On je živ!
Marija i Isus
Nema zapisa.
Blog - kolovoz 2013
četvrtak, kolovoz 22, 2013

"Klerici koji studiraju čisto iz ljubavi prema znanosti: to je besramna radoznalost, a drugi opet da postignu ugled znanstvenika: to je besramna taština. Neki se opet bave učenjem i prodaju svoje  znanje za novac i časti: to je besramna trgovina. A ima i onih koji podučavaju svoje bližnje: to je djelo ljubavi, a drugi uče da bi izgradili sami sebe: to je razboritost."

Sv. Bernard iz Clairvauxa

zamakdushe @ 10:18 |Komentiraj | Komentari: 0


U povodu jednog od zadnjih velikih obilježavanja Godine vjere i proslave Marijanskog dana 13. listopada, kad će papa Franjo posvetiti cijeli svijet Bezgrešnom Srcu Marijinom, u Rim će na njegovu zamolbu 12. listopada biti prenesen originalni kip Gospe Fatimske.

Nakon svečanosti posvete koja će se na Trgu sv. Petra održati u nedjelju 13. listopada, kip će biti vraćen u Fatimu 14. listopada. Prisjetimo se da se 13. listopada 1917. godine Marija zadnji put ukazala u Fatimi. Toga je dana dala veliki znak koji je obećala mladim pastirima Luciji, Franciscu i Jacinti. Dogodilo se čudo Sunca koje se poput velike vatrene kugle okretalo strelovitom brzinom. Tom je događaju svjedočilo oko 70 000 ljudi.



Dana 16. lipnja 2013. Libanon je posvećen Bezgrešnom Srcu Marijinom i Presvetom Srcu Isusovom. Posvetu je izvršio maronitski patrijarh, SB kardinal Boutros Bechara Rai u nazočnosti predsjednika Republike Michela Sleimana. Na tisuće katolika pripravljalo se za taj čin posvete molitvom posebne devetnice, postom, klanjanjem, molitvom krunice i ispovjedanjem.

O. Boulos Fahed preletio je cijelu zemlju u helikopteru, odakle je s euharistijskim Isusom u pokaznici blagoslivljao cijeli Bliski Istok. Uistinu, nečuveni događaj u povijesti!



U Irskoj je 15. kolovoza - na blagdan Uznesenja Blažene Djevice u nebo – kardinal Sean Brady, nadbiskup Armagha i primat Irske, posvetio cijelu državu i njezin narod Isusu po Bezgrešnom Srcu Marijinom u Marijanskom svetištu Knock gdje se okupilo 15.000 ljudi. Sretan je to i presudan događaj u državi tako ranjenoj bezbožnim zakonima s ciljem uništenja obitelji! Tu posvetu su pripravili vjernici koji su izmolili 13,5 milijuna krunica (http://www.scnci.org). Toga je dana posveti nazočilo oko 20 biskupa, a oni koji nisu mogli doći, poslali su svoja izaslanstva. U svojem prekrasnom činu posvete Isusu po Srcu Marijinom, molili su se za obitelj, svoje domove, irske biskupije i mlade.

zamakdushe @ 10:04 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, kolovoz 20, 2013

Bog želi biti naše spasenje. Ne želi biti neki daleki
Bog, nego Bog blizak čovjeku. On nam se nije ostavio
u Euharistiji samo zato što je darežljiv, samo zato da
bi nam nešto dao, da imamo neki njegov znak, već
zato jer želi stvarno biti među nama i s nama. On je
željan naše želje za njim. On je željan nas ljudi, našega
ljudskog srca.

zamakdushe @ 17:20 |Komentiraj | Komentari: 0


Svima nam je posve jasno da čovjek bez srca ne može živjeti. Medicina je danas toliko uznapredovala da čovjek možda može bez nekih drugih vitalnih organa poprilično poživjeti, ali bez srca je nemoguće. I biblijski gledajući, srce je središte čovjekova bića. Kad srce pukne, bilo zbog grijeha, bilo zbog žalosti, raspada se i čovjekovo biće, ali kada je Biblija u pitanju, potrebno je napomenuti da to nije znanstvena već božanska tvrdnja. Srce je, jednostavno, znak čovjekova života.

Židovska anatomija bila je vrlo jednostavna, što je samo po sebi razumljivo. Nisu poznavali znanstvene činjenice s kojima mi danas raspolažemo.

Njima je bilo zabranjeno vršiti obdukciju kada je netko umro. Nisu smjeli dirati i istraživati nutrinu mrtvaca jer bi ih to onečistilo. Kod živa čovjeka osjećali su da u predjelu prsa nešto kuca, a kako u mrtvacu ništa ne kuca, logičkim su putem zaključili da je ono što kuca bitno za život. Ako to prestane kucati – čovjek je mrtav. Židovi nisu poznavali anatomiju čovjeka, ali su osjećali da je predio srca središte čovjeka, da je to nešto Božje, Božji dar, pa su logički zaključili da bez toga nema ni života. Bez srca nema čovjeka, jer je upravo srce čovjekovo središte.

I to je vječna istina: Bog je tvorac ljudskoga srca i samo je Bog sposoban dati ono što može usrećiti ovo naše ljudsko srce – a to je Bog sam. Ako je srce bez Boga, živo će prestati kucati, jer i naše srce ima svoje srce, a to je Presveto Srce Isusovo, jer i naše srce ima svoje središte, a to je božansko Srce Isusa Krista.

fra Slaven Brekalo

zamakdushe @ 17:08 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, kolovoz 18, 2013


zamakdushe @ 11:21 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 14, 2013

Svi sveci koji su se spasili, držali su se Marije što su mogli više, da uzmognu ustrajati u kreposti, a na to su poticali i druge. Blago, dakle, kršćanima, tisuću puta blago koji je se sada drže vjerno i potpuno, kao jakoga sidra. Sav nered ovoga svijeta ne će ih potopiti niti im upropastiti njihovo nebesko blago. Blago svima koji uđu u tu pravu Noinu korablju!

sv. Ljudevit Montfort


zamakdushe @ 15:59 |Komentiraj | Komentari: 0



1. Unutarnja pobožnost

Prije svega, prava je pobožnost prema Presvetoj Djevici unutarnja, to jest ona proizlazi iz duše i srca. Potječe od cijene kojom cijenimo Presvetu Djevicu, od uzvišenoga poimanja njezine veličine i od naše ljubavi prema njoj.

2. Nježna pobožnost

Drugo, ona je nježna, to jest puna je pouzdanja u Presvetu Djevicu, kao što je dijete puno pouzdanja u svoju dobru majku. Takva nas pobožnost navodi utjecati se njoj u svim našim potrebama, tjelesnim i duševnim, s velikom jednostavnošću, uzdanjem i nježnošću; njoj se obraćati za pomoć kao svojoj dobroj Majci u svako doba, na svakom mjestu i u svemu, u našim sumnjama, da nam ih riješi; u našim stranputicama, da nas privede na pravi put; u našim napastima, da nas podupre; u našim slaboćama, da nas ojača; u našim posrtajima, da nas pridigne; u našem malodušju, da nas ohrabri; u našim skrupulama, da nas od njih oslobodi; u našim križevima, mukama i protivnostima našega života, da nas utješi. Jednom riječju, u svim svojim tjelesnim i duševnim nevoljama, duša se redovito utječe Mariji, bez ikakva straha da će dosađivati ovoj dobroj Majci i da će to biti žao Isusu.

3. Sveta pobožnost

Prava je pobožnost prema Presvetoj Djevici sveta, to jest navodi dušu da bježi od grijeha i da nasljeduje njezine kreposti, osobito njezinu duboku poniznost, njezinu živu vjeru, njezin slijepi posluh, njezinu neprestanu molitvu, njezino posvemašnje mrtvljenje, njezinu božansku čistoću, njezinu žarku ljubav, njezinu junačku strpljivost, njezinu anđeosku blagost i njezinu uzvišenu mudrost. To je deset poglavitih kreposti Presvete Djevice.




4. Postojana pobožnost

Prava je pobožnost prema Presvetoj Djevici postojana. Ona utvrđuje dušu u dobru, navodi je da olako ne izostavlja svoje pobožne vježbe, daje joj odvažnost opirati se navikama i načelima svijeta, dosađivanjima i tjelesnim strastima te đavolskim napastima. Zato osoba, pravo pobožna Majci Božjoj, nije nimalo prevrtljiva, turobna, skrupulozna ili bojažljiva. Neću reći da katkad ne posrne i ne izgubi osjetnu pobožnost. Ali padne li, ona se podigne, pružajući ruku svojoj dobroj Majci. Ako li ne nalazi osjetne ugodnosti u pobožnosti, zato se ne uznemiruje, jer pravednik i vjerni Marijin štovatelj, živi o Isusovoj i Marijinoj vjeri, a ne o tjelesnim osjećajima.

5. Nesebična pobožnost

Napokon, prava je pobožnost prema Presvetoj Djevici nesebična, to jest ona nadahnjuje pobožnu dušu da nimalo ne traži sebe nego samo Boga u njegovoj Presvetoj Majci. Pravi Marijin štovatelj ne služi ovoj uzvišenoj Kraljici iz pohlepe za dobitkom i koristi, niti radi svoga dobra ni vremenitoga ni vječnoga, ni tjelesnoga ni duhovnoga, nego samo zato jer ona zaslužuje da se služi njoj i samo Bogu u njoj. Ne ljubi Mariju zato jer mu dijeli milosti ili jer se nada od nje dobru, nego jer je dostojna ljubavi. Stoga je ljubi i služi joj jednako vjerno u svojoj dosadi i suši, kao i u svojoj osjetnoj slasti i gorljivosti. Ljubi je jednako na Kalvariji kao i na svadbi u Kani. Oh, ugodan li je i mio očima Božjim i njegove Presvete Majke takav Marijin štovatelj, koji nimalo ne gleda sebe u njezinoj službi. Ali, i rijedak li je danas! Upravo zato da ne bude tako rijedak, uzeo sam pero u ruke da stavim na papir ono što sam s uspjehom učio, javno i privatno u svojim misijama, kroz dugo godina.

Već sam dosta rekao o Presvetoj Djevici razvijajući svoju osnovnu misao, a ta je: oblikovati pravoga Marijina štovatelja i pravoga Isusovog učenika. Dakako, o tome imam još više reći, a znam da ću neizmjerno više toga propustiti iz neznanja, nesposobnosti i nedostatka vremena.

Oh, kako bi moj trud bio dobro upotrijebljen, kad bi ovaj mali spis upao u ruke koje plemenite duše, koja je rođena od Boga i od Marije, a ne od krvi niti od volje muževlje (usp. Iv 1, 13) pa toj duši otkrio i nadahnuo, po milosti Duha Svetoga, izvrsnost i cijenu prave i ozbiljne pobožnosti prema Presvetoj Djevici, koju, želim izložiti! Kad bih znao da bi moja grešna krv mogla poslužiti da prožme srca ove istine koje pišem na čast svoje drage Majke i vrhovne Gospodarice, kojoj sam najzadnji sin i rob, svojom bih se krvlju služio mjesto crnilom da napišem ova slova, u nadi da ću naći dobrih duša koje će vjernim vršenjem pobožnosti, što je naučavam, nadoknaditi mojoj dragoj Majci i Gospodarici gubitke koje sam joj ja nanio svojom nezahvalnošću i nevjernošću.

sv. Ljudevit Montfort "Rasprava o pravoj pobožnosti prema Djevici Mariji"


zamakdushe @ 15:45 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, kolovoz 12, 2013


zamakdushe @ 11:02 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 11, 2013

On ima za tebe svjetlo za svaku sjenu, plan za svako sutra, ključ za svaki problem, melem za svaku bolest

o. Ante Gabric

zamakdushe @ 10:11 |Komentiraj | Komentari: 0


Večeras, Gospodine, želimo moliti sa psalmima. I ti si ih čitao, razmišljao nad njima i molio s njima. Hvala ti što mogu imati isto iskustvo. Hvala ti što su tako životni.

Psalmi su molitva i škola za molitvu. Onaj koji ih moli ujedno se uči moliti. Bog nam govori kroz sve događaje našega života. Ali on nam posebno govori u Pismu. A Sveto Pismo je upravo njegova Riječ. Pažljivo slušanje Riječi Božje je prvi čin molitve. Evo zašto je potrebno da se za molitvu i to dobru molitvu trebamo najprije staviti u poziciju slušatelja Pisma. U jednom svom govoru sv. Augustin kaže:

Pustimo Bogu da nam govori svojim pismima, govorimo mu mi svojim molitvama. Ako slušamo u poslušnosti njegove riječi, on će se nastaniti u nama, onaj koga tako molimo (Ser. 219).

Psalmi su posebno prikladni da nas priprave za molitvu. Unići u psalme to znači stvarno unići u molitvu. Prepustiti se Psalmima, to znači prepustiti se molitvi.



Sveti Augustin i psalmi

Sv. Augustin je naučio moliti uz pomoć psalama. Psalmi su bili njegova škola molitve. Psalmi su uvijek ostali za njega "božanski himni koji čine ugodu i slast našem duhu kad i sam plač postaje radost" (En. In ps 145, 1). Psalmi će biti najcitiraniji u njegovim djelima. Sv. Augustin se toliko poistovjetio sa psalmima da ih je prihvatio i učinio svojima. On ih je učinio životom svoga života.

Da molimo sa psalmima trebamo unići u svoje srce: da nas riječi psalama dirnu, da nas osvoje, da nas posjeduju. Psalmi su molitve koje su probile iz emocija srca koje vjeruje da nosi pred Bogom sve što mu se događa u životu.

Psalmi su napisani za nas. Duh Sveti ih je nama namijenio. Oni trebaju biti naša prava molitva. Kada ih molimo trebamo se najprije znati staviti u stanje duha koji je vlastit psalmima. Trebamo se prepustiti da nas nosi njihova struja prema Bogu.

Psalmi su molitve koje je Bog objavio. Oni nas uče moliti. Oni su prava škola molitve.



Za osobnu meditaciju

Gospodine, prikazujem ti svoje srce. Tebi ga stavljam na raspolaganje i otvaram da se u njemu nastaniš.

Za osobno produbljivanje onoga što smo ovdje natuknuli uzet ćemo 131. psalam. To je psalam koji nosi naslov: Djetinji pokoj u Bogu.

Molim za milost: da se znam prepustiti Bogu kao što se dijete prepušta očevu i majčinu zagrljaju; da osjetim Božju zaštitu i sigurnost. Neka to bude milost koja će me pokrenuti na angažman prema Bogu i drugima, a ne nekakav osjećaj uljuljanosti u lažnu bezbrižnost.

Čitajmo ga najprije s Izraelom zatim s Isusom i onda s našim vremenom

S Izraelom: Proživljavam kako su Izraelci molili i pjevali ovaj psalam. Izrael je jednostavno sretan što može biti ljubljeno dijete. Jesam li kad pokušao moliti tako da se jednostavno stavim u Božju prisutnost i proživljavam radost i sreću što mogu biti pred Bogom?

S Isusom: Misterij Božića nas je familijarizirao i sprijateljio s prizorom majke i djeteta. Kad budem čitao ovaj psalam, posebno ću na to misliti. Gospodine, i ti si poznavao ovaj psalam. Bio ti je drag jer u sebi sadrži toplinu i nježnost osjećaja koji se mogu pojaviti samo između majke i djeteta kada je u njezinu naručju. Ti me tako voliš da želiš zajedno sa mnom proživljavati sigurnost prepuštanja Očevu zagrljaju i njegovu naručju. Pouči me kako se trebam bezuvjetno prepustiti Očevu naručju i u njemu nalaziti mir, radost i sigurnost.

S našim vremenom: U ovom psalmu osjećamo prisutnost mira, tišine, šutnje. Gospodine, molim te za mir u srcu i u duši. Želim s tobom moliti: ne gordi se moje srce, niti se oči uznose. Kako bih volio da je tako u mom životu. Žao mi je što nije…

Ništa više ne željeti osim Boga. Jedna od pouka koju nam daje dijete u majčinu naručju, jest upravo to da ne želi ništa drugo: ono se osjeća dobro, njemu je jednostavno lijepo i ugodno!

Gospodine, želim se smiriti u tvome naručju. Želim osjetiti zagrljaj i toplinu tvojih ruku. Znam, Gospodine, da tvoja ruka životom mojim ravna. Prepuštam se njezinu vodstvu svakoga dana, od ovoga trenutka pa do vječnosti.

zamakdushe @ 09:59 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 9, 2013

“U djetinjim danima duhovnog života kada smo tek počeli prepuštati se Božjem vodstvu, tada osjećamo vodeću ruku sasvim jako i čvrsto; poput sunca jasno pred nama je što trebamo učiniti ili pustiti. Ali to ne ostaje uvijek tako. Tko pripada Kristu, taj mora proživjeti cijeli Kristov život. On mora sazreti do Kristove dobi odraslog čovjeka, on mora jednom poći na križni put u Gecemani i na Golgotu. I sve patnje, koje izvana dolaze, nisu ništa u usporedbi sa tamnom noći duše, kada božansko svjetlo više ne svijetli i kada glas Gospodinov više ne govori. Bog je tu, ali on je sakriven i šuti. Zašto je to tako? To su Božje tajne… i one se ne daju sasvim razotkriti… Tako svatko od nas uvijek stoji na oštrici noža između ‘Ništa’ i punine božanskog života.”

sv.Terezija Benedikta od Križa


zamakdushe @ 11:33 |Komentiraj | Komentari: 0


"U samostan se ne dolazi da bi se pobjeglo od svijeta, nego da svijet nosimo Bogu."

Sv. Terezija Benedikta od Križa - Edith Stein

Edith Stein se rodila na židovski blagdan Pomirenja 12. listopada 1891. kao najmlađe dijete brojne ortodoksne židovske obitelji. Njezin životni put slijedit će simboliku njena rođendana.

U potrazi za znanjem i sigurnošću, u djevojačkoj je dobi prestala moliti, potpuno se predala filozofiji ne bi li pomoću fenomenologije stekla jasnu spoznaju cjelovite stvarnosti. Ipak, upravo je dosljedna fenomenologija njen istine željni duh iznova približila k religiji i kršćanskoj vjeri.

Susret s djelom Terezije Avilske u 30. godini života definitivno joj je otkrio jedan novi svijet i jedan novi život – svijet u kojem se očituje Bog koji je Ljubav i Život. Prihvativši iskreno istine katoličke vjere 1. siječnja 1922. prima sakrament krštenja. Otad joj je glavna želja sjediniti se sa živim Bogom u predanom služenju i sabranosti klauzurnog karmela. Tu svoju čežnju nosi u srcu 11 godina jer se (kao dr. phil.) prema uputama svojih duhovnih savjetnika bavi nastavnom i odgojnom djelatnošću. Kada je 14. listopada 1933. napokon stupila u karmel u Kölnu, duša joj je nahranjena spokojem i radošću.

Za nju se tajna života u Karmelu sastojala u tome da se čovjek s povjerenjem prepusti Božjem zahvatu ljubavi. U potpunoj se slobodi suobličiti Kristu i s njime iskusiti i dubinu radosti ali i tajnu patnje i “ludost križa”.

Uzima ime s. Terezija Benedikta od Križa ("blagoslovljena križem") jer dragovoljno prihvaća križ kako bi ostvarila glavni cilj: biti neovisan o svemu što nije Bog.

Ujedinjenje s Kristom sestra Benedikta od Križa – Editha Stein ostvarila je upravo “na drvu križa”, što joj je omogućilo da svoje redovništvo i svoje konačno mučeništvo prinese kao žrtvu za mnoge. Proživljavajući kao kršćanka strašnu agoniju svoga židovskog naroda napokon i sama postaje žrtvom mržnje, nepravde i nasilja. Ostaje mirna i pouzdana: sve to može ubiti samo tijelo, ali ne i dušu – vječnu bit čovjekovu. Neprijatelji križa Kristova otvorili su ovoj neumornoj tražiteljici istine 9. kolovoza 1942. u Ausschwitzu vrata ka vječnoj Istini.

Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je 1. svibnja 1987. u Kölnu blaženom, 11. listopada 1998. u Rimu svetom, a 1. listopada 1999., zajedno sa sv. Brigitom Švedskom i sv. Katarinom Sijenskom suzaštitnicom Europe.

zamakdushe @ 11:31 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, kolovoz 6, 2013

"Imaj povjerenja u svog anđela čuvara. Drži ga svojim doživotnim prijateljem - to je ono što on i jest - i on će ti uzvratiti tisućama usluga u običnim svakodnevnim stvarima."

Josemaría Escrivá

zamakdushe @ 21:23 |Komentiraj | Komentari: 0


Prvi kršćanski teolog koji je razradio osnovnu shemu anđela čuvara jest Honorius Augustodunensis iz XII. stoljeća. On tvrdi da je svakoj duši pri njenome utjelovljenju dodijeljen anđeo čuvar. Skolastički teolozi proširili su i uredili sistematiku anđeoskih čuvara.

Toma Akvinski bio je suglasan s Honoriusom i vjerovao kako je najniži red anđela zadužen za služenje kao čuvari. Njegov pogled imao je najveći utjecaj na popularnu misao iako je Ivan Duns Škot rekao da bilo koji anđeo može prihvatiti ovo poslanje. U Svetome Pismu, točnije u Matejevom evanđelju, pronalazimo "dokaz" za postojanje anđela čuvara. Isus prekoravajući svoje slušateljstvo kaže: "Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih, jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima." (Mt 18,10)

Anđeli imaju i osobna imena koja dobivaju prema službi koju obavljaju. Ipak u Svetom Pismu poimence sli spomenuta samo tri anđela.

Rafael čije ime znači Božji lijek dob 3,17; 12,15), Gabriel - Junak Božji (Dn 8,10; 9,2 1), Mihael - Tko je kao Bog. (Dn 10,13.21: 12,1)




KOJA JE ZAPRAVO ZADAĆA NAŠIH ANĐELA ČUVARA?

Naši nam anđeli čuvari žele pomoći surađivati s Božjom voljom i sačuvati nas od grijeha. Mi nismo stvoreni kao nasumični zbir molekula ugljika, vodika i kisika koje su pukim slučajem savršeno posložene i koje tvore ljudski organizam. Mi smo puno više od toga, hramovi smo Duha Svetoga (1 Kor 3,16). Naši anđeli, jednako kao i oni prastari kerubini, imaju zadaću to svetište štititi i održavati čistim kako bi Bog u njemu bio prisutan. Naš Anđeo čuvar može nam biti vjeran životni prijatelj.

To dokazuju toliki primjeri iz života svetaca i pobožnih kršćana. Svaka, baš svaka duša ima svoga Anđela čuvara. Na nama je hoćemo li taj dar što ga nebo pruža prihvatiti ili ne.

Vjerujemo li u svog anđela čuvara, pouzdajemo li se u njega? O njemu je pisano: "Bog anđelima svojim - dakle i mome anđelu čuvaru - zapovjedi da te čuvaju na svim putima tvojim" (Ps 91,11). Dobar kršćanin s radošću i zahvalnošću prihvaća sve Božje darove, pa tako i anđela čuvara. Veliki švicarski teolog Hans Urs von Balthasar napisao je: "Prema Luki, anđeli se ukazuju iznad jaslica kao bljesak Gospodinova silaska i poslije uzašašća kao sjaj njegova uzlaska. Kod praznog su groba pak sjaj njegova uskrsnuća. Nakon napastovanja i pobjede nad demonskim silama prilaze da služe Isusu i posvjedoče njegovu pobjedu... Anđeo je uz Isusa na Maslinskoj gori. On će kao konačni pobjednik opet doći s neba 'sa svojim anđelima' (Mt 5,31). Koliko li dokaza o stvarnosti i važnosti svetih anđela u samoj Božjoj objavi!"

zamakdushe @ 21:11 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, kolovoz 2, 2013


zamakdushe @ 20:30 |Komentiraj | Komentari: 0
Mali Isus
Arhiva
« » kol 2013
Brojač posjeta
150023
Index.hr
Nema zapisa.