On je živ!
Marija i Isus
Nema zapisa.
Blog - srpanj 2014
petak, srpanj 25, 2014


Evanđelje po Marku 8, 34-36.38

“Tada Isus reče:

“Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.

Ta što koristi čovjeku steći sav svijet, a životu svojemu nauditi?

Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi u ovom preljubničkom i grešničkom naraštaju – njega će se stidjeti i Sin Čovječji kada dođe u slavi Oca svoga zajedno sa svetim anđelima.”

Sveta Terezija, Put savršenosti,  26, 6

“O, Gospodaru moj, istinski Zaručnice moj!

Zar ste tako potrebiti, Gospodine moj i Dobro moje, da hoćete prihvatiti tako bijedno društvo, kao što je moje, i da vidim na Vašem licu da ste se utješili sa mnom? (...)

Ako je tako, Gospodine, da hoćete sve pretrpjeti poradi mene, što je to što ja trpim poradi Vas? Na što se žalim?

Ta već se sramim što sam Vas vidjela takvoga, pa želim pretrpjeti, Gospodine, sve tegobe koje me snađu i smatrati ih velikim do­brom zato da Vas nasljedujem u nečemu.

Skupa hodajmo, Gospodine; kamo god pođete, moram poći; kud god prođete, moram proći.”

zamakdushe @ 23:01 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, srpanj 23, 2014


Svetac je lijek zato što je protuotrov. Upravo zato su sveci često mučenici; ljudi ih zabunom smatraju otrovom zato što su protuotrov. Svetac će obično obnavljati duševno zdravlje svijeta ističući ono što svijet odbacuje, a to nipošto nije ista stvar u različitim razdobljima. Ipak, svaka generacija traži svoga sveca po instinktu; a on nije ono što ljudi žele, nego ono što ljudi trebaju. ...

Sol začinjuje i čuva meso, ne zato jer je poput mesa, nego zato što je potpuno različita od njega. Krist nije rekao svojim apostolima da su oni samo izvrsni ljudi, ili jedini izvrsni ljudi, nego da su oni iznimni ljudi; vječno nepodesni i neuskladivi ljudi; a tekst o soli svijeta je uistinu britak i prodoran i slan poput okusa soli. Zbog toga što su iznimni ljudi ne smiju izgubiti svoju iznimnu kvalitetu. "ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti?" to je pitanje mnogo prodornije nego bilo koje naricanje o cijeni najboljeg mesa. Ako svijet postane previše svjetovan, Crkva ga može prekoriti; ali ako Crkva postane presvjetovna, ne može biti primjereno prekorena od svjetovnosti svijeta.

Gilbert Keith Chesterton, iz djela „Sv. Toma Akvinski

zamakdushe @ 22:57 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, srpanj 18, 2014


Slika čudotvorne Gospe Sinjske spada među ljepše što ih stvori kršćanska umjetnost. Naslikana na platnu, duga je 58 a široka 44 cm. Slika prikazuje poprsje Majke Božje, koje izlazi iz tamne pozadine slike. Dobro je sačuvana, iako je na više mjesta prelomljena. Fratri su je nosili u torbi dok su bježali iz Rame.

Slika se može ubrojiti među naše “Gospe selice”, koje je narod nosio sa sobom sjedinjujući s Marijom svoju, često gorku sudbinu.

Njezinom blagom liku divili su se mnogi. Ovako su je opisali neki sinjski fratri: “Gospino lice vrlo je milo i živo, puno neke neodoljive dragosti, blago i kao zeru turobno, a opet ljupko, lijepo, da ti pogled na nj razblažuje srce, dira dušu ” (fra Stanko Petrov). “Gospina glava, zaogrnuta dvostrukom koprenom, lagano je nagnuta na lijevu stranu. Marijino lice ističe se visokim čelom, s nešto pojačanim spuštenim kapcima iznad kojih su visoko svedene obrve. Blijedi obrazi lagano su oživljeni crvenilom. Preko glave tamna je zlatno-zelena koprena, koja se spušta niz ramena (…) na glavi je krasna kruna od suhoga zlata. Sa strane i sprijeda, sve do dna slike vise zlatni lanci, kolajne, naušnice, križevi, prstenje i drugi nakiti” (J. A. Soldo).

Danas se od Gospine slike vidi samo lice i maleni rub koprene. Upravo je po nakitu i zavjetnim darovima slika Gospe Sinjske dobila svoje vanjsko obilježje. Od svih se darova najviše ističe zlatna kruna, koju su darovali branitelji Sinja. Tom je krunom Gospu svečano okrunio 1716. godine splitski nadbiskup Cupilli. Kruna je ukrašena viticama i anđeoskim glavicama. Ona je bila prvi dar vjerničkog srca.

Tko je naslikao Gospinu sliku? Kakvi su početci njezina posebnog štovanja? Na ova pitanja nema sigurnih odgovora. Prvi i najstariji povjesničar Gospina štovanja, fra Petar Filipović, kaže da ni od starih nije mogao doznati od kuda je i kako slika došla u Ramu. Fra Stanko Petrov nagađa da ju je slikao
nepoznati mletački slikar u drugoj polovici 15. stoljeća i da se slika najprije nalazila u Cetingradu (Sinju), da su je cetinski fratri, kad je Sinj pao u turske ruke 1536. g., ponijeli sa sobom u Ramu, gdje je ostala do 1687. godine.

zamakdushe @ 18:28 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare



Voda koju ću mu dati, postat će u njemu izvorom one žive vode što struji u život vječni. To je nova vrsta vode koja živi i struji u život vječni, a struji na one koji su dostojni. Zbog kojeg je razloga milost Duha nazvana vodom?

Jer s pomoću vode sve postoji: voda uzdržava biljke i životinje, voda kao kiša pada s neba, i to pada na isti način u istome obliku, a proizvodi različite učinke: jedan je učinak u palmi, a drugi u lozi, ipak je voda svima sve. Ona je uvijek ista i ne postoji na drukčiji način. Dok kiša pada, ne mijenja se, nego se upriličuje onomu koji je prima, i u svakome stvorenju proizvodi ono što mu treba i što odgovara njegovoj naravi.

Na isti način i Duh Sveti koji je jedan iuvijek isti i nedjeljiv, svakomu pojedinome dijeli milost kako hoće i kao što gotovo osušeno drvo dobro zalijevano propupa, isto tako i grješna duša donosi svete plodove kad po pokori zavrijedi primiti darove Duha Svetoga. Iako je Duh Sveti jedan i nepromjenjiv, ipak je on po volji Božjoj i u Kristovo ime izvor i uzrok različitih krjeposti.

Tako se služi nečijim jezikom u jednom slučaju u naučavanju mudrosti, a u drugom proroštvom da prosvijetli nečiju pamet. Jednomu daje moć da tjera vragove, a drugomu sposobnost da tumači božanska Pisma. Jednoga učvršćuje u umjerenosti, a drugoga nadahnjuje da bude milosrdan. Jednoga pozivana post i strogi pokornički život, a drugoga poučava da prijezire zemaljske stvari, a nekoga opet pripravlja na mučeništvo. U svakome različito djeluje, a sam je u sebi uvijek isti, kao što je pisano: Svakomu se pojedinomu objavljuje Duh na opću korist.

On blago i nježno pristupa pa ga ugodno i milo doživljujemo. A jaram je njegov vrlo lagan.

Dolazak mu najavljuju sjajne zrake svjetla i znanja. Njegovo je srce milosrdno kao u pravoga zaštitnika jer dolazi da spasi, ozdravi, pouči, opomene, ojača, utješi i rasvijetli pamet, i to najprije onomu tko ga prima, a onda preko njega i drugima.

Pa kao i onaj koji je bio u mraku, kad se pojavi sunčevo svjetlo, vidi svojim očima i jasno promatra što prije nije vidio, tako je i u duši rasvijetljen onaj koji je zavrijedio darove Duha Svetoga, pa obdaren nadnaravnim svjetlom vidi i ono što prije nije vidio.

(Sveti Ćiril Jeruzalemski, biskup)

zamakdushe @ 18:14 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, srpanj 2, 2014


Ništa mi ne će koristiti draži svijeta, ni kraljevstva ovoga vijeka. Bolje mi je umrijeti da se sjedinim s Isusom Kristom nego kraljevati svom zemljom. Tražim onoga koji je za nas umro. Onoga hoću koji je za nas uskrsnuo.

Nadolazi čas moga rođenja. Oprostite mi, braćo, ne kratite mi da zadobijem život, ne želite da ostanem u smrti.

Onoga koji želi biti Božji ne predajte svijetu i ne zavodite ga zemaljštinom. Pustite me da doprem do čista svjetla. Tek kad stignem onamo, bit ću čovjek. Priuštite mi da budem sljedbenik muke svojega Boga. Tko njega ima u sebi, neka shvati što hoću i neka ima sućuti prema meni jer zna što me muči.

Knez ovoga svijeta hoće me oplijeniti i preokrenuti moje osjećaje prema Bogu. Neka mu nitko od vas koji ste tamo ne pomogne. Radije budite uz mene, to jest uz Boga. Nemojte brbljati o Isusu Kristu, a čeznuti za svijetom. Neka ne bude u vas zavisti.

I ako vas ja kad dođem k vama budem drukčije nagovarao, ne slušajte me. Vjerujte radije onomu što vam sada pišem.

Živ vam pišem želeći umrijeti. Moja je požuda razapeta i u meni nema vatre koja teži za zemaljskim, nego je u meni živa voda koja u mojoj nutrini žubori i iznutra govori: „Dođi k Ocu!“ Ne veseli me propadljiva hrana ni naslade ovoga života. Želim Božji kruh, a to je tijelo Isusa Krista od roda Davidova, a za piće želim njegovu krv, a to je nepropadljiva ljubav.

Ne želim živjeti među ljudima, a to će se dogoditi ako vi to budete htjeli. Dajte, i vi tako želite, da bi i vas Bog želio. To vas molim s ovih nekoliko redaka i, vjerujte mi, Isus Krist pokazat će vam da govorim istinu. On je usta koja ne varaju, kojima je Otac istinito progovorio.

Molite za mene da ga postignem. Ne pišem vam po tjelesnu nadahnuću, nego po Božjoj volji. Budem li trpio, znači da mi želite dobro; budem li oslobođen, znači da me mrzite.

U svojim se molitvama sjetite Crkve u Siriji koja u mojoj odsutnosti ima Boga za pastira. Nadgledat će je sam Isus Krist i vaša ljubav. Stid me je što se ubrajam među njih jer toga nisam dostojan, jer sam posljednji i nedonošče. Ali, ako Boga postignem, dobio sam milost da budem netko. Pozdravlja vas moj duh i ljubav Crkava koje su me, ne kao prolaznika, primile u ime Isusa Krista. I one koje nisu bile na putu kojim se kretalo moje tijelo, pratile su me iz grada u grad.

Sveti Ignacije Antiohijski

zamakdushe @ 09:21 |Komentiraj | Komentari: 0
Mali Isus
Arhiva
« » srp 2014
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
150023
Index.hr
Nema zapisa.