On je živ!
Marija i Isus
Nema zapisa.
Blog - rujan 2013
srijeda, rujan 25, 2013
 

„Ako zaista ljubimo jedan drugog, onda ćemo učiniti nešto jedan za drugog.“

bl. Majka Terezija

 

zamakdushe @ 21:40 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare


Da bi čovjek uopće mogao započeti s unutarnjom molitvom, mora imati minimum poniznosti, odnosno ponešto smanjiti svoju razinu oholosti. Isplovili smo iz luke i zaplovili, krenuli na dugu plovidbu. Na ovom putovanju – na kojem ćemo izvoditi razne manevre i nailaziti na najrazličitije preprjeke – moći ćemo ostati samo ako nam ono donosi zadovoljstvo i užitak.

Netko će možda odmah primijetiti da su veliki mistici prolazili kroz duga razdoblja suhoće, pustinje i bezutješnosti. To je istina, ali nije dobro prebrzo se uspoređivati s njima. Dobro je naći zadovoljstvo u molitvi, čak i veliko, što ne znači bilo kakvo. Sjetimo se ključne napomene koju daje Ignacije Lojolski: „Dušu ne zadovoljava i ne hrani opsežno znanje, nego kada osjeća i kuša nutrinom“. Ignacije kaže: „Ono što zadovoljava dušu“. To znači da on smatra da je dobro kada je duša zadovoljna i sita.

Zadovoljstvo

Tradicija je da se razmatranje Božje riječi uspoređuje s gozbom. Sveto pismo ponavlja: „Dođite, jedite; dođite, pijte; uživajte u ukusnoj hrani“. Isus kaže: „To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna“ (Iv 15,11). Taj užitak, ta radost, obećani su onima koji, između ostaloga, prakticiraju unutarnju molitvu na duge staze. Prakticiranje unutarnje molitve sadrži i nezadovoljstvo i pustinju i glad. Ta dva vida idu zajedno. Isti psalam (62/63) koji govori o „radosti“, o „kliktavim ustima“, o „sitosti“, o „slavljenju“ kaže i: „Tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna“. Unutarnja molitva donosi istodobno i zadovoljstvo i nezadovoljstvo.

Ona je poput ljubavi, u kojoj čovjek gubi samoga sebe, u kojoj mu se onaj drugi objavljuje. Kao simboličku sliku uzmimo izabrani narod koji, po izlasku iz Egipta, prolazi kroz pustinju: kamenje, sunce, glad, žeđ, ugrizi zmija, ali i prepelice, voda koja izvire iz stijene i nadasve mâna. Upravo u pustinji s neba pada mâna. Ne, nije istina da je unutarnja molitva nešto mučno i beznadno. To je putovanje prema Obećanoj zemlji.

Moći ćemo napredovati samo ako sakupljamo mânu. Kako naći zadovoljstvo? Gore navedena napomena svetoga Ignacija objašnjava: „Dušu ne zadovoljava i ne hrani opsežno znanje, nego kada osjeća i kuša nutrinom“.

Unutarnja molitva nije u prvom redu pitanje znanja, inteligencije, razumijevanja. Molitva je susret, susret cijelim bićem, bila riječ o Bogu ili o čovjeku. „Tražite Gospodina svim srcem“, kaže Sveto pismo.



Molitva nije znanje

Ako ostanem na razini razmišljanja, razmatranja, razumijevanja, predodžaba itd., to ne će biti susret nego rasprava. U tome nema previše slasti i to će mi se brzo smučiti, bilo da je riječ o razmatranju Božje riječi, mojega života ili svijeta. Može se dogoditi da dugo vremena ostanemo na toj vrsti nezadovoljavajuće molitve, jer u njoj nalazimo sekundarno zadovoljstvo i dobrobit: to može biti nešto korisno, estetično, intelektualno…

Takva unutarnja molitva je koristoljubiva:  čovjek koristi vrijeme unutarnje molitve da bi pripremao satove vjeronauka, propovijedi, sastanke. Dobro je pripremiti se, ali ne u vrijeme unutarnje molitve. Ona nije pravi čas za to. Ona je vrijeme kada čovjek treba postići veću slobodu, veću poniznost, veće povjerenje u odnosu na svoje aktivnosti.

Koristoljubiva molitva je i znatiželjna: čovjek provodi mnogo vremena na čitanje Evanđelja na grčkom, psalama na hebrejskom, bilješki ispod teksta, na traženje paralelnih odlomaka u Bibliji. Za neke ljude takav način molitve može biti u određenoj mjeri korisna pomoć i podrška, ali treba paziti da unutarnja molitva ne postane intelektualno proučavanje. Ako imamo potrebu studirati, učinimo to u neko drugo vrijeme.



Treba na kraju spomenuti i jednu prilično učestalu napast: od straha pred prazninom, unutarnja bi se molitva mogla pretvoriti u čitanje, da se ispuni vrijeme. Ovdje ne mislim na meditativno čitanje i kušanje Božje riječi. Ono uopće nije put manjega otpora, nego čak može biti temelj unutarnje molitve. Ovdje mislim na čitanje raznoraznih komentara, knjiga duhovnosti itd. Jako je dobro čitati takve knjige, ali čitanje duhovne literature nije unutarnja molitva, kao što čitanje o planinarenju nije planinarenje. Ako, dakle, imamo potrebu za „duhovnim štivom“, razlikujmo te dvije stvari i razdvojimo vrijeme čitanja od vremena unutarnje molitve. Ako u vremenu određenom za unutarnju molitvu čitamo samo zato da bi nam prošlo vrijeme, onda budimo pošteni i odredimo kraće vrijeme za unutarnju molitvu. Budimo ponizni i težimo za istinskim susretom.

Postoji i opasnost da se čovjek obeshrabri, da se vrati u luku i posve napusti cijeli pothvat. Kada dođe pravi čas, Bog će se potajno umiješati i nadahnuti načine molitve koji će nam donijeti više zadovoljstva i veću slobodu.


Jacques Buisson DI (Glasnik Mira)

zamakdushe @ 21:27 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, rujan 23, 2013
zamakdushe @ 14:35 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, rujan 21, 2013


U ono vrijeme: Govoraše Isus svojim učenicima:

»Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja. Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: 'Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!' Nato upravitelj reče u sebi: 'Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.' I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: 'Koliko duguješ gospodaru mojemu?' On reče: 'Sto bata ulja.' A on će mu: 'Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.' Zatim reče drugomu: 'A ti, koliko ti duguješ?' On odgovori: 'Sto korâ pšenice.' Kaže mu: 'Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.'

I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti.

I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore.

Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten. Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti? I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati?

Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.«

zamakdushe @ 21:32 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, rujan 20, 2013


zamakdushe @ 16:13 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, rujan 19, 2013

"Otvorite širom svoje srce pred Bogom; radosno hodajte uvijek u Njegovoj prisutnosti dalje. On nas nježno ljubi, On je potpuno naš. Budimo i mi potpuno Njegovi, ljubimo ga, predajmo mu se."

Sv. Franjo Saleški, Filotea

zamakdushe @ 09:43 |Komentiraj | Komentari: 0


Evanđelje po Ivanu 4, 6-15

Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura. Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: “Daj mi piti!” Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. Kaže mu na to Samarijanka: “Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?” (...) Isus joj odgovori: “Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: ‘Daj mi piti’, ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive.” Odvrati mu žena: “Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? (...)”

Odgovori joj Isus: “Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni.”

Kaže mu žena: “Gospodine, daj mi te vode!”

Sveta Terezija, Put savršenosti, 19, 2. 8. 15

“Gospodin je rekao Samaritanki, da onaj tko bude pio od ove vode, neće ožednjeti. I s koliko li prava i istine, budući da je izgovoreno iz usta same Istine, neće je osjećati ni za jednom stvari ovoga života, iako naraste mnogo veća za stvarima drugoga života, veća nego što sebi ovdje možemo predočiti ovom naravskom žeđi. No, kakvom li se tek žeđu želi osjećati ovu žeđ, jer duša shvaća njezinu veliku vrijednost. (…).

Meni se čini da je žeđ želja za nekom stvari koja nam je toliko potrebna da, ako nam posve nedostaje, ubija nas.

Ja znam za jednu koja bi se, da joj Bog brzo nije pritekao s ovom živom vodom u takvom izobilju, gotovo bila izbezumila od zanosa. Znajte da Gospodin poziva sve.”

zamakdushe @ 09:30 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 15, 2013

"Čak i najgori kršćanski svijet ja bih pretpostavio najboljem poganskom svijetu, jer u kršćanskome svijetu ima mjesta za one za koje ga u poganskome nikada nije bilo: za sakate i bolesne, stare i slabe; štoviše, u njemu ima čak i ljubavi za one koji su se se poganskome, kao i bezbožnome, svijetu činili i čine se beskorisnima. Preporučam promišljanju i predodžbama suvremenika da zamisle svijet u kojemu ne bi bilo Krista"

Heinrich Böll

zamakdushe @ 09:03 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare


Lk 15,1-32:

15 Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. 2Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: "Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima."


Izgubljena i nađena ovca
(Mt 18,12-14)

3Nato im Isus kaza ovu prispodobu: 4"Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? 5A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan 6pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.' 7Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja."


Izgubljena i nađena drahma

8"Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe? 9A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.' 10Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika."


Izgubljeni i nađeni sin

11I nastavi: "Čovjek neki imao dva sina. 12Mlađi reče ocu: 'Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.' I razdijeli im imanje. 13Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno."
14"Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. 15Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. 16Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao."
17"Došavši k sebi, reče: 'Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! 18Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: 'Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! 19Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.'"
20"Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. 21A sin će mu: 'Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.' 22A otac reče slugama: 'Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! 23Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo 24jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!' I stadoše se veseliti."
25"A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru 26pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. 27A ovaj će mu: 'Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.' 28A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. 29A on će ocu: 'Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. 30A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.' 31Nato će mu otac: 'Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je. 32No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!'"

zamakdushe @ 09:00 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, rujan 11, 2013

„Ovo je naša životna zadaća: radom i molitvom napredovati u milosti Božjoj dok ne postignemo onaj stupanj savršenosti u kojemu čista srca možemo gledati Boga.“

Sv. Augustin

zamakdushe @ 21:01 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Ovo je razmatranje o tihoj unutarnjoj molitvi i o ustrajnosti u toj molitvi. Ima i drugih oblika osobne i zajedničke molitve: spontana molitva, skupna molitva, časoslov, euharistija itd. Unutarnja molitva je oblik osobne molitve u kojoj pokušavamo na snažan način susresti Boga, u kojoj si uzimamo dovoljno vremena, i to redovito. Sveta Terezija Avilska kaže: „Unutarnja molitva, po mom mišljenju, nije ništa drugo doli redovit i prisan prijateljski odnos s Onim, za koga znamo da nas ljubi.“



Jednoga dana, nakon nekoliko sastanaka molitvene skupine u kojoj se raspravljalo baš o molitvi, jedna je majka obitelji odlučila da će svakoga jutra, nakon što djeca odu u školu, moliti po pola sata. Nakon duhovnih vježbi, jedan je mladi inženjer donio odluku da će svakoga tjedna naći jedan sat za molitvu. Jedan redovnik, čije životno pravilo kaže da bi svakoga dana trebao posvetiti jedan sat tihoj unutarnjoj molitvi, nikako se nije uspijevao toga držati. Nakon jednoga iskustva Boga počeo je svakoga dana uzimati vremena za osobnu molitvu.

Početi moliti

Za ovaj oblik molitve karakteristično je da čovjek mora odlučiti da će si „uzeti vremena“, kao kad netko odlučuje redovito odlaziti na jogging ili na plivanje. To ne odgovara svakomu. Moliti i susresti Božju ljubav može se jako dobro i na neki drugi način. Nije dovoljno „uzeti si vremena“ da bi čovjek molio i ljubio. Događa se da su neki na to ipak potaknuti iz ljubavi prema Bogu. Oni vrlo brzo otkrivaju da je poprilično teško „ustrajati“ u tome. Neki nastave, to im donosi zadovoljstvo i duhovni rast (koji je stvaran, iako se ne mora
nužno primijetiti na osjetilnoj razini), a drugi se obeshrabre i odustanu.

Ustrajnost u unutarnjoj molitvi je teška. To nam nagovještava definicija koju daje Terezija Avilska. Ona kaže: redovit i prisan prijateljski odnos s Onim, za koga znamo da nas ljubi. Ne kaže da vidimo ili osjećamo da nas ljubi, nego da to znamo. Hoće reći da to znamo po vjeri.

Tiha unutarnja molitva je pitanje vjere. Moliti znači pred očima imati Stvoritelja i Gospodina, stajati pred nekim koga ne vidimo, koga ne čujemo, koga ne možemo dotaknuti. Ostati tako pola sata, dvadeset minuta ili samo nekoliko minuta doista nije lako. Stajali mi pred nebeskim Ocem ili pred Isusom, to je uvijek čin vjere. Isus kaže za Oca: „Otac tvoj koji je na nebesima… Otac tvoj koji vidi u tajnosti… Otac tvoj koji je tu u skrovitosti.“



O Isusu sveti Petar kaže u svojoj prvoj poslanici: „Ljubite ga a niste ga vidjeli, vjerujete u njega a ne vidite ga.“ „Ustrajati“ – to znači i trajati. Ne obraćam se onima koji su već uznapredovali na putu unutarnje molitve budući da oni već imaju svoje vodiče i svoje knjige, nego onima koji su tek krenuli, koji su tek počeli tako moliti, pa proživljavaju dobre i loše trenutke.

Obraćam se početnicima. Budući da je riječ o ustrajnosti, govorim onima koji su barem pokušali, koji su doista počeli. Usporedimo to s putovanjem brodom. Treba najprije krenuti, isploviti iz luke, treba znati ploviti na duge staze, treba doista ići kamo smo krenuli. Jedno nas uže veže uz obalu. To je oholost. „Bog se opire oholima, a svoju milost daje poniznima.“ Pretpostavljam da smo spremni učiti od nekoga tko zna znanje, primjerice kako strukturirati vrijeme molitve da se ne bismo našli pred apsolutnom prazninom koja nam oduzima dah. Toliko o samim početcima.

Realizam

Ako želimo ustrajati trebamo ostati skromni i – recimo to riječima jedne poznate i vrlo rječite poslovice – nemati oči veće od želuca. Stati pred Boga, smiriti se itd., to traži vremena. Nekima se može učiniti da je bolje odmah početi s pola sata ili čak sa sat vremena, nego s dvadeset minuta ili četvrt sata. Ljudi su različiti.

Ako želimo biti realistični, ako uzimamo u obzir svoje mogućnosti, kao i činjenicu da još nismo stekli naviku moliti na taj način, i da naša ljubav prema Bogu možda i nije baš neka, bolje je ne gubiti iz vida svoju slabost. Oni koji žive po nekom pravilu ili su sami sebi stvorili neko pravilo moraju ovdje dobro paziti. Ima ljudi koji misle da mogu jako dugo moliti, a zapravo ne mogu. Vrijeme provode u sanjarenju, u razmišljanju o svemu i svačemu.

Bog svoju milost daje poniznima. Bolje je najprije mjesecima moliti po dvadesetak minuta ili pola sata; poslije tričetvrt sata, a tek onda po sat vremena.



Blaženo neznanje

Umjesto da odbacimo oholost, može nam se dogoditi da se uzoholimo zato što smo počeli moliti. Čim čovjek počne ozbiljnije moliti, pa bilo to i nakratko i tek odnedavno, može pomisliti kako je dobar, kako drugi ne mole tako ili toliko, i onda posve nesvjesno misliti da je bolji od drugih. To je napast koja uvijek vreba.

O tome Isus govori snažnim riječima u Govoru na gori: nemojmo moliti zato da bi to drugi primijetili. Čovjek sigurno ne kreće u unutarnju molitvu (barem ne svjesno) zbog drugih, ali i sami možemo primijetiti da se ne ljutimo ako nas drugi primijete. Znamo da se moramo obratiti, ali otkrivamo da nije lako postati ponizan, da je to čak nemoguće, da su čežnja za Bogom i samodopadnost izmiješani kao vino i voda u čaši. Kako da ih čovjek razdvoji? A trebalo bi… Isus kaže (kad govori o milostinji, ali jednako vrijedi za molitvu): „Neka ti ne
zna ljevica što čini desnica“. To je zahtjev od kojeg je čovjek doslovno raspolovljen. Jedan
dio osobe mora zatvarati oči pred onim što čini drugi dio osobe. Ta poteškoća, bolje rečeno
ta nemogućnost, postaje prijelomna točka.

Sam Bog – ako bude htio i ako mu to dopustimo – počet će razdvajati istinsku čežnju i molitvu od samodopadnosti. Samodopadnosti se ne možemo osloboditi preko noći, ali možemo barem željeti željeti, otvoriti se čišćenju koje dolazi odozgo, moleći, primjerice, ovako: „Da postanem čovjek molitve, čak duboke molitve (budući da je to nešto tako dobro i tako korisno), ali da to nikada nitko ne sazna, da to čak ni ja sâm ne znam.“

Jacques Buisson DI

zamakdushe @ 20:45 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, rujan 4, 2013

„Naš se život treba odvijati oko Euharistije.
Uprite svoje oči u Njega, jer On je svjetlost.
Donesite svoje srce i zatvorite ga u Njegovo
Božansko Srce. Ištite odvažnost da vam
udijeli milost te ga upoznate, ljubav
da ga ljubite, odvažnost da Mu služite.
Gorljivo Ga tražite!“

Blažena Majka Terezija

zamakdushe @ 20:48 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare


Isus je strpljiv

„Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: ‘Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi?

Odakle onda kukolj?’ On im odgovori: ‘Neprijatelj čovjek to učini.’ Nato mu sluge kažu: ‘Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?’

A on reče: ‘Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu’” (Mt 13, 24-30).

Netko reče: „Da mi je biti Bog samo pet minuta...
Kako bih doveo u red neke stvari...“

Marija je strpljiva

Koliko je strpljenja morala imati Marija, Isusova majka. Toliko nejasnoće, trpljenja, preprjeka i kušnji na putu... Ali Marija je strpljiva; umije čekati, vjerovati i nadati se...

Marija je i danas strpljiva – s nama. Iako nismo uvijek dobri, ona nam kaže „Draga djeco“. Iako uglavnom ni približno nismo ostvarili ono na što nas je pozvala, ona zahvaljuje: „Hvala vam što ste se odazvali
momu pozivu!“

Što činim, ako Bog ne ispuni moje molitve, želje, zahtjeve?

Naša strpljivost

Neki je čovjek dobro pripremio, uzorao i zasijao svoju malu njivu. Čudio se što prvih nekoliko tjedana sjeme tako sporo niče. Kod svoga je susjeda vidio već jake zelene klasove. Iz dana u dan postajao je sve nestrpljiviji. Od brige nije mogao ni spavati. Napokon smisli bezumnu ideju. Otrča na svoju njivu i započe male, nježne vlati vući, povlačiti. To bijaše, naravno, mučan posao, ali konačno je bio gotov. Susretne na putu susjeda i pohvali se da je pomogao rasti svome žitu. Znatiželjnici otrčaše na njivu. Vidješe sve uništeno i uvenulo. I još dugo su u tom selu ismijavali čovjeka koji nije znao čekati.

Jesam li strpljiv/a sa sobom?

Trgovac je htio na brzinu iškolovati sina. Opazivši vrlo opširan program koji mu je nudio ravnatelj škole, začuđeno upita: „Pa zar moj sin mora sve to učiti? Platit ću vam da mu skratite školovanje. Koliko tražite?“
Ravnatelj mirno odgovori: „Sve ovisi o tome što želite da mali postane. Vidite, kad Bog stvara hrast, uzme si obično dvadesetak godina. Ali ako treba stvoriti tikvu, dovoljna su mu i dva mjeseca.“


Jesam li strpljiv/a s drugima?

zamakdushe @ 20:37 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, rujan 1, 2013

Slavlje svetih otajstava naziva se i euharistijski sastanak
ili sastanak s Isusom Kristom, zatim gozba ljubavi,
te zajednica tijela i krvi Kristove. Ovo je slavlje izvor
i vrhunac crkvenoga života iz kojega se crpi snaga i
za osobni život. Euharistija stvara Crkvu i vjernici se
osjećaju kao jedna obitelj.

zamakdushe @ 11:56 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Preslatki moj Gospodine, obazri se milostivo i dobrostivo na ovaj narod i na otajstveno tijelo svoje Crkve, jer veća će slava biti tvomu svetomu Imenu ako oprostiš tolikom mnoštvu stvorenja negoli da oprostiš jedino meni, bijednoj, koja toliko puta uvrijedih tvoje veličanstvo.



Kako se mogu utješiti ako vidim da ja uživam život a da je tvoj narod u smrti? I ako vidim tamu grijeha u preljubljenoj Tvojoj Zaručnici, tamu nastalu zbog mojih prijestupa i prijestupa drugih tvojih stvorenja?

Želim, dakle, i molim Tebe za posebnu milost, da to učini ona neizreciva ljubav koja te je potaknula da čovjeka stvoriš sebi na sliku i priliku. Koji li je bio razlog da si čovjeka na toliko dostojanstvo postavio? Zacijelo jedino neprocjenjiva ljubav kojom si u sebi samome gledao svoje stvorenje i kojega si ljubio. No, jasno spoznajem da je zbog krivice grijeha stvorenje izgubilo dostojanstvo na koje si ga bio postavio.

No, Ti, ljubavlju potaknut, želeći sa sobom dobrostivo pomiriti ljudski rod, dao si nam riječ svoga jedinorođenoga Sina, koji je uistinu bio među nama kao tvoj zastupnik i posrednik. On, naša pravda, kaznio je i na sebi nosio naše nepravde i opačine iz poslušnosti koju si mu ti, vječni Otac, naložio kad si odredio da uzme naše čovještvo. O neprocjenjiva li bezdana ljubavi! Koje je srce tako tvrdo da se ne bi ganulo promatrajući kako je tolika uzvišenost sišla sve do dubine i odbačenosti našega čovještva?

Tvoja smo slika, a Ti naša, zbog jedinstva koje si u čovjeku ostvario, skrivajući vječno božanstvo bijednom tamom i zaraženom tvari Adamova tijela.

Odakle to proizlazi? Jedino iz neizrecive Tvoje ljubavi.

Stoga tom neprocjenjivom ljubavlju ponizno prosim Tvoje veličanstvo svim silama svoje duše da bijednim svojim stvorenjima dobrostivo skažeš svoje milosrđe.

– Amen.

(Iz razgovora o božanskoj providnosti, svete Katarine Sijenske, djevice)

zamakdushe @ 11:51 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Mali Isus
Arhiva
« » ruj 2013
Brojač posjeta
150023
Index.hr
Nema zapisa.