On je živ!
Marija i Isus
Nema zapisa.
Blog
srijeda, kolovoz 1, 2012



Sve je tijelo oruđe i izraz duše. Ona uopće nije u tijelu tako kao što je čovjek u kući, već ona stanuje i djeluje u svakom njegovom udu i svakoj njegovoj žilici. Ona govori iz svake crte i oblika i pokreta svoga tijela. Na poseban su pak način oruđe i ogledalo duše lice i ruke.

Što se tiče lica, stvar je na prvi mah jasna. Ali promotri jedanput čovjeka – ili samoga sebe – kako se svaki poriv ćudi, veselja, iznenađenja, čežnje javlja na ruci. Ne kaže li često brzi pokret ili lagani trzaj ruke više negoli sama riječ? Zar katkad ne izgleda izgovorena riječ kao previše tvrda naspram tihu i punu značenja govoru ruke? Iza lica je ona najduhovniji dio tijela. Sigurna je i jaka kao oruđe za rad, kao oružje za napad i obranu, ali i veoma fino izrađena, raščlanjena, gipka i satkana od vrlo osjetljivih živaca. Pravi je to organ, kojim može jedan čovjek da dade svoju dušu, a drugi da je primi, jer i to se čini rukom. Ne znači li dočekati tuđu dušu, ako tko prihvati pruženu mu desnicu? Svim onim povjerenjem, veseljem, razumijevanjem, trpljenjem, što iz nje govori?

Zato i ne može biti nikako drukčije nego da ruka ima svoju riječ i ondje, gdje duša posebno mnogo govori ili sluša, naime pred Bogom, i gdje sama sebe daje i Boga prima, u molitvi.



Kad se netko udubi sam u se pa je u svojoj duši sa svojim Bogom, tad čvrsto sklopi jednu ruku s drugom, prste prekriži jedne preko drugih. Tim nekako želi nutarnje strujanje, koje bi moglo uteći, prenijeti s jedne ruke na drugu te ga opet obrnuti k sebi, da sve ostane unutra, kod Boga. Skupljanje je to samoga sebe; sjenica nad sakrivenim Bogom. Kao da duša hoće tim reći: "Bog je moj i ja sam Njegova i mi smo unutra jedan s drugim, sami."

Isto to naprave ruke, kad želi provaliti koja nutarnja težnja, zaprepaštenost, žalost. Opet se sklopi ruka s rukom i među njima se bori duša sama sa sobom, dok se ne svlada, dok se ne smiri.

Ako pak stoji pred Bogom srcem punim poniznosti i strahopočitanja, tada ispružene ruke lagano položi jednu povrh druge. To znači odlučnu sređenost, nutarnje poštovanje. To znači skromno i promišljeno izgovaranje vlastite riječi te pažljivo i ispravno slušanje Božje riječi. Ili opet želi čovjek na taj način izručiti i predati kao svezane ruke, kojima se inače branimo, u Božje ruke.

Dogodi se pak, da se duša pred Bogom posve rastvori, veselo Mu kličući ili zahvaljujući. Tad su joj kao u orguljama, svi registri rastvoreni, te nutarnja punina želi provaliti vani. Ili se čovjeku u srcu uzbudi čeznuće te vapi. Onda rastvori i ruke te ih digne u široku plohu, da se strujanje duše slobodno razlije te da se sva duša može ispuniti onim za čime teži.



Konačno se može dogoditi, da se čovjek sabere sa svim što jest i što ima pa da se Bogu posve izruči, znajući da ionako u njemu sve spada na žrtvu. I zato prekrsti ruke na prsima u znak križa.

Lijepe i velike nam stvari govori ruka. O njoj kaže Crkva da nam ju je Bog dao da "na njoj nosimo dušu." Tako ozbiljno ona shvaća taj sveti govor. Ta Bog ga sluša. Ruka govori o nutrini duše. Ali ruka može biti i izražaj nemarnosti, rastresenosti i drugog zla. Drži zato ruke pravilno, a onda nastoj da se tvoja nutrina doista slaže s tom vanjštinom.

O dvoznačnoj smo stvari sada govorili. O tom se zapravo rado ne raspravlja. Ali zato ćemo se mi tim brižnije i iskrenije držati rečenoga. Stav i kretanje ruku nije nikakva isprazna, namještena igrarija, već je to govor kojim u posvemašnjoj iskrenosti tijelo Bogu priopćuje što duša misli.

zamakdushe @ 20:11 |Komentiraj | Komentari: 0
Mali Isus
Arhiva
« » stu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Brojač posjeta
150023
Index.hr
Nema zapisa.