On je živ!
Marija i Isus
Nema zapisa.
Blog
ponedjeljak, veljača 6, 2012



"Do prije nekoliko godina nije iz tišine Karmela gotovo ništa prodiralo u svijet. Danas je to drugačije. O Karmelu se jako mnogo govori, te se osjeća želja mnogih da saznaju nešto više o životu iza zidova Karmela. To se mora zahvaliti velikim svecima našega doba, koji su vrlo brzo osvojili cijelu Katoličku Crkvu, kao sv. Terezija od Djeteta Isusa. (...) Što zna prosječni katolik o Karmelu? Da je to strog, pa čak jedan od najstrožih pokorničkih redova, da iz njega potječe smeđi škapular koji s nama povezuje mnoge vjernike svijeta. Veliki blagdan u našem je Redu blagdan sv. Škapulara, 16. srpnja. Njega slavi cijela Crkva. Neki poznaju, barem po imenu, Malu Tereziju i Veliku Tereziju, koju mi nazivamo svetom Majkom. Ona se smatra osnivačicom bosonogih karmelićanka.




Onaj tko je malo više ušao u povijest Reda i Crkve taj zna da mi jako častimo sv. Iliju kao vođu i oca. Ali to se smatra legendom, koja nema neko veliko značenje. Mi koji živimo u Karmelu i koji u svakodnevnim molitvama zazivamo sv. Iliju znamo da on nije neka sjenovita i tajnovita osoba iz prapovijesti. Njegov je duh po živoj predaji među nama djelotvoran i kao takav određuje naš život. Naša sv. Majka odlučno odbija tvrdnju da je ona osnovala novi Red. Ona nije ništa drugo htjela nego ponovno oživiti izvorni duh starog Pravila. U riječima koje nam Sv. pismo govori o sv. ocu Iliji u najkraćim je izrečeno najvažnije: "Ilija Tišbijac iz Tižbe Gileadske reče Ahabu: "Živoga mi Jahve, Boga Izraelova komu služim, neće ovih godina biti ni rose, ni kiše, osim na moju zapovijed" (1 Kr 17,1). Stajati pred licem živoga Boga - to je naš poziv. Sveti ga je prorok živio prije nas. On je stajao pred licem Božjim, jer to bijaše neopisivo blago, zbog kojeg je napustio sva ovozemaljska dobra.

Nije imao kuće; stanovao je tamo gdje mu je Gospodin pripravio mjesto; u osami kraj potoka Kerita, u kući siromašne udovice u Sarfatu Sidonskom ili u spiljama Karmela. Odjeća mu bijaše, kao u svakog drugog proroka i pokornika, također kao u Krstitelja, životinjsko krzno: koža mrtve životinje opominje da je ljudsko tijelo potpalo pod smrt. Iliji su nepoznate brige za svagdašnji kruh. On živi s pouzdanjem u skrb nebeskog Oca i tako biva hranjen: gavran mu u osamu svakodnevno donosi hranu; u Sarfatu se hrani kod udovice, čije zalihe ne presušuju; na dugom putovanju do Svete gore, gdje mu se Gospodin ima ukazati, jača ga anđeo nebeskim kruhom. Tako nam je on pralik Spasitelja. Ilija stoji pred licem Božjim, jer Gospodinu pripada sva njegova ljubav. On živi izvan svih prirodno-ljudskih odnosa. Ništa ne znamo o ocu ili majci, djeci ili ženi. Njegova su rodbina oni koji slično njemu vrše Očevu volju: Elizej, kojega mu je Bog odredio kao nasljednika, prorokovi sinovi, koji ga kao vođu slijede. Slava njegova Boga jest njegova radost; briga da mu služi, izjeda ga: "Revnovao sam gorljivo za Jahvu , Boga nad vojskama" (1 Kr 19, 10a). Te su riječi uzete u grb našega Reda, kao misao vodilja. Svojim pokorničkim životom okajavao je grijehe svoga doba. Sramota koju je Gospodinu nanio otpadnički narod zaveden idolopoklonstvom toliko ga boli da si čak želi smrt. Gospodin ga tješi onako kako tješi svoje ljubimce. On mu se sam ukazuje na jednom usamljenom brdu, objavljuje mu se u tihom povjetarcu nakon oluje, te mu jasnim riječima ocrtava svoju volju.




Prorok koji Gospodinu služi u punoj čistoći srca i oslobođen svega zemaljskog uzor je poslušnosti. On stoji pred licem Božjim kao što stoje anđeli oko vječnog prijestolja, očekujući naredbu, stalno spremni na službu. On nema druge volje doli one njegova Gospodina. Kad Bog zapovijeda, onda stupa i pred kralja i bez straha javlja kralju lošu vijest koja u kralju mora rasplamsati srditost. Kao Bog želi, onda se uoči opasnosti sklanja iz zemlje, ali se i vraća - na Božji zahtjev - iako opasnost nije minula. Tko je tako Bogu vjeran, taj može biti siguran da mu je božanska vjernost naklonjena. On može govoriti kao onaj koji ima vlast; smije otvarati i zatvarati nebo, zapovijedati valovima, da može hodati po suhom; zazvati oganj s neba, da spali žrtvu; suditi Božje neprijatelje i mrtvacu vratiti život. Sa svim milostima koje je Spasitelj obećao svojim sljedbenicima, oboružao je svoje preteče. Ali najveća čast slijedi: pred Elizejem, svojim vjernim učenikom, bi ognjenim kolima uznesen na neko tajno mjesto, daleko od svih ljudskih mjesta. Vratit će se, prema obećanju Otkrivenja, kad se približi kraj svijeta da u borbi protiv Antikrista za svog Gospodina podnese mučeništvo. Na njegov blagdan, 20. srpnja, oblači svećenik za misu crveno ruho. Na taj je dan samostan naših otaca na brdu Karmel, gdje se nalazi i Špilja sv. Ilije, cilj mnogih hodočasnika: židovi, muslimani i kršćani svih konfesija natječu se u čašćenju velikoga proroka. Njega se sjećamo i u liturgiji jednog drugog dana: u čitanju i predslovlju sv. mise na blagdan Karmelske Gospe ili, kako mi kažemo Dan sv. Škapulara. Toga dana zahvaljujemo što nas je naša draga Gospa obukla odijelom spasa.

sv. Terezija Benedikta od Križa


zamakdushe @ 11:26 |Komentiraj | Komentari: 0
Mali Isus
Arhiva
« » stu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Brojač posjeta
150023
Index.hr
Nema zapisa.