On je živ!
Marija i Isus
Nema zapisa.
Blog - rujan 2014
ponedjeljak, rujan 29, 2014


Nakon Isusa Krista, daleko u udaljenosti koja postoji između neizmjernog i ograničenog, ima jedno stvorenje koje je također bilo velika pohvala slave Presvetog trojstva. Ona je u cijelosti odgovorila na božansko odabranje o kojemu govori Apostol, ona (Djevica) je uvijek bila "sveta, neporočna, besprigovorna" pred očima tri puta svetoga Boga.
Njena je duša tako jednostavna, pokreti te duše tako su duboki da ih ne možemo zamjećivati. Ona kao da ostvaruje na zemlji ovaj život božanskog Bića, jednostavnog Bića. Stoga je ona tako prozirna, tako svjetla da bi je čovjek mogao smatrati svjetlošću. No, ona je ipak samo "ogledalo sunca pravde".

Bl. Elizabeta od Presvetog Trojstva

zamakdushe @ 15:39 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 28, 2014


Molim te da misliš o tome kako je Gospodin naš Isus Krist tvoja prava glava, a ti jedan od Njegovih
udova. On je za te što i glava udovima.

Sve Njegovo tvoje je: duh, srce, tijelo, duša i sve moći. Svime se tim trebaš služiti kao svojim, da bi Ga, služeći Mu, slavio, ljubio i veličao. Ti si za Njega što i ud glavi, i zato On žarko želi imati na raspolaganju sve tvoje moći kao da su Njegove, da bi služio Ocu i Njega proslavljivao.

Ali ne samo da On tebi pripada, već želi u tebi biti, u tebi živjeti i vladati, kao što glava živi i vlada u svojim udovima.

On naime želi da sve što je u Njemu, živi i vlada u tebi: Njegov duh u tvome duhu, Njegovo srce u tvome srcu, sve moći Njegove duše u moćima tvoje duše. Tako će se na tebi ostvariti riječi: Proslavljujte i nosite Boga u svome tijelu, i neka se Isusov život očituje u vama.

A i ti, ne samo da pripadaš Sinu Božjem, već moraš u Njemu biti kao što su udovi u glavi. Što god je u tebi, mora biti uključeno u Njega. Od Njega trebaš primiti život i On treba tobom ravnati. Za tebe nema pravog života osim u Njemu, jer On je jedini izvor za istinski život. Izvan Njega naći ćeš samo smrt i propast.

Neka On bude jedino počelo tvojih pokreta, čina i sila tvoga života. Od Njega i za Njega moraš živjeti, da bi ostvario one riječi: Ni jedan od nas ne živi samom sebi i ni jedan ne umire samom sebi, jer kao što, ako živimo, Gospodinu živimo, tako, ako umiremo, Gospodinu umiremo. Dakle: i ako živimo i ako umiremo, Gospodinu pripadamo, jer zato Krist umrije i oživje da zagospodari i mrtvima i živima.

Jedno si dakle sa samim Isusom kao što su udovi jedno s glavom. Zato moraš s Njime imati jedan duh, jednu dušu, jedan život, jednu volju, jednu odluku, jedno srce.

On treba biti tvoj duh, srce, ljubav, život i sve tvoje. Te kršćaninove uzvišenosti proistječu iz krštenja, a povećavaju se i jačaju potvrdom i dobrim vršenjem ostalih milosti što ih Bog udjeljuje. Nadasve ih pak usavršuje euharistija.

Iz rasprave "O divnom Isusovu srcu" sv.Ivana Eudesa

zamakdushe @ 08:36 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, rujan 26, 2014
Sveti Ignacije Antiohijski, ranokršćanski mučenik (+107), koga su u Rimu samljele divlje zvijeri pred razularenim i dokonim rimskim gledateljstvom, na svome putu u mučeništvo piše pismo kršćanskoj općini u Efezu. Na pamet mu pada slika u kojoj tu zajednicu uspoređuje s velikim pjevačkim zborom. Piše kako je njihov biskup sa svojim vijećem skladno ugođen poput struna na citri. Iako su svi međusobno jedni prema drugima u skladnu ugođaju, zabrujat će sami Isus Krist kao pjesma u njihovoj ljubavi.
“I svaki pojedinac treba biti u suglasju s drugima. Prihvatite jednodušno Božju ‘intonaciju’, Božji napjev, što ga sami Bog započinje. Pjevajte istim glasom Ocu, zajedno s Isusom kao zborovođom, kako bi vas Bog čuo te vas prepoznao u vašemu uspjelu djelu, da ste naime udovi njegova tijela. I zbilja je najljepše ako ste zajedno savršeno jedno. I tako imate udjela u samome Bogu.”



“Prihvatite Božju intonaciju, Božji napjev u sebe!” Piše te riječi čovjek okovan verigama, eskortiran kohortom vojnika koje naziva divljim leopardima, svjestan da ide ususret nasilnoj smrti.
Ignacije je osvjedočen kako Bog za svakoga od nas, svakoga pojedinca, ima svoj glas, svoju originalnu melodiju. I ako svatko zbilja čuje i prihvaća u sebe njemu isključivo namijenjeni Božji napjev, suglasje svih prerasta u veličanstvenu svemirsku simfoniju – suzvučje tolikih instrumenata.

Otvorimo li grčki izvornik, pronaći ćemo upravo tu riječ: ‘simfonija’! “Prihvatite Božju melodiju!” – Što je ta Božja melodija, Božji napjev za mene, za nas? Koji mi je glas namijenio? Božji ću glas jedino onda moći čuti ako sve druge glasove isključim, ako zanijemim, ako sve u meni utihne; ako se povučem u sebe i otvorim se Njemu. Upravo kao Ilija na Horebu, gdje mu je Gospodin govorio u tihom laganom šapatu, lahoru. I očito je kako maleni bolje i lakše čuju Božju melodiju nego veliki. Biti malen jest pretpostavka da čovjek zamijeti Božji napjev u vlastitom životu.

I nikad nije moguće naučiti tu melodiju do kraja ni naizust. Njegova se pjesma nastavlja, to je uvijek nova pjesma. “Pjevajte Gospodinu pjesmu novu!” Pjesma je to trajnih iznenađenja, pjesma je to ljubavnoga odnosa između Stvoritelja i stvorenja. A ljubav ima tisuće novih iznenađujućih napjeva.  I Gospodin očekuje da Njegovu pjesmu nastavljam pjevati, da pjevam u njegovu društvu, s Njime...



Kadikad čovjek mora biti i sam, ostavljen u svojoj bolesti i boli, da bi mogao čuti Božju melodiju. Napose u bolesničkom ili bolničkom krevetu, kad je čovjek suočen sa sobom i sa svojom prolaznošću, otvoreniji je za poticaje s one strane. S druge pak strane Gospodin želi da tu svoju pjesmu pjevam s drugima, u zajednici. Sve treba prerasti u veliki zbor, postati simfonijom, gdje svatko pjeva svojim glasom, gdje svatko unosi svoju životnu pjesan. I gdje se svatko prilagođuje onomu pokraj sebe kako bi sve bilo u savršenu suglasju.

Što bi to bila Božja melodija za mene?

Ponekada mi je taj pjesan tako tuđ i stran.

Bez ikakve harmonije, bez sklada. Težak za naučiti, pa ni nakon tolikih pokušaja. Ali prečesto zaboravljam kako ta moja melodija samo u surječju i suzvučju s drugima – s cjelinom – stvara harmoniju. U skladu treba biti ponekad i svjesne disharmonije koja se uklapa u cjelinu. Upravo kao potezi kistom na slikama koji odudaraju od cjeline sklada slike, ili su čak suvišni, ali joj ipak daju stanovitu potpunost i originalnost.

Što je ta Božja melodija, pjesma? Ignacije nam veli kako je životni pjesan svakoga kršćanina srodan sa životnom melodijom, napjevom samoga Isusa Krista. “U vašoj harmoničnoj ljubavi neka odzvanja kroz vas Kristova pjesan!”

zamakdushe @ 08:15 |Komentiraj | Komentari: 0
Mali Isus
Arhiva
« » ruj 2014
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Brojač posjeta
150023
Index.hr
Nema zapisa.