrani u tebi milosni život kojim ćeš zadobiti nebo."



"Čeznula sa da budem sretna i tražila sam
sreću posvuda. Sanjala sam da budem bogata, ali
sam vidjela da bogati preko noći postaju
siromašni. Ako se to i ne dogodi, vidi se da, dok s
jedne strane vlada bogatstvo, s druge je strane u
porastu siromaštvo u naklonosti i jedinstvu među
ljudima. Tražila sam sreću u posjedovanju ljubavi
jednog pristojnog mladog čovjeka, no pomisao da
me on jednoga dana više neće moći ljubiti s toliko
žara ili da će iznenada umrijeti i ostaviti me samu
u životu, dovela me do toga da otklonim maštanja
o tome da ću biti sretna ako se udam. Ne, to me
ne ispunjava, u tome se za mene na sastoji sreća.
Pitala sam se gdje je mogu naći?
Jednoga dana spoznala sam da nisam rođena
za zemaljske stvari, nego za vječne. Zašto da to
dalje niječem? Samo je u Bogu moje srce našlo
mir."

zamakdushe @ 21:29 |Komentiraj | Komentari: 0

U srcu svoga Sina darovao nam je Bog Otac
neizmjerno blago ljubavi, milosrđa i pažnje. Ako
želimo sigurno znati da nas Bog ljubi – ne samo da uslišava
naše molitve, nego ih ispunjava prije nego što su izrečene
dosta je da slijedimo misli svetoga Pavla: On koji čak nije
poštedio vlastitog Sina, već ga predao za sve nas, kako nam
nam neće dati sve ostalo s njime? (Rim 8,32).

zamakdushe @ 08:31 |Komentiraj | Komentari: 0


Pronađi mjesto gdje te sljedećih dvadesetak minuta nitko i ništa neće smetati. Sjedni ili klekni, duboko jednom udahni zrak i polagano ga izdiši. Neka je sve na tebi opušteno, smireno.
Iza toga pođi k onima s kojima živiš u zategnutim odnosima i pomiri se s njima, zasada barem u mašti. Oprosti i moli za oproštenje.
Zatim si posvijesti da je Bog tu, pred tobom. i da ga ti duhom možeš čuti i njemu govoriti. Govori: "Ti si tu, Bože. Evo i mene. Želim s tobom razgovarati." Ostani tako u miru i neka tvoje srce bude u iščekivanju i želji da se s Bogom sretneš.
Moli Boga neka te osposobi za razgovor s njim. Ustraj svaki dan u molitvi. Susrest ćeš Boga.
Bog je apsolutni, savršeni Duh. On je kod stvaranja čovjeku udahnuo dah svoga Duha. Kršćanin u sakramentima prima nove snage Božjega Duha. To znači da čovjek može komunicirati s Bogom preko svoga duha pomognuta Duhom Božjim. Kao što preko rukovanja, gledanja, slušanja komuniciramo s ljudima, razgovaramo s njima, tako možemo i preko duha razgovarati s Bogom. Da bismo mogli stupiti u dijalog s Bogom, potrebno je sabrati se. Dok je materijalno komuniciranje neposredno, izvanjsko i zato čovjeku zapaženije, dotle je duhovno komuniciranje finije, delikatnije.
Duhovno komuniciranje traži mir, senzibilnost, opuštenost, čisto srce. Traži da se čovjek otvori iznutra, da se sav pretvori u slušanje. To je slično kao kad čovjek razmišlja ili kao kada traži inspiraciju za umjetničko stvaranje. To je dubinsko slušanje. Tako je moguće Bogu govoriti. No važnije je Boga slušati. Čista savjest uvjet je nutarnjeg mira, a sabranost izvanjskoga.
Boga se, dakle, može čuti i s njime razgovarati. Uvjerenost u to da Bog postoji daje upravo to komuniciranje s njime. Tko je jednom razgovarao s Bogom, taj više ne sumnja u njegovo postojanje. Još više, to ga komuniciranje mijenja tako da čovjek počne činiti i čudesna Božja djela. Ona tako potvrđuju Božju prisutnost. Vjernik je zapravo čovjek koji razgovara s Bogom. To je molitva.

zamakdushe @ 08:22 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, srpanj 12, 2012

Internet omogućuje da se milijarde slika pojavljuju na milijunima računalnih zaslona u cijelom svijetu. Hoće li iz te galaksije slika i zvukova izroniti Kristovo lice? Hoće li se čuti njegov glas? Jer tek kada se bude vidjelo njegovo lice i čuo njegov glas svijet će doznati 'dobru vijest' o našem otkupljenju. To je cilj evangelizacije i to će od Interneta učiniti istinski ljudski prostor, jer tamo gdje nema mjesta za Krista, nema mjesta ni za čovjeka.
Blaženi Ivan Pavao II

zamakdushe @ 14:54 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, srpanj 11, 2012

Čini mi se da je već sama pomisao na drugog čovjeka, naravno mislim na dobru misao, izlaženje iz sebe, početak sreće.

zamakdushe @ 20:21 |Komentiraj | Komentari: 0



Kršćanin ne treba tražiti trpljenje, ali tamo gdje je suočen s neizbježnom patnjom, ona za njega može dobiti smisao ako svoje patnje pridruži Kristovim patnjama: "Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer da idete stopama njegovim" (1Pt 2,21).

Isus reče: "Hoće li tko za mnom neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom" (Mk 8,34). Kršćani imaju poslanje da ublaže patnju u svijetu. Pa ipak, i dalje će biti patnje. U vjeri možemo vlastitu patnju prihvatiti, a tuđu patnju dijeliti. Na taj se način ljudska patnja sjedinjuje s otkupiteljskim patnjama Kristovim i tako postaje dijelom božanske snage koja svijet preobražava na bolje.

Mi kršćani ne tonemo u olujama svijeta samo zato što nas nosi drvo križa. AUGUSTIN

Križ se treba nositi, a ne vući, i treba ga uzeti kao blago, a ne kao teret. Samo po križu možemo postati slični Kristu. FRANCOIS FENELON (1651.-1715., francuski pisac)

Kada radosno nosiš svoj križ, on će nositi tebe. TOMA KEMPENAC

Jer nam je Krist svojom patnjom ostvario spasenje, sve su ljudske patnje podignute na spasonosnu razinu. Tako svaki čovjek može svojim patnjama stvarno imati udjela na Kristovu spasonosnome trpljenju. IVAN PAVAO II.

zamakdushe @ 08:13 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, srpanj 9, 2012

Ako Bog postoji zato što jest za druge, ako je Isus postao to što jest jer je bio čovjek za druge, možemo li mi postojati ako nismo ljudi za druge?

zamakdushe @ 20:12 |Komentiraj | Komentari: 0


Isus nam želi reći: «Sačuvajte divne osobine djeteta: iskrenost, jednostavnost, bezazleno i čisto srce, slobodno od svake oholosti i umišljenosti. Budite kao dijete otvoreno za druge ljude, potrebno drugog bića. Ne budite samodostatni: djeca su sretna što su im drugi potrebni, što imaju oca, majku, brata, sestru, prijatelja.»

zamakdushe @ 20:08 |Komentiraj | Komentari: 0

Svijet bi odavno bio uništen da ga Marija nije održala svojim moćnim zagovorom.
Sv. Fulgencije

zamakdushe @ 10:53 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare



Križ, na kojemu je Isus bez ikakve krivnje okrutno smaknut, mjesto je najvećega poniženja i napuštenosti. Isus, naš Otkupitelj, izabrao je križ da ponese krivnju svijeta i pretrpi patnju svijeta. Tako je, svojom potpunom ljubavlju, ponovno priveo svijet Bogu.

Bog nam nije mogao zornije svoju ljubav pokazati nego kada se za nas u obličju Sina dao prikovati na križ. Križe je u starini bio najsramotniji i najokrutniji način smaknuća. Rimskoga se građanina nije smjelo razapeti, pa ma što skrivio. Tako je Bog ušao u najdublje ljudske patnje. Otada nitko ne može reći: "Bog ne zna kako patim!"

Bog je na križu raširio ruke da zagrli čitav svijet. SV. ĆIRIL JERUZALEMSKI

zamakdushe @ 10:44 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, srpanj 6, 2012

Bog nam je u svojoj svemogućnosti dao sve, u svojoj mudrosti također, u svojem obilju dao nam je preobilje - Euharistiju.
Sv. Augustin

zamakdushe @ 08:18 |Komentiraj | Komentari: 0



Budući da je bio pravi čovjek, Isus je na Maslinskoj gori osjećao pravu ljudsku smrtnu muku.

Istim ljudskim silama kojima i mi raspolažemo morao se je Isus boriti za nutarnji pristanak uz volju Očevu da dadne svoj život za život svijeta. U najtežem času, ostavljen od svih, pa i od svojih prijatelja, Isus se je izborio za "da": "Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!" (Mt 26,42).

zamakdushe @ 08:14 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, srpanj 4, 2012

Onima koji nas najviše trebaju moramo najviše iskazivati ljubav.
Sv. Franjo Saleški

zamakdushe @ 14:12 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare


Sjedni, smiri se i usredotoči na svoje tijelo. Tvoje su ruke žive i mogu se pomicati i svrhovito raditi, jer ih tvoja duša oživljuje. Tvoje su oči žive i iz njih zrači tvoj duh. Tvoje uši čuju i preko glasa prenose tvome duhu nove spoznaje. Tvoje noge hodaju, jer su oživljene tvojom dušom. Tvoje je tijelo tvoje, ali ti nisi tijelo. Ti nisi ni samo duša. Ti nisi niti skup svega, nisi rezultat svih dijelova tijela i duše, nego si onaj koji ima dušu i tijelo, ti stojiš iznad svih svojih "dijelova" i opet si nekako svi oni. Ne posjeduju oni tebe, nego ti njih. Ti si vječan. Ti si neizreciv. Ti nisi nikako iz materije, nego si poslan od Boga i oživljavaš materiju. U tebi je Božji dah ... Sav uroni u svoju dušu ...
Čovjek je "raspeto" biće, sastavljeno od tijela i duše. Pripada neživoj materiji, tjelesan je, ali nije neživa materija. Pripada životinjskom svijetu, jede, pije, razmnaža se, ali nije životinja. Shvaća ono što je duhovno, nadilazi razumom i intuicijom ograničenu materiju i nagonski životinjski svijet, ali nije ni anđeo. Njegov duh nema granica i zato dokučuje neizmjerno biće, shvaća egzistenciju, no ipak nije ni Bog.
Čovjek je prikovan za Zemlju, ali duhom je slobodan. Zato druguje s prirodom, ali isto tako prijateljuje s Bogom i duhovnim svijetom. Tjelesnim ticalima može spoznavati materiju, ali duhovnim sposobnostima može komunicirati s duhovnim svijetom. U čovjeku je nešto prolazno, ali i nešto neprolazno. Nešto ograničeno, ali i nešto neograničeno. Iako se tijelo mijenja (tako da jedva prepoznajemo kao istu osobu čovjeka kad mu je godina dana i kad mu je šezdeset godina). Ipak je to isti čovjek. Što je to ostalo unatoč promjenama? Duh čovjekov. Osobnost čovjekova. Identitet čovjekov, duša, neuništivi "ja". Zato unatoč smrti čovjek živi. Čovjek je neuništiv, besmrtan, vječan. Ima dušu. Unatoč dvojnosti, samo je jedan čovjek. Od duše i tijela, jedinstven.

zamakdushe @ 14:04 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, srpanj 2, 2012

Duša koja dan i noć želi služiti Bogu u njegovu hramu - mislim ono nutarnje svetište o kojem govori sveti Pavao kada veli: "Hram je Božji svet, a to ste vi" - ta duša mora biti pripravna stvarno sudjelovati u muci svoga Učitelja. To je otkupiteljica koja i sama mora otkupiti druge duše, i zato će pjevati na svojoj liri: "Hvalim se križem Isusa Krista".

Bl. Elizabeta od Presvetog Trojstva

zamakdushe @ 16:21 |Komentiraj | Komentari: 0


Da ne postanemo takvi da nad tvrdoćom našeg srca netko zaplače, da duhom ne oslijepimo na smrt, Isus nas poziva da prihvatimo njegovu riječ istine. To znači da prvo skinemo masku, ne samo s lica nego sa srca, da vidimo sebe onakvima kakvi zaista jesmo, da se suočimo sa sobom. Pred Bogom nam ne treba maska. On zna kakvi smo i ljubi nas takve, ali zna i da smo nezadovoljni, možda nesretni. Zato nas poziva da budemo novi ljudi – sretnici.

zamakdushe @ 16:06 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, srpanj 1, 2012


zamakdushe @ 21:08 |Komentiraj | Komentari: 0

Sveta je pričest najkraći i najpouzdaniji put u Nebo.
Sv. Pio X

zamakdushe @ 21:07 |Komentiraj | Komentari: 0



Navečer prije svoje smrti Isus je učenicima oprao noge; slavio je EUHARISTIJU i ustanovio je svećeništvo Novoga saveza.

Isus je svoju ljubav do kraja pokaza na trostruk način: oprao je svojim učenicima noge i pokazao da je on među nama kao onaj koji služi (usp. Lk 22,27). Predoznačio je svoju otkupiteljsku patnju tako što je nad kruhom i vinom izrekao riječi: "Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje" (Lk 22,19). Na taj način je ustanovi svetu EUHARISTIJU. Kada je Isus naložio Apostolima: "Ovo činite meni na spomen!" (1Kor 11,24b), učinio ih je svećenicima Novoga saveza.

Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im:" Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam. Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih." Iv 13,12-15

U određenom smislu možemo reći da je upravo Posljednja večera čin ustanove Crkve jer se on [Isus Krist] sam predaje i na taj način stvara novu zajednicu, takvu zajednicu koja je ujedinjena u zajedništvu s njim samim. BENEDIKT XVI.

zamakdushe @ 20:57 |Komentiraj | Komentari: 0
Mali Isus
Arhiva
« » srp 2012
Brojač posjeta
150023
Index.hr
Nema zapisa.